Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-290/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Zoranu Švaco, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika odvjetničke vježbenice tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 5. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 sklopljen dana 23.05.2007. godine, između tuženice ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 istovjetna s Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2 kao kreditora i tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i to ugovorna odredba članka 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula za CHF (švicarski franak) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 istovjetna s Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2 da u roku od 15 dana tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 2.877,41 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu:

iznos 3,55 EUR od 1. veljača 2008.

iznos 4,96 EUR od 1. ožujak 2008.

iznos 5,23 EUR od 1. travanj 2008.

iznos 1,49 EUR od 1. svibanj 2008.

iznos 1,17 EUR od 1. lipanj 2008.

iznos 1,01 EUR od 1. srpanj 2008.

iznos 0,17 EUR od 1. kolovoz 2008.

iznos 1,97 EUR od 1. rujan 2008.

iznos 5,76 EUR od 1. listopad 2008.

iznos 10,27 EUR od 1. studeni 2008.

iznos 7,72 EUR od 1. prosinac 2008.

iznos 14,36 EUR od 1. siječanj 2009.

iznos 16,38 EUR od 1. veljača 2009.

iznos 19,51 EUR od 1. ožujak 2009.

iznos 14,52 EUR od 1. travanj 2009.

iznos 15,00 EUR od 1. svibanj 2009.

iznos 13,01 EUR od 1. lipanj 2009.

iznos 12,51 EUR od 1. srpanj 2009.

iznos 11,05 EUR od 1. kolovoz 2009.

iznos 12,87 EUR od 1. rujan 2009.

iznos 11,58 EUR od 1. listopad 2009.

iznos 12,23 EUR od 1. studeni 2009.

iznos 12,38 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos 15,89 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos 17,85 EUR od 1. veljača 2010.

iznos 17,42 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos 20,74 EUR od 1. travanj 2010.

iznos 22,20 EUR od 1. svibanj 2010.

iznos 25,20 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos 30,63 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos 29,63 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos 40,89 EUR od 1. rujan 2010.

iznos 33,48 EUR od 1. listopad 2010.

iznos 33,20 EUR od 1. studeni 2010.

iznos 39,43 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos 48,79 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos 40,97 EUR od 1. veljača 2011.

iznos 41,52 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos 38,34 EUR od 1. travanj 2011.

iznos 44,72 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos 53,39 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 54,58 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 75,02 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 61,62 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 53,37 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 53,10 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 53,26 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 56,95 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 59,89 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 59,63 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 58,03 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 58,83 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 60,82 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 58,43 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 58,96 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 55,38 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 55,78 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 58,83 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 58,17 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 59,49 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 55,91 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 55,78 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 58,57 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 55,38 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 54,72 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 52,73 EUR od 1. srpanj 2013.

iznos 53,85 EUR od 1. kolovoz 2013.

iznos 54,57 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 57,77 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 57,24 EUR od 1. studeni 2013.

iznos 58,96 EUR od 1. prosinac 2013.

iznos 55,78 EUR od 1. siječanj 2014.

iznos 59,23 EUR od 1. veljača 2014.

iznos 59,89 EUR od 1. ožujak 2014.

iznos 59,23 EUR od 1. travanj 2014.

iznos 58,30 EUR od 1. svibanj 2014.

iznos 56,37 EUR od 1. lipanj 2014.

III. Tužena ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 istovjetna s Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2 je dužna naknaditi tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] prouzročeni trošak parnice u iznosu od 2.312,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju od dana donošenja presude tj. od 5. prosinca 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (RT dalje tužitelj) navodi da je kao korisnik kredita sa tuženom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 dana 23.05.2007. godine, solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa] dana 25.05.2007. godine, broj ovjere OV-6384- 07 (dalje: Ugovor), prema kojemu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.165,06 CHF (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a tužitelj se je obvezao vratiti predmetni kredit uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama.

1.2. Prema citiranom Ugovoru o kreditu, u članku 6. ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 230,01 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, na dan plaćanja s time da anuiteti dospijevaju najranije prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit korišten, a najkasnije prvog dana drugog mjeseca od mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

1.3. Između stranaka ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjesečnih anuiteta. Na iznos kredita koji je stavljen u otplatu ugovorena je redovna kamata koja se obračunava za cijelo vrijeme trajanja ugovora od dana stavljanja kredita u otplatu.

1.4. Člankom 2. Ugovora predviđeno je da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,20% godišnje te se na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu primjenjuje kamatna stopa po dospijeću u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tužene i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja.

1.5. Ugovor je sklopljen radi kupnje osobnog automobila marke: RENAULT, model:

CLIO II ALIZE 1.2, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje: 2007. Kako je tužitelj predmetno motorno vozilo kupio za vlastite potrebe, time je stekao zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača.

1.6. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ugovoren je srednji tečaj CHF-a po tečajnoj listi banke na dan korištenja kredita (dana 16. svibnja 2007. godine je iznosio 1 CHF = 4,429000 HRK), a nakon toga je kontinuirano rastao, a što tužitelju nije bilo poznato i nije moglo biti poznato jer nema nikakvog ekonomskog obrazovanja niti nije upućen u ekonomska zbivanja na monetarnom tržištu. S druge strane tužena i njezina prednica je banka koja je dio svjetskog monetarnog tržišta, pruža financijske usluge fizičkim i pravnim osobama i zasigurno joj je moglo biti poznato, ili barem poznato u većoj mjeri nego tužitelju kako će se kretati trendovi tečaja na domaćem monetarnom tržištu.

1.7. Prema postojećoj sudskoj praksi tužena je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. Postupanje tužene kod sklapanja predmetnog ugovora s valutnom klauzulom u valuti CHF također je suprotno odredbama Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

1.8. Stoga, primjenom testa poštenosti sporne odredbe ugovora, kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, sporna ugovorna odredba je nepoštena, posljedica čega je njezina ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. god. odnosno čl. 55. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

1.9. Iz izloženih razloga tužitelj smatra da je ugovorna odredba članka 6. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 23.05.2007. godine, ništetna u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene Hrvatske narodne banke važećem za CHF, odnosno da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje stranke stavljaju u neravnopravni položaj. Na taj način tužena je stekla nepripadnu korist s osnova djelomično ništetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila te je primjenom pravila o stjecanju bez osnove stečeno bez osnove dužna vratiti tužitelju.

1.10. Prema Pravnom shvaćanju s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane dana 30. siječnja 2020. proizlazi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

1.11. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su stranke sklopila dana 23. svibnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218 (u daljnjem tekstu Ugovor) kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 16.165,06 CHF.

2.1. U cijelosti tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.2. Tuženik zaključno navodi da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo- predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

2.3. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove.

2.4. Neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak.

2.5. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti jer se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano.

2.6. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute.

2.7. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

2.8. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta.

2.9. Tuženik osporava tužitelju status potrošača te ističe prigovor zastare.

2.10. Radi navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.11. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata.

2.12. Radi svega navedenog tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U svrhu dokaza čita se se dokazi čitanjem tužbe, uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218 od 23.05.2007. godine, ovjeren od javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa], broj ovjere OV-6384-07, uvid u Otplatni plan za Ugovor broj: 3209305218, Specifikaciju uplata po Ugovoru broj: 3209305218, po potrebi pribava podataka od Hrvatske narodne banke o tečaju CHF i EUR u predmetnom razdoblju (01. lipnja 2007. godine do 5. lipnja 2014. godine), po potrebi pribava podataka od tužene o srednjem tečaju CHF-a za utuženo razdoblje, provesti će se knjigovodstveno-financijsko vještačenje, uvid u Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. god. koju se predlaže pribaviti po službenoj dužnosti, saslušanje stranaka

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike između ugovorenog mjesečnog anuiteta i plaćenih mjesečnih anuiteta s valutnom klauzulom, odgovor na tužbu, Ugovor o kreditu koji prileži spisu, sudska praksa, pregled prometa po partiji kredita, cit. odluka Suda EU u predmetu C-81/19, cit. odluka Suda EU u predmetu C-243/20, Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine, podnesci stranaka, zapisnik sa sjednice građanskog odjela VSRH, te su pročitani podnesci stranaka.

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. Tuženik istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici za rješavanje ovoga spora u odgovoru na tužbu.

6. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-290/2022-7 od 22. veljače 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

7. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2751/2024-2 od 7. travnja 2025. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-290/2022-7 od 22. veljače 2024.

8. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007., sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta za CHF (čl. 6.).

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007 (list 6-10) koji je solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa], od 25.5.2007. broj OV-6384-07 kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 16.165,06 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1.) te je ugovoreno u čl. 6. da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 230,01 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Ugovorena je kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odredbi banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 5,20 % godišnje (čl. 2).

10. Nesporno je da je rok otplate kredita 84 mjeseci, jednakih mjesečnih anuiteta (čl. 3.).

11. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti.

12. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

13. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007., na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

15. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

16. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

17. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

18. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

19. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

20. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je realizirao kredit za kupnju motornog vozila koje mu je bilo potrebno za njegove osobne potrebe i njegove obitelji u Autokući Culak. Tužitelj je u radnom odnosu na benzinskoj pumpi u KTC-u.

21. Uvidom u priloženi Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007. utvrđeno je da u čl. 5. Ugovora, namjena kredita bila je kupnja vozila marke Renault, model Clio II Alize, broj šasije: VF 1CB1KEF37974375, god. proizvod. 2007.

22. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje osobnog vozila, za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužitelj sklopio Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.

23. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

24. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

26. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

27. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

28. Tužitelj u svome iskazu navodi da u Autokući Culak dato mu je do znanja da za kupnju automobila imaju kreditnu liniju sa Zagrebačkom bankom i da su je bila ponuđena takva vrsta kredita koju je on prihvatio i odlučio se za kupnju. Sud doznaje da u banci nije mu se ništa posebno objašnjavalo za mogući rizik valutne klauzule kao ni za kamate. Sadržaj ugovora tužitelj navodi da nije mogao mijenjati. Početna rata bila je oko 1.000,00 kuna, a došla je do visine od 1.800,00 kuna mjesečno. Tužitelj je novac nosio u banku radi plaćanja rate kredita i to na način kada je dobio svoju plaću po tečaju koji je bio na taj dan kad je vršio plaćanje. Izračun kredita mu je rađen samo u CHF. Navodi da je znao što će se dogoditi tijekom otplate kredita da ne bi sklopio takvu vrstu kredita. Iz njegova iskaza proizlazi da je kredit otplaćen u cijelosti.

29. Razgledavanjem Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007. utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

30. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima i posljedicama osporenih Ugovornih odredba.

31. Tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

32. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

33. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 6., u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja je nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

34. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tuženik kao potrošač faktički mogao utjecati na sporni sadržaj odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007.

35. S obzirom da je odredba Ugovora u dijelu čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007., u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, sud je utvrdio njihovu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

36. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

37. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

38. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju motornog vozila te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takvu vrstu Ugovora budući da se radi o potrošačkom Ugovoru. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

39. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

40. Provedeno je financijsko vještačenje po Nataliji Jambrečić mag. oec. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

40.1. Zadatak vještaka je bio Utvrditi razliku između iznosa kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita. Utvrditi i prikazati i negativne razlike.

40.2. Vještakinja u mišljenju navodi da je ugovorenom Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078 od 23.5.2007 (u daljnjem tekstu Ugovor) je Zagrebačka banka d.d. odobrila korisniku kredita RT

RT kredit po slijedećim uvjetima:

40.3. Iznos kredita: 16.165,06 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa: 5,20 % godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora. Način otplate: 84 mjesečnih anuiteta. Uvidom u Knjigovodstvenu karticu kredita Nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 1.6.2007. godine po tečaju koji je iznosio 4,434487 kuna za 1 CHF.

40.4. Vještakinja u zaključku navodi da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate kredita) tužitelj više je plaćeno 2.877,41 EUR.

41. Tužitelj prihvatio je nalaz i mišljenje sudskog vještaka pismenim podneskom od 20. studenoga 2025. te od tuženika sada potražuje isplatu novčanog iznosa od 2.877,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos.

42. Tuženik na održanom ročištu dana 3. prosinca 2025. nije imao primjedbe na nalaz sudskog vještaka.

43. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke te je isti izradio kako mu je određen nalogom ovoga suda.

44. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

45. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

46. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

47. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 29.9.2022. i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina. (čl. 225 ZOO.)

48. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

49. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

50. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

51. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu u iznosu od 2.877,41 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

52. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

53. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

54. Sud o troškovima (VPS 2.877,41 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tbr.), primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3. i to za sastav tužbe od 28.09.2022. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 5.5.2023. u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi od 22.2.2024. u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi od 10.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi od 21.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podneska od 20.11.2025. u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi od 3.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR te za pristup na ročište za objavu i uručenje u iznosu od 100,00 EUR, ukupno iznos od 1.500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 375,00 EUR, sveukupno iznos od 1.875,00 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,62 EUR (plaćeno), sveukupno iznos od 2.312,65 EUR.

55. Na dosuđeni iznos troškova od 2.312,65 EUR, tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 5. prosinca 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

56. Sud nije dosudio troškove tužitelju za sastav pismenog podneska od 24.07.2024. u iznosu od 50,00 EUR (nije priložen u predmetu) te za sastav podneska od 22.09.2025.god 50,00 EUR (nije bio potreban za vođenje postupka – obavještava o uplaćenom predujmu) stoga je valjalo odbiti tužitelja sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV.

57. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnica, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Švaco iz Koprivnice

2. Odvjetnik Kruno Knežević, Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba