Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Kzd-1/2025-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od suca toga suda mr. sc. Domagoja Vučkova kao predsjednika vijeća, te Marije Špoljarić i Vitomira Lipovca kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Slađane Puškadija kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. RP zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2 Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018; dalje KZ/11) i dr., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KOz-DO- 5/2024 od 6. prosinca 2024. izmijenjene na raspravi od 10. travnja 2025. i podneskom broj Koz-DO-5/2024 od 18. travnja 2025. te na raspravi od 3. studenog 2025., nakon održane nejavne rasprave od 1., 27. i 28. listopada 2025. te 2. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Rijeci, Sandre Šarkan, okr. RP, branitelja Igora Bezjaka, odvjetnika iz [adresa] i opunomoćenice žrtve FP, odvjetnice iz [adresa], javno objavivši dana 5. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I okr. RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IP i R rođ. F, rođen **.**.1973. u [adresa], s boravištem u [adresa], sa završenim ABC, tri godine, u izvanbračnoj zajednici sa ĐP, otac dvoje djece u dobi od 12 i 21 godine za koje plaća uzdržavanje, nezaposlen, vlasnik stana na adresi boravišta (površine cca 79 m2), vlasnik osobnog automobila marke BMW X1 (2013. godište), neosuđivan,
kriv je
što je,
1.) u vremenu od 2008. godine do 2019. u Rijeci, u stanu u kojem su prebivali, za vrijeme bračne zajednice sa bivšom suprugom SP, znajući da takvim postupanjem svoju suprugu SP dovodi u ponižavajući položaj i na to pristajući, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, supruzi se obraćao agresivnim tonom i sa nepoštovanjem, govoreći joj da mu ne pridaje dovoljno pažnje, da bi trebala dati otkaz kako bi ga dočekivala po povratku sa broda, provocirajući ju prilikom njezina odlaska na posao za koga se sređuje, da se ide kurvati na posao, kontrolirao joj pozive i poruke na mobitelu, njezine izlaske iz kuće, susrete s drugim ljudima, pa je tijekom 2011. godine, za vrijeme kada se nije nalazilo na plovidbi, učestalo verbalno napadao suprugu izazivajući kod nje osjećaj krivnje govoreći joj da je ona odgovorna što nije otišao ploviti, da je ostao radi nje i djece, da bi 31.12.2014. godine, u popodnevnim satima dok su se nalazili u dnevnom boravku, prilikom spremanja kako bi otišli na doček Nove godine, ničim izazvan najprije verbalno napao suprugu psujući ju, da bi i fizički nasrnuo na istu na način da ju je zgrabio za obje podlaktice te ih savio uslijed čega je supruga SP pala na pod, da bi 27.01.2015. godine, za vrijeme vožnje tijekom koje je došlo do prepirke, suprugu odvezao na lokalnu cestu prema Platku i nasilno ju izvukao iz automobila, odvukao prema provaliji i držeći je nagnutu nad provalijom, prijetio da će ju ubiti, da bi ju u konačnici pustio što je ista iskoristila te pobjegla je u obližnju šumu no međutim ubrzo ju je sustigao te natjerao da uđe u automobil, dok je 08.10.2018. u zajedničkom stanu, najprije izazvao svađu, a potom i fizički nasrnuo na suprugu na način da joj je savio obje podlaktice te ju bacio na krevet u kćerkinoj sobi, a tijekom mjeseca ožujka 2019. godine, nakon što je priznao supruzi da je u intimnoj vezi sa drugom ženom sa kojom se zaručio iako je njihov brak još trajao, namjeravao u zajednički stan dovesti novu partnericu,
dakle, teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj,
2.) 15. studenog 2014. godine, oko 03:00 sati, u Rijeci, u stanu u kojem su prebivali, dok je spavala u spavaćoj sobi, probudio suprugu SP i nagovarao ju na spolni odnos, a kada mu je rekla da ju pusti na miru jer je umorna, jasno izražavajući da ne želi spolni odnos, stavio joj je jastuk na glavu, svukao odjeću te nasilno, bez njezina pristanka svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu,
dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnos, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
3.) u vremenu od 2008. godine do 2019. godine, u stanu u kojem je prebivao s obitelji, svoju kćer BP ranije RP (2003), kada je imala 6 godina zatvarao na balkon ne puštajući je u stan po sat, dva, a kada bi tražila da ju pusti unutra, izašao na balkon, ošamario ju govoreći da će susjedi čuti, također bi ju kroz to razdoblje znao udarati po leđima, „držao lekcije“ na način da bi uhvatio pauka, stonogu ili skakavca, a potom ih stavljao na upaljenu kuhinjsku ploču tjerajući BP da gleda kako životinja ugiba, a dok bi obavljala kućanske poslove poput guljenja krumpira ili čišćenja sobe, istu ponižavao da to ne radi dobro, da joj može pronaći još 10 grešaka, učestalo ju zastrašivao govoreći da će ju izbacit iz kuće ako ne bude znala gradivo iz škole i da će radi toga kopati po smeću, da bi po povratku sa ronjenja u kasne sate, zahtijevao od svoje kćeri da mu opere ronilačku opremu, a ako ju ne bi po njegovom dobro oprala, vikao bi na nju, zadao šamare i zahtijevao da opet pere te govorio da će joj izbacit madrac iz kreveta kako bi spavala na dasci od kreveta ili na podu, govorio joj o svojim djevojkama i što sa njima radi, svađao se i nasilnički ponašao prema bivšoj supruzi u prisutnosti kćeri BP što je sve negativno utjecalo na psihofizički razvoj djeteta te kod kćeri BP osim osjećaja straha, srama te povrede dostojanstva, izazvao i stres koji je kasnije od strane dječje psihijatrice dijagnosticiran kao PTSP, da bi kao posljedicu takovog njegovog postupanja od 2019. godine, ista odbija sve kontakte sa ocem,
dakle, zlostavio dijete i na drugi način grubo povrijedio djetetova prava,
čime je pod toč.1.), 2.) i 3.) počinio slijedeća kaznena djela: pod točkom 1.) kazneno djelo protiv braka obitelji i djece- nasilje u obitelji iz članka 179.a. Kaznenog zakona (Narodne novine br. Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018), pod toč. 2.) kazneno djela protiv spolne slobode- teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012) i pod točkom 3.) kazneno djelo protiv braka obitelji i djece- kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018).
II Na temelju članka 51. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018). okr. RP
RP se utvrđuju slijedeće kazne:
- za kazneno djelo pod točkom 1.), a temeljem članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine br. Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018) kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,
- za kazneno djelo pod točkom 2.), a temeljem članka 154. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012) kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine,
- za kazneno djelo pod točkom 3.), a temeljem članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 ) kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,
pa se za naprijed navedena kaznena djela, a na temelju članka 51. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 ) okr. RP
osuđuje
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine
III Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okr. RP se oslobađa obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025; dalje ZKP/08), dočim se na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 okr. RP obvezuje na plaćanje nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtve SP, odvjetnice FP iz [adresa], s time da će se posebno rješenje o visini nagrade i nužnih izdataka donijeti naknadno i to ukoliko isti budu traženi.
IV Na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025- dalje ZKP/08) protiv okr. RP
odbija se optužba
da bi,
na štetu ĆP počinio kazneno djelo iz članka 179.a, a prema optužnici broj KOz-DO- 5/2024 od 6. prosinca 2024. izmijenjene na raspravi od 10. travnja 2025.
V Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okr. RP i nužni izdaci i nagrada branitelja Igora Bezjaka, odvj. iz Rijeke, a u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom uvodno citiranog broja i datuma izmijenjenom na raspravi od 10. travnja 2025., podneskom od 18. travnja 2025. te na raspravi od 3. studenog 2025. ŽDO je stavilo na teret okr. RP učin: pod toč.1) kazneno djelo iz čl.179.a KZ//11; pod toč.2) kazneno djelo iz čl.154. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11; pod toč.3) kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio određene dijelove optužbe i to kako slijedi: iz toč.1) optužnice izostavljen je dio koji glasi: „što je bio razlog da je supruga iznajmila drugi stan i odselila,“ budući po provedenom dokaznom postupku za takvu tvrdnju nisu pronađeni dokazi; iz toč.3.) optužnice izostavljen je dio koji glasi: „a jednom prilikom, u dobi kada je BP imala 15 ili 16 godina, i bila bolesna te povratila po tepihu u stanu, udarao ju po leđima te ljutito psovao,“ iz razloga koji će nastavno biti detaljno izneseni u toč.29. obrazloženja ove presude. U ostalom dijelu optužnica je činjenično i pravno citirana u izreci ove presude.
2. U ovom je predmetu sukladno suglasnom prijedlogu stranaka temeljem čl.388. st.2. toč.4. ZKP/08 isključena javnost sa cijele rasprave, a zbog zaštite osobnog i obiteljskog života optuženika i žrtve.
3. Okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim slijedom čega je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
4. Tijekom postupka sud je proveo kako materijalne tako i personalne dokaze odnosno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve SP i BP.
4.1. Od materijalnih dokaza sud je pročitao: presudu Prekršajnog suda u Rijeci Pp J- 2208/2019 od 2. 7. 2019. (list 10-13); specijalistički pregled za žrtvu BP (list 15); izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Rijeka o nasilju u obitelji (list 33); mišljenje Klinike za pedijatriju za Anu Sotošek (list 204); rješenje OS u Rijeci poslovni broj R1 Ob-212/2019 od 25. travnja 2019. (list 137-145); zapisnik CSS od 17. kolovoza 2023. (list 83); prijedlog za određivanje privremene mjere (list 377-382); odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere (list 368-376); zapisnik sa ročišta održanog kod OS u Rijeci poslovni broj R1 Ob-96/2024 od 20. ožujka 2024. (list 388-393); novinski članci od 3. travnja 2019. i 25. travnja 2019. te uputa o lijeku Fevarin i Misar te pomorska knjižica okrivljenika, sve na listu 190-230; elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji za HZMO za okrivljenika (600- 604); SMS poruke razmijenjene između okrivljenika i BP, okrivljenika i SP, SP i CP te okrivljenika i IP (list 239-310); vlasnički list za z. k. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška]. KO [katastarska općina] (613- 614); ugovor o najmu stana između ŠP kao najmodavca te RP i AP kao najmoprimaca (615 618); sporazum o raskidu ugovora o najmu između ŠP kao najmodavca te RP i AP kao najmoprimaca (620); ugovor o kupoprodaji nekretnine između RPŠ kao prodavatelja i RP kao kupca (621-623); korespondencija između SP i okrivljenika u razdoblju za koje obrana tvrdi da je nastala 9. studenog 2021. do 16. veljače 2022. (627-632); podatke Porezne uprave za okrivljenika (708-709), podatke Centra za socijalni rad (list ), podatke FINA (696-697) i Privredne banke Zagreb d.d. (727), presudu interdijecezanskog ženidbenog suda prvog stupnja u Rijeci od 2. siječnja 2023. (713-725), podatke zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci (724-743)
4.2. Izvršen je i uvid u fotografije okrivljenika i oštećenih za koje obrana tvrdi da su nastale u razdoblju od 2008. do 2019. te fotografije nastale prema tvrdnji obrane u razdoblju od 2000. do 2013 (606-612).
4.3. Tijekom postupka ispitani su svjedoci koje je predložilo/la: tužiteljstvo EP, PP i ŽP te žrtve SP i BP; obrana:
VP, MP, NP, TP, HP, JP i KP; opunomoćenica žrtva GP i OP. Tijekom postupka nije ispitano dijete UP iako je isto s obzirom na činjenicu da je živio sa okrivljenikom i žrtvama očevidac makar dijela utuženih događaja. Naime, ĆP je dijete u dobi od 13 godina, a čijim bi se ispitivanjem po ocjeni ovoga suda ozbiljno dovelo u pitanje njegov daljnji psihofizički razvoj zbog činjenice da bi trebao svjedočiti o okolnosti nasilja unutar vlastite obitelji te o obrascima i stilu ponašanja oca, majke i sestre. S druge pak strane ovaj sud smatra da ispitivanje ĆP nije niti bitno jee jer činjenično stanje jasno utvrđeno i putem drugih dokaza.
4.4. U cilju utvrđivanja materijalne istine provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Mirjani Grahovac (psihijatar) i ZP (psiholog) međutim nalaz i mišljenje tih vještaka nije korišten u ovom predmetu. Naime, žrtva SP je zaposlena u KBC Rijeka kao i vještak ZP odnosno kao što je to bila i vještak Mirjana Graovac sve dok ista 31. listopada 2023. nije otišla u mirovinu. Isto tako nije zanemarivo niti da je žrtva SP radila i na ABC kao i vještak Mirjana Graovac sve do odlaska u mirovinu 31. listopada 2023. Kada se naprijed navedeno sagleda u kontekstu odredbe čl.311. st.2. ZKP/08 koji glasi: „Razlog za izuzeće vještaka postoji i u svezi s osobom koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom, žrtvom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca.“, tada je ovaj sud odlučio zanemariti nalaz i mišljenje vještaka ZP i Mirjane Graovac i psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje povjeriti drugim sudskim vještacima tj. DP (vještak psihijatar) i ČP (vještak psiholog).
5. Nastavno će u ovoj presudi u bitnome biti izneseni iskazi ispitanih svjedoka:
5.1. Iz iskaza EP (okrivljenikova supruga) u bitnome proizlazi da je okrivljenika upoznala u siječnju 2018., s time da je ovaj boravio na brodu u ožujku/travnju do srpnja 2018. Budući su oboje igrali Pokemon go upoznala je i okrivljenikovu kćer BP koju je okrivljenik par puta dovodio na igru koja se sastoji u šetnji gradom. BP joj je izgledala zadovoljno, a njen odnos sa ocem primjeren- BP je i govorila da uvijek jedva čeka očev povratak s broda. I LP je upoznala preko okrivljenika i igre Pokemon go. Okrivljenik je ponovno bio na brodu: od listopada 2018. do veljače 2019.; srpnja 2019. do cca studenog 2019. Odnos BP i okrivljenika se promijenio nakon rastave i to nakon što se okrivljenik odselio, a tada se promijenio i odnos SP koja je postala neugodna, zajedljiva, hladna, kisela i sl. Neistinita je tvrdnja da bi ona došla živjeti u zajedničko kućanstvo sa okrivljenikom, SP i njihovom djecom iako je istina da je znala doći u njihov stan dok je i okrivljenik tamo živio. Nakon što je okrivljenik otišao od SP iznajmili su stan u [adresa], I [adresa] (ožujak do studeni 2019.) nakon čega je okrivljenik kupio drugi stan u kojem i danas žive. SP je okrivljeniku čak pomogla seliti njegove stvari ali nakon rastave Vlatkin odnos se promijenio kako prema okrivljeniku tako i prema njoj. Nakon rastave okrivljenik BP nije viđao, a kada bi vidio LP ovaj mu je govorio da BP pije lijekove i spava. ĆP nije znao da bi mogao više vremena provoditi s ocem pa nakon što su mu ona i okrivljenik pokazali sudsku odluku u tom smislu to ga je šokiralo. 27. travnja 2019. je s okrivljenikom otišla po LP, a okrivljenik je htio uzeti i nekakav alat pa je otišao u stan. Nakon što se vratio iz stana rekao joj je da je SP napravila scenu tj. da je vikala, ali da je vikao i ĆP govoreći mu neka bježi jer da će mama zvati policiju. SP je tada došla do prozora i na sebi nije imala ozljeda. Sa okrivljenikom je čekala policiju cca 30 min, ali tada su došli Đ, S i CP, s time da ju je CP uvrijedio govoreći joj da je kurvica, a okrivljeniku da je nasilnik tj. siledžija. Po dolasku policajci su odmah ušli u Vlatkin stan, a po izlasku su tražili da okrivljenik s njima ode u stanicu. Sjeća se da je SP u studenom 2021. telefonom tražila okrivljenika da se crkveno razvedu jer da će nakon toga oboje biti slobodni. U tom smislu je tražila da okrivljenik potpiše potrebnu papirologiju i dostavi joj putem LP, a obećala je i da će raditi kako bi se odnos između okrivljenika i djece poboljšao. Budući okrivljenik više nije mogao viđati sina jer ga je SP u tome onemogućavala obratio se Centru. Okrivljenik nikada nije bio nasilan. Kada je zadnji put vidjela LP (**.**.2023.) ovaj je ispričao da ga je majka udarila jer je igrajući se s loptom srušio čašu te da su mu baka i djed s majčine strane prijetili da će ga istući ako bude tražio da više viđa oca.
5.2. Iz iskaza PP (zaposlen u Hrvatskom zavodu za socijalni rad) proizlazi da mu se tijekom 2021. obratio okrivljeni tražeći posredovanje Centra jer da mu SP brani kontakt sa sinom LP (obrana se poziva na zapisnik sastavljen 17. kolovoza 2023. u Zavodu za socijalni rad, Područni ured Rijeka s lista 83). Obavio je razgovor s SP koja je te prilike govorila o fizičkom i psihičkom nasilju kojemu je bila izložena od strane tadašnjeg supruga tj. okrivljenog, a o čemu je obavijestio policiju. S BP je razgovarao tek nakon što je postala punoljetna, a razgovor je obavio i sa LP koji je potvrdio da je okrivljenik bio nasilan prema kćerci BP koju je znao zatvarati na balkon slati da šeta oko zgrade i sl. ĆP je na razgovor došao u pratnji majke SP i sestre BP, a na traženje LP obavio je razgovor i sa BP koja je potvrdila Karlove navode o nasilju naspram nje. Sa LP je razgovarao na samo tj. nitko drugi nije bio u prostoriji. U svezi okrivljenikovog traženja za omogućavanjem kontakta sa LP, unutar mjesec dana, je razgovarao sa SP koja je zanijekala da bi branila kontakt te navela da sam ĆP ne želi ići kod oca/okrivljenika. Nakon toga je u dva navrata razgovarao s LP koji mu je prezentirao strah od okrivljenika. Prilikom razgovora sa strankama procjenjuje njihovu autentičnosti jer je i sam psiholog po struci i zaključio je da ĆP nije bio izmanipuliran od strane majke- to je zaključio po govoru tijela, iskazivanju emocija (ĆP je plakao). ĆP je govorio da uopće ne želi susrete s ocem, govorio je o onome što ga smeta kod oca, a SP je govorila da ona čini upravo suprotno tj. da potiče LP na susrete s ocem. Okrivljenik je prijavio i da SP tuče djecu i da djetetu prijeti sa svojim ocem- koliko se sjeća okrivljenik je podnosio prijave u pet navrata u smislu da ga SP onemogućava u susretima sa LP, da je nasilna prema LP, da je LP život ugrožen te da SP sa svojim ocem čini sve da mu napakosti. Nakon što je obavio razgovore sa strankama procijenio je njihovu autentičnost te je zaključio da SP govori istinu zbog čega je postupio po onome što je SP govorila, a zanemario ono što je govorio okrivljenik.
5.3. Svjedok ŽP je u bitnome navela da joj je kao djelatnici Zavoda za socijalni rad poznata obitelj B. U kolovozu 2023. otvoren je predmet povodom okrivljenikova prigovora na kvalitetu ili kvantitetu susreta sa djetetom. Nije saslušala okrivljenika ali je saslušala SP koja joj je spomenula nasilje u obitelji. Kasnije je pokrenut i postupak za izricanje privremene mjere zbog ostvarivanja kontakta roditelja s djetetom pa je SP ponovno govorila o nasilju u obitelji slijeodm čega je obaviještena policiji. U odnosu na prvo spominjanje nasilja u obitelji smatrali su da je okrivljenik bio oglašen krivim od strane prekršajnog suda pa o tome nisu posebno obavještavali policiju, međutim kada je drugi put govorila o nasilju bila je detaljnija tj. govorila je i o stvarima koje nije prvi put spominjala pa su o tome obavijestili policiju. Ne sjeća se da bi okrivljenik prijavio da su on i/ili ĆP bili žrtve nasilja u obitelji od strane SP.
5.4. Iz iskaza VP proiizlazi da je radila u ABC kpjeg su pohađali BP i ĆP. BP pamti kao veselu i razigranu i maštovitu (plesala, pjevala, izmišljala pričice i sl.) djevojčicu. U tijeku razvoda pamti da se ĆP znao ponekad pomokrit u hlače, a po djecu su u vrtić dolazile majka i baka sa očeve strane jer je otac plovio. Djeca joj se nikada nisu žalila na bilo koji oblik zlostavljanja, a niti su odgajatelji to primijetili.
5.5. Iz iskaza svjedoka MP proizlazi da su im kćerke išle u razred i da su se družile slijedom čega su se i oni tj. roditelji znali družit- to je zadnji put bilo pred 12-13 godina. S obzirom na vremensku distancu procjenjuje da se s okrivljenikom znao vidjeti/družit 2-4 puta mjesečno, s time da je okrivljenik plovio. Tijekom druženja s okrivljenikom bila je prisutna i njegova supruga i ništa negativno nije primijetio, a ništa negativno o okrivljeniku nije čuo niti od svoje kćerke pa nije ni imao razloga sumnjati da bi okrivljenikova kćerka bila zlostavljana unutar obitelji.
5.6. Svjedok NP je objasnila da poznaje okrivljenika od kada se rodio jer je susjeda s njegovim roditeljima, a njen sin se uostalom često igrao sa okrivljenikom kroz cijelo djetinjstvo. Okrivljenik je bio najmirnije dijete u naselju- u potpunosti nesukobljiv. I okrivljenikova djeca i bivša supruga su često dolazili kod okrivljenikovih roditelja i tako pamti da je bilo sve dok se okrivljenik nije rastao.
5.7. Svjedok TP (okrivljenikov bratić) je objasnio da okrivljenika poznaje cijeli život i da se oduvijek s njim druži. Dok je bio u braku družio sam se i s njegovom suprugom i djecom i nikada ništa čudno ili stresno na djeci nije primijetio. Uostalom nikada nije primijetio ništa što bi ukazivalo da su okrivljenik i SP imali probleme u braku. I dan danas je dobar s okrivljenikom i SP.
5.8. Svjedok HP je navela da okrivljenika i njegovu matičnu obitelj poznaje od najranije dobi budući je sa okrivljenikom bila susjeda dok su živjeli s roditeljima pa ga smatra prijateljem. SP poznaje kao okrivljenikovu bivšu suprugu, a poznaje i okrivljenikovu djecu koja su se često igrala s njenom. Kada okrivljenik nije bio na brodu i kada bi ga srela uvijek bi se podružili s time da pamti kako su njegova djeca dok je bio na brodu praktički svakodnevno bila kod okrivljenikovih roditelja (procjenjuje da je tako bilo u razdoblju od 2005. do 2012.). Smatra da je BP imala „prekrasan odnos“ s ocem tj. okrivljenikom- vidjelo se da su bliski i nikada nije primijetila nikakve negativnosti kod okrivljenikove djece odnosno da bi ovi bili u bilo kakvom stresu. Okrivljenik je bio angažiran oko djece pa je čak bio u vijeću roditelja. Budući je odvjetnica okrivljenik ju je u razdoblju oko korone pitao što misli o razlozima za razvrgnuće braka po crkvenom zakonu govoreći da tu trebaju biti čvrsti razlozi zbog čega mu je supruga predložila da kao razlog navedu njeno silovanje. Rekla mu je da mu to nije pametno ali koliko je shvatila ni sam nije htio na to pristati. Kao odvjetnik zastupa okrivljenika od 2025. u postupku pred OS u Rijeci, radi ostvarivanja susreta sa sinom LP.
5.9. Svjedok JP (okrivljenikova sestra) je navela da žrtvu SP poznaje još dok su studirale medicinu, a potom i iz KBC-a gdje obje rade. Sa SP i djecom je tijekom braka SP i okrivljenika imala intenzivan kontakt i smatra da su bile prijateljice- družile su se, razgovarale o privatnim i profesionalnim stvarima, a čak i nakon razvoda ostala je u normalnim odnosima sa SP (znale su se vidjeti/posjetiti). Iako tako kada je saznala za ovaj postupak tj. za to što SP i djeca terete okrivljenika s je njima prekinula kontakt jer smatra da je to laž. Vlatka niti djeca joj se nikad nisu žalila na bilo koji oblik neprimjerenog ponašanja okrivljenika, a niti je išta ukazivalo na bilo kakav oblik zlostavljanja u obitelji. Brak između okrivljenika i žrtve je djelovao normalno tako da ju je razvod iznenadio. Koliko je shvatila od onoga što joj je rekao okrivljenik razlog razvoda je njegova nova veza tj. sadašnja supruga. Okrivljenik je i nakon razvoda imao kontakt s djecom (2-3 x tjedno), ali joj se žalio da mu je to premalo jer kada je njegovo vrijeme sa LP onda ĆP ide na trening. U slučaju zlostave kako to opisuje SP nitko ne bi mogao normalno raditi, a osobito se ne bi mogao raditi tako stresan posao kojeg inače radi SP niti bi SP mogla dežurati 24 sata. Liječnici na poslu nose kratke rukave slijedom čega bi se na tijelu žrtve vidjele ozljede da ih je imala. Nastavno je svjedok rekla i da je SP radoholičar, a ne osoba koja bi trpila nasilje. Za vrijeme braka okrivljenik i žrtva su putovali tj. išli na izlete, a njihova djeca su često bila kod bake i djeda po okrivljenikovoj strani. Koliko zna BP i okrivljenik od razvoda nisu u kontaktu, a zbog čega ne zna.
5.10. Svjedok KP (sin okrivljenikove sestre) je pojasnio kako se sa sestričnom BP družio kroz cijelo djetinjstvo i odrastanje i to najčešće kod zajedničkih djeda i bake u ABC. Osim druženja općenito su često kontaktirali i u svezi škole jer su oboje išli u gimnaziju. Nakon što je saznao za ovaj postupak u cca lipnju 2025. prekinuli su odnose. I nakon razvoda, a do cca lipnja 2025. sa BP se znao čuti i družiti i njihov je odnos ocijenio jako dobrim. Svjedok je naveo i da su se povjeravali jedno drugom- govorili si tajne. Usprkos navedenom nikada njemu BP nije ništa govorila u smislu da bi se okrivljenik na bilo koji način neprimjereno ponašao prema njoj. Odnos su prekinuli jer je on procijenio kako nije pametno da nastavi održavati kontakt s obzirom na ovaj postupak. Sa BP se nije posvađao već se jednostavno od lipnja ne kontaktiraju.
5.11. Iz iskaza svjedoka GP u bitnome proizlazi da je živjela u istoj zgradi sa okrivljenikom i žrtvom (živjela je iznad njih) i to od 2005. do 2016. S vremenom su se zbližili i posjećivali. Barem početno odnosi u obitelji ĆP djelovali su joj normalno- imali su dvoje djece, starija BP i mlađi ĆP. Svjedok je BP opisala kao otvorenu i razigranu djevojčicu koja ju je osobito voljela- uostalom često je boravila kod nje. Sve je izgledalo normalno dok nije shvatila da okrivljenik maltretira obitelj. Naime, kako je živjela iznad čula je viku/urlanje tj. općenito galamu sa okrivljenikove strane i to kako na SP tako i na BP. Svjedok tvrdi da tu nije bilo riječi o svađi jer se u svađi čuju dvije osobe, a ovdje se čuo samo okrivljenik. Nikada nije čula SP da galami već samo kako plače. Budući je opisano stanje trajalo određeno vrijeme o uočenim problemima su obavijestili okrivljenikove roditelje koji su im potvrdili da znaju za probleme u braku SP i okrivljenika. Svjedok je opisala događaj iz 2014. kada je nakon vikanja čula da je okrivljenik zalupio vrata i izašao van pa je izašla u haustor u kojem su bile još dvije susjede. Zajedno su pozvonile na vrata koja je otvorila Ć djelovala je snuždeno, loše, blijedo. Ć je otvorila vrata i potom se samo okrenula i šutke ušla u stan pa su one ušle za njom i tješile ju. Tu je bila BP koja je djelovala loše, a ĆP je sjedio u skvrčen na podu u kutu sobe i zurio je u jednu točku što nalazi u potpunosti čudnim. Još 2013. je njen suprug zvonio na vrata obitelji ĆP jer su htjeli da se prestane s galamom. Vrata je otvorio okrivljenik koji je držao dijete u rukama na što mu je njen suprug rekao da prestane, da ostavi dijete i ode ali ovaj to nije učinio. Nakon što su se odselili smanjili su kontakt sa obitelji C sa okrivljenikom i Ć (kontakt se sada svodi na čestitanje Božića i sl.). U svezi BP, s kojom je bila posebno bliska, svjedok GP se referirala na događaj kada je primijetila da je BP neuobičajeno dugo na balkonu pa ju je kroz svoj prozor pozvala da bi shvatila što radi i je li sve u redu, međutim BP joj nije ni odgovorila, već se povukla u unutrašnjost balkona. Taj joj se događaj urezao jer je s BP imala odličan odnos i s obzirom na njenu reakciju smatra da nešto nije bilo u redu. Svjedok je navela i da se BP promijenila- od vesele i otvorene djevojčice postala je u potpunosti zatvorena. Policiju nije obavijestila o svemu navedenom jer se nije htjela miješat ali danas joj je zbog toga žao. Ne može reći točno kada ali zaključuje da je okrivljenikovo problematično ponašanje počelo 2010. -2011. jer tada ĆP nije bio rođen, a vika i galama se tada već čula. Opisujući Ć svjedok je rekla da je ova uvijek svima pomagala- pomogla je i njoj kada joj je otac bio bolestan tako da joj je čitala i tumačila nalaze i savjetovala koje tablete za imunitet treba uzeti. Ć redovito viđa jer žive relativno blizu, a kada se sretnu popričaju i poljube se jer ju smatra bliskom ali ona stane i popriča i s okrivljenikom kada ga sretne, a ovaj ju čak zna i nazvati na telefon.
5.12. Svjedok OP (Vlatkina prijateljica) je objasnila da Ć poznaje još sa fakulteta iz kojeg razdoblja poznaje i okrivljenika kao brata kolegice JP s kojom je studirala. Sa okrivljenikom i Ć (kojoj je i vjenčana kuma) družila se prije i za vrijeme njihovog braka iako sa Ć intenzivnije jer su iste struke, a s druge strane okrivljenik je plovio. Navela je i da je krsna kuma BP. Ć je inače rezervirana osoba tako da načelno ne govori o svojim problemima, a razvod je doživjela kao osobnu slabost zbog čega početno o tome nije ni govorila. Još za vrijeme braka je sumnjala kako brak između Ć i okrivljenika ne štima i to zbog čudnog ponašanja okrivljenika ali modrica koje je vidjela na Vlatkinim zapešćima. U svezi modrica je navela da Ć najprije nije htjela reći odakle joj modrice i početno je negirala da je to od okrivljenika govoreći da se ozlijedila ali je kasnije (moguće i kad je brak završio) rekla da su modrice posljedica hvatanja od strane okrivljenika njenih zapešća. U svezi čudnog ponašanje okrivljenika svjedokinja je pojasnila da je Ć s vremenom počela izbjegavati tzv. ženska druženja u vidu ručka nakon posla, a ako bi ipak došla onda bi ju okrivljenik nazvao na telefon pa bi brzo odlazila. Ć joj je govorila da je okrivljenik praktički kontrolira u smislu gdje si, s kim si, zašto si i sl. Da imaju problema u braku Š joj je rekla još za vrijeme trajanja braka s time da se svjedokinja nije mogla detaljnije/precizno izjasniti o vremenskom razdoblju zbog proteka vremena. Ć joj se s vremenskim odmakom povjerila da je imala neželjeni spolni odnos s okrivljenikom (silovanje) ali o detaljima nije htjela. O silovanju joj je rekla moguće i jednu ili više godina nakon događaja ali ne može reći je li to bilo za vrijeme braka ili nakon razvoda. Ć joj je u bitnome spominjala modrice na zapešćima, verbalno nasilje od strane okrivljenika koje se očitovalo u tome da ju je omalovažavao i nije cijenio njena profesionalna postignuća. Teško joj je reći kada joj je Ć govorila o pojedinim događajima zbog proteka vremena tj. zbog vremenske distance. Smatra da se Ć za vrijeme braka pretvorila od sretne i vesele u povučenu osobu, a zadnjih godina braka jako se rijetko družila sa prijateljicama. Okrivljenik je pokazivao nervozu prije braka- sjeća se odlaska na skijanje kada je u autu neprimjereno vikao na Ć jer nisu pronalazili put za skijalište, a bilo je sličnih situacija kada joj je određivao koliko jogurta smije pojest ili sl. Dolazila je kod Ć i za vrijeme braka ali smatra kako je atmosfera bila drugačija kada je i okrivljenik bio u kući tj. kada nije plovio- okrivljenik se nametao, izmišljao priče i sebi pridavao značenje i znanja koja objektivno nema. Pamti i da su za vrijeme braka imali financijski problema jer okrivljenik neko vrijeme nije radio pa je Ć uzdržavala obitelj. Uostalom Ć je dok je bila trudna s LP radila, čak i dežurala sve do 20. tjedna trudnoće. Svjedokinja je navela da joj je Ć rekla kako je okrivljeniku morala dati sliku koju joj je ona poklonila za vjenčanje jer ju je okrivljenik držao za vrat (dala mu je sliku samo da maltretiranje prestane). BP joj se tek ovo ljeto (2025.) otvorila/povjerila pa iako nije išla u detalje rekla joj je da je trpjela verbalno i fizičko nasilje od strane oca/okrivljenika. Iako joj ĆP za okrivljenika nikada ništa loše nije rekao smatra simptomatičnim da dijete koje je u dobi od 12 godina oca nikada ne spominje. Neposredno nije svjedočila svađi / maltretiranju već je sve što je govorila u tom smjeru saznala od Ć i BP. Kada je zadnji put vidjela okrivljenika (u Tower centru) ovaj joj je pristupio sa mlađom ženom koju je predstavio kao svoju zaručnicu- tada je brak još uvijek trajao (bilo je ljetno doba) i nju je to šokiralo pa mu je rekla da je se kloni. U svezi vremenskog razdoblja kada je vidjela masnice na rukama Ć i opisanog događaja sa slikom svjedok se nije mogla izjasniti o točnom vremenskom periodu zbog proteka vremena. Svjedokinja je na niz okrivljenikovih pitanja u svezi druženja u restoranu ABC, s kolikim je novčanim sredstvima raspolagao okrivljenik, je li Ć kupio automobil za vrijeme trajanja braka odgovorila da ne zna odnosno da se ne sjeća. U odnosu na BP svjedokinja je dodala i da je BP znala kako je njoj otac bio veliki oslonac ali je BP rekla i da je njen otac potpuna suprotnost u kojem kontekstu je spomenula da ju je okrivljenik znao udariti i verbalno atakirat na nju.
5.13. Žrtve Ć i BP su ispitani tijekom istrage i na raspravi s time da su njihovi iskazi u oba navrata u bitnome podudarni. Uzimajući u obzir da se po prirodi stvari ova odluka temelji na iskazima obje žrtve to će isti biti nastavno reproducirani na prilično detaljan način. Naime, iz dokaznog postupka slijedi da su utuženim događajima bili prisutni samo ukućani tj. članovi tadašnje obitelji C i da nema drugih svjedoka zbog čega ovaj sud smatra neophodnim iskaze obje žrtve (kako iz istrage tako i sa rasprave) reproducirati što je moguće detaljnije.
5.14. Žrtva SP je u bitnome navela da su je iz ABC obavijestili da BP neprimjereno reagira na spomen oca i da bi trebala kod psihologa- više nije sigurna je li ju zvao psiholog, pedagog ili razrednik. I kada je BP krenula u srednju školu u tom smislu joj je govorio razrednik RB. I za vrijeme braka o događajima se povjerila prijateljici OP kao i svojoj mami, tati, bratu te okrivljenikovim roditeljima. Smatra da su galamu iz njihovog stana čuli i drugi i to kako u zgradi tako i osobe izvan zgrade (obitelj GP, susjedi FB, IB, ĐB koji su joj to i rekli). Jednom su im susjedi zbog galame čak došli i na vrata. Još dok je brak trajao okrivljenik je tijekom 2019. došao sa drugom ženom i predstavio ju kao zaručnicu te je predložio da svi zajedno žive što ju je zgrozilo i na što nije pristala. Čak je predlagao i poligamni život. U svezi činjenice da je kaznenu prijavu podnijela prilično nakon događaja žrtva je navela da ona nije niti prijavila već da je nju na Zavod za socijalni rad prijavio okrivljenik jer je sa djecom otišla na izlet u New York 2023. o čemu je prethodno obavijestila okrivljenika- tada je sve izašlo vani pa su joj djelatnici Zavoda savjetovali da podnese kaznenu prijavu. Prije toga nije imala snage prijaviti, a djelatnici su joj uostalom rekli da će ih zaštititi. Nije odmah sve prijavila niti iz razloga jer je najprije prijavila jedan od događaja iz travnja 2019. u svezi čega je okrivljenik i oglašen krivim i tada njoj je izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja što je njoj donijelo olakšanje ali danas joj je žao što i prije nije sve prijavila. Vrlo je rijetko izlazila ali kada bi se našla s prijateljicama nazivao bi ju na telefon 10, 20 30 puta da gdje je, s kime je- jednostavno ju je kontrolirao. Neprimjereno je komentirao njeno sređivanje prije izlaska- da šta se ide kurvat u bolnicu i sl. Prigovarao joj je da je žrtvovao karijeru da ostane kod kuće / sa djecom i tražio od nje da da otkaz jer da njima novac i ne treba i da će živjeti od ljubavi i ribolova. Prigovarao joj što ne uzme slobodne dane kada se vrati s broda tj. jer nisu dovoljno zajedno. Čak ju je znao i pljuvat u lice i govorit joj da je ona za sve kriva što ju je osobito pogađalo. U svezi utuženog silovanja žrtva je navela da joj je nakon psihički bilo teško da se zatvorila u sebe. Pojasnila je da ju je okrenuo na leđa, pokrio jastukom po glavi- „prikovao za krevet“ i izvršio spolni čin, osjećala se jadno / sve je bilo neugodno ali „nekakve velike tjelesne ozljede“ nije imala međutim ostale su posljedice na psihičkoj strani. Znao ju je i nagovarat ali taj pun ju je jednostavno uz uporabu fizičke sile prisilio jer je u konačnici i penetrirao. Protivila se intimnom odnosu ali je okrivljenik to zanemario. Tijekom istrage istaknula je dva događaja silovanja i to događaj tijekom 2014. i tijekom 2018. Čak je i vikala u smislu protivljenja ali je imala jastuk preko glave. I nakon silovanja ostala je u braku koji je trajao do 2019., ali nakon tog događaja intimne su odnose imali rijetko, a isti su bili „nekako nasilni“ odnosno nevoljko je pristajala na njih. Iako tako i nakon silovanja pamti događaj kada je pred kraj braka okrivljenik ponovno stavio jastuk preko nje i forsirao ju na spolni odnos kojem se protivila se ali se u konačnici nekako prepustila. Na ponovljeno pitanje žrtva je navela da su svi ti odnosi bili protiv njene volje. Pitana da konkretizira kada je bio događaj opisan u toč.2) optužnice (sada izreke) žrtva je navela da je to bilo 15. studenog 2014., a isto se ponovilo i 2015. ali datum ne pamti. Pamti da je silovana 15. studenog 2014. jer je taj dan jako galamio pa su idući dan (16. studenog 2014.) na vrata došli susjedi, a ona je sa kćerkom i prijateljem te njegovom kćerkom otišla na koncert One Republic u Ljubljanu- sjeća se jer je tada bila potresena ali smatra da ju je koncert nekako „izvukao“. Uostalom taj datum je i zapisala. Žrtva je navela i da joj je o seksualnom nasilju teško govoriti. Okrivljenik ju je optuživao da je aseksualna i bio je nezadovoljan sa malom količinom intimnih odnosa pa ju je ponekad silio na odnose o čemu joj je teško/užasno govoriti. Zbog svega iznesenog žrtva je decidirano navela kako i druge intimne odnose još 2-5 puta kada joj je okrivljenik stavljao jastuk preko glave, doživljava kao silovanje jer se istima protivila. Na odnose ju je okrivljenik prisiljavao kako fizički tako i verbalno govoreći joj da je aseksualna, da ima dužnost konzumirati brak, da se treba liječiti, da ništa ne „titra“ oko njega, da je dužnost žene zadovoljiti muškarca- jednostavno ju je prisiljavao. U tim događajima ju je čak i slikao, a kad bi rekla ne onda bi ju i pljuvao. Pitana da pojasni što misli pod time da je okrivljenik prilikom neželjenih odnosa primjenjivao silu žrtva je navela je onda od umora i iscrpljenosti spavala, a okrivljenik da ju je znao buditi i prisiljavati na odnos- legao bi na nju i skinuo joj odjeću pa iako bi rekla ne on bio obavio svoje. U svemu tome „uzeo bi joj ruke“, stavio jastuk preko glave i raširio noge. Uobičajeno bi ejakulirao izvan nje. U svezi trajanja neželjenih odnosa žrtva je je rekla da je to bilo kratko do cca 30 min. Smatra da je još jedno silovanje bilo tijekom 2018. ali se žrtva (iskazivala na raspravi tijekom 2025.) nije mogla detaljnije izjasniti o datumu ili makar vremenskom razdoblju. U cilju ostvarenja odnosa okrivljenik je prijetio u smislu da će "razbit kuću, izbaciti", "sve porazbijati". Žrtva je pojasnila da je okrivljenik tražio odnose zbog čega je „upirao“ govorio joj pogrdne riječi i činio sve što je već opisala pa je u konačnici pregrmila, stisnula zube samo da sve prođe. U svezi događaja na Platku pamti da je riječ o 27. siječnju 2015. kada ju je okrivljenik odveo na Platak, izvukao ju iz automobila i stavio na rub litice, prijeteći joj da će ju ubiti- tu stvarno misli da je postojala objektivno velika opasnost. Otrgnula mu se iz ruku i pobjegla u šumu ali on je krenuo za njom i pronašao ju, doslovno ju uzeo i vratio u auto- tresla se. Potom joj je uzeo mobitel, a kako je „urlala“ vozio ju je dalje prema Grobniku pa se u konačnici umirila moleći ga da ju vrati kući. U konačnici su se vratili kući. Rekla bi da je trenutku događaja je bilo između 19:30 i 21:30. Dok su išli na Platak djecu su čuvali okrivljenikovi roditelji. O događaju je ispričala roditeljima i svećeniku A. U svezi 31. prosinca 2014. žrtva je navela da je ujutro bila na poslu (fakultetu) kada su po nju došli okrivljenik i djeca nakon čega su bili u kafiću Cukar i caffe u gradu Rijeci, a potom su otišli kući. Potom je ona pripremala narezak i kolače jer su imali dogovoren doček Nove godine kod obitelji E, a okrivljenik je rekao da ide do grada. Pitala ga je zašto ide do grada pa se naljutio i počeo vikati na nju, udarao ju je glavom o glavu i bacio ju na pod te joj savijao podlakticu- sve je to bilo u dnevnom boravku. I inače je bio nasilan na opisani način prema njoj. Djeca su tada bila u dnevnoj sobi- zbog svega i djeca imaju psihičke posljedice, a pamti da se zbog okrivljenikovog ponašanja ĆP često zatvarao u ormar. Isto popodne je nazvala okrivljenikove roditelje kojima se požalila. U svezi događaja od 8. listopada 2018. pamti da su djeca bila u Karlovoj sobi, a okrivljenik ju je bacio na kćerkin krevet i savijao joj podlaktice, nazivao ju pogrdnim imenima i pljuvao ju te ju krivio za sve. I o tom događaju je obavijestila okrivljenikove roditelje. Ne zna jesu li djeca vidjela događaj ali su ga svakako čuli te pamti da ih je zatekla „stisnute na ABC krevetu u kutu“ (BP je zagrlila LP). U svezi okrivljenikovog odnosa prema BP žrtva je navela da je BP okrivljenik dostao kritizirao u smislu da nije nešto napravila dobro, a jedne prilike je vidjela i da je okrivljenik BP lupao četkicom po glavi jer nije bio zadovoljan kako je BP prala zube pa ju je zaštitila (tada je BP bila pred kraj osnovne škole). Govorio joj je "ovo ti ne valja" ili kad bi nešto radila, npr. gulila krumpir, govorio joj je da će joj „nać 10 pogrešaka", kad bi stavljala sušit robu govorio joj je „ovo ti ništa ne valja, ti ništa ne znaš, ti si niš koristi“. Smatra da je upravo okrivljenikovo ponašanje uzrok Aninoj povučenosti. Da je okrivljenik prešao granice prema BP shvatila je kada joj se BP počela otvarati tj. kada joj je počela govoriti slijedom čega su išli kod psihologa i psihijatra. BP je čak govorila da jedva čeka da okrivljenik ode na brod ustvari svi su odahnuli kada je okrivljeni otišao na brod. Pamti da je okrivljenik često znao hvatati kukce i ubijat ih prženjem na staklokeramičkoj ploči i siliti BP da sve to gleda. BP je znao zatvarati na balkonu kao da ju disciplinira, a pamti da je i nju i LP jednom zatvorio na balkon- jednostavno imam određeni bijes koji ne kontrolira. Sjeća se i da se BP jednom kada je čula da se okrivljenik vraća s broda jednostavno počela trest. Pamti i događaj kada je BP bila prvi razred srednje škole jer joj je pozlilo kada je čula da se okrivljenik vraća s broda zbog čega ju je razrednik zvao u školu, a isto je bilo i ranije dok je išla u osnovnu školu. Okrivljenik je znao jako burno reagirati prema BP. BP je najprije odvela kod psihologa u 3. ili 4. razredu, a kod psihijatra kada joj je to savjetovala psihologica prvom razredu srednje škole- to joj je savjetovao i Anin liječnik (dr. P). BP je bila na lijekovima i paralelno je išla u udrugu u Uzor na psihologijski tretman dočim je psihijatrijski tretman obavljala u KBC- ona ju je vodila i bila s njom. Od terapije zna da je BP uzimala Fevarin i Mizar oko godinu i pol, a nakon što se preselila u Pulu misli da te lijekove više ne koristi. Okrivljenikov prijedlog je bio da on ne radi već da ostane kući čuvati djecu iako se ona tome protivila, čak ga je molila da nađe posao. Kada se okrivljenik selio iz stana pomogla mu je samo da ga se riješi, a čak mu je i našla stan za najam. Čak ju je i dok mu je pomagala da se iseli uhvatio za vrat i rekao joj da se mora brinuti o njegovoj zaručnici dok bude na brodu. Ponekad kada je išla na simpozije okrivljenik ju je vozio. Nije istina da brani okrivljeniku susrete s LP. Pitana zašto u istrazi nije navela točan datum kada je silovana žrtva je rekla kako je tada navela da je riječ o studenom 2014. (jesen), a točnog datuma se sada sjeća jer bila na koncertu One Republic u Slovenij što je povezala kasnije. Pitana zašto nije i u istrazi rekla da je silovana u više navrata žrtva je navela da joj je događaj od 15. studenog 2014. bio i ostao najupečatljiviji i vrlo ponižavajući. Kako je okrivljenik bio i fizički nasilan u dva navrata je imala i plavice po rukama (pamti da je to bilo 2018.), a to su vidjele i njene prijateljice- iako su njoj puno teže psihičke posljedice. Na hitnu nije išla da joj se konstatiraju ozljede i danas joj je zbog toga žao.
5.15. Žrtva BP je u bitnome pojasnila da je terećeno ponašanje okrivljenika trajalo od otprilike 2008. do 2019. zbog čega je već u 4. osnovne škole pomoć potražila kod psihologa udruge Tić te kod psihijatra. Na dan očeva je trebala napraviti pjesmicu o ocu, a ona je napisala da se boji okrivljenika pa su ju pitali zašto ga se boji pa se sve počelo otkrivati već tada. Kasnije je i razrednik RB u Sušačkoj gimnaziji savjetovao da sve prijavi nadležnim tijelima. Išla je kod psihologa i psihijatra kada je bila prvi srednje- koliko se sjeća razrednik, psiholog iz škole i njena mama su preporučili da ode kod psihologa i psihijatra. Razrednik je to predložio jer je u školi počela plakat kada je shvatila da se otac vraća s broda, a u školi su to vidjeli. Sjeća se da su se susjedi žalili na buku zbog svađa iz njihovog stana (Misli da su se susjedi sa gornjeg kata odselili ali ostali su vjerojatno i dalje u zgradi- nije sigurna jer rijetko dolazi u Rijeku). Nije istina da bi ona igrala igru Pokemon go već je to igrao njen otac tj. okrivljenik koji bi ju u tim trenucima vozio sa sobom. Sjeća se obiteljskih putovanja u Italiju (Firenca, Gardaland, Venecia). I na putovanjima svađe su bile česte. Nakon što su se roditelji razveli prekinula je svaki kontakt s okrivljenikom jer joj ovaj „radi nelagodu“. Nije istina da je kaznenu prijavu i sadržaj iste podnijela na nagovor ili pod utjecajem majke. Zbog rastave je bila pod stresom pa je čak znala i ne ići u školi ali je bila sretna što se rastaju jer se bojala okrivljenika i nije htjela da više živi s njima. Nakon rastave nema kontakt sa okrivljenikom. Na pitanje je li ju okrivljenik, a kada nije bio na brodu čuvao dok je SP radila svjedokinja je navela kako ju je uglavnom znao ostaviti samu u stanu, a sjeća se i da ju je znao tijekom dana ostaviti u autu ljeti i zimi po sat-dva. Budući joj je govorio da ga čeka u auto to je i činila- pomoć nikad nije zvala ali pamti da ju je bolila glava i da je bila žedna. Kad bi izašao iz auta okrivljenik bi ga zaključao i uzeo ključ. Sjeća se i da ju je okrivljenik zaključavao na balkon iz različitih razloga, npr. nije htjela napraviti zadaću- to je trajalo cca sat vremena, a ponekad tj. rjeđe i dulje. Iako ju je na balkon zaključavao samu pamti i da je jednom na balkon zaključao nju sa mamom i bratom. Iako bi ga tražila da ju pusti u stan (lupala je po balkonskim vratima) okrivljenik to nije činio, a ponekad ju je zbog toga znao i ošamariti ili povući za kosu pa onda više ne bi tražila da ju se pusti već bi čekala dok joj okrivljenik sam ne otvori. Pamti da ju je okrivljenik zaključavao na balkon od kada je bila u dobi od 6-7 godina. Sjeća se da je okrivljenik govorio da prestane jer da će ju susjedi čut. Od okrivljenikovog nasilja je znala imati i masnice po rukama i nogama, a mama nije reagirala jer je mislila da je pala. Znao ju je udariti rukom, nogom pa čak i baciti stvari na nju. Na mami tj. SP nikada nije vidjela ozljede i nije čula da bi ova dozivala pomoć. Okrivljenik je išao u ribolov jer to voli, a ne zbog nje tj. da njoj uhvati hobotnicu. Znao ju je buditi u 3:00 ujutro da mu očisti ronilačku opremu- nikome nije govorila o tome jer je bila mala pa je mislila da je to normalno. Ako ne bi oprala ronilačku opremu okrivljenik bi vikao na nju i tukao ju, a sjeća se i da ju je stavio u kadu i polijevao hladnom vodom. Okrivljenik je znao hvatati kukce pa ju je forsirao da gleda kako ih prži na štednjaku i gleda dok kukac ugiba (pčele, pauk i sl.). Sjeća se i da ju je tjerao da radi kućanske poslove, npr. gulila krumpir, čistila sobe, stan, kuha, pere rublje (rekla bi da je to počelo od 10-te godine) ali okrivljenik je imao samo kritiku za nju- govorio joj je da sada mora iznova jer nije napravila dobro, da joj može naći 10 grešaka, da ne zaslužuje spavat na madracu i da će joj ga maknut pa da će spavat na daskama od kreveta i na podu. Govorio joj je da će kopat po bajama od smeća ako ne bude dobra u školi, da će ju izbacit iz stana i da će joj slomit ruku ili da će ju spržit. Okrivljenik ju je znao udariti po leđima- jednom ju je udarao jer ju je uhvatio da u 2:00 čita knjige. Sjeća se da je jednom povraćala noću po tepihu svoje sobe pa se okrivljenik naljutio na nju, vikao i udario ju jer da je morao čistiti zbog nje- vikao je na nju danima poslije (ovaj događaj žrtva je smjestila u vremensko razdoblje teeneagerskih godina, ali nije precizno odredila godinu niti datum). Kada je imala cca 11-12 godina pričao joj je o curama s kojima se tada družio pa joj je čak pokazivao i poruke koje je razmjenjivao s njima. Budući je njena majka SP često radila ona i nije vidjela naprijed opisana ponašanja okrivljenika, a sama joj nije govorila o opisanim postupanjima okrivljenika jer ga se plašila- sjeća se da dok je bila jako mala da je nešto i rekla majci, a onda je okrivljenik za to saznao pa je bio još gori prema njoj. Bila je prisutna kada je okrivljenik pljuvao na SP i savijao/okretao joj ruku. Ne pamti da bi SP bila neprimjerena prema okrivljeniku već sve što pamti jest da je plakala. Sve nije prijavila ranije jer se više fokusirala na svoje mentalno zdravlje. Za vrijeme života sa okrivljenikom se uglavnom plašila ovoga i jednostavno ne pamti ništa lijepo. Od 2019. koristila je terapiju u vidu tableta za spavanje i smirenje za spavanje i smirenje i to je koristila par mjeseci.
6. Uzimajući u obzir ozbiljnost inkriminacija i činjenicu da o vjerodostojnosti iskaza žrtava sud nije mogao zaključivati temeljem svjedoka očevidaca ili temeljem snimki događaja jer takvih dokaza nema, jasno je da je sud bio prisiljen detaljno analizirati iskaze obje žrtve pa je u tom kontekstu i provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje obje žrtve. Vještačenje je provedeno po stalnim sudskim vještacima dr. DP (psihijatar) i mr. sc. ČP (Psiholog). Vještaci su najprije izradili nalaz i mišljenje u pisanom obliku, a potom su na raspravi odgovarali na dodatna pitanja suda i stranaka. Iz nalaza i mišljenja u bitnome proizlazi da su se vještaci upoznali sa stanjem predmeta (dokaznom građom i optužbom), a potom i da su obavili razgovor i testove u odnosu na obje žrtve nakon čega su iznijele i svoje mišljenje. Na prve 4 strane nalaza i mišljenja vještaci iznose ono što proizlazi iz spisa predmeta, a što smatraju bitnim za vještačenje, nakon čega vještak psiholog do 7. stranice, opisuje način provođenja psihologijskog dijela vještačenja u odnosu na SP, te u konačnici iznosi svoje zaključke tj. mišljenje u odnosu na SP odnosno to sve čini u odnosu na BP na stranicama 9. do 10. nalaza i mišljenja. Od stranice 7. do 8. vještak psihijatar govori o načinu provođenja i sadržaju psihijatrijskog intervjua sa SP, a na stranicama 10. do 12. u odnosu na BP. Na stranicama 13. do 14. vještaci iznose zajednički zaključak tj. mišljenje iz kojeg u bitnome proizlaze zaključci koji se izbose nastavno.
6.1. U odnosu na strukturu ličnosti vještaci su mišljenja da SP pokazuje izražene emocionalne oscilacije sklonost anksioznosti, zavisne i granične crte ličnosti uz pojačanu osjetljivost na interpersonalne odnose što se u bitnome iskazuje kao potreba za podrškom i potvrdom te pojačani strah od napuštanja. Prema rezultatima ispitivanja SP je izrazito ugodna i otvorena prema novim iskustvima ali ima izražene emocionalne oscilacije i manjak emocionalne stabilnosti s time da pokazuje visoki stupanj introperspektivne refleksije i sebe nastoji prikazati što je moguće realnije (realno sagledava svoja postupanja kao i postupanja okrivljenika)- osjeća krivnju jer je predugo ostala u odnosu koji nije dobar za nju niti za djecu. Kod SP dominiraju ugodnost i otvorenost budući je empatična i suradljiva te sklona introspekciji ali je i zavisna te podložna budući preuzima na sebe veću odgovornost od potrebe te se oslanja na mišljenje drugih. Budući SP pokazuje izrazitu napetost, nesigurnost, zabrinutost i sklonost somatizaciji vještaci su mišljenja da je anksiozna i da pokazuje emocionalnu reaktivnost. Budući je dugi niz godina izložena nasilnim i manipulativnim obrascima ponašanja okrivljenika razvila je traumatski uvjetovanu osjetljivost. Uslijed proživljene traume u vidu fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja na koje su se nadovezali simptomi generalizirane anksioznosti (s obzirom na trajnu napetost, zabrinutost i nesigurnost) te depresivne smetnje u vidu pojačanog nezadovoljstva, gubitka interesa i osjećaja krivnje razvila je psihičke simptome koji govore u prilog postojanja Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP- F.43.10). Vještaci smatraju da postoji više razloga koji govore u prilog postojanja PTSP-a kod SP i to: ponavljajuće uznemirujuće misli o traumatskom događaju, pojačana pobuđenost i somatizacija, emocionalna zakočenost, tjeskoba, strah, bijes i depresivnost. Vještaci su mišljenja da je trauma vjerodostojna zbog dosljednosti iskaza, emocionalnih reakcija tijekom razgovora te rezultata testova koji pokazuju povišenu anksioznost, depresivnost i PTSP obrasce, a u prilog vjerodostojnosti traume idu i izraženi simptomi i obrambeni mehanizmi poput izbjegavanja, povlačenja i racionalizacije što sve govori u prilog zaključku da je riječ o realnom traumatskom iskustvu s dugoročnim posljedicama. Vještaci su notirali i da je SP pojačane emocionalne osjetljivosti budući je bila dugotrajno izložena nasilju i emocionalnoj manipulaciji, a ima osobine ličnosti koje pogoduju pojačanoj osjetljivosti (zavisnost i emocionalna reaktivnost) jer je izgubila bliske osobe (otac i okrivljenik od kojega se rastala) te je preuzela brigu o djeci/obitelji u uvjetima velike psihičke i fizičke iscrpljenosti. Nadalje su vještaci mišljenja da je SP u stanju dati vjerodostojan iskaz na sudu unatoč prisutnim emocionalnim teškoćama jer su njene emocionalne reakcije u skladu sa sadržajem i budući ima očuvan kontakt sa realitetom. Usprkos PTSP-u koji može narušiti emocionalnu stabilnost SP ima očuvane kognitivne funkcije pa nije narušen kapacitet za razumijevanje, pamćenje i izražavanje činjenica koje mogu biti važne za sudski postupak.
6.2. U svezi BP vještaci su u bitnome, a glede strukture ličnosti naveli da ista introvertirana, nesigurna, emocionalno intubirana s izraženim obrascem ugađanja drugima i potiskivanja vlastitih osjećaja. Kod iste su kao dominantne crte osobnosti dijagnosticirale poslušnost, konformizam, ljubaznost, sklonost socijalnom povlačenju, snižen afekt i nisku pozadinu emocionalnosti. Vještaci su BP dijagnosticirali PTSP (F43.10) s elementima anksioznosti, depresivnosti i traumatskih flash backova. Kod BP vještaci su uočili pojačanu osjetljivost koja je posljedica dugotrajnog izlaganja fizičkom i psihičkom zlostavljanju te "perverznim ponašanjima oca" što je dovelo do krajnje ranjivosti i nesigurnosti. S druge pak strane vještaci smatraju da je BP orijentirana i sposobna iznositi činjenice iako mogu biti prisutni povremeni problemi sa točnošću sjećanja tzv. uvrnute memorije što je tipično za traumatizirane osobe i što ne umanjuje vjerodostojnost iskaza već potvrđuje prisutnost traume. Vještaci smatraju da BP nije provodila konzistentnu psihosocijalni tretman za proradu traume što se pak uklapa u sliku PTSP-a, izbjegavajuće simptome ali što uveliko šteti.
6.3. Na raspravi od 1. listopada 2025. vještaci su u bitnome naveli da su nalaz i mišljenje iznijele nakon što su proučile sadržaj spisa i nakon provedenog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja obje žrtve tj. nakon intervjua/razgovora i ispunjavanja upitnika od strane obje žrtve jer je to u skladu s pravilima struke. Osobito u istaknule da su reproducirale snimke ispitivanja obje žrtve jer su se na taj način upoznale sa sadržajem iskaza žrtava ali su vidjele i njihov govor tijela što je utjecalo na nalaz i mišljenje. Vještaci su pojasnili i da su se upoznali sa nalazom i mišljenje osoba koje su ranije vještačile u predmetu jer su to smatrale nužnim, međutim da ta činjenica ne utječe na njihov nalaz i mišljenje jer su sve potrebne radnje provele samostalno, a njihov nalaz i mišljenje ne bi bio različit čak niti da nisu vidjele ono što su navodili prijašnji vještaci. U odnosu na razlike prema ranijem vještačenju vještaci DP i ČP su navele da je riječ o manjim razlikama koje se mogu pripisati proteku vremena jer je to normalno i uobičajeno. Određene promjene u ponašanju i ophođenju SP ne predstavljaju njen karakter već simptome psihotraume - emocionalna hladnoća, zbunjenost i disocijativnost kod realiteta. Navedeni simptomi se susreću i kod shizoidnih osoba ali psiholog je na testovima dobila promjene koje govore u prilog PTSP-a, a ne u prilog shizoidnosti zbog čega su stava da je riječ o PTSP-u. Ukoliko je netko kod SP pred cca jednu godinu dijagnosticirao poremećaj ličnosti miješanog tipa (F.61) smatraju da je pogriješio jer je poremećaj ličnosti različito od PTSP-a s time da se te dvije dijagnoze ne isključuju budući mogu biti obje prisutne kod određene osobe. Smatraju i da je dijagnoza PTSP-a pred cca godinu dana bila manje uočljiva jer je SP cijelo vrijeme u traumatizirajućim okolnostima budući cijela situacija djeluje na nju izrazito stresno- kod žrtava nasilja veliku ulogu u dramatizaciji igra sram, a on je kod SP jako izražen. SP je traumatizirana i zbog smrti oca što isto utječe na kliničku sliku PTSP-a, međutim vještaci tvrde da je PTSP posljedica psihotraumatizirajuće situacije tj. ponašanja okrivljenika koje je trajalo godinama (kako je to opisano u optužnici). Budući se SP ranije nije obraćala psihologu to joj i nije bio dijagnosticiran PTSP, s time da je jedan od simptoma PTSP-a izbjegavanje razgovora o traumatskim situacijama što je SP upravo i činila. Obradom nisu pronašle da bi SP bila svadljiva ili agresivna ali su utvrdile da ima emocionalnu reakciju bijesa koja može biti prisutna u situaciji visoke frustracije ili konfliktnosti i ta je emocionalna reakcija izolirana i ne ukazuje na agresivne crte ličnosti. Nisu zaključile da je SP frustraciju ispoljavala u negativnom smislu tj. otvorenim napadom na okrivljenika ali su zaključile da je bila nezadovoljna i frustrirana mnogim okolnostima koje su joj se tada dešavale u privatnom životu i braku. Izolirane reakcije bijesa najčešće su posljedica napada na nju. Vještaci su suglasni kako ne postoji mogućnost da su obje bile izmanipulirane od strane SP i u tom smislu su još navele da su SP i BP intervjuirale zasebno u dva navrata zbog prostorne udaljenosti gradova (Rijeka i Pula) pri čemu nisu komunicirale sve dok nisu završile svoje obrade. Kod SP je naglašeniji osjećaj srama nego li krivnje i to govori više u prilog narcističkim crtama osobnosti, a ta crta je naglašena zbog psihotraumatizacije, a ne zbog narcističkog poremećaja ličnosti. Kod SP postoji i osjećaj krivnje koji govori više prema depresivnim crtama osobnosti, a osjećaj krivnje kod iste postoji zbog djece- neprepoznavanje njihove traume. U svezi BP vještaci su dodatno pojasnile da su se i pred cca godinu dana mogle utvrditi dominantne crte ličnosti ali je isto tako moguće da to zbog svih okolnosti slučaja i nije bilo moguće jer je BP pred cca godinu dana bila pod većim utjecajem traumatskih okolnosti. BP ima sposobnost vjerodostojnog iskazivanja i njeni problemi u vezi točnog sjećanja samo su povremeni i ne umanjuju vjerodostojnost iskaza već potvrđuju prisutnost traume. Izmišljanje nije karakteristično za gubitak memorije vezan za traumatske događaje- uostalom kada BP opisuje traumatski događaj moguće se ne sjeća određenih trenutaka/okolnosti ali ona tada iskreno kaže „ne mogu se sada toga sjetiti“. Nedostatak sjećanja nije istoznačno uvrnutoj memoriji. SP nije ranije prijavila okrivljenika zbog PTSP-a koji u sebi nosi izolaciju afekta, duboki osjećaj srama i primitivne mehanizme obrane u vidu negacije i poništenja. Pitani od strane obrane kako tumače da je BP iskazala kako je u ljetnim mjesecima po nekoliko sati bila zaključana u automobilu od strane okrivljenika vještaci su rekli da to može biti primjer uvrnutog sjećanja jer je moguće da je vrijeme zaključavanja bilo kraće ali i da dozvoljavaju da je ispravno ocijenila vrijeme zaključavanja u automobilu, a na pitanje obrane je li BP u tom slučaju trebala imati posljedice po zdravlje vještaci su naveli da posljedice po zdravlje nisu nužne jer ovise o nizu okolnosti - hidroizoliranosti, psihofizičkom stanju, temperaturi, ventilaciji i dr. BP se liječila zbog poremećaja prilagodne što je niži stupanj reakcije na stres od PTSP-a. Na pitanje obrane o razlozima korištenja lijeka Fevarin za koji u uputama piše da se ne bi trebao propisivati djeci mlađoj od 18 godina osim u slučaju opsesivno kompulzivnog poremećaja vještaci su pojasnili da s jedne strane u svakom anksiozno depresivnom poremećaju postoje elementi opsesivno kompulzivnih misli. Uobičajeno je kod dječjih psihijatara da koriste Fevarin i za slučajeve anksiozno depresivnih poremećaja djece. Kod BP nije naveden anksiozno depresivni poremećaj već reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe, s time da se iz nalaza vidi kako je BP kao djevojčica imala anksiozno depresivne simptome. Kod BP se PTSP razvio zbog niza uzastopnih stresogenih situacija i života pod pritiskom, a čemu su doprinijeli i odnosi kakvi su postojali između roditelja. Međutim razvod roditelja i odlazak oca tj. okrivljenika na BP je djelovao olakšavajuće, međutim ista je zbog psihotraume još izvjesno vrijeme imala strah. Na nalaz i mišljenje obrana je stavila primjedbu navodeći da je isti proturječan, nejasan i sastavljen protivno pravilima struke kao i da je kontaminiran nalazom i mišljenjem vještaka koji su ranije proveli vještačenje jer su vještaci DP i ČP istoga pročitali.
7. Na kraju dokaznog postupka, a prije nego li je okrivljenik iznio obranu pročitan je izvadak iz kaznene evidencije iz kojeg slijedi da okrivljenik RP do sada nije osuđivan.
8. Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio obranu. Treba reći da je okrivljenik u ovom predmetu obranu iznio pred djelatnicima redarstvenih vlasti, potom pred ŽDO i u konačnici pred sudom. Iako je obrana u svojoj ukupnosti izuzetno opširna nastavno će se iznijeti samo bitni dijelovi iste. Prije svega treba reći da okrivljenik u potpunosti negira sve točke optužbe. Okrivljenik je naveo da je brak sa SP trajao od 2001. do 2019. Iz opširne obrane proizlazi da su se u njihov brak neopravdano miješali Vlatkini roditelji s time da zbog narušenih odnosa kod ovih u razdoblju 2005. do 2019. nije niti odlazio (čak niti na nedjeljne obiteljske ručkove). Išlo je čak do tuda da bi on odveo SP i BP na ručak ali u kuću ne bi ulazio već bi išao roniti. Smatra da je SP bila pod konstantnim pritiskom roditelja i brata te navodi da čak niti izbor anestezije kao specijalizacije nije bio njen već joj je nametnut. Budući je SP puno i naporno radila to mu je predložila da ostane kući sa djecom pa je tako i učinio tj. nije odlazio na brod u razdoblju 2003. do studeni 2005. Na djecu su išli kada je to SP ocijenila pogodnim ali je uvijek naglašavala da očekuje da on ostane kući i brine se o njima jer da ona neće žrtvovat svoju karijeru. Kada se 26. veljače 2019. vratio s broda SP mu je rekla da se želi razvest i te prilike mu je ponudila kako da podjele imovinu. SP mu je pronašla i stan nakon što se odselio iz zajedničkog doma- ušao je u najam stana na adresi [adresa] Ž 6 u Rijeci, a kasnije se sa zaručnicom preselio na adresu SB u [adresa] gdje je kupio stan. Dva dana nakon razvoda ga je zvala da dođe pokupit alat pa je došao do nje sa zaručnicom. Osim alata htio je uzet i LP jer je bio njegov termin ali SP to nije dozvolila- odjednom se počela derat, zapomagat i zvat susjede u smislu "tuče me, tuče me, vidite“ i htjela je samu sebe udarit pa ju je pokušao smirit. SP je potom zvala brata i oca, a pozvana je i policija. On je sa zaručnicom čekao dolazak policije u automobilu ispred stana. Iako je očekivao da će policajci obaviti razgovor sa svima u isto vrijeme tome nije bilo tako- policajci su najprije otišli u stan i obavili razgovor sa SP. Pamti da se Vlatkin otac hvalio svojim vezama te mu je i zaprijetio u smislu "vidit ćeš ti sad", a telefonom se prijetio i njegovoj majci. Iako je njegova majka, a dok je on bio na brodu čuvala BP i LP, nakon rastave je SP promijenila bravu na vratarima pa majka nije ni mogla ući u stan odnosno onemogućeni su joj susreti sa unucima. Za opisani događaj je osuđen ali na ročište nije ni došao sa odvjetnikom jer nije ni znao za što se tereti. SP je u braku pokazivala psihičke probleme- grizla se za jezik, čupala kosu i bacala se po podu te općenito histerizirala, hvatala noževe, a kako je taj put sebe htjela ozlijedit to ju je on uhvatio za ruke i spriječio u samoozljeđivanju, međutim na kraju je za to osuđen. I za vrijeme braka SP se ružno izražavala o njemu i djeci- čak je za njega i BP rekla da su govna i da ih se želi riješit. Sam razvod je protekao u sporazumu s time da je on pustio SP imovinu. Nakon razvoda SP je kršila odredbe presude i sporazuma jer je priječila da viđa LP makar je to bilo formalno određeno. ĆP je čak htio i živjeti s njim. Preko ljeta je SP otišla sa LP i BP u [adresa] bez da ga je pitala tako da ga je i na taj način onemogućila da vidi dijete. Nakon toga ju je tražio da pusti LP s njim tjedan dan na ljetovanje u smislu da nadoknadi termine koje je izgubio zbog puta u [adresa] ali je SP to odbijala. U konačnici se na te okolnosti požalio Centru ali onda je SP krenula sa prijavama. ĆP mu je rekao da je morao ići na Centar i da je tamo morao lagati jer su mu SP i njen otac prijetili batinama ako ne bude lagao tj. govorio ono što su mu oni rekli. Te prilike mu je ĆP rekao da ga je SP udarila jer je jednom razbio čašu pa je on to i prijavio Centru. Naveo je i da su ga 2014. zvali iz Centra jer da SP nije dobro- da si čupa kosu, grize jezik i baca se po podu pa su zvali hitnu da je vozi na psihijatriju. Po dolasku na odjel Psihijatrije liječnica mu je rekla da je SP kolabirala ali da je došla na sebe, međutim SP nije našao u bolnici pa ju je zvao na telefon i onda je ispalo da je SP u [adresa] i da se želi ubit jer je na Centru izjavila nešto protiv svojih pa su je njeni roditelji napali. Okrivljenik je potom opisao Vlatkine roditelje kao nasilne osobe koji su i međusobno u lošim odnosima ali koji ju (osobito otac) neprestano kontroliraju, a u svezi Vlatkinog brata je naveo da ga je ovaj ogovarao. Iako je u biti on isplatio stan u kojem žive SP i djeca, njen otac je već tada radio probleme oko vlasništva stana i želio je da na vratima stana piše SP, a još za vrijeme trajanja braka Vlatkin otac je govorio da će BP primijeniti prezime. Smatra da je SP uvijek pomagala roditeljima i bratu i da su ju ovi jednostavno iskorištavali, a kako je i njega volila bila je između čekića i nakovnja jer je s jedne strane bio on, a s druge Vlatkini roditelji i brat. U svezi crkvenog razvoda okrivljenik je naveo da je to na traženje SP jer da njega crkveni razvod nije ni zanimao. Potom je naveo da je puno vremena posveti djeci, da je s njima učio, a čak da je bio i predstavnik u vijeću roditelja. S djecom se igrao (učio ih vožnji bicikla, rolanju i sl.) vodio ih po izletima, ljetovanjima i zimovanjima. Nakon što je ĆP rekao SP kako je njemu ispričao da ga je tukla, da mu je rekao kako je lagao na Centru i nakon što joj je rekao da želi živjeti s njim, SP je krenula sa prijavama u ovom predmetu. Okrivljenik je naveo i kako je razočaran u rad institucija jer nitko ne reagira po njegovim prijavama, a on LP i dalje ne viđa. Naveo je i da je jedne prilike prolazio ispred kuće/stana u kojem žive SP i djeca i da je tada vidio i čuo kako su SP i BP histerizirale dočim je ĆP plakao/jecao pa je molio da se smire, da popiju čašu vode i da ne uznemiravaju LP. Nije istina da bi ikada kontrolirao Vlatkine poruke ili da bi joj prigovarao što je izašla van. Nije prigovarao i nije mu smetalo što je SP napravila karijeru i smatra ju velikim profesionalcem ali i lošom suprugom i majkom. S druge strane ga je smetalo što SP nije htjela uzimat godišnji kada bi on došao s broda nego je godišnji uzimala kada je on bio na brodu. Nije istina da je SP prisilio na odnos. U svezi intime rekao je da su odnosi nakon ABC rođenja bili jako rijetki jer ih SP nije željela. Smatra da je SP ta koja je inicirala svađe, a samo iz razloga da bi se kasnije mogla pozivati na iste dočim je on svađe uvijek izbjegavao. Nikada SP nije udario niti je ikada prema njoj primijenio silu. U svezi događaja na Platku okrivljenik je rekao da su se vraćali iz Novog Vinodolskog kada je SP počela histerizirat pa je skrenuo prema Platku da udahne zraka i smiri se i to je sve. Smatra da SP laže, a čak je i njegovim roditeljima par puta lagala jer dok im je govorila da mora raditi, da priprema simpozij i sl. išla je po restoranima. Sa kćerkom BP je zadnji put imao telefonski kontakt 2023. ali tada je to bilo slučajno jer je on zvao SP na njen mob, a javila se BP. Nije istina da bi BP zatvarao na balkon ili da bi se prema njoj ponašao na način na koji je to specificirano optužnicom. Upravo se SP neprimjereno ponašala prema BP jer su joj najviše smetale Anine ocjene. Naime, SP je sve prolazila s 5, a BP je imala i loših ocjena pa je SP znala biti psihički (vrijeđala, omalovažavala) i fizički agresivna prema BP (udarila bi ju). Smatra da ga BP tereti jer joj je teško palo što se razveo od SP tj. njene majke budući njih dvije nisu imale dobar odnos, a BP je tada bila u „kritičnom razdoblju“ teenager - zbog razvoda je bila revoltirana i tužna. SP ne govori istinu niti kada priča o događaju od 31.12.2014. Kada je bio u Hrvatskoj bio je posvećen djeci i SP koju je uostalom po njenoj želji često pratio po simpozijima odnosno često je sa SP i djecom išao na izlete. Ništa od navedenog u optužnici nije istina i smatra da je cijeli postupak krenuo jer je ĆP rekao da želi živjeti s njim.
9. Analizirajući obranu okrivljenika, iskaze ispitanih svjedoka, nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja te sadržaj i značenje materijalne dokumentacije pojedinačno, a potom i sve navedeno dovodeći u međusobnu vezu ovaj sud je mišljenja kako je dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela stavljena mu na teret.
10. Prije svega treba naglasiti da je ovdje riječ o kaznenim djelima koja se po prirodi stvari najčešće odvijaju unutar četiri zida i kod kojih osim počinitelja i žrtve najčešće i nema drugih svjedoka (očevidaca), a tako je i u konkretnom slučaju. Dakle, u ovom predmetu niti za jedno kazneno djelo nema očevidaca jer osim okrivljenika, obje žrtve te eventualno mlt. ĆP ne postoje osobe koje su svjedočile događajima niti su događaji zabilježeni materijalnim dokazima, npr. snimkom. Nastavno treba naglasiti da jedino što direktno tereti okrivljenika jesu iskazi obje žrtve dočim s druge strane neki svjedoci imaju određena posredna saznanja, neki drugi svjedoci su svjedoci "po čuvenju" ili je riječ o svjedocima koji nemaju ni saznanja te vrste zbog čega po mišljenju ovoga suda isti i nisu dali nikakve bitne podatke za ovaj predmet. Upravo iz navedenog razloga sud je detaljno analizirao dokazni materijal i to osobito iskaze obje žrtve koje iskaze je dovodio u vezu s tzv. kontrolnim dokazima kako bi bio u mogućnosti zauzeti stav o vjerodostojnosti iskaza obje žrtve.
11. Suprotno navodima obrane ovaj sud smatra nalaz i mišljenje vještaka psihologa ili psihijatra vjerodostojnim. Naime, treba naglasiti da psiholog i psihijatar izvan vještačenja kojeg su obavili sukladno sudskom nalogu ne poznaju odnosno nemaju nikakvih dodirnih točaka sa žrtvama SP i BP niti sa okrivljenikom i zbog čega se logikom stvari osnovanim nameće zaključiti da vještaci nemaju nikakvog razloga bilo što učiniti protivno pravilima struke i znanosti i na taj način pogodovati ili otežati procesni položaj okrivljenika ili žrtava. Dakle, nema nikakvog razloga za sumnju da bi bilo koji dio nalaza i mišljenja bio nevjerodostojan. Kada se pak uzme u obzir da su nalaz i mišljenje izneseni na detaljan ali opet jednostavan način, da su vještaci uzeli u obzir cjelokupno stanje spisa i da su potom izdvojile ovo što su smatrale bitnim za iznošenje nalaza i mišljenja te da su njihova objašnjenja i zaključci u potpunosti jasni i logički povezani, pri čemu su nalaz i mišljenje iznesli nakon što je svaki od vještaka ponaosob obavio razgovor tj. intervju sa svakom žrtvom i nakon što su provedena odgovarajuća psihologijska testiranja obje žrtve, onda se ukazuje osnovanim zaključiti da je vještačenje provedeno u potpunosti sukladno pravilima znanosti i struke. Kraj iznesenog stanja stvari ovaj sud smatra da u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka odnosno nema osnove sumnje u točnost danog vještačenja već se nalaz i mišljenje ukazuju vjerodostojnim i kao takvi prihvatljivim pa je valjalo odbiti dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja.
12. Dakle, vještaci su na znanstveni način utvrdili strukturu ličnosti, postojanje traume, podrijetlo traume i vjerodostojnost traume te posljedice traume kod obje žrtve pri čemu je za istaknuti da njihovi zaključci, a kako je to naprijed detaljno izneseno, u bitnome potkrjepljuju iskaze obje žrtve. Nastavno, prema stavu ovoga suda iskaz SP u djelu u kojem objašnjava razloge zašto joj je trebalo toliko vremena da prijavi okrivljenikovo postupanje je u potpunosti razuman i objektivno prihvatljiv. Naime, jasno je da se većina žena općenito teško odlučuje prijaviti supružnika, a posebice se teško to odlučuje za vrijeme trajanja bračne zajednice jer ipak živi s njim u istom domaćinstvu i svjesna je da će i nakon prijave određeno vrijeme morati živjeti sa suprugom odnosno partnerom iz prostog razloga što je stan u kojem tada boravi po prirodi stvari u tom trenutku zajednički, a što svakako značajno utječe na formiranje volje i spremnost na sve posljedice prijave. S druge pak strane potpuno je prihvatljiv dio iskaza SP kada kaže da je najprije prijavila jedan događaj pa kada je vidjela da je to rezultiralo osuđujućom presudom prekršajnog suda da je nekako odahnula i da je u tom trenutku očito smatrala kako je to dovoljno s obzirom na situaciju u kojoj se u tom trenutku nalazila, a budući je u prekršajnom postupku okrivljeniku izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja što je njoj donijelo olakšanje. Uostalom, žrtva SP je pojasnila i da zbog cjelokupne situacije i svih okolnosti u trenucima dok je živjela s okrivljenikom jednostavno nije imala snage prijaviti ali i da je tijekom razgovora s djelatnicima Zavoda za socijalni rad ipak odlučila sve ispričati jer su joj djelatnici uostalom rekli da će je zaštiti. Takva objašnjenja ovome su sudu u potpunosti prihvatljiva jer su ona i životna i logična.
13. Da je doista okrivljenik oglašen krivim za jedan od događaja kada je za vrijeme braka doslovno maltretirao tada bivšu suprugu SP, a čime se potvrđuje vjerodostojnost iskaza SP i BP, proizlazi iz presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel posl. br. 24 Pp J-2208/2019 od 2. srpnja 2019. kojim je RP oglašen krivim zbog počinjenog prekršaja nasilja u obitelji iz članka 10. alineja 1. i 3. te članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u odnosu na događaj od 27. travnja 2019. (list 10 do 13). Glede događaja u svezi kojega je okrivljenik oglašen krivim upravo citiranom presudom ovaj sud primjećuje da je riječ o događaju kojeg okrivljenik i svjedokinja BB opisuju kada govore o njihovom dolasku na adresu stanovanja SP, BP i ĆB jer da su tada došli po LP, a da je okrivljenik otišao u stan i po nekakav alat.
14. Da su iskazi SP i BP vjerodostojni govori u prilog činjenica što su njihovi iskazi međusobno sukladni i nadopunjuju se dajući na taj način jasnu sliku događaja u pitanju. Uostalom iz spisa jasno slijedi da žrtva SP radi kao liječnica i bez ikakvih problema skrbi o sebi i vlastitoj djeci, da nakon rastave praktički i nema bitnih kontakata sa okrivljenikom ali i da nema nikakvog razloga da mu pakosti lažnim iskazivanjem i terećenjem za kaznena djela jer jednostavno za tako nešto nema motiva. U odnosu na BP također nema niti jedan podatak koji bi ukazivao na bilo kakav motiv za lažnim iskazivanjem u vidu lažnog terećenja za kaznena djela, a motiv kojega navodi okrivljenik u svojoj obrani (da BP lažno iskazuje jer ju je pogodio razvod okrivljenika i SP tj. oca i majke) je bespredmetan. S obzirom na navedeno ovaj sud je uvjerenja da BP i SP nemaju nikakvog motiva za lažno terećenje okrivljenika jer time ne bi ništa dobile, a osobito to vrijedi za BP kojoj je okrivljenik otac i koja je po prirodi stvari doista morala pretrpjeti grubu povredu svojih prava od strane oca tj. okrivljenika da bi zauzela stav kako s ovim u životu ne želi više imati ništa.
15. Nadalje, u prilog vjerodostojnosti iskaza SP i BP odnosno u prilog otklanjanja vjerodostojnosti djela iskaza okrivljenika te svjedoka EP, JP i KP u djelu iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljenik brižan otac posvećen djeci i da nema nikakvog razloga za sumnju, a kamo li za zaključak da su činjenični navodi optužnice točni govore i činjenice utvrđene po djelatnicima Zavoda za socijalni rad. Naime, činjenica je da su djelatnici Zavoda postupajući po službenoj dužnosti 21. ožujka 2024. obavijestili MUP o obiteljskom nasilju kojeg je činio okr. RP za vrijeme trajanja bračne zajednice prema tadašnjoj supruzi SP i kćerki BP kao i da su djelatnici Zavoda predložili Općinskom sudu u predmetu P Ob-205/2025 izricanje zabrane susreta LP sa ocem tj. okrivljenikom, a u cilju zaštite prava interesa djeteta (list 33). Nadalje, iz recentnog postupanja djelatnika Zavoda za socijalni rad (list 776-779) proizlazi da je u ime Zavoda (kao vanjski suradnik), a u cilju nadzora nad ostvarenjem susreta između okrivljenika i mlt. LP postupao CB koji je u više navrata (5. travnja 2025., 3. svibnja 2025., 7. lipnja 2025., 5. srpnja 2025., 2. kolovoza 2025. i 6. rujna 2025.) obavio nadzor nad susretima odnosno pokušajima susreta. U svezi obavljenog nadzora, a u ime Zavoda CB je konstatirao da su uvjeti u kojima ĆP živi i način na koji se prema njemu majka SP odnosi dobri, da je od svih susreta unatoč brojnim pokušajima održan samo prvi susret s time da je i za taj susret trebalo puno hrabrenja, nagovaranja i obećavanja sigurnosti LP kako bi se ovaj uopće susreo s okrivljenikom. Djelatnik Zavoda je konstatirao "čudnu" atmosferu prilikom susreta jer je okrivljenik hvalio više sebe i svoju obitelj, a LP samo kroz prizmu toga što je on njegov sin. Djelatnik Zavoda konstatirao je da iako je ĆP izdržao cijeli susret da je davao male znakove nelagode pa iako je početno odbio prekid susreta ĆP je u konačnici samoinicijativno skratio susret na cca 45 minuta. Djelatnik Zavoda je konstatirao i da nakon tog prvog susreta ĆP jednostavno više nije htio viđati okrivljenika pa iako ga je djelatnik Zavoda na neki način nagovarao na susrete ĆP bi na sam spomen susreta počeo zamuckivati, rečenice je izgovarao brzo i kratko, a na spomen oca tj. okrivljenika znao se skupiti kao da se skriva (što odgovara onome što je navodila majka SP, a u smislu da se ĆP u ranijim slučajevima zlostavljanja majke i sestre BP skrivao u ormaru). Daljnji susreti između LP i okrivljenika nisu održani jer je ĆP verbalizirao želju da okrivljenika "nikada više ne vidi u životu". Djelatnik Zavoda je očito mišljenja da je u cilju uspostave odnosa između LP i okrivljenika, SP bila suradljiva te da osim što nije rekla da se protivi susretima nije niti na suptilan ili vidljiv način sugerirala zabranu ili protivljenje.
16. U prilog vjerodostojnosti iskaza BP i SP govori činjenica što se doista BP zbog psihičkih posljedica nastalih zbog ponašanja okrivljenika koji je opisan u izreci ove presude, liječila na Zavodu za neurologiju i dječju psihijatriju kada joj je dijagnosticirana reakcija na teški stres (F.43.8- list 16 i 204). Da je trauma koju SP i BP imaju zbog ponašanja okrivljenika vjerodostojna govore i vještaci koji su kod obje žrtve kao posljedicu okrivljenikovog postupanja dijagnosticirale PTSP.
17. Da je SP doista imala modrice po rukama proizlazi kako iz iskaza same SP tako iz iskaza OP. Iako je OP bez ikakve dvojbe bliska prijateljica žrtve SP, odnosno krsna kuma žrtve BP, što bi možebitno ukazivalo na njezin interes za prilagodbom iskaza interesima SP i BP, ovaj sud nalazi iskaz svjedokinje OP vjerodostojnim. Naime, puka činjenica prijateljstva odnosno kumstva definitivno nije dovoljna za zauzimanje stava kako netko na sudu "laže", a s druge strane treba istaknuti da je ovaj sud u neposrednom kontaktu sa svjedokinjom OP (tijekom ispitivanja) stekao dojam kako je riječ o okolnosnom i detaljnom iskazu koji je u potpunosti iskren i dan bez ikakvih ograda. Uostalom kada se iskaz OP dovede u vezu sa iskazima SP i BP koji su iz ranije navedenih razloga cijenjeni vjerodostojnim onda je jasno da je OP svojim iskazom u bitnome potkrijepila navode SP i BP i da je o svemu govorila iskreno i u skladu s onim što je zapamtila.
18. U odnosu na iskaze PP i ŽP treba reći da je riječ o djelatnicima Zavoda za socijalni rad koji okrivljenika i obje žrtve poznaju samo temeljem službenog postupanja i sa istima nemaju nikakvih dodira izvan toga. Dakle, riječ je o svjedocima koji nemaju nikakvog razloga bilo što lažno prikazivati i na taj način pogodovati bilo kojoj strani tj. riječ je u pravom smislu o neutralnim svjedocima. Njihovi iskazi su cijenjeni vjerodostojnim i bitni su za zauzimanje stava o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, a treba svakako notirati i da su kompatibilni sa navodima SP i BP odnosno da potkrjepljuju navode obje žrtve. Dakle, kada se uzmu u obzir iskazi PP i ŽP to se već i po toj osnovi iskazi SP i BP ukazuju vjerodostojnim.
19. Analizirajući iskaz GP prije svega sud primjećuje da je riječ o bivšoj susjedi obitelji RP. Nadalje, ovaj sud primjećuje da je GP na približno istoj razini prijateljstva kako sa žrtvom SP tako i sa okrivljenikom jer ne samo da tako proizlazi iz njenog iskaza nego za drugačiji zaključak nema ama baš nikakvih razloga (navodi da SP smatra bliskom jer kad ju sretne s istom popriča i poljubi se ali stane i popriča s okrivljenikom kad ga sretne s time da se s njim zna čuti i telefonom). Iz iznesenog sijedi da ovaj sud smatra kako GP nema nikakvog razloga lažno iskazivati odnosno "pakirati" okrivljeniku. Iskaz GP ukazuje se iskrenim i dosljednim, a isti je uostalom potkrijepljen odnosno suglasan navodima SP i BP koji su iz naprijed navedenih razloga cijenjeni vjerodostojnim. Prigovor obrane u smislu da je GP iskazivala lažno zbog osjećaja zavisnosti spram SP je u potpunosti bespredmetan. Naime, paušalni i ničim potkrijepljeni navodi obrane o nekakvoj lažnoj konstrukciji iskaza GP kako bi pogodovala SP zbog "osjećaja zavisnosti" spram SP koja je GP "višekratno pomagala na razno razne načine" ukazuju se iskonstruiranim u isključivoj želji za otklanjanjem iskaza svjedokinje GP. Nadalje, prigovor obrane kako GP nije mogla čuti ništa iz stana okrivljenika i SP (dakle nikakvu viku/urlanje ili općenito galamu s okrivljenikove strane, a niti plač SP) jer između stana GP i stana RP postoji betonska međukatna konstrukcija, ukazuje se nerealnim i neživotnim jer je opće poznato da betonska konstrukcija ne priječi prodor zvuka odnosno ne onemogućava prodor galame odnosno vikanja/urlanja.
20. U odnosu na iskaze VP, MP, NP, TP i HP treba reći da oni nisu od nikakvog utjecaja na ovaj predmet. Naime, jasno je da su se utuženi događaji odigrali unutar četiri zida i da svjedoka očevidaca nije bilo. Iz sadržaja iskaza svjedoka V, MP, NP, TP i HP slijedi da su iskazivali tj. da su se referirali na općenito ponašanje tj. postupanje okrivljenika odnosno obje žrtve u trenucima kada su s njima dolazili u kontakt kao i da su iznosili svoje mišljenje (NP) o karakternim osobinama okrivljenika. Ovaj sud ne smatra da su iskazi navedenih svjedoka nevjerodostojni jer je životno i logično da čak i za vrijeme bračne zajednice obitelji RP po prirodi stvari sve odnosno svaki trenutak nije mogao biti prožet nasiljem pa je jasno da je bilo i određenih trenutaka u kojima su okrivljenik i ostali članovi njegove obitelji, makar u javnosti djelovali skladno odnosno normalno. Ovome sudu je jasno da obrana upravo temeljem iskaza ovih svjedoka nastoji prikazati kako je optužba iskonstruirana međutim sud je naprijed iznio detaljne razloge zbog čega vjeruje iskazima žrtava, a kako su se događaji opisani u optužnici odvijali unutar četiri zida jasno je da ti događaji svjedocima navedenim u ovom odlomku nisu niti mogli biti poznati.
21. U odnosu na dio iskaza svjedokinje HP koja navodi kako joj je okrivljenik predočio da ga SP traži potvrdu silovanja kao razloga za razvod crkvenog braka ovaj sud vjeruje HP da je tome tako bilo tj. da je njoj okrivljenik govorio u tom smjeru. Iako tako, ovaj sud je mišljenja kako okrivljenik ni tada nije govorio istinu iz jednostavnog razloga što kada se pročita odluka Ineterdijecezanskog ženidbenog suda prvoga stupnja u Rijeci kojom odlukom je utvrđena nevaljanost ženidbe SP i RP (list 713 do 725) proizlazi da se silovanje uopće ne spominje već da je brak crkveno razveden "zbog toga što je muž bolovao od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i obvezama koje treba uzajamno predavati i primati i što zbog razloga psihičke naravi nije mogao preuzeti bitne ženidbene obveze".
22. U odnosu na iskaz JP sud primjećuje da je riječ o okrivljenikovoj sestri, a budući je njen iskaz dijametralno suprotan iskazu SP i BP koji su iskazi cijenjeni vjerodostojnim to se po prirodi stvari njen iskaz smatra nevjerodostojnim. Motiv takvog iskazivanja ovaj sud vidi u bliskom srodstvu, a uzimajući u obzir da je SP navela kako je o neprimjerenom ponašanju okrivljenika obavještavala i njegove roditelje ali i druge osobe te svakako uzimajući u obzir da je i sama JP navela kako je sa SP tijekom braka imala intenzivan kontakt jer su uostalom obje i radile u KBC-u pa su i razgovarale o privatnim i profesionalnim stvarima, to sud smatra da nije moguće da bi JP podaci o makar neprimjerenom ponašanju okrivljenika prema članovima tadašnje obitelji ostali nepoznati, međutim da zbog činjenice što joj je okrivljenik brat ona ovome neistinitim svjedočenjem želi pomoći.
23. U odnosu na iskaz KP sud primjećuje da bi se i iz njegovog iskaza dalo zaključiti kako nikakvih neprimjerenosti od strane okrivljenika, a prema članovima njegove obitelji nikada nije bilo pa čak da mu se u tom smjeru nije povjeravala niti BP (sestrična) s kojom je inače dijelio tajne. Međutim i ovdje sud primjećuje da zasigurno odnosi u obitelji RP za vrijeme trajanja braka nisu uvijek bili prožeti neprimjerenim ponašanjem okrivljenika npr. prilikom susreta okrivljenika, SP i njihove djece s jedne strane sa drugim članovima matične obitelji okrivljenika (ocem, majkom, sestrom i njenom djecom) pa je onda jasno da KP i nije mogao svjedočiti bilo čemu kad su se uostalom i događaji koji su utuženi i za koje je okrivljenik oglašen krivim odvijali unutar četiri zida. Činjenica što se BP nije povjeravala KP o obiteljskom nasilju tj. o nasilju od strane oca iako je riječ o odnosu bratić - sestrična ne može govoriti u prilog zaključka kako BP ne govori istinu na sudu i da nije moguće da ista ima bilo kakav oblik traume, a kamo li PTSP zbog okrivljenikovog ponašanja i to poglavito s obzirom na sve naprijed navedene razloge iz kojih je iskaz BP prihvaćen kao vjerodostojan.
24. Dakle iz svega navedenog slijedi da se činjenične tvrdnje optužbe ukazuju u dokazanim.
25. Uzimajući u obzir da je unutar utuženog razdoblja za sva tri kaznena djela Kazneni zakon mijenjan to je sud ispitao postojanje pravnog kontinuiteta i pitanje primjene odgovarajućeg Kaznenog zakona.
26. U odnosu na utuženo kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl.179. a Kaznenog zakona prije svega treba reći kako je toč. 1) obuhvaćeno razdoblje od 2008. godine do 2019. unutar kojeg razdoblja je došlo do promjene Kaznenog zakona. Do 1. siječnja 2013. na snazi je bio Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, (dalje KZ/97) koji je u čl.215.a KZ/97 predvidio kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji (uvedeno u katalog kaznenih djela Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 129/2000, a izmijenjeno u pogledu visine kaznene sankcije Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 71/2006). Činjenica je da stupanjem na snagu Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama broj 125/2011 te Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama broj 144/2012 kazneno djelo Nasilničkog ponašanja u obitelji nije bilo predviđeno, odnosno da je navedeno kazneno djelo ponovno uvedeno u katalog kaznenih djela tek stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 56/2015. Iako tako, po mišljenju ovoga suda, pravni je kontinuitet kaznenog djela Nasilja u obitelji osiguran u potpunosti kroz cijelo utuženo razdoblje (2008. do 2019.) jer su inkriminirana ponašanja okr. RP kako sada tako i ranije bila obuhvaćena zakonskim opisima drugih kaznenih djela npr. tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede u odnosu na koju je kažnjiv i pokušaj, prisile i prijetnje, a koja su kaznena djela bila predviđena Kaznenim zakonima tj. materijalnim zakonom koji je bio na snazi unutar inkriminiranog razdoblja. Dakle, kada je konkretno činjenično stanje kažnjivo po starom i novom zakonu, iako je u svakom od njih izrečeno drukčijim riječima, iz prethodno iznesenog slijedi, da po mišljenju ovoga suda Kazneni zakon kakav je postojao/bio na snazi do Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 56/15.) nije dekriminalizirao nasilje u obitelji, nego je povukao jasnu crtu razgraničenja između nasilja u obitelji kao specijalnog oblika kaznenog djela i drugih kataloški kaznenih djela s elementom nasilja. U spomenutom razdoblju od stupanja na snagu Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br.125/2011 do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br.56/2015 postalo je očito da su neka ponašanja tj. neki oblici kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215.a KZ/97 bila obuhvaćena drugim kaznenim djelima ili su bila tretirana u okviru prekršajnog postupka. Kako su slučajevi nasilja, koji za posljedicu nisu imali narušenje zdravlja, ali je došlo do narušavanja psihičkog integriteta osobe, postali sve učestaliji, ponovno je 2015., kao posebno kazneno djelo, uvedeno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 (objava u Narodnim novinama br.56/2015). Svakako treba naglasiti kako je u biti riječ o supsidijarnom kaznenom djelu, budući odredba članka 179. a KZ/11. predstavlja izričitu klauzulu supsidijarnosti koja glasi: "a time nije počinjeno teže kazneno djelo". Nadalje, ne smije se izgubiti iz vida, da je kazneno djelo nasilničkog ponašanja, odnosno nasilja u obitelji i prije i sada bilo tzv. složeno kazneno djelo, jer se različitim modusima izvršenja tog kaznenog djela štitilo različite objekte, od sigurnosti osoba, njihovog tjelesnog i duševnog integriteta, a sve u slučaju kada su žrtve bliski srodnici počinitelja, koji uživaju posebnu zaštitu. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. je tzv. blanketne prirode tj. isto se može počiniti samo ako se "teško krše propisi o zaštiti od nasilja u obitelji", pa djelo postoji kada na to upućuje blanketna dispozicija, ovdje konkretno Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (raniji zakon je objavljen u Narodnim novinama, broj 137/09. i 29/10., a sadašnji zakon u Narodnim novinama broj 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024). Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 137/09. i 29/10.) je nasilje u obitelji definirao u čl.4., a Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024) u čl.10 i u bitnome riječ je o istom izričaju kojim se nasilje definira kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci te psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Uzimajući u obzir prvenstveno iskaz žrtve SP i BP kao i iskaze svjedoka GP i OP koji su cijenjeni vjerodostojnim ovaj sud nalazi dokazanim da je okr. RP učestalo svoju suprugu SP psihički (obraćao joj se agresivnim tonom i sa nepoštovanjem, prigovarao joj nemoralno ponašanje- provocirao ju prilikom odlaska na njezin posao za koga se sređuje, da se ide kurvati na posao, kontrolirao joj pozive i poruke na mobitelu, izlaske iz kuće i susrete s drugim ljudima, predbacujući joj zapostavljanje svoje profesionalne karijere, psovao ju, pljuvao ju, odvukao ju prema provaliji na Platku i držao ju nagnutu nad provalijom, prijetio joj ubojstvom) i fizički (fizički nasrnuo na ŠB hvatajući ju za podlaktice te savijajući joj podlaktice uslijed čega je pala na pod odnosno bacio ju na krevet) zlostavljao i na taj način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji (SP) te time kod bliske osobe izazvao strah za njenu sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj (sukladno čl.89. st.30. Kaznenog zakona iz 97 koji ima pravni kontinuitet u čl.87. st.8. i 9. Kaznenog zakona iz 2011 bračni drugovi se smatraju kako članom obitelji tako i bliskom osobom). Dakle, iz svega do sada iznesenog slijedi da su se u postupanju okr. RP ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela Nasilja u obitelji iz čl.179.a Kaznenog zakona (Narodne novine br. Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018) počinjenog na štetu SP koja mu je unutar utuženog razdoblja bila supruga (bili su u braku od 23. lipnja 2001. do 25. travnja 2019.- slijedi iz odluke OS u Rijeci posl.br. R1 Ob-212/2019-4- list 137-138). Ne samo da je čl.179.a Kazneni zakon (Narodne novine br. Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018) glede kaznene sankcije (kazna zatvora do 3 godine) blaži od čl.215.a Kaznenog zakona iz 1997. (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) već primjena čl.179. a Kaznenog zakona iz 2011. dolazi u obzir i zbog činjenice što je riječ o tzv. trajnom kaznenom djelu, pa je okr. RP zbog postupanja opisanog u toč. 1) izreke, oglašen krivim za kazneno djelo iz čl.179.a (Narodne novine br. Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018) koje je počinjeno na štetu žrtve SP. Treba reći i da je nakon utuženog vremenskog razdoblja izmjenama i dopunama Kaznenog zakona pooštrena kaznena sankcija za kazneno djelo iz čl.179.a KZ/11 zbog čega je sukladno čl.3. st.1. i 2. KZ/11 okrivljenik ovom presudom oglašen krivim za kazneno djelo iz čl.179.a Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 jer je riječ o materijalnom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme učina kaznenog djela, a koji je zakon u isto vrijeme i blaži u odnosu na počinitelja s obzirom na visinu propisane kazne.
27. U odnosu na teško kazneno djelo protiv braka obitelji i djece iz čl.154. st.1. toč.1. u svezi čl.152. st.1. KZ-a treba reći da je danas na snazi Kazneni zakon koji je sa pripadajućim izmjenama i dopunama objavljen u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/2025. Uzimajući u obzir inkriminirano vrijeme učina (15. studenog 2014.), u ovom predmetu primijenjen je Kazneni zakon koji je objavljen u Narodnim novinama broj 125/2011 i 144/2012, a kojim je za kazneno djelo u pitanju propisana zatvorska kazna u trajanju od 1 do 10 godina. Naime, kasnijim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 126/2019 i 36/2024 izvršene su intervencije u čl.152. st.1. Kaznenog zakona i čl.154. st.1. toč.1. Kaznenog zakona. Tako je u članku 14. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br. 126/2019 brisan članak 152. u kojem se između ostalog u članku 1. navodilo „Tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj“, međutim istim je izmijenjen i članak 153. koji u stavku 1. glasi „Tko s drugom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj ….“, iz čega jasno slijedi da je pravni kontinuitet osiguran. U članku 15. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenom u Narodnim novinama br.126/2019 pooštrena je kaznena sankcija za kazneno djelo iz čl.154. st.1. Kaznenog zakona na način da je predviđena zatvorska kazna u trajanju od 3 do 10 godina. Nadalje, člankom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br.36/2024 ponovno je pooštrena kaznena sankcija za kazneno djelo iz čl.154. st.1. Kaznenog zakona na način da je predviđena zatvorska kazna u trajanju od 5 do 12 godina. Iz svega do sada iznesenog slijedi da je glede kaznenog djela iz čl.154. st.1. toč. 1. Kaznenog zakona za okrivljenika najpovoljniji Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama broj 125/2011, 144/2012. Uzimajući u obzir odredbe čl.3. st.1. i 2. Kaznenog zakona („(1) Prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.; (2) Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.“) glede kaznenog djela iz točke 2.) izreke na okrivljenika je primijenjen Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, a koji je uostalom i bio na snazi tempore criminis.
28. U odnosu na utuženo kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl.177. st.2. KZ/11 prije svega treba reći kako je toč. 3) izreke obuhvaćeno razdoblje od 2008. do 2019., unutar kojeg razdoblja je došlo do promjene Kaznenog zakona. Do 1. siječnja 2013. na snazi je bio Kazneni zakon objavljen u Narodnima novinama br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, (dalje KZ/97) koji je u čl.213. st.1. i 2. KZ/97 imao kazneno djelo Zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe kojim je propisano: "(1) Roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetne osobe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.; (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se .... osoba koja zlostavi dijete ...", iz čega slijedi da je pravni kontinuitet u odnosu na kazneno djelo iz čl.177. st.2. Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 ostvaren. Naime, u ovom je trenutku na snazi Kazneni zakon koji je sa svim izmjenama i dopunama objavljen u Narodni novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025 međutim kako je kod kaznenog djela iz čl.177. Kaznenog zakona riječ o tzv. tajnom kaznenom djelu te uzimajući u obzir da je optužbom obuhvaćeno vremensko razdoblje do 2019. (dakle do 1. siječnja 2025.) za zaključiti je da je na okrivljenika valjalo primijeniti Kazneni zakon koji je objavljen u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 jer je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br.126/2019 kaznena sankcija pooštrena na način da je podignut minimum kazne i to sa 6 mjeseci na 1 godinu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da je okr. RP činjenicom da je svoju kćer BP:
- zatvarao na balkon,
- šamarao,
- udarao ju po leđima,
- „držao joj lekcije“ tjerajući ju da gleda kako ubija kukce na upaljenoj kuhinjskoj ploči,
- ponižavao govoreći joj da ne obavlja dobro kućanske poslove (npr. guljenje krumpira i čišćenje sobe) i da joj može naći 10 grešaka,
- strašio kćerku BP da će ju izbacit iz kuće ako ne bude znala gradivo iz škole i da će zbog toga kopati po smeću,
- tjerao kćerku BP u kasnijim satima da mu pere ronilačku opremu, a ukoliko je smatrao da ju nije dobro oprala vikao na nju i šamarao je zahtijevajući da ponovno pere,
- prijetio kćerki BP izbacivanjem madraca odnosno da će spavati na dasci od kreveta ili na podu,
- kćerki BP govorio o svojim djevojkama i što im radi
- svađao se i nasilno se ponašao prema SP u prisutnosti kćerke BP,
a što je bez dvojbe po prirodi stvari negativno utjecalo na BP tj. na njen psihofizički razvoj i zbog čega se kod BP razvio osjećaj straha, srama i povrede dostojanstva te što je sve u ukupnosti izazvalo stres i posljedično razvoj PTSP-a ostvario bitna obilježja utuženog kaznenog djela pod toč.3.) izreke ove presude. Opisanim ponašanjem, po mišljenju ovoga suda okrivljenik je povrijedio odredbu čl.4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji objavljenog u Narodnim novinama br. 116/2003, 137/2009- na snazi do 1. siječnja 2018., a koja odredba je ostvarila pravni kontinuitet u čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji objavljenog u Narodnim novinama br. 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024, a koji zakon je na snazi od 1. siječnja 2018. Navedenim odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je definirano nasilje u obitelji kako je naprijed detaljno izneseno prilikom objašnjavanja pravne kvalifikacije za kazneno djelo iz čl.179.a Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018. Opisanim ponašanjem detaljno iznesenim u toč. 3.) izreke presude (koje je usklađeno sa iskazima žrtava SP i BP), okr. RP je bez dvojbe zlostavio vlastito dijete BP. Da se BP ima smatrati djetetom u odnosu na inkriminirano razdoblje slijedi iz činjenice što je ona rođena **.**.2003., pa je jasno da unutar inkriminiranog razdoblja nije imala 18 godina života zbog čega se sukladno čl. 202. st.37. ZKP/08 smatra djetetom. Dakle, iz svega do sada iznesenog slijedi da je okrivljenik usvojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.177. st.2. Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 jer je svojim postupanjem unutar inkriminiranog razdoblja vlastito dijete BP zlostavio, a na koji je način grubo povrijedio djetetova prava. Iako je KZ/97 blaži u odnosu na KZ/11 jer je kaznena sankcija predviđena u čl.213. st.2. KZ/97 (kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine) blaža od kazne predviđene čl.177. st.2. KZ/11 (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) ovdje je riječ o trajnom djelu tj. o kaznenom djelu koje se sastoji od više aktivnosti koje su se odvijale unutar određenog vremenskog razdoblja, pa je sukladno čl.3 st.4. KZ/11 ("Izmijeni li se zakon za vrijeme počinjenja kaznenog djela, primijenit će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje") ovom presudom okr. RP valjalo glede postupanja opisanog u toč.3) izreke oglasiti krivim za kazneno djelo iz čl.177. st.2. Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018. Nakon utuženog vremenskog razdoblja izmjenama i dopunama Kaznenog zakona pooštrena je kaznena sankcija za kazneno djelo iz čl.177. st.2. KZ/11 zbog čega je sukladno čl.3. st.1. i 2. KZ/11 okrivljenik ovom presudom oglašen krivim za kazneno djelo iz čl.177. st.2. Kaznenog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 i 118/2018 jer je riječ o materijalnom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme učina kaznenog djela, a koji je zakon u isto vrijeme i blaži u odnosu na počinitelja s obzirom na visinu propisane kazne.
29. Svakako valja napomenuti da je optužbom obuhvaćeno vremensko razdoblje od 2008. do 2019. pa je za zaključiti da se optužba odnosi na razdoblje do **.**.2019. BP je kao jednu od situacija koje potpadaju pod doseg pojma zlostave djeteta istaknula i događaj kada ju je okrivljenik zbog toga što je uslijed bolesti povraćala na pod, udarao po leđima i psovao te je taj događaj uokvirila unutar vremenskog razdoblja kada je bila „teenage“ dobi, slijedom čega je tužiteljstvo u toč. 3.) optužnice predmetni događaj smjestilo u razdoblje kada je BP imala 15 ili 16 godina („u dobi kada je BP imala 15 ili 16 godina“). Kada se uzme u obzir da je BP rođena **.**.2003. jasno je da je 15 godina navršila 13. svibnja 2018. dočim je 16 godina navršila 13. svibnja 2019. tj. nakon utuženog vremenskog razdoblja za kazneno djelo iz toč. 3.) optužnice tj. izreke ove presude. Iz iskaza BP se ne može sa sigurnošću razabrati da se događaj u pitanju odigrao do 1. siječnja 2019. jer je ista navedeni događaja uokvirila u vrijeme „teenage“ godina (iskaz tijekom dokaznog ročišta kod suca istrage), pa kod iznesenog stanja stvari postoji realna mogućnost da se događaj u pitanju zbio nakon 1. siječnja 2019. Sud u svakom slučaju ne može proširiti vremenski okvir utuženog kaznenog djela kako bi prilagodio činjenični opis utvrđenom činjeničnom stanju jer bi u konkretnom slučaju stavio okrivljeniku na teret veću kriminalnu aktivnost. Zbog svega iznesenog valjalo je dio optužbe iz toč.3) izostaviti iz ove presude i to dio koji glasi: „a jednom prilikom, u dobi kada je BP imala 15 ili 16 godina, i bila bolesna te povratila po tepihu u stanu, udarao ju po leđima te ljutito psovao,“.
30. Iz svega do sada iznesenog slijedi da je okrivljenik u utuženom razdoblju postupao u potpunosti svjestan što čini i očito htijući sve posljedice svojega postupanja slijedom čega se nameće osnovanim zaključiti da je isti u subjektivnom i objektivnom smislu, a naprijed opisanim postupanjima, ostvario sva bitna obilježja utuženih kaznenih djela kako je to detaljno izneseno u točci 1.), 2.) i 3.) izreke ove presude zbog čega ga je valjalo oglasiti krivim.
31. Tijekom postupka po prijedlogu obrane proveden je cijeli niz dokaza. Iz brojnih dokaza ne slijedi ništa bitno za utvrđivanje kaznene odgovornosti okrivljenika u ovom predmetu međutim iz određenih dokaza ipak slijede neki podaci koje je sud koristio u ovom predmetu, tako npr. iz odluke OS u Rijeci posl. br. R1 Ob-212/2019-4 od 25. travnja 2019. slijedi da je brak između okr. C i žrtve FPŠ sklopljen 23. lipnja 2001. godine te da je razveden 25. travnja 2019. Na listu 139 do 145 prileži plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz kojeg proizlazi da su stranke sporazumno utvrdile kako će djeca BP i ĆP živjeti s majkom i da će određeno vremensko razdoblje provoditi sa ocem "kada je otac u RH…, a i šire prema dogovoru roditelja".
32. Iz prijedloga za određivanje privremene mjere SP od 14. veljače 2024. te odgovora okr. RP (list 377-382 i list 368-376), a sve u sklopu postupka pred OS u Rijeci posl. br. R1 Ob-96/2024 te zapisnika o ročištu od 20. ožujka 2024. u predmetu OS u Rijeci posl. br. R1 Ob-96/2024, slijedi da je očigledno SP pokrenula postupak promijene odobrenog plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na zajedničku djecu BP i ĆP čemu se okrivljenik protivio. Iz zapisnika Zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 17. kolovoza 2023. s lista 83 slijedi da je okrivljenik prijavio SP jer da mu brani kontakt sa djecom odnosno da krši odobreni plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na BP i LP. Obrana smatra da se iz tih dokaza zaključuje kako je SP podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika sve u cilju da bi ostvarila bolju procesnu poziciju u postupku radi određivanja privremene mjere, a koji postupak se vodio pred OS u Rijeci pod posl. br. R1 Ob-96/2024. Navedena teza obrane je ovome sudu u potpunosti neprihvatljiva jer je nedokaziva i kao takva neutemeljena. Takav stav ovaj sud izvodi temeljem svih razloga koji su naprijed navedeni prilikom ocjenjen vjerodostojnosti dokaza ispitanih svjedoka- poglavito iz razloga što je sud vjerodostojnim cijenio iskaze obje žrtve. Takva teza obrane samo ukazuje na potpunu nekritičnost okrivljenika i njegovu želju da izbjegne osuđujuću presudu po svaku cijenu.
33. Na listu 190 do 221 obrana je uložila u spis cijeli niz novinskih članaka te uputu o lijeku Fevarin i Misar. Iz novinskih članaka proizlazi da se odnose na temperaturu zraka u automobilu po vrućini, na načine na koje je moguće rashladiti automobil koji je bio na vrućini u svega nekoliko sekundi te na opasnosti koje slijede u slučaju ostavljanja djeteta u automobilu koji je "na vrelom suncu". Očigledno ovim dokaznim prijedlogom obrana pokušava "pobiti" iskaz BP i prikazati ga nevjerodostojnim, međutim ovaj sud je naprijed u tekstu detaljno iznio sve razloge iz kojih nalazi iskaz BP u bitnome vjerodostojnim. Opće je poznato da ostavljanje djeteta u automobilu koji se nalazi na suncu u ljetnim mjesecima predstavlja opasnost za njegovo zdravlje, međutim isto tako je i opće poznato da postoje razni načini na koji se automobil može hladiti dok je dijete u istome u navedenim okolnostima, npr. automobil može raditi kako bi klima uređaj vršio svoju funkciju, prozori mogu biti otvoreni/pritvoreni kako bi se prostor u unutrašnjosti automobila hladio, usprkos sunčanom danu moguće je da je u tom trenutku bilo oblačno s vjetrom i sl. Kako BP očigledno nije imala trajne zdravstvene posljedice od "držanja" u automobilu za vrijeme ljetnih vrućina očigledno je da je zbog nekog razloga u prostoru automobila bila manja temperatura od one koja je neophodna da se trajno naruši zdravlje djeteta. Nadalje, ovome sudu uopće nije jasno što želi obrana reći ulaganjem u spis uputa o lijeku Fevarin i Misar. Naime, da su BP propisani lijekovi Fevarin i Misar i da ih je ova i koristila uopće nije sporno, a o razlozima i značenju lijekova u pitanju očitovali su se vještaci. Ukoliko obrana smatra da su lijekovi BP pogrešno propisivani tj. da je riječ o liječničkoj grešci obranu se, a uzimajući u obzir da okrivljenik niti branitelj zasigurno nemaju adekvatna medicinska znanja kako bi lamentirali o istome upućuje na sva detaljna objašnjenja koje su u tom smjeru iznijeli vještaci psihijatar i psiholog.
34. Na listu 222 do 231 prileži pomorska knjižica okrivljenika, a na listu 601do 604 elektronički zapis o podacima evidentiranim u Matičnoj evidenciji HZMO za okrivljenika iz koje slijedi kada je okrivljenik bio na brodu odnosno kada je ukrcan i kada je iskrcan. Očigledno obrana pokušava prikazati kako okrivljenik ni nije mogao činiti kaznena djela naspram žrtve SP i BP u kontinuiranom razdoblju slijedom čega bi tako njegovo postupanje moglo eventualno imati elemente prekršaja ali ne i kaznenog djela jer da bi bilo riječi o kaznenom djelu "nasilje treba biti dugotrajno i kontinuirano" (kako to navodi branitelj u završnom govoru). S druge pak strane ovaj sud smatra odnosno cijeni okrivljeniku činjenicu što u utuženom razdoblju nije bio cijelo vrijeme u Republici Hrvatskoj već na brodu otegotnim jer je očito da je čak i u tim skraćenim razdobljima pokazivao netrpeljivost prema SP kao tadašnjoj supruzi i BP kao kćerci. Naime, uopće nije dvojbeno da je okrivljenik određeni vremenski period, a unutar utuženog razdoblja proveo na brodu, a dio u Rijeci tj. u tada zajedničkom domu sa obje žrtve. Za očekivati je da okrivljenik nakon što dođe s broda pokazuje povećanu razinu afekta/empatije prema supruzi i kćerci jer ih se valjda "zaželio", međutim okrivljenik je očito postupao u potpunosti suprotno i iz svega navedenog slijedi upravo njegova netrpeljivost koja je kulminirala kako fizičkom tako i psihičkom zlostavom obje žrtve - sve na način citiran u izreci presude. U završnoj riječi obrana pokušava prikazati odsutstvo okrivljenika iz Rijeke zbog plovidbe kao svojevrsni alibi, ali tome jednostavno ne može biti tako. Naime, kod kaznenih djela iz čl.177. st.2. KZ/11 i čl.179.a KZ/11 riječ je o trajnim djelima koja su karakterizirana činjenicom što traju kroz cijelo vrijeme za koje se ostvaruju njihova bitna obilježja budući da svakom pojedinom radnjom okrivljenik ne čini novo djelo već sve radnje ulaze u sastav jedno te istog kaznenog djela koje prestaje sa posljednjom radnjom kojom se ispunjavaju bitna obilježja kaznenog djela u pitanju.
35. Po prijedlogu obrane izvršen je uvid i u niz SMS poruka koje su razmjenjivali okrivljenik i BP, okrivljenik i SP, SP i CP te okrivljenik i IP. Naime, obrana ovim dokazom pokušava prikazati da je komunikacija između okrivljenika i BP bila u okvirima onoga što se smatra normalnim za komunikaciju između oca i kćerke tj. da je BP imala normalan i zdrav odnos sa svojim ocem unutar inkriminiranog razdoblja. Uvidom u poruke između okrivljenika i SP obrana smatra da se može zaključiti o normalnoj komunikaciji između njih dvoje u razdoblju dok je okrivljenik plovio tj. da je odnos između njih dvoje bio odličan. Iz poruke razmijenjene između AB i SP (brat i sestra) po stavu obrane slijedi da je SP otklonila bilo kakvu mogućnost da bi ikada imala ikakvog razloga žaliti se na okrivljenika. Iz poruka razmijenjenih između okrivljenika i njegovog oca EB po stavu obrane slijedi da se okrivljenik "jadao" ocu u odnosu na ponašanje i postupanje SP. Iz navedenih poruka po stavu obrane bi slijedilo da su iskazi BP i SP neistiniti.
36. Razmatrajući sadržaj i značenje svih SMS poruka u potpunosti je jasno da je BP u trenutku pisanja poruka odnosno razmjenjivanja poruka sa okrivljenikom prema njemu imala i pokazivala osjećaje što je ovome sudu u potpunosti prihvatljivo jer je ipak riječ o njenom ocu. Zbog toga ovaj sud smatra da činjenica što je u određenim periodima inkriminiranog razdoblja BP pokazivala afekt prema ocu ne znači da je iskaz kojeg je dala na ovome sudu nevjerodostojan već samo govori u prilog zaključku da BP dubinski ima normalno razvijene osjećaje prema vlastitom ocu i u trenutku razmjenjivanja poruka bila ih je sprema iskazati. Ovdje svakako valja ponoviti da je iskaz BP detaljno analiziran i doveden u vezu sa svim drugim dokazima, a da je stanje njene psihe ispitano i utvrđeno na znanstveni način (u sklopu provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja) nakon čega je sud i zauzeo stav o vjerodostojnosti njenog iskaza. Budući se iskaz BP ukazuje vjerodostojnim to se teze obrane o tumačenju njenih poruka ukazuje neuspjelim pokušajem iskrivljavanja događaja.
37. Analizirajući razmijenjene poruke između okrivljenika i SP jasno je vidljivo da je i SP ipak imala određene osjećaje prema okrivljeniku unutar inkriminiranog razdoblja, a što je također ovome sudu u potpunosti prihvatljivo jer ovaj sud nije niti mišljenja da je SP stupila u brak s okrivljenikom bez da je prema istome razvila određene osjećaje, a jasno je da osjećaji ne nestaju u trenutku. Na temelju činjenice da je SP napisala okrivljeniku nekoliko poruka koje izražavaju njezinu emociju odnosno afekt, a unutar inkriminiranog razdoblja ne može se zaključivati u pravcu da je njezin iskaz pred ovim sudom nevjerodostojan. Naime, i u odnosu na SP ovaj sud je zauzeo stav o vjerodostojnosti nakon što je njezin iskaz doveo u vezu sa svim drugim provedenim dokazima od čega se osobito ističe važnost/značenje provedenog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja i zbog čega nema nikakvog razloga sumnjati u postojanje traume i činjenice da je žrtva SP upravo zbog u izreci navedenog postupanja okrivljenika razvila PTSP. Uostalom iz razmijenjenih poruka je između ostalog vidljivo da SP prihvaća okrivljenikove nazore i njegov izbor nove partnerice jer mu i sama piše da ga podržava u ostvarenju vlastitih snova, da ga uvjerava da će mu se i seks popraviti (očito misli na intimu koju će okrivljenik ostvariti sa drugim ženama) i samo ga traži da ju pusti da se brine o djeci, da "M" (očito je riječ o EP) ne dovodi u zajednički stan već da se nalaze izvan istoga, napominjući mu da samo "želi mir i zdravlje djece te stabilnost i sigurnost" (list 265- 266). Obrana je uložila u spis i poruku između žrtve SP i okrivljenika za koje smatra da pokazuju spremnost SP da pred crkvenim ženidbenim sudom manipulira činjenicama, da uvjerava okrivljenika da potvrdi njene navode, a sve u cilju dovođenja tijela u zabludu radi ostvarivanja vlastitih interesa. Iz navedenih poruka proizlazi da je SP obavijestila okrivljenika kako je pokrenula postupak za utvrđivanje ništavosti ženidbe i proglašenja kraja brak, a u svezi čega preuzima sve troškove i u kojem smislu traži od okrivljenika da potvrdi kako je ženidba ništavna zbog teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim o pravima i dužnostima koja su trebali uzajamno davati i primati u smislu kanonskog zakona. Za istaknuti je da je riječ o porukama razmijenjenim u studenom 2021., veljači-ožujku 2022. te siječnju- veljači 2023., dakle nakon što je brak prestao pa jasno da SP samo pokušava i crkveni brak na formalan način razvrgnuti i iz istoga se nikako ne može zaključivati da SP manipulira činjenicama odnosno dovodi u zabludu bilo koga. Dakle, prema stavu ovoga suda SP nema nikakvih motiva da bi bilo što lažno prikazivala i pakostila okrivljeniku "pakiranjem" kaznenih djela, već upravo suprotno riječ je o iskrenom iskazu koji je potkrijepljen i drugim dokazima, a uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj spisa SP je tip osobe koja očito svoju dobrobit pretpostavlja dobrobiti drugih zbog čega i nije pravodobno reagirala na postupanja okrivljenika koja su joj štetila. S obzirom na sve do sada izneseno u ovom odlomku i ovi dokazni prijedlozi obrane predstavljaju pokušaj okrivljenika da izbjegne kaznenu odgovornost jer, po mišljenju ovoga suda, obrana istima pridaje važnost i značenje koju oni objektivno nemaju odnosno tumači ih na način koji nije usklađen sa utvrđenim činjeničnim stanjem.
38. Analizirajući poruke razmijenjene između AB (CP) i SP (brat i sestra) ovaj sud ne nalazi razumnim izvesti zaključak kako to pokušava nametnuti obrana. Naime, prije svega treba uzeti u obzir da je CP kao Vlatkin brat njoj nedvosmisleno prezentirao svoj negativan stav o okrivljeniku navodeći da okrivljenika ne cijeni i ne poštuje jer da ovaj ne cijeni njegovu sestru tj. SP. Iako obrana nije navela datum kada je ta poruka poslana uzimajući u obzir da na početku poruke CP piše: "SP zašto tvoj muž stoji kraj tebe i prisluškuje naš razgovor?" za zaključiti je da je riječ o komunikaciji koja je izvršena tijekom braka između okrivljenika i SP. Budući je SP odgovorila bratu CP na navedeno, a u smislu da je njoj žao što tako misli o njenim "najmilijima" i da mu se nikad nije požalila na muža jer nije imala razloga ne može se izvući zaključak, a kako to pokušava obrana, da je iznesena komunikacija u suprotnosti sa iskazom SP. Naime, iz dokaznog postupka jasno slijedi da je upravo SP osoba koja je trpila u braku kako bi ga održala i da je krenula u pravcu razvoda kad očito "više nije mogla izdržati", ali i da je puno toga zadržavala za sebe (makar početno), a uostalom i po mišljenju vještaka SP ima pojačanu potrebu za podrškom i potvrdom te pojačan strah od napuštanja kao i obrambene mehanizme poput izbjegavanja i povlačenja zbog čega je ovome sudu razumljivo da SP nije bratu otvoreno priznala o nasilju koje su ona i djeca trpili od strane okrivljenika već je sve pokušavala idealizirati.
39. Uzimajući u obzir poruke između okrivljenika i njegovog oca EB slijedi da se okrivljenik ocu žalio na SP prezentirajući da je za njihovo međusobno udaljenje kriv Vlatkin posao, a s čime se njegov otac slaže. Na temelju ovakvih poruka po stavu ovoga suda sigurno se ne može zaključivati o nevjerodostojnosti iskaza SP u ovom predmetu. Uostalom i ovdje valja ponoviti da su naprijed u tekstu navedeni svi razlozi iz kojih je iskaz SP cijenjen vjerodostojnim.
40. Obrana je u spis uložila niz fotografija temeljem kojih smatra da treba utvrditi kako su odnosi između okrivljenika i žrtava u inkriminiranom periodu bili prisni. Doista, na fotografijama u pitanju utvrđen je izgled okrivljenika, žrtve SP, žrtve BP i djeteta LP i to kako zajednički tako i zasebno. Činjenica što su na određenim fotografijama akteri ovog predmeta prikazani sa smiješkom na licu ne može dovesti do zaključka kako nasilja na način na koji to prikazuju SP i BP nije ni bilo jer ponavlja se iskazi SP i BP detaljno su analizirani, a naprijed su dani razlozi iz kojih su njihovi iskazi prihvaćeni. Uostalom prirodno je da unutar inkriminiranog razdoblja, a riječ je o ukupno 11 godina, postoje trenuci u kojima su žrtve bile i dobrog raspoloženja ali to ne može dovesti u pitanje zlostavu kojoj su bile podvrgnute u određenim trenucima.
41. Iz vlasničkih listova, ugovora o najmu stana, sporazum o raskidu ugovora o najmu i ugovora o kupoprodaji nekretnine koji su provedeni kao dokaz obrana tvrdi da se može zaključiti kako je SP ostala u ranije zajedničkom stanu sa djecom, ali i da je okrivljenik kupnjom stekao drugi stan. Navedeni podatak ovome sudu nije sporan, međutim ovaj sud doista ne razumije zašto bi taj podatak bio bitan za zauzimanje stava o kaznenoj odgovornosti okrivljenika u ovome predmetu slijedom čega sud zaključuje kako je tu očito riječ o u potpunosti nevažnim dokazima.
42. Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za provođenjem novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja žrtve SP i BP te prijedlog za provođenje sudsko medicinskog vještačenja na okolnost posljedica koje bi po svoje zdravlje imala BP u slučaju da je tijekom ljetnih mjeseci bila ostavljena u autu parkiranom na suncu. Naime, u odnosu na žrtve SP i BP provedeno je psihijatrijsko psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. DP i mr. sc. ČP, a čiji nalaz i mišljenje je ovome sudu u potpunosti razumljiv i kao takav prihvatljiv. Nalaz i mišljenje su vještaci iznijele na jasan i razumljiv način, a za svoje su tvrdnje iznijele logički prihvatljiva objašnjenja pa je za zaključiti da su nalaz i mišljenje sačinjeni u skladu sa pravilima struke i zbog čega se u bitnome ukazuju vjerodostojnim. Kraj takvog stanja stvari jasno je da ovaj sud smatra kako u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka odnosno nema osnove sumnje u točnost danog mišljenja zbog čega provođenje novog vještačenja nije potrebno. U odnosu na dokazni prijedlog za provođenje vještačenja o posljedicama koje bi po svoje zdravlje imala BP u slučaju da je tijekom ljetnih mjeseci bila ostavljena u autu parkiranom na suncu treba reći da je riječ o nevažnom dokaznom prijedlogu. Naime, prije svega treba naglasiti da je ovome sudu jasno da bi u slučaju da je dijete ostavljeno tijekom ljetnih vrućina u autu koji je izravno izložen suncu duže vrijeme za zdravlje djeteta nastupile štetne posljedice (narušenje zdravlja) ukoliko nisu stvoreni uvjeti da se posljedice izbjegnu (npr. radi klima, napravljen propuh, pojačana hidracija i sl.). Jasno je i da obrana pokušava ukazati na nevjerodostojnost tog dijela iskaza BP i iz toga izvući zaključak o nevjerodostojnosti cijelog iskaza, pa u tom smislu i predlažu provođenje vještačenja. Prije svega treba reći da ovaj sud iz naprijed navedenih razloga nalazi iskaz BP u bitnome vjerodostojnim. Glede dijela iskaza iz kojeg proizlazi da BP tvrdi kako je tijekom ljetnih mjeseci bila ostavljena od strane okrivljenika u automobilu koji je bio na suncu ovaj sud smatra da činjenica da je dijete bilo zatvoreno u automobilu tijekom ljetnih mjeseci ne mora nužno dovesti do narušenja zdravlja koje zahtjeva medicinsku njegu. Naime, notorno je da postoje razni načini na koji se automobil može hladiti dok je dijete u istome npr. automobil može raditi kako bi klima uređaj vršio svoju funkciju, prozori mogu biti otvoreni/pritvoreni kako bi se prostor u unutrašnjosti automobila hladio, usprkos sunčanom danu moguće je da je u tom trenutku bilo oblačno i sl. Budući BP očigledno nije imala trajne zdravstvene posljedice od "držanja" u automobilu za vrijeme ljetnih vrućina očigledno je da je zbog nekog razloga u prostoru automobila bila manja temperatura od one koja je neophodna da se trajno naruši zdravlje djeteta. Kraj iznesenog stanja stvari dokazi prijedlog obrane za provođenjem vještačenja se ukazuje suvišnim pa je isti odbijen.
43. Odbijen je kao neosnovan i prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitog dokaza, provedenog kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja koje su provele psihijatar dr. DP i psiholog mr. sc. ČP. Naime, obrana je tražila izdvajanje jer smatra da su nalaz i mišljenje izrađeni suprotno odredbama ZKP-a jer obrana smatra da su vještaci DP i ČP pri izradi nalaza i mišljenja koristile i nalaz i mišljenje vještaka koji su ranije sudjelovali u predmetu, a čije vještačenje iz naprijed navedenih razloga nije korišteno u ovom predmetu. Prije svega ovaj je sud mišljenja kako tu nije riječ o nezakonitom dokazu jer nije riječ o situaciji predviđenoj čl.10 ZKP/08. Naime, čl.10 ZKP/08 je između ostalog propisano da su nezakoniti dokazi oni koji su: pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja; pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života; povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom; dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Činjenica da su vještaci DP i ČP bile upoznate sa nalazom i mišljenjem vještaka ABC i ZP, a čije vještačenje iz naprijed navedenih razloga nije korišteno u ovom predmetu ne dovodi do zaključka kako je nalaz i mišljenje vještaka DP i ČP nezakonit dokaz jer nije riječ o situaciji predviđenoj čl.10 ZKP/08. Naime, vještaci DP i ČP su objasnile da njihovo vještačenje ne bi bio različito i da nisu vidjele nalaz i mišljenje Graovac i ZP jer su one (DP i ČP) samostalno obradile cjelokupni predmet pri čemu su osobito izdvojile kako su samostalno psihijatrijski/psihologijski obradile obje žrtve. Vještaci DP i ČP su objasnile i da su prilikom vještačenja smatrale nužnim pročitati nalaz i mišljenje ranijih vještaka iako im je bilo jasno da se isto neće koristiti u predmetu iz formalnih razloga. S obzirom na izneseno jasno je da su vještaci DP i ČP provele traženo vještačenje temeljem svih podataka u spisu (osim onih koji se nalaze u nalazu i mišljenju vještaka Graovac i ZP što su uzele u obzir samo kao činjenicu da je isto vještačenje provedeno) i temeljem psihijatrijsko psihologijske obrade obje žrtve koju obradu su provele u potpunosti samostalno. Kraj iznesenog stanja stvari ukazuje se razumnim zaključiti da obrana jednostavnim rječnikom rečeno nije zadovoljna nalazom i mišljenjem vještaka DP i Dennona pa pokušava sve da to vještačenje prikaže nezakonitim, površnim, nedosljednim odnosno nevjerodostojnim. Ovdje treba reći da ovaj sud smatra kako niti nalaz i mišljenje vještaka ABC i ZP nije nezakonit dokaz per se jer ne potpada pod doseg čl.10 ZKP/08 ali ga sud s obzir na sve naprijed navedeno o činjenici da je žrtva SP zaposlena u istoj ustanovi kao i vještak ZP odnosno da je žrtva SP do odlaska u mirovinu vještaka Graovac radila s ovom u istoj ustanovi te uzimajući u obzir čl.311. st.2. ZKP/08 („Razlog za izuzeće vještaka postoji i u svezi s osobom koja je zajedno s … žrtvom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca.“) nije uzeo u obzir iz razloga postojanja opravdane sumnje u nepristranost vještaka Graovac i ZP. Naime, kada se uzme u obzir upravo citirana odredba ZKP/08 onda je jasno da je ista donesena kako bi se prilikom provođenja vještačenja izbjegla svaka moguća sumnja u nepristranost vještaka, a činjenica da jedan od vještaka radi sa žrtvom kod istog poslodavca ili da je drugi vještak do odlaska u mirovinu radio sa žrtvom kod istog poslodavca kod prosječne osobe doista može stvoriti osjećaj sumnje u nepristranost vještaka. Navedeni propust u angažiranju vještaka je saniran u ovom predmetu angažiranjem drugih vještaka (DP i ČP) koji izvan ovog postupka, sa niti jednom osobom iz ovog predmeta nisu imale i nemaju nikakvih doticaja. Uostalom procesni zakon kao posljedicu povrede odredbe čl.311. st.2. ZKP/08 nije izričito proglasio nezakonitim dokazom u smislu čl.10. st.2. toč.3 ZKP/08 zbog čega ovaj sud niti vještačenje provedeno po vještacima Graovac i ČP ne smatra nezakonitim dokazom.
44. Prilikom izbora vrste i visine kaznene sankcije okrivljeniku je olakotnim cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost dočim mu je otegotnim cijenjena upornost u činjenju kaznenih djela koja se očituje u činjenici da je kazneno djelo nasilja u obitelji i kazneno djelo povrede djetetovih prava kontinuirano činio u vremenom razdoblju od 2008. do 2019. godine (11 godina) ali i posljedice kaznenog djela koje se očituju u činjenici da su obje žrtve (SP i BP) razvile PTSP. Okrivljeniku nije olakotnim cijenjena činjenica što je otac dvoje djece budući je očito upravo zbog njegovog postupanja starije dijete tj. BP razvila PTSP i zbog njegovog ponašanja s njim ne želi imati nikakve veze, a niti mlađe dijete ĆP ga više ne želi vidjeti - naime, jasno je da se okrivljenik ne brine o djeci na način koji se smatra uobičajenim/očekivanim već upravo suprotno i zbog čega mu se očinstvo u ovom predmetu ne može cijeniti olakotnom okolnošću. Kraj tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti te uzimajući u obzir stupanj krivnje za svako pojedino kazneno djelo, pobude iz kojih su djela počinjena i pogibeljnost u činjenu kaznenog djela ovaj je sud, a nakon što je okrivljeniku za svako djelo utvrdio pojedinačne kazne istome temeljem odredbi o stjecaju izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine. Prema mišljenju ovoga suda upravo je izrečena jedinstvena kazna pogodna za ostvarenje svih svrha kažnjavanja iz čl.41. KZ/11 tj. pogodna je za izraz društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da se omogući počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
45. Kako bi donio odluku o troškovima ovog kaznenog postupka sud je pribavio podatak o primanjima okrivljenika i njegovoj imovini. U smislu prihoda okrivljenika (podaci pribavljeni od Porezne uprave) proizlazi da okrivljenik tijekom 2025. (siječanj- rujan) nije ostvario nikakve prihode s time da u bankama u R. Hrvatskoj nema gotovo pa nikakva novčana sredstva. Naime, iz dopisa FINA-e proizlazi da okrivljenik u Republici Hrvatskoj ima račune u Privrednoj banci Zagreb (tri računa), a iz podataka navedene banke proizlazi da na jednom računu ima 1.400,32 eura, na drugom 148,56 eura i 0,08 USD i na trećem 23,04 eura te 5,42 USD. Iz podatka dobivenog od strane zemljišno knjižnog odjela OS u Rijeci proizlazi da okrivljenik na području PGŽ (županija u kojoj stanuje) ima u vlasništvu stan na prijavljenoj adresi stanovanja površine 79,07 m2 dočim iz podataka koje je okrivljenik samostalno dao u ovom sudu proizlazi da je isti vlasnik osobnog automobila marke BMW X1 (2013. godište) tj. da je automobil u trenutku presuđenja star cca 12 godina. U pogledu osobnih podataka jasno je da okrivljenik ima zakonsku obvezu uzdržavanja jednog mlt. djeteta kao i da se nalazi u bračnoj zajednici sa EP. S obzirom na izneseno stanje stvari ovaj sud je mišljenja da okrivljenik u ovom trenutku nema dostatna sredstva za podmirenje troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 bez da plaćanjem istih doveo u pitanje svoje uzdržavanje odnosno uzdržavanje mlt djeteta LP. Zbog navedenog ovaj sud je temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 donio odluku kojom u cijelosti oslobađa okr. RP obaveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. Nije dvojbeno da je tijekom postupka žrtva SP bila zastupana u ovom predmetu od strane opunomoćenice Ana Marije Kvaternik, odvjetnice iz Rijeke koja do trenutka presuđenja troškovnik sudu nije dostavila. Uzimajući u obzir navedeno o zastupanju žrtve u ovom predmetu valjalo je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 obvezati okrivljenika na plaćanje nagrade i nužnih izdataka opun. žrtve SP, odvjetnice FP iz [adresa], s time da će se posebno rješenje o visini nagrade i nužnih izdataka donijeti naknadno i to ukoliko isti budu traženi.
46. Kao što je uvodno navedeno tužiteljstvo je u nekoliko navrata mijenjalo optužbu. Najprije je na raspravi od 10. travnja 2025., a na pitanje suda, zastupnica optužbe navela da se u toč. 1.) okr. RP tereti i za ostvarenje bića kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 i na štetu ĆP pa je u tom smislu i izmijenila optužnicu. Potom je tužiteljstvo podneskom od 18. travnja 2025. izmijenilo optužnicu odnosno toč. 1.) i toč. 3.), a iz izmjene slijedi da se u činjeničnom opisu kao žrtva više ne navodi ĆP. U konačnici tužiteljstvo je na raspravi od 3. studenog 2025. ponovno izmijenilo optužnicu, međutim uopće se nije referiralo smatraju li ĆP žrtvom ili ne te u tom smislu nisu niti izmijenili toč.1.) optužnice. Kraj iznesenog stanja stvari logičnim i razboritim se ukazuje zaključiti da je tužiteljstvo podneskom od 18. travnja 2025. odustalo od kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 počinjenog na štetu žrtve ĆP slijedom čega je ovom odlukom, a temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08 optužbu protiv okrivljenika, a za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 počinjeno na štetu ĆP, valjalo odbiti.
47. Odluka o trošku u odnosu na osuđujući dio presude donesena je u formalnom smislu, a temelji se na čl. 149. st. 1. ZKP/08.
U Rijeci 5. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Domagoj Vučkov
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje viši sud.
DN-a:
- ŽDO
- okr. RP
- branitelj Igor Bezjak, odvj. iz Rijeke
- opun. žrtve FP, odvj. iz [adresa]
