Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 675/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz Z., ..., OIB: ... kojega zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika O. H. d.d., S., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-292/2019-4 od 3. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3443/2018-87 od 28. studenog 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2014. (t. 1.), naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto višeg bankara prema ugovoru o radu (t. 2.), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju dospjele iznose plaće od 280.000,00 kn na s pripadajućom kamatom na pojedinačne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci (t. 3. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u ukupno dosuđenom bruto iznosu, sa zahtjevom za isplatu 14.000,00 kn sa kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (t. 4.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 100.000,00 kn (t. 5.), odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude (t. 6.)., naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 30.712,50 kn (t. 7.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u t. 5. izreke i u dijelu odluke u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka. Preinačena je prvostupanjska presuda u točkama 1., 2., 3. i 7. izreke na način da su odbijeni zahtjevi tužitelja da se utvrdi da je nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto višeg bankara, da se naloži tužitelju isplatiti tuženiku dosjele iznose plaća od 280.000,00 kn na pojedinačne iznose s pripadajućim kamatama kako je pobliže naznačeno u izreci presude. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 73.125,00 kn kao i trošak žalbe od 7.812,50 kn. Odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u t. 6. izreke. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.2. Revident osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP međutim drugostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, svoju ocjenu je opravdao jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima te se ista može preispitati. Stoga ocjena dokaza izvedena po drugostupanjskom sudu nije dovedena u sumnju.
7.3. Revident ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP koja određuje da ako sud na temelju dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a da pravilo tereta dokazivanja u ovom postupku propisuje Zakon o radu ("Narodne novine" broj 71/14 i 118/14 - dalje: ZR) i to čl. 135. st. 3. ZR prema kojem teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Revident smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik, kao poslodavac nije dokazao da je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, a da je drugostupanjski sud zaključivši suprotno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP kao i čl. 219. st. 1. ZPP. Revident objašnjava se ova povreda sastoji i u tome što je drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj dužan argumentirati da nije povrijedio radne obveze, a prema čl. 135. ZR dokazivanje negativnih činjenica je potpuno nemoguće. Revident ističe da je tužitelju stavljeno na teret dokazivanje nemogućih činjenica što je protivno odredbi čl. 221.a ZPP čl. 219. ZPP i odredbi čl. 135. ZR.
7.4. Međutim, drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ocijenio da je zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanoj odgovornosti tužitelja paušalan jer prvostupanjski sud nije uvažio nesporne činjenice da je tužitelj bio glavni bankar i odgovoran za predaju novca iz glavne blagajne za punjenje bankomata i za evidentiranje iznosa novca prenesenog iz glavne blagajne, dakle i za stanje glavne blagajne te da je u tom svojstvu i s tim odgovornostima sudjelovao u svim spornim slučajevima punjenja bankomata kada su nastali manjkovi novca prikrivani netočnim podacima koje je tužitelj upisivao u obrazac 12. Drugostupanjski je sud istaknuo da tužitelj nije dao obrazloženje o razlozima unošenja netočnih podataka u obrazac 12 izuzev općenitog osporavanja počinjenja povreda koje mu se stavljaju na teret i poricanja da je prisvojio novac. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik, na kojem je teret dokaza je na temelju nespornih činjenica dokazao da je tužitelj počinio povrede koje čine osnovanom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
7.5. Suprotno revizijskom navodu drugostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 221.a ZPP, već je sukladno čl. 8. ZPP ocijenio dokaze koje je izveo prvostupanjski sud i zaključio da je prvostupanjski sud donio nepravilan zaključak na temelju nespornih činjenica stoga je crpeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev.
7.6. Slijedom iznesenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP, niti je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 135. st. 3. ZR.
8. Neosnovani su i navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP.
8.2. Prema čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Drugostupanjski je sud sukladno čl. 219. st. 1. ZPP zaključio da tužitelj nije iznio navode kojima bi pobio navode i dokaze tuženika (osim uopćene tvrdnje da nije počinio povrede). Stoga u situaciji kada je tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, svoje navode dokazao, a tužitelj nije iznio činjenice i dokaze kojima bi pobio navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP) pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je osnovana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP.
9. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da tuženik vrati tužitelja na posao, i naknadi mu plaću te zahtjev za naknadu neimovinske štete od 100.000,00 kn zbog povrede ugleda i časti.
9.2. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj je bio zaposlen temeljem ugovora o radu na radnom mjestu višeg bankara,
- da je tužitelj kao glavni blagajnik bio zadužen za glavnu blagajnu, da je bio ovlašten gotovinom iz blagajne puniti bankomat i nakon toga je bio dužan evidentirati kroz obrazac 12 iznos novca koji je iz glavne blagajne prenesen u bankomat,
- da je 25. kolovoza 2014. tužitelj prijavio fizički manjak blagajne u iznosu od 20.000,00 kn,
- da je istoga dana na zahtjev radnika poslovnice I. C. kontrolom utvrđen knjigovodstveni manjak bankomata poslovnice u iznosu od 65.000,00 kn,
- da je odjel bankovne sigurnosti tuženika proveo postupak utvrđivanja činjenica i utvrdio u izvješću od 16. rujna 2014. manjkove 12. veljače, 2. lipnja, 17. lipnja, 4. srpnja, 16. srpnja, 18. srpnja i 1. kolovoza 2014.,
- da iz izvješća od 16. rujna 2014. o izvanrednom događaju - blagajničkim i bankomatskim manjkovima u poslovnici ... u Z. proizlazi da su djelatnici tuženika u Direkciji pravnih poslova i poštivanja zakonitosti, odjela bankovne sigurnosti, izvršili analizu dokumentacije posluživanja bankomata u navedenoj poslovnici iz koje proizlazi da novčani iznosi na potvrdama izdatka za bankomat, tj. prijenos novca iz blagajne u bankomat (obrazac 12) i novčani iznos listića punjenja bankomata nisu identični, da iz potvrde o izdatku efektive proizlazi da je iz blagajne isplaćen iznos od 90.800,00 kn (apoeni od 200,00 kn) i 58.700,00 kn (apoeni od 100 kn) dok je prema podacima iz listića punjenja bankomata u bankomat prenesen novčani iznos od 70.800,00 kn (apoeni od 200 kn) i 58.700,00 kn (apoeni od 100 kn), dakle bankomat je napunjen za iznos od 20.000,00 kn manje od isplaćenog iz blagajne, slijedom čega nedostaje iznos od 20.000,00 kn,
- da su na isti način utvrđeni manjkovi za 7. srpnja 2014. (30.000,00 kn), 16. srpnja 2014. (10.000,00 kn), 18. srpnja 2014. (20.000,00 kn) i 1. kolovoza 2014. (iznos od 5.000,00 kn), da je prikazivanjem većih iznosa preuzetih iz trezora od stvarno uplaćenih u bankomat stvoren višak u blagajni koji odgovara razlici, tužitelj nikad nije prijavio višak u blagajni niti je taj novac prilikom kontrole pronađen,
- da postupak punjenja bankomata u svim opisanim slučajevima u kojima je utvrđen manjak bio isti, tužitelj je kao glavni blagajnik, zadužen za glavnu blagajnu taj koji je u svim slučajevima predavao novac za punjenje bankomata, nakon punjenja bankomata iznosom evidentiranim na bankomatskom listiću on je sastavljao obrazac 12 u koji je upisivao podatke o iznosu položenom u bankomat,
- da je u svim navedenim slučajevima u kojima je utvrđen manjak jedino tužitelj uvijek sudjelovao na opisani način, uz njega su u ovim radnjama sudjelovali i drugi radnici, I. C., D. C. i S. U., koji su uz tužitelja bankomat punili jednom ili dva puta i supotpisivali obrazac 12 i bankomatske listiće, da nije sporno da oni nisu prilikom potpisivanja tih isprava provjeravali iznose koje je tužitelj upisao iako su to bili dužni učiniti,
- da iz odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužitelj u obrazac 12 upisivao podatke prema kojima je u bankomat uložio više novca nego što je stvarno položio u bankomat, da je na taj način u glavnoj blagajni stvorio višak koji nikad nije prijavio, niti je taj novac pronađen,
- da opisane transakcije predstavljaju teške povrede obveze iz radnog odnosa opisane u Pravilniku o radu tuženika (čl. 46., t. 1.2., 1.4., 1.6., 1.7., 1.9.) Pravilniku o rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici (t. 6.2.) i Okružnici o kontroli blagajni i dokumenata u Sektoru maloprodaje (t. 3.),
- da iz odluke o otkazu proizlazi da obzirom na težinu povreda radne obveze, kontinuitet povreda, brojnost i činjenicu da je radnik na bolovanju nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. ZR.
10. Prvostupanjski je sud zaključio da poslodavac u odluci o otkazu nije dokazao odgovornost tužitelja za povrede koje mu stavlja na teret i da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita i uslijed okolnosti što tužitelju nije omogućena obrana prije otkazivanja sukladno čl. 119. ZR. Prvostupanjski sud je zaključio da se radi samo o indicijama koje daju sumnju da je tužitelj manipulacijama i korištenjem povjerenja radnika koji su skupa s njim punili bankomat stvarao viškove novca u blagajni koje da je zadržavao za sebe. Stoga je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu, povratku tužitelja na rad i isplatu naknade plaće dok je odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 100.000,00 kn jer tužitelj nije dokazao da mu je povrijeđeno pravo osobnosti.
11. Drugostupanjski sud nije prihvatio zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanoj odgovornosti tužitelja i ocijenio je da prvostupanjski sud nije uvažio nesporne činjenice da je tužitelj kao glavni bankar bio odgovorna osoba za predaju gotovog novaca iz glavne blagajne za punjenje bankomata i za evidentiranje iznosa novca prenesenog iz glavne blagajne, dakle i za stanje glavne blagajne, da je u tom svojstvu i s tim odgovornostima sudjelovao u svim spornim slučajevima punjenja bankomata kada su nastali manjkovi novca prikrivani netočnim podacima koje je uvijek upravo tužitelj upisivao u obrazac 12, a tužitelj nije dao argumentirano obrazloženje o razlozima unošenja netočnih podataka u obrazac 12 izuzev općenitog osporavanja da je počinio povrede koje mu se stavljaju na teret i negiranje prisvajanja novca.
11.2. Stoga je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ocijenio osnovanom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer već same opisane nepravilnosti kojima je prikrivan stvarni manjak novca u blagajni, neovisno o tome što tužitelj nije zatečen pri fizičkom otuđenju novca, predstavljaju tešku povredu radne obveze i razlog za gubitak povjerenja poslodavca u glavnog blagajnika, tužitelja te su ispunjeni uvjeti iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) prema kojem razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
11.3. Drugostupanjski je sud zaključio da uvažavajući nesporne činjenice logičan je zaključak da je tužitelj prisvojio viškove novca u blagajni. Slijedom iznesenog preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i zahtjev za vraćanje na posao i isplatu plaće dok je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti.
12. Revident ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da ne postoji dokaz tužiteljeve odgovornosti koji opravdava donošenje odluke o otkazu. Revident navodi da je neosnovano odbijen zahtjev za naknadu štete zbog časti i ugleda i da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kao i odredbe čl. 95. st. 1. ZR, čl. 124. ZR.
12.2. Revizijskim navodima kojima osporava primjenu materijalnog prava iz čl. 116. st. 1. ZR revident zapravo osporava ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje. Ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud ocjenu dokaza izveo na način propisan čl. 8. ZPP, a osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten preispitivati u reviziji (čl. 386. st. 1. ZPP).
13. Revident ponavlja u reviziji da je odluka o otkazu nezakonita jer tuženik nije postupio prema čl. 119. st. 2. ZR.
13.2. Prema čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
14. Međutim, obzirom na ozbiljnost povrede iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane. Osim toga propust poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane bio bi pravno relevantan samo u slučaju ako otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je tužitelju omogućena obrana, a to u ovom sporu nije slučaj (Revr-826/2014-2 od 3. lipnja 2014.).
15. Navodi revidenta da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 95. st. 1. ZR prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja kad ne radi iz opravdanih razloga i čl. 124. st. 1. ZR prema kojoj ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao, nisu osnovani. Naime nema osnove za naknadu plaće tužitelju za razdoblje u kojem nije radio (jer mu je otkazan ugovor o radu) i nema osnove za vraćanje tužitelja na posao jer je utvrđeno da je dopuštena odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu slijedom čega nisu pogrešno primijenjene odredbe čl. 95. st. 1. i čl. 124. st. 1. ZR.
16. Revident ustraje u reviziji da mu pripada naknada neimovinske štete od 100.000,00 kn koji zahtjev su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovani jer tužitelj nije dokazao da mu je povrijeđeno pravo osobnosti. Tužitelj smatra da su u odluci o otkazu sadržani neistiniti, uvredljivi i klevetnički navodi zbog kojih je trpio duševne boli i slijedom čega mu pripada novčana naknada. Ovakvim navodima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno u reviziji (čl. 386. st. 1. ZPP). Osim toga utvrđeno je da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje su mu u odluci o otkazu stavljene na teret stoga se ne radi o neistinitim ili klevetničkim navodima, već navodima zbog kojih je dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
18. Naime već zbog same činjenice učestalog pojavljivanja manjka novčanih sredstva u banci opravdano je dovesti u pitanje povjerenje u glavnog blagajnika, a u okolnostima ovog spora tužitelj je kao blagajnik sudjelovao u svim spornim slučajevima punjenja bankomata kad je nastao manjak u bankomatu, tužitelj nije dao objašnjenje o razlozima unošenja netočnih podataka o iznosu novca koji je iz glavne blagajne prenio u bankomat (obrazac 12) te nije prijavio višak novca u glavnoj blagajni, a višak novca stvoren na opisan način nikad nije pronađen stoga je opravdano zaključiti da se radi o zatvorenom krugu indicija koje upućuju da je tužitelj odgovoran za manjak novčanih sredstava.
19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
20. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Jasenka Žabčić, v.r.