Poslovni broj: Us I-2161/2025-10
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ETT, [adresa], zastupan po opunomoćeniku Lovri Andrijaševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, Zadar, Ulica Stjepana Radića 11 D, radi otkaza kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj, nakon glavne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, dana 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-216-04/25-04/581 urbroj:511-18-07-25-2 od 28. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-04/25-04/581 urbroj:511-18-07-25- 2 od 28. kolovoza 2025. državljaninu treće zemlje, NTT, državljaninu Senegala s odobrenim privremenim boravkom u Kraljevini Španjolskoj - ovdje tužitelju - otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava zakonitost rješenja tuženika navodi kako su svrha i uvjeti njegovog boravka opravdani odobrenim privremenim boravkom u Španjolskoj, a koji vrijedi za područje cijele Europske Unije. Tužitelj ističe kako je tijekom posjeta izvanbračnoj supruzi koja inače živi u [adresa], bio napadnut te je bio primoran pozvati policiju koja je pogrešno utvrdila činjenično stanje. Ističe da je u turističke svrhe boravio u [adresa] i to u Splitu i Bibinju, te je imao namjeru vratiti se u Španjolsku u kratkom roku. Nadalje, ističe kako je osporenim rješenjem netočno utvrđeno da nema dovoljno sredstava za uzdržavanje. Naime, tužitelj se bavi prodajom rukotvorina koje samostalno izrađuje od drva a takav način zarade je u uobičajen u kulturi zemlje iz koje dolazi (Senegal) te nije politički korektno isticati kako nije prijavio bavljenje tom djelatnošću, odnosno obrt, kada državljani Senegala ne poznaju takav način prodaje. Tužitelju je određena zabrana boravka i ulaska u RH u maksimalnom trajanju od tri mjeseca, a što nije pravilno odmjereno u skladu s odredbom čl. 56. Zakona o strancima, a i rok od tri dana koji mu je ostavljen za napuštanje Republike Hrvatske je prekratak, obzirom da je Zakonom propisano kako rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 182. Zakona o strancima, ne može biti kraći od sedam dana, niti dulji od trideset dana. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana. Navodi kako je tužitelj tijekom postupka otkaza kratkotrajnog boravka, u svojoj izjavi na zapisnik naveo da se za vrijeme boravka u RH uzdržava prodajom rukotvorina te da posjeduje 150 eura, a izvršenom provjerom utvrđeno je da ne posjeduje valjano odobrenje za boravak i rad u RH. Stoga je temeljem odredbe čl. 56. st. 1. toč. 2.,3. i 5. Zakona o strancima i doneseno rješenje kojim mu se otkazuje kretkotrajni boravak. Pritom su potpuno neosnovane tvrdnje tužitelja da je u mjestu Bibinje boravio turistički, ovo stoga jer je u izjavi danoj u upravnom postupku naveo kako je svoj boravak u RH proveo isključivo u mjestu Bibinju, gdje se uzdržava prodavajući rukotvorine. Također je izjavio da posjeduje samo 150 eura što se ne smatra dostatnim za uzdržavanje. Tuženik nadalje navodi kako državljanin treće zemlje na privremenom boravku u Španjolskoj može boraviti u [adresa], ali isključivo u turističke svrhe do 90 dana, te ne može obavljati bilo kakvu djelatnost ili raditi. To što je običaj i kulturno naslijeđe u njegovoj matičnoj državi da se ljudi uzdržavaju prodajom rukotvorina bez da tu djelatnost registriraju, ne opravdava tužitelja jer isto nije dozvoljeno na području RH. Zabrana ulaska i boravka u RH od tri mjeseca određena je sukladno odredbi čl. 56. st.2. Zakona o strancima. Rok od tri dana za napuštanje Hrvatske određen je sukladno čl. 184. Zakona o strancima kojim je u stavku 4. propisano da se u slučaju iz čl. 185. st.1. toč. 1. (kada postoji rizik od izbjegavanja iz čl. 214. Zakona o strancima) rok za dragovoljni povratak može izreći u trajanju kraćem od 7 dana.
4. Dostavom svih navedenih podnesaka i održavanjem javne rasprave 30. listopada 2025. i 13. studenog 2025. strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem njegove izvanbračne supruge, smatrajući izvođenje tog dokaza suvišnim kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-04/581, URBROJ: 511-18-07-25-2 od 28. kolovoza 2025. godine, odnosno da li je tuženik zakonito proveo postupak otkaza kratkotrajnog boravka strancu i da li je osporeno rješenje zakonito.
8. Među strankama je sporno da li s obzirom na stanje spisa i spisu priložene isprava tuženik opravdano donio predmetno rješenje, te da li iz spisu priloženih isprava je tuženik pravilno utvrdio da tužitelj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi namjeravanu turističku svrhu obzirom da je izjavio kako se bavi prodajom rukotvorina.
9. Osporeno rješenje, tuženik je utemeljio na članku 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima (Narodne novine 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025) uz obrazloženje da državljanin treće zemlje svoj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu.
10. Člankom 56. stavak 1. točka 2.Zakona o strancima, propisano je da će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.
11. Člankom 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima propisano je da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da njegov kratkotrajni boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.
12. Člankom 56. stavak 2. Zakona o strancima propisano je da se strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak rješenjem određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.
13. Člankom 184. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem odlukom državnog tijela prestaje zakonit boravak donijeti rješenje o povratku, odnosno napuštanju EGP-a.
14. Člankom 184. stavak 2. Zakona o strancima, propisano je da će se rješenjem odrediti rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti EGP, te prisilno udaljenje ako ne napusti EGP- u određenom roku.
15. Člankom 184. stavak 3. Zakona o strancima, propisano je da će se prilikom određivanja roka napuštanja EGP-a, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir i osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti duže od 30 dana.
16. Člankom 184. st.4. propisano je da se u slučajevima iz članka 185.st.1. točaka 1., 2. i 4. ovoga zakona, rok za dragovoljni odlazak može odrediti u trajanju kraćem od 7 dana.
17. Odredbom članka 185. st. 1 točkom 1., 2. i 4. propisano je da se za državljanina treće zemlje iz članka 184. st.1. ne mora donijeti rješenje o povratku ako: postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona, ako mu je zahtjev za odobrenje boravka očito neosnovan ili prijevaran, ako predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
18. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, te činjenicu da je sam tužitelj u svojoj izjavi tijekom trajanja upravnog postupka naveo kako se u Hrvatskoj, u koju je došao početkom srpnja 2025. uzdržava novcem koji zarađuje prodavajući umjetnička djela u Bibinju, gdje je i smješten, to je pravilno po ocjeni ovog suda tužitelju otkazan kratkotrajni boravak obzirom da isti nije koristio u turističke svrhe, te je stoga valjalo onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće zemlje koji za isti ne ispunjava posebne uvjete.
19. Ovaj sud drži osnovanim prigovor tužitelja glede rješenjem određenog roka za dragovoljni odlazak iz Republike Hrvatske. Naime, osporenim rješenjem tužitelju je ostavljen rok od tri dana za napuštanje RH, dok je odredbom čl. 184. st.3. (koju odredbu je tuženik i naveo u osporenom rješenju) propisano kako rok ne može biti kraći od sedam, niti duži od trideset dana. Tuženik je tek u odgovoru na tužnu naveo kako je je rok od tri dana određen u skladu s odredbom čl. 184. st.4. koja propisuje mogućnost određivanja i kraćeg roka za napuštanje Republike Hrvatske.
20. Po ocjeni ovog suda tuženik je već u rješenju kojim se otkazuje kratkotrajni boravak morao jasno obrazložiti zašto i temeljem koje odredbe tužitelju određuje rok kraći od sedam dana za napuštanje RH, a što je propustio učiniti. Međutim, uzimajući u obzir kako je osporenim rješenjem, po ocjeni ovog suda pravilno tužitelju otkazan kratkotrajni boravak, te kako je nesporno da je tužitelj postupio po osporenom rješenju te napustio Republiku Hrvatsku, sud je ocijenio da navedeni propust tuženika nije takav da bi zbog njega trebalo poništiti rješenje, odnosno točku 3. istoga kojom je određen rok za napuštanje RH. Ovo posebno kada se uzme u obzir da su i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaje postajale okolnosti za određivanje kraćeg roka za napuštanje iz čl. 184.st.4. odnosno čl. 185. st.1. toč. 1. i 4. Naime, tužitelj je, a kako to proizlazi iz samog osporenog rješenja, odlukom Općinskog suda u Zadru Pp-4722/2025 od 28. kolovoza 2025. proglašen krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa navedena činjenica ukazuje na to da bi isti mogao predstavljati opasnost za javni poredak, a što pak opravdava određivanje kraćeg roka za napuštanje Republike Hrvatske.
21. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. Izreke.
U Splitu 5. prosinca 2025.
SUTKINJA
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA: opun. tužitelja
tuženiku
