REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1378/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici UPH i drugi odvjetnici u Odvjetničko društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. veljače 2023., po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.372,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke sklopile Ugovor o skrbništvu nad financijskim instrumentima sklopljenim 16. srpnja 2021., kojim se tuženik kao banka obvezao da će za račun tužitelja kao klijenta otvoriti račun skrbništva, pohraniti i čuvati financijske instrumente, namiriti financijske instrumente, izvješćivati klijenta o aktivnostima društava i naplaćivati prihode po financijskim instrumentima te izvješćivati klijenta o stanju i promjenama po računima skrbništva. 16. srpnja 2021. stranke su sklopile Ugovor o ZABA Preferirani partneri usluzi, kojim ugovorom stranke reguliraju svoja prava i obveze koja su u vezi s uslugom ZABA. Pa je tako odredbom članka 4. Ugovora o ZABA Preferirani partneri usluzi ugovoreno da je Banka obvezna podatke iz Ugovora te podatke o Klijentima i stanju i prometu Udjelima Klijenata čuvati kao tajnu u skladu sa svim primjenjivim propisima te iste neće niti na koji način otkriti, učiniti dostupnim trećim osobama niti iskoristiti, osim za potrebe realizacije Ugovora, odnosno naloga koji se na njemu temelje te u slučajevima i na način koji je određen relevantnom regulativom, ugovorom te Izjavom u kojoj je klijent banci dao pisanu suglasnost na priopćavanje određenih povjerljivih podataka. Obveza čuvanja bankovne tajne, koju predstavljaju svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom regulirana je i odredbama članaka 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama. Dana 12. siječnja 2023., tužitelj je od djelatnika tuženika zaprimio obavijest da je tuženik prilikom slanja mjesečnog izvještaja skrbničkog računa, umjesto na e-mail adresu tužitelja predmetni izvještaj dostavljen na e-mail adresu/e treće/ih osoba. Obzirom da mjesečni izvještaj skrbničkog računa tužitelja sadrži strogo osobne podatke, predmetnim postupanjem tuženika izravno su povrijeđeni osobni podaci tužitelja, koje je tuženik, kao voditelj obrade osobnih podataka dužan obrađivati sukladno Uredbi (eu) 2016/679 europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Gore opisanim postupanjem tuženika prvenstveno je povrijeđeno pravo na privatnost tužitelja, kao jedna od sastavnica prava osobnosti. Također, a imajući u vidu da se radi o strogo osobnim podacima, koji između ostalog predstavljaju i bankovnu tajnu, da je počinitelj ukazane povrede kreditna institucija kojoj je dužnost raspolagati s takvim podacima s osobitom pažnjom, kao i na opasnost koja iz toga proizlazi, saznanje tužitelja o odavanju njezinih podataka trećim nepoznatim osobama izazvalo je kod istog strah, anksioznost, nelagodu i gubitak povjerenja. Slijedom navedenog potražuje naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da su tuženik i tužitelj stupili u obveznopravne odnose i to temeljem Ugovora o skrbništvu nad financijskim instrumentima sklopljenog dana 16.07.2021. te temeljem Ugovora o ZABA Preferirani partneri usluzi sklopljenog dana 16.07.2021. Na spori ni da je 11.01.2023. prilikom slanja mjesečnih izvještaja o stanju skrbničkih računa na izvještajni datum 31.12.2023., nenamjernom pogreškom tehničke prirode, mjesečni izvještaj o tužiteljevom stanju skrbničkog računa poslan na adresu elektroničke pošte drugog klijenta Banke. Tuženik je na navedenu pogrešku odmah reagirao na način da je od primatelja zatraženo da trajno uništi zaprimljeni izvještaj. Također, tuženik je odmah otklonio tehničku pogrešku koja je dovela do opisanog događaja te je poduzeo sve mjere kako se predmetna situacija ne bi ponovila. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako smatra da opisanim događajem, uz sve naknadno poduzete mjere, tužitelju nije nastala šteta te je zbog toga zahtjev tužitelja za naknadom štete neutemeljen i neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o skrbništvu nad financijskim instrumentima od 16. srpnja 2021. s prilozima (listovi 6-16), Ugovor o ZABA Preferirani partneri usluzi od 16. srpnja 2021. s prilozima (listovi 17-23), e-mail korespondencija stranaka (listovi 24-26), Odštetni zahtjev (listovi 30-31), Dopise tuženika (listovi 27-29), primjerak izvještaja o stanju skrbničkih računa (list 40), Informacija o povredi osobnih podataka (list 41), e-mail korespondencija tuženika i treće osobe VP (listovi 94-95) te je saslušan tužitelj (listovi 182-183).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na privatnost u iznosu 3.500,00 eura, a koja šteta je nastala zbog odavanja osobnih i bankovnih podataka tužitelja.

6. U konkretnom predmetu nije sporno:

- da su stranke u ugovornom odnosu,

- da je tuženik u ugovornoj (čl. 4. Ugovora o ZABA Preferirani partneri usluzi od 16. srpnja 2021. i čl. 6. Ugovora o skrbništvu nad financijskim instrumentima od 16. srpnja 2021.) i zakonskoj obvezi čuvati podatke tužitelja koje je saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom (čl. 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine br. 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20 i 151/22, dalje ZKI),

- da je tuženik 11. siječnja 2023. umjesto tužitelju dostavio trećoj osobi osobne i bankovne podatke tužitelja.

6.1. Sporno je je li time tužitelj pretrpio neimovinsku štetu kao i visina neimovinske štete koju tužitelj potražuje.

7. Pod pravima osobnosti se, u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

7.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Radi utvrđivanja je li radnjom tuženika došlo do povrede prava osobnosti i to privatnog života te opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade i njezinu visinu, sud je saslušao tužitelja te izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

8.1. Iz e-mail korespondencije stranaka na listovima 24-26 spisa proizlazi da je banka 12. siječnja 2023. obavijestila tužitelja da je dana 11. siječnja 2023. prilikom slanja mjesečnih izvještaja o stanju skrbničkih računa na izvještajni datum 31. prosinca 2022. izvještaj tužitelja o stanju skrbničkog računa pogreškom tehničke prirode učinjen dostupnim drugom klijentu banke. Banka navodi kako je otklonila tehničku pogrešku koja je dovela do navedenog događaja i da su poduzete sve mjere kako se situacija ne bi ponovila, navodi kako je banci izuzetno važna zaštita osobnih podataka klijenata, ispričava se zbog navedene situacije te se nada da navedeno neće biti od utjecaja na povjerenje klijenta, ovdje tužitelja prema banci.

8.2. Iz e-mail korespondencije banke i VP sa listova 94-95 spisa, proizlazi da je VP odgovorio na e-mail tuženika vezano za zamolbu za brisanjem krivo poslanih e-mailova pri čemu navodi kako je došlo do gore opisane pogreške te da se primatelj moli za brisanje svih zaprimljenih e-mail poruka i privitaka, te da o navedenom postupanju obavijeste banke u smislu potvrde da su postupili po zamolbi banke, na način da je potvrdio brisanje.

8.3. U svom iskazu je tužitelj u bitnome naveo da je u poslovnom odnosu sa tuženikom cijeli život. Cijela njegova obitelj je stavila financijska sredstva na raspolaganje banci, a dobili su ugovor iz kojeg proizlazi da su zaštićeni u pogledu njihovih osobnih i drugih podataka. Riječ je o privatnim sredstvima njega i njegove obitelji. Navodi da su njihovi podaci otišli negdje nekontrolirano. Ne znaju kome sve jer su samo dobili obavijest od banke da su njihovi podaci otišli na nekoliko e-mail adresa, ali nisu htjeli reći kome sve su otišli podaci. Inače im je banka slala mjesečni izvještaj na kojem su se nalazili njihovi osobni podaci, OIB, adrese i određeni financijski iznosi i uvjeti ugovora. Tad su se bili uspaničili jer se ne zna kuda su ti podaci otišli a banka to ne želi reći. Banka im je naknadno rekla da je primatelj tog mail-a uništio taj mail, međutim o tome nema dokaza niti im žele reći na koliko adresa je to otišlo. Od banke su dobili podatak da je pogrešno poslan izvještaj o stanju na skrbničkim računima, ali zapravo ne znaju što je točno otišlo, odnosno koji podaci njega i njegove obitelji su proslijeđeni dalje. Na taj način im je povrijeđeno pravo na privatnost. Nije ugodno da netko drugi ima njihove osobne podatke, osobito neke financijske pokazatelje o njima i zbog toga su se svi osjećali nelagodno. Bojali su se da bi im netko mogao provaliti ili tražiti neki financijski reket. Nakon što se to dogodilo, podigao je sredstva na oba ta ugovora i ugovore raskinuo. I to upravo zbog toga što im se dogodilo. Navodi da nitko ne bi smio vidjeti tko je vlasnik skrbničkog računa. Banka je nakon toga promijenila način na koji se mogu pogledati iznosi na računu i drugi podaci jer je prije bilo dovoljno da se otvori stranica banke i tamo su se mogli vidjeti podaci, a nakon ove situacije je bilo potrebno upisati OIB. Njima su se mjesečni izvještaji prije ove situacije također slali putem e-maila, međutim nakon ove pogreške banke također su se slali putem maila, ali da bi se mogao otvoriti dokument odnosno izvještaj morao se upisati OIB, što ne smatra dovoljnom zaštitom. Navodi da samo jedan skrbnički račun nije zatvorio i to samo iz razloga što bi u slučaju da ga sad zatvori dobio manji iznos, ostale je raskinuo, na način da je par mjeseci nakon što se ovo dogodilo otišao do bankarice i predao zahtjev za raskid ugovora. I dalje je klijent banke, preko nje prima mirovinu, te je ove godine vršio neke transakcije preko banke. Još uvijek ima ugovorenu eZabu preko koje može vidjeti stanje računa. Navodi da mu do sada zbog pogreške banke nije nastala materijalna šteta, niti je imao nekih neugodnih iskustava u smislu da bi mu se netko obraćao vezano uz propust banke.

9. Pravo na privatnost je osobno neimovinsko pravo koje osobi daje potpunu privatnu pravnu vlast glede vođenja vlastitog života kao i ovlast da svakog drugog isključi od protupravnog zadiranja u nj. U užem smislu pravo na privatnost obuhvaća i pravo na tajnost pisama i drugih osobnih podataka što uključuje ovlast isključiti svakog drugog od neovlaštenog saznavanja, prikupljanja, daljnjeg širenja i objavljivanja osobnih podataka, osim za onoga kojima je dana suglasnost i ovlast prikupljati ili obrađivati navedene podatke. Stoga, u situaciji kada banka kojoj je takva ovlast povjerena, postupa suprotno ugovornim i zakonskim odredbama te bez suglasnosti tužitelja drugim osobama prenese njegove osobne podatke i bankovne tajne, navedeno postupanje predstavlja neovlašteno zadiranje u tužiteljevo pravo na privatnost. Prema tome, sud zaključuje da je postupanjem tuženika tužitelju nastupila neimovinska šteta u vidu povrede navedenog prava.

9.1. Radi ocjene je li u konkretnom slučaju opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu tužitelju sud je cijenio težinu povrede prava i okolnosti slučaja. U konkretnom slučaju tuženik nije dostavio sudu niti tužitelju konkretan e-mail koji je pogrešno poslan kako bi se mogli uvjeriti u točan sadržaj onoga što je poslano trećim osobama. Unatoč tvrdnjama tuženika da je poslan mjesečni izvještaj o skrbničkim računima i to na adresu treće osobe VP, sud ne može na temelju navedenog utvrditi je li zaista tome tako. Konačno ni potvrda VP da je obrisao primljeni e-mail sama po sebi ne dokazuje da je to učinio i da navedeni sadržaj nije već otišao dalje. Upravo zbog navedenog sud smatra ovu povredu privatnosti težom za tužitelja jer je u neznanju glede točnog sadržaja osobnih podataka i bankovnih tajni koje su greško poslane, kao i osoba kojima je navedeni sadržaj učinjen dostupnim, zbog čega je i dalje u neizvjesnosti oko posljedica koje mogu zbog toga nastupiti.

9.2. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U tom smislu sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit, uvjerljiv i logičan, osobito u dijelu u kojem navodi da mu nije ugodno da netko drugi ima njihove osobne podatke, osobito neke financijske pokazatelje o njima i zbog čega su se svi osjećali nelagodno, da su se bojali da bi im netko mogao provaliti ili tražiti neki financijski reket. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade kao i druge okolnosti slučaja, sud je posebno cijenio i okolnost da je tuženik financijska i kreditna institucija kojoj je tužitelj povjerio vođenje svojih računa te druga financijska sredstva te od koje se zahtjeva veća razina profesionalnosti i dužne pažnje u vršenju svoga poslovanja. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na privatnost pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.500,00 eura.

9.3. Konačno valja reći da na zaključak suda nisu od utjecaja ni navodi tuženika da tužitelj nije u potpunosti izgubio povjerenje u poslovanje tuženika jer je i dalje klijent banke, budući da iz iskaza tužitelja proizlazi da je jedan skrbnički račun raskinuo što ukazuje na promjenu odnosa tužitelja prema tuženiku, jer navedeno ne znači da tužitelj nije pretrpio štetu radnjom tuženika.

10. Na gore dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (10. veljače 2023.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 19. i 1100. ZOO-a.

12. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 10. listopada 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 200,00 eura, sastav tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 9. srpnja 2024. i 10. listopada 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 13. studenog 2024. i 8. travnja 2025., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.2.), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 40,73 eura te na presudu u iznosu od 81,45 eura.

13. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.372,18 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.stranaka