REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-468/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice VV, , [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Danijelu Pribanić odvjetniku u [adresa] protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367 zastupan po punomoćniku Senki Fazlić odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zam. punomoćnika tuženika, dana 5. prosinca 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena izvansudska ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1122/2007 od dana 22. kolovoza 2007. godine, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.“

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. 3. 2025. navodi da je temeljem rješenja i zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVR-416/2025-3 od dana 21. veljače 2025. godine upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi kod poslodavca tužiteljice Agram banka d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1122/2007 od dana 22. kolovoza 2007. godine, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1122/2007 od dana 22. kolovoza 2007. godine, pravomoćnim i ovršnim dana 4. rujna 2007. godine, određena je ovrha općenito na imovini ovršenika SV OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1956., a preminulog **.**.2022.. Rješenje je doneseno na prijedlog prvobitnog ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537. Ovršenik pok. SV bio je otac tužiteljice, te je tužiteljica Rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj: O-2037/22, UPP/OS-328/22, od dana 8. svibnja 2023. godine, pravomoćnim dana 3. lipnja 2023. godine, proglašena nasljednicom ovršenika u 1/3 dijela ostavine.

Tuženik je dana 29. siječnja 2025. godine dostavio poslodavcu tužiteljice dopis kojim traži od poslodavca provedbu ovrhe na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice, ovdje tužiteljice, u korist ovrhovoditelja, ovdje tuženika, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-1122/2007, koje rješenje je donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba, Ilica 297, dana 22. kolovoza 2007. godine, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 4. rujna 2007. godine. Rješenje je doneseno na prijedlog prvobitnog ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537. Ističe prigovor zastare jer je od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, 4. rujna 2007. godine, do dana podnošenja zahtjeva za provedbu ovrhe proteklo je više od 17 godina, a sukladno članku 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Ističe prigovor zastare i u pogledu zateznih kamata kao povremenih tražbina u smislu članka 226. stavka 1. ZOO-a, koje tražbine zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ističe i prigovor zastare prava iz kojega proistječu povremene tražbine, odnosno zatezne kamate, koje pravo, sukladno članku 227. stavku 1. ZOO-a, zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Predlaže donijeti odluku kojom će se utvrditi da je nedopuštena izvansudska ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi iz 2007. godine zbog zastare.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu od 6. 6. 2025. ističe da nije sporno da tražbine iz pravomoćnih rješenja o ovrsi zastarijevaju protekom roka od 10 godina i da je od pravomoćnosti Rješenja o ovrsi pa do njegovog podnošenja na naplatu poslodavcu tužiteljice prošlo više od 17 godina. Sporno je je li unatoč proteku ovog vremena nastupila zastara. Ističe da je člankom 241., a u vezi s člankom 233. ZOO propisan je rok za nastup zastare te da se zastara prekida i radnjama vjerovnika te da za vrijeme prekida zastare zastara ne teče. Navodi da je tražbine iz Rješenja o ovrsi stekao cesijom od PBZ CARD d.o.o. na temelju Dodatka 1. Ugovoru o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 21. ožujka 2018., sklopljenog 18. lipnja 2018. i ovjerenog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 6553/2018. Radnjama prvotnog vjerovnika prekinuta je zastara u konkretnom slučaju budući da je prvotni vjerovnik Rješenje o ovrsi podnio na naplatu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 22. svibnja 2009. u odnosu na prednika tužiteljice, EV. HZMO se na zahtjev za naplatu očitovao dopisom od 30. lipnja 2009., kojim je prvobitnog vjerovnika obavijestio o tome da nije u mogućnosti postupiti po njemu jer je mirovina prednika tužiteljice preopterećena te je Rješenje o ovrsi zaveo u redoslijed naplate. Dodatno je zahtjevom od 13. studenog 2009. prvobitni vjerovnik tražio da ga HZMO obavijesti o predvidivom vremenu početka postupanja na što se HZMO očitovao 17. prosinca 2009. kako nije u mogućnosti procijeniti vrijeme početka naplate. Stoga smatra da iz točke 9. ovog odgovora nedvojbeno proizlazi da je podnošenjem zahtjeva za naplatu HZMO-u 22. svibnja 2009. nastupio prekid zastare, koji je trajao do dana smrti prednika tužiteljice, tj. do 12. kolovoza 2022., kada je provedba ovrhe postala nemoguća. Zastara je ponovo počela teći 13. kolovoza 2022., a kako je zahtjev za naplatu u odnosu na tužiteljicu njezinom poslodavcu podnesen 30. siječnja 2025., evidentno je kako do toga dana nije proteklo niti tri godine, a kamoli 10 godina. Također, nije proteklo niti tri godine, a kamoli 10 godina od dana pravomoćnosti Rješenja o ovrsi do njegovog prvog podnošenja na naplatu 22. svibnja 2009. Ističe da nije osnovan prigovor zastare u odnosu na glavnicu, tako nije osnovan niti prigovor zastare u odnosu na zakonske zatezne kamate kao povremenog potraživanja, budući da, na dan podnošenja zahtjeva za naplatu nije protekao niti trogodišnji rok. Smatra da iz navedenoga proizlazi da je zastara bila prekinuta jer je prednik tuženika prije nego što je nastupila zastara poduzeo radnje protiv prednika tužiteljice pred nadležnim tijelima radi ostvarenja tražbine te da na dan podnošenja zahtjeva za naplatu 30. siječnja 2025. zastara nije nastupila.

Pored navedenoga dodatno navodi da je temelju Rješenja o ovrsi kao ovršne isprave tuženik 4. rujna 2017. podnio prijedlog za ovrhu protiv prednika tužiteljice Općinskom sudu u Zadru, koji je 15. rujna 2017. koji je donio Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1280/17 na novčanim sredstvima prednika tužiteljice i koje je dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu. Na temelju tog Rješenja o ovrsi Financijska agencija je provodila sudsku ovrhu u razdoblju od 1. veljače 2021. do 2. studenog 2021. pa je i ovom radnjom tuženika zastara prekinuta prije proteka zastarnog roka od 10 godina. Po ovoj osnovi Financijska agencija je utvrdila nemogućnost izvršenja u skladu s odredbama članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima tuženiku nakon čega je zastara počela teći iznova. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz nadoknadu troška parničnog postupka.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da iz okolnosti što tuženik nije obavijestio HZMO da je došlo do promjene vjerovnika odnosno prijenosa tražbine proizlazi da nije namjeravao nastaviti izvansudsku ovrhu pred HZMO-om. Smatra iz okolnosti što je tuženik pokušao svoju tražbinu naplatiti sudskim putem podnošenjem prijedloga Općinskom sudu u Zadru za novu ovrhu od 6. rujna 2017. dodatno proizlazi da je odustao od izvansudske ovrhe koju je pokrenuo njegov prednik. No kako je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 4. rujna 2007., a prijedlog za sudsku ovrhu je tuženik podnio 6. rujna 2017., to je između ta dva datuma proteklo više od 10 godina pa je tuženikova tražbina u zastari. Osporava i aktivnu legitimaciju tuženika za podnošenje prijedloga za novu-sudsku ovrhu.

4. Tuženik je isticao da prekid zastare nastao radnjama njegovog prednika kako ustupitelja tražbine djeluje i prema njemu kao primatelju tražbine te da je prekid zastare koji je nastao podnošenjem zahtjeva za naplatu HZMO-u od strane ustupitelja tražbine 22. svibnja 2009. trajao i nadalje, neovisno o tome je li ili nije tuženik o tome obavijestio HZMO. Dalje navodi da je pogrešan stav tužitelja da iz okolnosti da je pokrenuo prijedlog za ovrhu pred sudom znači da je odustao od izvansudske ovrhe koja se vodila kod HZMO-a jer je općepoznato da se ovrha može istodobno voditi ako se vodi na više predmeta ovrhe, a što je ovdje slučaj. Ističe kako tužitelj aktivnu legitimaciju tuženika u ovršnom postupku OVR-128,/17 nije ovlašten osporavati te se u ovom postupku o istoj ni ne može raspravljati ali smatra potrebnim napomenuti da je Dodatkom I Ugovora na njega preneseno rješenje o ovrsi kao ovršna isprava iako je tražbina njegovog prednika njemu ustupljena još Ugovorom o kupoprodaji plasmana iz 2015. godine.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao zahtjev za provedbom ovrhe u korist novog ovrhovoditelja na teret novih ovršenika od 29.1.2025. (list -9), rješenje o nasljeđivanju (list 10-13), ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave (list 14-15), rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 16-17), rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu OVR-416/2025 od 21. veljače 2025. (list 31- 35), potvrda o danu preuzimanja odluke suda (list 30), dodatak I Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava između PBZ Card d.o.o. i B2 KAPITAL (list 42-48), dopise prednika tuženika HZMO-u (list 50 i 51), očitovanje HZMO-a (list 52 i 54) prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave od 6. rujna 2017. podnesen Općinskom sudu u Zadru (list 58), rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi isplate (list 59), specifikacija FINE izvršenih osnova za plaćanje Ovr-1280/17 (list 60- 61), očitovanje HZMO-a o prestanku provedbe izvansudske ovrhe zbog smrti prednika tužiteljice 12. kolovoza 2022., hodogram predmeta OVR-1280/17 kod Općisnkog sud au Zadru (list 83-84), očevidnik osnova za plaćanje bez specifikacije naplate na temelju rješenja o ovrsi OVRV-3592/05 (list 102-158), povratnicu prijedloga za sudsku ovrhu (list 168)

6. Tužiteljica je zaključkom ovog suda broj: Ovr-416/2025-3 od 21. veljače 2025., a što među strankama nije sporno, upućena u roku od 15 dana od dana dostave zaključka (27.2.2025.) pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona („Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje OZ), odnosno zbog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Prema podacima spisa tužiteljica je navedeni zaključak primila 27. veljače 2025., a tužbu je podnijela 13. ožujka 20245, pa je prema tome postupila u ostavljenom roku za pokretanje parnice.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje skraćeno: ZPP) ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

8. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljičin zahtjev za proglašenje nedopuštenim izvansudske ovrhe koja se vodi kod poslodavca tužiteljice Agram banka d.d. na temelju rješenja o ovrsi koje je na temelju vjerodostojne isprave donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba, posl. br. OVRV-1122/2007 od 22. kolovoza 2007., pravomoćnog i ovršnog 4. rujna 2007.

9. Navedenim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na imovini ovršenika SV prednika tužiteljice. Tužiteljica je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju koji je donijela javna bilježnica Zorana Brčić iz Benkovca kao povjerenica Općinskog suda u Zadru, posl. broj: O-2037/22 od 8. svibnja 2023. proglašena nasljednicom iza pok ovšenika na temelju Zakona.

10. Navedeno rješenje o ovrsi doneseno je na prijedlog ovrhovoditelja- prednika tuženika PBZ Card d.o.o., Zagreb.

Tuženik je tražbinu iz rješenja o ovrsi stekao cesijom od PBZ CARD-a te je na tuženika prenesena ovršna isprava na temelju Dodatka 1. Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 21. ožujka 2018. sklopljenog 18. lipnja 2018. i ovjerenog od Javne bilježnice Ilinke Lisonek u Zagrebu.

Naime, iz članka 1. Dodatka 1. Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava proizlazi da su raniji ovrhovoditelj kao prenositelj (PBZ CARD) i u ovom postupku tuženik kao stjecatelj suglasno utvrdili da su 26. listopada 2015. sklopili Ugovor o kupoprodaji plasmana odnosno Ugovor o cesiji kojim su se sporazumjeli o ustupu tražbina, a između ostalih i ovdje prijeporne tražbine (list 45-46)

11. Tuženik je zahtjev za naplatu tražbine iz ovršne isprave podnio poslodavcu tužiteljice dana 30. siječnja 2025.

12. Naprijed navedene činjenice među strankama nisu bile prijeporne.

13. Među strankama nije bilo prijeporno ni da se u ovoj stvari primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz članka 233. stavak 1. ZOO jer je tražbina utvrđena javnobilježničkim aktom. Nije bilo prijeporno ni da je između pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do njegovog podnošenja na naplatu poslodavcu tužiteljice prošlo više od 17 godina.

14. No prijeporno je je li nastupila zastara tuženikovog potraživanja pa je u ovom predmetu odlučno utvrditi je li u razdoblju od pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, 4. rujna 2007. do 30. siječnja 2025. (podnošenje rješenja o ovrsi na naplatu poslodavcu tužiteljice) bilo radnji ovrhovoditelja, ovdje tuženika ili prednika ovrhovoditelja kojima je prekinut tijek zastare.

15. Prema članku 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.1. Člankom 245. stavak 1., a u vezi s stavkom 5. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Prema članku 242. stavku 1. i 2. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

16. Iz podataka spisa proizlazi (list 50) da je prednik tuženika prvobitni ovrhovoditelj rješenje o ovrsi podnio na naplatu HZMO-u dana 22. svibnja 2009. te tražio da se ovrha provede obustavom mirovine prednika tužiteljice EV.

17. Navedenom radnjom prvobitnog ovrhovoditelja nastupio je prekid zastare u ovom predmetu. Naime podnošenjem prijedloga za izvansudsku ovrhu HZMO-u aktiviran je postupak pred nadležnim tijelom (izvršiteljem) te je prekinut zastarni rok, a od dana završetka ili prestanka tog postupka zastara počinje teći ispočetka sukladno članku 245. stavku 5. ZOO-a. U okolnostima ovog slučaja prekid zastare trajao je do dana smrti prednika tužiteljice, ranijeg ovršenika EV dana 12. kolovoza 2022. nakon čega je zastara počela ponovno teći. Ovo proizlazi i iz obavijesti HZMO (list 82) kojom se obavještava ovrhovoditelj da je korisnik mirovine i ovršenik umro zbog čega HZMO prestaje sa provedbom predmetne ovrhe.

17.1. Ovdje sud smatra potrebnim napomenuti da iz očitovanja HZMO-a (list 52) proizlazi da je HZMO predmetnu ovrhu stavio u red čekanja zbog opterećenosti mirovine prednika tužiteljice, što govori u prilog činjenici da je osnova za plaćanje bila u redu čekanja, a ne da je došlo do odustajanja od prijedloga za ovrhu bilo prijašnjeg ovhovoditelja bilo ovdje tuženika. Dakle odgovornost za nemogućnost provođenja ovrhe nije bila na ovrhovoditelju.

18. Kako je zahtjev za izvansudsku ovrhu u odnosu na sljednicu ranijeg ovršenika, ovdje tužiteljicu podnesen poslodavcu tužiteljice dana 30. siječnja 2025., to između dana kada je zastara ponovno počela teći (13. kolovoza 2022) do podnošenja prijedloga za provođenje izvansudske ovrhe poslodavcu tužiteljice dana 30. siječnja 2025. nije prošao rok zastare od deset godina.

19. Nadalje prema ocjeni ovog Suda pozivanje tužiteljice na odredbe članka 32. stavak 3. Ovršnog zakona odnosno okolnost da novi vjerovnik ovdje tuženik (možebitno) nije obavijestio HZMO da je ovršna tražbina prešla sa ranijeg vjerovnika na njega ne može dovesti do zaključka da podnošenjem prijedloga za izvansudsku ovrhu ranijeg vjerovnika nije nastupio prekid zastare koji je trajao sve do smrti ovršenika. Ovo jer prekid zastare koji je nastao radnjom ranijeg vjerovnika (ustupitelja) djeluje i prema novom vjerovniku (primatelju tražbine).

Nadalje ovrha se u okolnostima konkretnog slučaja nije mogla provesti ustegom od mirovine (već je stavljena u redoslijed naplate) zbog razloga na koji utjecaj nisu imali ni raniji ni novi ovrhovoditelj već je do nemogućnosti provedbe te ovrhe (i stavljanje ovršne isprave u red naplate) došlo isključivo zbog razloga na strani tadašnjeg ovršenika. Stoga se možebitno neobavještavanje HZMO-a od strane tuženika da je tražbina prešla na njega ne može podvesti pod odredbu 242. stavka 1. i 2. ZOO i izjednačiti s odustajanjem od prijedloga za ovrhu ni s odbijanjem ili odbacivanjem prijedloga za ovrhu niti bilo čime za što bi bio odgovoran tuženi kao ovrhovoditelj.

20. Nadalje tuženik je na temelju rješenja o ovsi kao ovršne isprave dana 4. rujna 2017. podnio prijedlog za sudsku ovrhu protiv prednika tužiteljice pred Općinskim sudom u Zadru koji je donio rješenje o ovrsi posl. broj: OVR-1280/17 na novčanim sredstvima pok SV i koje je dostavljeno FINI na provedbu te da je FINA provodila sudsku ovrhu u razdoblju od 1. veljače 2021. do 2. studenoga 2021. U odnosu na navedeno ovaj sud ocjenjuje da je tuženik dostavljanjem povratnice (list 168) dokazao da je dana 4. rujna 2017. podnio prijedlog za sudsku ovrhu Općinskom sudu u Zadru koji je kod Općinskog suda u Zadru zaprimljen 6. rujna 2017., a ne da je prijedlog za sudsku ovrhu podnio 6. rujna 2017. kako to navodi tužiteljica. No pravilno navodi tuženik i da bi ishod bio isti i da je podnio prijedlog za sudsku ovrhu podnesen dana 6. rujna 2017. godine jer je u to vrijeme trajao prekid zastare zbog izvansudske ovrhe pred HZMO-om.

21. Prema ocjeni ovog suda i tom radnjom tuženika od 4. rujna 2017. prekinuta je zastara prije isteka desetogodišnjeg roka, a koji teče od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi 4. rujna 2007.

22. Dakle pored naprijed navedenih razloga vezanim uz provođenje izvansudske ovrhe zastara nije mogla nastupiti i iz razloga što je radnjom tuženika prekinuta podnošenjem prijedloga za sudsku ovrhu protiv prednika tuženice 4. rujna 2017.

23. Nadalje iz specifikacije izvršenja FINE za rješenje o ovrsi posl. br. OVR-1280/18 koji prileži spisu proizlazi da je posljednja naplata s računa prednika tužiteljice bila 2. studenoga 2021. Stoga pravilno navodi tuženica da je primjenom članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018 dalje ZPONS koji je na snagu stupio 4. kolovoza 2018.) najranije do isknjiženja osnove za plaćanje moglo doći 2. svibnja 2022. (nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika) nakon čega bi zastara ponovno mogla početi teći.

24. Kako je tuženik zahtjev za naplatu poslodavcu tužiteljice podnio 30. siječnja 2025. to između navedenih datuma (2. svibnja 2022. i 30. siječnja 2025.) nije protekao zastarni rok niti u pogledu glavnog potraživanja niti u pogledu zateznih kamata kao povremenih tražbina što dodatno govori u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

25. Ne može se prihvatiti niti pravno shvaćanje tužiteljice da je time što je tuženik podnošenjem prijedloga za sudsku ovrhu 4. rujna 2017. na novčanim sredstvima prednika tužiteljice potvrdio da izvansudska ovrha kod HZMO-a nije moguća pa da više ne postoji valjani prekid zastare utemeljen na radnji pokretanja postupka izvansudske ovrhe. Ovo jer ovrhovoditelj može istodobno voditi ovrhu na više različitih predmeta ovrhe, a što je ovdje slučaj (izvansudka ovrha na stalnom mirovinskom primanju, a sudska ovrha na računima i oročenim novčanim sredstvima ovšenika u bankama). Dakle moguće je koristiti i sudsku i izvansudsku ovrhu na različitim predmetima ovrhe, ali nije moguće koristiti ih istodobno na istom premetu ovrhe. Drugim riječima ovhovoditelj ima mogućnost parcijalne ili nastavne ovrhe na različitim predmetima ovrhe.

26. Navodi tužiteljice u kojoj navodi da tuženik nije bio ovlašten uopće pokrenuti sudsku ovrhu pred Općinskim sudom u Zadru u postupku Ovr-1280/17. također ne mogu imati utjecaj na ishod ovog postupka

Naime, sud je imao na umu pravnu prirodu ovog parničnog postupka u kojem se odlučuje samo unutar razloga zbog koji je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a to je u konkretnom slučaju pitanje zastare, a ne pitanje je li tuženik imao aktivnu legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka OVR- 1280/17. No i pored navedenoga sud napominje da iz članka 1. Dodatka 1. Ugovora o prijenosu tražbina iz ovršne isprave od 21. ožujka 2018. proizlazi da se tuženik još 2015. godine s ranijim ovhovoditeljem kao prenositeljem postigao sporazum o ustupu predmetne tražbine.

27. Slijedom navedenoga na temelju članka 233. stavka 1. članka 241. ZOO u vezi s člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ odlučio je kao pod točkom I izreke.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.i čl.155 ZPP-a, a određena je sukladno troškovniku koji je tuženik predao u spis na raspravi 21. listopada 2025.

29. Tužiteljica nije uspjela u sporu pa je dužna tuženome zastupanom po punomoćniku nadoknaditi opravdan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250.00 EUR-a, a kojeg čini trošak odgovora na tužbu, određen prema vrijednosti predmeta spora prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. dalje OT) u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 25.kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a i na glavnoj raspravi 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a prema Tbr 9.1. Tarife te trošak sastava obrazloženih podnesaka od 2. rujna 2025. i 8. listopada 2025. koji sadrže i činjenična i pravna razlaganja u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki podnesak. Za navedene radnje priznat je i zatraženi PDV u visini 25%. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na članku 151. stavak 3. ZPP.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini, 5. prosinca 2025.

S u d a c

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana