REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-905/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], H, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženici 1. NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Bovisio Masciago, Via Arrigo Boito 24, 20813, kao nasljednice JZ, pok. OZ, [adresa], 3. ŠZ pok. ZZ, [adresa], i kao nasljednik AZ udane ŠZ, pok. N, [adresa], koje tuženike 1. do 3. zastupa punomoćnica Antea Zugan, odvjetnica u Novigradu, Ul. Gradska vrata 38, te 4. VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mirjana Žrvnar, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, tuženica 1. NZ i 2. SZ i njihove punomoćnice, te zamjenika punomoćnice tuženice 4. VZ, Lea Peruška, odvjetnika u Puli, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama izvrši prijenos njihovih suvlasničkih udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka isplatom 703,10 eura (sedamsto tri eura i deset centi) sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 600,00 eura sa zateznim kamatama.

IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. kolovoza 2023. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranice 1–3).

1. 1. Tužbu je obrazložio navevši da predmetna nekretnina u naravi predstavlja travnatu površinu s grmljem i stablima (na priloženom ispisu s Geoportala označeno žutom bojom) koja se nalazi zapadno od zida kojim je omeđena nekretnina na kojoj tužitelj ima travnjak, vinograd i njivu (na priloženom ispisu s Geoportala označeno ružičastom bojom). Tužitelj, odnosno njegova obitelj od ranije da su vlasnici navedenog travnjaka, vinograda i njive ograđenih zidom za koje su držali da se u cijelosti nalaze na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Budući da je tužitelj želio kupiti i nekretninu koja se nalazi zapadno od zida kojim je omeđena njegova nekretnina, obratio se CZ i MZ, za koje je znao da predmetnu nekretninu drže u posjedu, i koji su se smatrali vlasnicima iste te koje je i tužitelj, kao i ostali mještani, smatrao vlasnicima. CZ i DZ prodali su tužitelju nekretninu koja se nalazi zapadno od zida kojim je omeđen raniji posjed tužitelja ugovorom o kupoprodaji od 10. lipnja 2022. U navedenom ugovoru navedeno je kako se prodaje k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na kojoj su prodavatelji dolazili upisani kao suvlasnici, a za koju su sve ugovorne strane smatrale da u naravi predstavlja zemljište zapadno od predmetnog zida, budući da su i prodavatelji i kupac znali da je predmetno zemljište u naravi vlasništvo prodavatelja, kao i da prodavatelji nemaju u vlasništvu nekretninu istočno od zida, budući da je ista u cijelosti od ranije vlasništvo tužitelja. Po sklapanju ugovora o kupoprodaji prodavatelji su tužitelju predali u posjed kupljenu nekretninu – zapadno od zida, te se tužitelj od tada nalazi u posjedu iste. Kada je tužitelj naručio od geometra izradu skice svog ranijeg posjeda, utvrdio je da se njegov raniji posjed nalazi ne samo na k. č. [katastarska čestica] već i na k. č. [katastarska čestica] (koja je navedena u spomenutom kupoprodajnom ugovoru), a da se nekretnina koju je u naravi kupio nalazi na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], na kojoj pogrešno kao vlasnici dolaze upisani tuženici dok su stvarni vlasnici iste do potpisivanja predmetnog ugovora o kupoprodaji bili CZ i DZ, a sada je to tužitelj. CZ i DZ, odnosno ranije njihovi pravni prednici, oduvijek su se, od kada pamte stariji mještani sela [adresa], nalazili u posjedu nekretnine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su se smatrali vlasnicima iste. Pravni prednici tužitelja kosili su i održavali predmetnu nekretninu, a sada to čini tužitelj. Nitko nije nikada smetao obitelj DZ ni tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Predmetna nekretnina bila je u samostalnom i poštenom posjedu obitelji DZ najmanje 50 godina, tako da su već pravni prednici tužitelja istu stekli na temelju instituta izvanredne dosjelosti. CZ i DZ prenijeli su na temelju spomenutog ugovora o kupoprodaji nekretnine predmetnu nekretninu u vlasništvo tužitelju, pa tužitelj ima pravni interes da se uskladi faktičko i zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine i da se upiše kao njezin zemljišnoknjižni vlasnik.

1. 1. Predložio je prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu od 14. travnja 2025. (str. 130–133) tuženici 1. NZ, 2. LZ i 3. ŠZ, osporili su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveli su da je iz povijesnog pregleda upisa vlasništva na predmetnoj nekretnini jasno da se nekretnina nalazi u uknjiženom vlasništvu njihove obitelji još od trenutka kada se njihov djed ZZ 1907. uknjižio kao njezin vlasnik na temelju kupoprodajnog ugovora, dakle više od 100 godina. Tužitelj tužbeni zahtjev ističe protiv tuženika i temelji ga na činjenici da je od uknjiženih vlasnika susjedne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], L i CZ, kupio upravo tu njihovu nekretninu smatrajući/misleći da kupuje nekretninu tuženika, iako tu drugu nije ni mogao kupovati s obzirom na to da su oni, prodavatelji, bili uknjiženi vlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su navodno prodavatelji smatrali/mislili da prodaju nekretninu ovdje tuženika. Rješenja o nasljeđivanju imovine sve do L i CZ koja je dostavio tužitelj, govore u prilog činjenici da upravo oni nisu imali razloga vjerovati da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njihovo vlasništvo, kad ista nije navedena u nijednom tom rješenju o nasljeđivanju njihovih predaka. I da su DZ i CZ određeno vrijeme navodno, prema tvrdnjama tužitelja, vršili određeni posjed nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], takav posjed zasigurno nije bio ni zakonit ni pošten. To što se između nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi i zid, jasno govori o njihovoj davno dogovorenoj granici koju su očigledno još i preci utvrdili, a tuženici nemaju razloga ni potrebe znati od kada je, zašto i na temelju čega tužitelj koristio nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema tumačenju tužitelja, njegovo pravo vlasništva na nekretnini u suvlasništvu svih tuženika, očito bi se trebalo temeljiti samo na činjenici da su tužitelj kao kupac i prodavatelji kao vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „smatrajući“ da otuđuju u naravi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], propustili provjeriti vlasničke listove za navedene nekretnine, uz to nisu prethodno provjerili geodetsku izmjeru i utvrđene međe za nekretninu koja je predmet kupoprodaje ili ih utvrdili prije kupoprodaje, a očito ni nekretninu predali u posjed jasno je označavajući nekakvim međašnim znacima, kako je uobičajena praksa i potreba kod prodaje zemljišta i uvođenja u posjed. Sve i da su jedni i drugi tako „smatrali“, tuženici bi trebali snositi odgovornost i trpjeti upis vlasništva tužitelja na svojoj nekretnini, zbog propuštanja ugovornih strana u pravnom poslu u kojem nisu ni sudjelovali niti kojeg su trebali biti dio. Nadalje, i u članku 10. ugovora o kupoprodaji od 10. lipnja 2022. kojim je tužitelj od prodavatelja L CZ kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jasno se navodi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da su ugovor sačinile savjesno i promišljeno, bez zablude ili prisile. Ako je tužitelj, kako tvrdi, tek po geodetskoj izmjeri utvrdio da je kupio „krivu nekretninu“ onda je tužbeni zahtjev trebao postaviti prema onima koji su mu nekretninu prodali, savjesno i promišljeno, kako je on po odredbama ugovora nekretninu i kupio. S obzirom na današnju laku dostupnost podataka o upisima u zemljišnim knjigama, kao i podataka o položaju i veličini katastarskih čestica, naročito nakon što i sam tužitelj tvrdi da je naručio i geodetsku izmjeru zemljišta, vrlo je životno nelogično i neobično da bi se određena nekretnina kupovala od uknjiženih vlasnika, smatrajući da se kupuje nekretnina druge oznake, površine i drugih uknjiženih vlasnika.

2. 1. Predložili su odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tuženica 4. VZ je u odgovoru na tužbu od 11. listopada 2023. (str. 22–23) osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporavanje je obrazložila navevši da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženica je vlasništvo predmetne nekretnine stekla uknjižbom (dopuštenom rješenjem Z-11748/2017), na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 11. travnja 2017., sklopljenim s bakom TZ ([adresa]), a ona je svoje pravo vlasništva uknjižila na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-116/2011-5 od 20. svibnja 2011. s imena EZ, ĆZ pok. UZ, PZ i ŽZ pok. UZ. Prethodno je ĐZ **.**.2006. sa sada pok. UZ zaključila ugovor o darovanju, kojim joj je UZ darovao 2/6 dijela svojih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Prednica tuženice je od dana upisa svojeg prava vlasništva nastojala je s ostalim suvlasnicima izvansudski riješiti razvrgnuće suvlasničke zajednice, međutim u toku dogovaranja koje je trajalo duže vrijeme, preminuli su neki od suvlasnika. Smatra da su svi navodi o samostalnom i poštenom posjedu obitelji CZ netočni su, budući je nekretnina u neprekidnom vlasništvu obitelji UZ, što ni tužitelju ni obitelji CZ nije moglo ostati nepoznato. Puka želja tužitelja da bude vlasnik još jedne nekretnine nije zakonski razlog za stjecanje prava vlasništva.

3. 1. Predložila je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da su prednici tuženice 4. VZ pogrešno (samo formalno) dolazili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, i neovisno o ispravama koje su eventualno potpisivali, nisu mogli 4. tuženici VZ prenijeti u vlasništvo nešto čega sami nisu bili vlasnici. Ni pok. GZ, ni ĐZ, niti tuženica 4. VZ, nisu bili u posjedu sporne nekretnine, što znači da „darovatelji“ nisu mogli prenijeti i nisu prenijeli tu nekretninu u posjed osobama kojima su je „darovali“. Svaki ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje posjeda mora biti sklopljen u formi javnobilježničke isprave jer je u protivnom ništetan. Budući da ni ugovor o „darovanju“ između pok. IZ i TZ, ni ugovor između TZ i 4. tuženice VZ nisu sklopljeni u formi javnobilježničke isprave isti su ništetni barem u dijelu u kojem se odnose na spornu nekretninu, te ni 4. tuženica VZ ni njezina pravna prednica na temelju njih nisu mogli steći pravo vlasništva na istoj.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokazni postupak u kojem je pročitao i razgledao isprave koje se nalaze u spisu, i to: izvatke (i povijesne) iz zemljišne knjige (str. 4–5, 31–37, 118–123, 134–154), izvode iz Geoportala (str. 6– 7, 199–200), skicu izmjere GEOINFO ISTRA d. o. o. Pazin broj elaborata 107-2022 od listopada 2022. (str. 8), ugovor o darovanju od 19. srpnja 2006. (str. 38–40), porezno rješenje od 15. rujna 2010. (str. 41–42), presudu ovog suda posl. br. P-166/2011-5 od 20. svibnja 2011. (str. 43–45), rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-167/2001- 4 od 3. kolovoza 2001. (str. 61–62), ugovor o darovanju od 11. travnja 2017. (Z- 11748/2017, str. 63–66), povijest promjena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Pazin, klasa: 930-04/24-05/5 od 30. siječnja 2024. (str. 70–71), rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-232/1990-4 od 10. siječnja 1991. (Z-285/1991, str. 72–74), rješenje o nasljeđivanju ovog suda, javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, posl. br. O-204/2007 od 23. listopada 2007., uz ispravak rješenja od 18. prosinca 2007. (Z-848/2008, str. 75–81), rodne listove (str. 110–111), ugovor o kupoprodaji od 10. lipnja 2022. broj OU-200/2022 (str. 155–162), povijest promjena Odjela za katastar nekretnina od 21. listopada 2025. (str. 192–193), izvode iz katastarskog plana (str. 194, 197), te izvode iz posjedovnog lista (str. 195–196, 198).

5. 1. Nadalje, sud je izašao na uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije mr. sc. Slobodana Đekića, iz LIMISTER j. d. o. o., te je saslušao svjedoke CZ, RZ, FZ, ČZ i BZ, kao i stranke koje su pristupile uviđaju, odnosno tužitelja i tuženice 1. NZ i 2. LZ (zapisnik od 21. listopada 2025., str. 177–191).

6. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022. 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina].

8. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz u postupku pročitanih isprava, da su u zemljišnim knjigama tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, i to 1. tuženica KZ u 1/6 dijela, 2. tuženica LZ u 1/6 dijela, 3. tuženik ŠZ u 2/6 dijela i 4. tuženica VZ u 2/6 dijela.

8. 1. Prema povijesnom pregledu zemljišnih knjiga vidljivo je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana (u zk. ul. [broj ZK uloška]) u list A pod rednim brojem 5. kao pascolo (pašnjak) površine 1899 m2. Prema listu B (vlastovnica), 23. srpnja 1880. kao vlasnik predmetne k. č. (uz ostale) upisan je HO (fu J). Na temelju kupoprodajnog ugovora od 9. listopada 1907. kao vlasnik upisao se ZZ (od) Antonio. Sljedeći upis vlasništva je 25. prosinca 1984. kada su se na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bujama br. O-131/1984-8 od 13. studenog 1984. (na nekretninama OZ) uknjižila njegova djeca NO, [adresa], u 1/3 dijela (otac 3. tuženika LO), NO O pok OZ, [adresa], u 1/3 dijela i JO pok. OZ, [adresa], u 1/3 dijela (majka tuženica 1. NZ i 2. SZ). Potom je na temelju rješenja ovog suda o nasljeđivanju posl. br. O-167/2001-4 od 3. kolovoza 2001. uknjiženo pravo vlasništva na dijelu nekretnina EZ, upisanim u A, u korist: OO, udana EZ pok. Š iz [adresa] (pok. majka 3. tuženika LO) i 3. tuženika LO, svakog u 1/2 dijela naslijeđenog suvlasničkog udjela, odnosno svakog u 1/6 dijela nekretnina.

8. 2. Sukladno ugovoru o darovanju od **.**.2006., GZ pok. OZ (rođen 1923.), kao suvlasnik (između ostalih i) utužene nekretnine u 2/6 dijela, darovao je svoj suvlasnički udio TZ. Ona se na predmetnoj nekretnini upisala kao suvlasnica na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P-116/2011 od 20. svibnja 2011. (budući da se nakon sklopljenog ugovora o darovanju promijenilo zemljišnoknjižno stanje, jer su na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-17/2008 od 22. travnja 2008. kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani nasljednici IZ odnosno ZZ pok. IZ, ŠO pok. IZ, ZO pok. IZ, i ŠZ pok. IZ). 4. tuženica VZ se kao suvlasnica upisala na temelju ugovora o darovanju od 11. travnja 2017. sklopljenog s TZ.

8. 3. Iz povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina Pazin, klasa: 930- 04/24-05/5, od 30. siječnja 2024., za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razvidno je da je AO bio upisan kao isključivi posjednik predmetne nekretnine od 1961. (do 1961. uz njega je bio upisan kao posjednik VO). Rješavanjem predmeta 169/91, na temelju ostavine (rješenja o nasljeđivanju) O-232/1990 (od 10. siječnja 1991.) brisan je posjednik AO i upisana je SO, rođena AO. Rješavanjem predmeta na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O- 167/2001 brisana je k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 127 s posjednika SO i upisana u posjedovni list 126 kao posjed 1/6 dijela ŽZ, [adresa], 1/6 dijela CO, Luigi, 2/6 dijela MO, Petar i 2/6 dijela DO, Petar.

8. 4. Na temelju rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Nataši Jeromela Mauša, iz Pazina, posl. br. O-204/07, UPP/OS-112/07 od dana **.**.2007., SO naslijedili su sinovi DZ i CZ.

9. Ni identifikacija predmetne nekretnine između stranaka nije bila sporna. Po kazivanju tužitelja, predmetnu nekretninu je u postupku identificirao mjernični vještak mr. sc. Slobodan Đekić, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio, kao objektivan i stručan. Vještak je zajedno sa sudom, tužiteljem (i svjedocima) obišao predmetnu nekretninu. Utvrdio je da se nalazi ispod (južno od) lokalne ceste za mjesto Francovići. U naravi je vidljiva međna oznaka uz cestu prema prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Potom se međa spušta južno po terenu do suhozida. Zapadna međa nije vidljiva, osim linije očišćene površine prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Južna međa čestice je zarašteni suhozid. Nekretnina je u katastru upisana po kulturi kao pašnjak površine 1899 m2.

10. Na sporne okolnosti (posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, a potom i njegovog trajanja i načina posjedovanja, kao i kvalitete) sud je saslušao svjedoke, koji su svi rodom povezani s mjestom [adresa], i koji svi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine imaju nekretnina u svom vlasništvu. Na temelju njihovih u tom dijelu u potpunosti suglasnih iskaza, i iz tog razloga pozitivno vrednovanih, sud je utvrdio da je u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti (1990.) bio AO, otac SO (umrle 2007.) i djed CZ i RZ

10. 1. Svi saslušani svjedoci suglasno potvrdili da je prijepor koristio AO, pretežito na način da je tamo odlazio s kravama na ispašu.

– FZ (rođen 1957.): „Prijepor je otkad ja pamtim od TO. Ja sam njega poznavao, on je umro 90-ih godina prošlog stoljeća. Imao je ženu TZ. Ona je umrla prije njega, ne znam točno, koju godinu prije… sjećam se da je tamo odlazio na ispašu s kravama“

– ČZ (rođen 1954.): „Prijepor je bio od sada pok. … EO, koje smo zvali Z. Otkad ja pamtim to je Jobovo. On je umro negdje 80-ih. HZB je imao suprugu koja se zvala TZ. Ona je umrla tri mjeseca prije njega. Ja sam poznavao oboje, bili smo prvi susjedi…“

– BZ (rođen 1957.): „Prijepor je otkad ja pamtim od TO. Ja sam poznavao njega, kao i njegovu suprugu TZ. On je umro 90-ih godina prošlog stoljeća, a supruga četiri mjeseca prije njega. Njih smo zvali Trepačevi. Oni su uglavnom na prijeporu vodili krave na ispašu, i ako je AO možda pokosio koji puta…“.

10. 2. I CZ i DZ iskazali su da je prijepor koristio njihov djed AO(e) Pastorčić.

– CZ (rođen 1974.): „Predmetnu česticu mi koristimo još od noneti, zvali su se AO i ĆO. AO i ĆO umrli su oboje mislim 1990. Čestica se koristila za košnju, za sijeno za krave. Nono (djed) je imao krave skoro do 1989.“

– DZ (rođen 1967.): „Za prijepor su svi govorili da je naš oduvijek, prije svih mog djeda koji se zvao HZB. On je umro 1990., a ne znam kada je rođen, moguće 1912., 1913… Njegova žena zvala se ĆO. Ona je umrla 1990., prije A“.

10. 3. Osim toga, svim saslušanim svjedocima bilo je poznato tko su posjednici i vlasnici nekretnina koje omeđuju prijepor, naziv prijepora („Prisadi“), a suglasno su iskazali i da nikad nisu nikog drugog osim TO (i obitelji) vidjeli da koristi prijepor. Njega su, kada su se htjeli koristiti prijeporom za prolazak, pitali dopuštenje. O tome je suglasno iskazima svjedoka iskazivao i tužitelj (rođen 1967., od rođenja s prebivalištem u [adresa]).

– FZ (pokazao je na terenu prijepor, tužiteljeve loze na k. č. [katastarska čestica], te svoje loze na k. č. [katastarska čestica]): „Inače su po sredini prijepora ljudi znali prolaziti, napravili su si put, ali su za prolaz uvijek pitali dopuštenje gospodara, a to je bio A, toga se sjećam… Osim AO ja nisam nikada nikog drugog vidio na prijeporu da vodi krave ili da prijepor koristi. U selu svi točno znamo što je čije… Prijepor s desne strane gledano s ceste graniči s parcelom ČZ, koji je sa mnom danas pozvan svjedočiti, tamo je još njegov otac vodio krave na pašu. Gledano prema jugu isto je Dušanova parcela, ondje ima njivu (oranicu)…“

– ČZ (pokazao je prijepor na terenu i svoje nekretnine koje graniče s prijeporom s južne i zapadne strane): „Prijepor smo zvali V prijepor nisam vidio nikog drugog da ga koristi osim S Na upit je li na prijeporu nekada postojao put, odgovaram da nije, ali se znalo pitati AO može li se proći po prijeporu, jer je to oduvijek bio čisti pašnjak, pa kada je trebalo nešto prevesti veće ili šire, tada smo AO pitali možemo li koristiti prijepor. Ja osobno sam koristio prijepor da bih došao sa svoje njive južno prema sjeveru na cestu. Nedavno sam trebao proći s kombajnom sa svoje oranice, pa sam pitao sad tužitelja mogu li proći po njegovom jer sam znao da je kupio…“

– BZ (pokazao je prijepor, tužiteljeve loze na k. č. [katastarska čestica], loze FZ na k. č. [katastarska čestica], nekretninu k. č. [katastarska čestica]): „Nitko drugi osim AO prijepor nije koristio… Inače, na dnu prijepora (jug) postoji jedan put koji je bio dosta uzak i zarašten i kojeg mi kada smo prolazili sa strojevima nismo mogli koristiti, pa bismo AO pitali možemo li proći po prijeporu. Više po sredini smo koristili tada prijepor… Prijepor smo zvali Prisadi…“

– tužitelj: „Ja sam poznavao i SO i AO. AO sam pomogao i kositi prijepor kao dijete. Ta se zemlja zove Prisadi. Nikad nikog drugog osim AO nisam vidio da to koristi.“

10. 4. Da su nekretninu posjedovali AO i ĆO, tuženici nisu ni osporili, a iz iskaza tuženica 1. NZ (rođena 1956.) i 2. SZ (rođena 1954.) proizlazi da one, a ni njihovi roditelji, nikada nisu koristili prijepor (1. NZ: „Na upit jesmo li ikad koristili prijepor, mislim da ne.“; 2. LZ: „Slušala sam iskaz svoje sestre, ovdje 1. tuženice, te se u cijelosti pridružujem njezinim navodima.“).

11. Svjedocima je bilo poznato stanje prijepora u naravi zasigurno unazad 50 godina, kao i korištenje prijepora. Ti su svjedoci imali neposrednih saznanja o samostalnom posjedu predmetne nekretnine od strane AO i ĆO, koje su poznavali, a imali su i saznanja da je prijepor po njihovoj smrti pripao njihovoj kćeri SO (između preostale njihove djece). Znali su i da su SO naslijedili njezini sinovi CZ i DZ, i u tom smislu da je njima pripao prijepor, kao i da su CZ i DZ prijepor potom prodali tužitelju. Njihovi su iskazi rezultat njihovih sjećanja, zapažanja i posrednih znanja, u određenom dijelu i osobne percepcije, te ih (i neovisno o percepciji) treba cijeniti prilikom ocjene istinitosti tužiteljevih navoda.

12. Glede navoda o kupoprodaji prijepora, tužitelj je u svom iskazu potvrdio ono što je naveo u tužbi, a to je da je tužitelj (odnosno njegova obitelj) od ranije vlasnik travnjaka, vinograda i njive ograđenih suhozidom (kojeg je njegovog otac kupio prije nego što se tužitelj rodio), za koje je u cijelosti držao da se nalaze na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Budući da je tužitelj želio kupiti i nekretninu koja se nalazi zapadno od suhozida kojim je (otkad svi saslušani pamte) omeđena njegova nekretnina, obratio se CZ i UO, za koje je znao da predmetnu nekretninu drže u posjedu, koji su se smatrali njezinim vlasnicima i koje su svi u selu smatrali vlasnicima nakon smrti SO odnosno TO. CZ i DZ prodali su tužitelju nekretninu koja se nalazi zapadno od spomenutog suhozida zida kojim je omeđen raniji posjed tužitelja. U navedenom ugovoru od 10. lipnja 20222. navedeno je da se prodaje k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na kojoj su prodavatelji dolazili upisani kao suvlasnici, a za koju su ugovorne strane smatrale da u naravi predstavlja zemljište zapadno od predmetnog suhozida. Po sklapanju ugovora prodavatelji su tužitelju predali u posjed kupljenu nekretninu zapadno od zida, a to je upravo predmetna nekretnina, te se tužitelj od tada nalazi u njezinom posjedu.

12. 1. Sud je iskaz tužitelja i u tom dijelu prihvatio u cijelosti jer je njegov iskaz u bitnome suglasan s iskazima svjedoka saslušanih u postupku, pa i prodavatelja prijepora, svjedoka CZ i RZ. Nedvojbeno je na temelju njihovih iskaza utvrđeno da je obitelj tužitelja dugi niz godina posjednik i vlasnik vinograda na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da se taj isti vinograd proteže i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] glede koje je sklopljen predmetni ugovor o kupoprodaji između CZ i DZ s jedne strane kao prodavatelja i upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i tužitelja s druge strane kao kupca; ali da posjednici k. č. [katastarska čestica] (ni stvarni vlasnici) nisu nikada bili CZ i DZ, kao ni SO i AO, i da na tu nekretninu nisu nikada polagali nikakva prava; već su vlasnička prava polagali na k. č. [katastarska čestica], odnosno prijepor, budući ga oduvijek posjeduju. Vjerodostojnost navoda tužitelja o tome da je došlo do zabune i da je njemu zapravo (nakon kupnje) predan posjed prijepora, a ne formalno kupljene k. č. [katastarska čestica], potvrđuje i činjenica da je vinograd tužitelja omeđen suhozidom oduvijek pa zasigurno tužitelj ne bi kupovao i tražio predaju posjeda onog što je već njegovo u naravi. Namjera tužitelja kod stjecanja prijepora očito je bila širenje posjeda i na k. č. [katastarska čestica], i to je u stvarnosti realizirano (iako je na papiru pogrešno označeno), pa se za to obratio upravo posjednicima, za koje je držao da su i vlasnici prijepora.

13. Neovisno o činjenici sklopljenog pisanog ugovora o kupoprodaji jer je očito u njemu pogrešno navede predmetu ugovora, posjed predmetne nekretnine raniji su posjednici predali tužitelju, a valjanost pravnog temelja za to nije odlučna.

13. 1. Svjedoci su opravdano držali da je vlasnik predmetne nekretnine AO, kada nikoga drugog osim njega nisu vidjeli da bi dolazili na tu nekretninu ili na njoj nešto radili (pa tako ni tuženike ni njihove prednike), a od TO (kao ni SO) nisu nikada čuli da mu itko osporava pravo na posjed iste ili svojata neko pravo na nju. Njihove je iskaze sud ocijenio uvjerljivim i vjerodostojnim i, protivno mišljenju tuženika, na temelju njihovih je iskaza, mogao osnovanim utvrditi navode tužitelja da je ta nekretnina u njegovom samostalnom posjedu jer su je njegovi raniji posjednici njemu predali (prodali). Propust ugovornih strana nije razlog zbog kojeg tuženici „snose odgovornost i trpe upis vlasništva tužitelja na svojoj nekretnini“.

14. Glede poštenja tužitelja i njegovih prednika, iz nijednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi AO ili SO (pa ni CZ i DZ) znali da im ne pripada pravo na posjedovanje prijepora. Suprotno tome, upravo su oni u katastru bili navedeni kao posjednici prijepora, a općepoznato je da je katastar nekada (prvenstveno zbog poreznih nameta) odražavao stvarne stanje.

14. 1. Prednici tužitelja opravdano su držali da im pripada pravo na samoposjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Nitko im nikada nije dao do znanja da bi polagao kakvo pravo na te nekretnine. Iskaze tuženica u dijelu u kojem su navele da je njihova majka dala do znanja da je prijepor njezin, nije pozitivno ocijenjen, jer je iz njihovih iskaza nejasno kome su dale do znanja (proizlazi da je to obitelji HZ, a ne posjednicima AO i ĆO), kao i to jesu li uopće iskazivale o prijeporu (budući da su navele da je obitelj HZ zasadila grah na prijeporu, a utvrđeno je da se tamo ništa nije nikada sadilo):

– 1. tuženica NZ: „Još sam kao dijete odlazila u [adresa], a odlazila sam i kao odrasla. Tamo znam puno ljudi… Nismo tamo imali kuću, ali je moja majka uvijek spominjala da ima poprilično čestica u [adresa], između ostalih i prijepor… Znam tko je AO, poznavala sam njegovu suprugu ĆO. Moja majka je znala da oni koriste prijepor. Ono što mogu reći je da smo jednog dana bili u Škorpetima, možda 1983. ili 1984., i tamo smo se našli s obitelji HZ (roditeljima tužitelja). Oni su razgovarali s mojim roditeljima i rekli im da se vraćaju s prijepora i da ga oni obrađuju. Moja majka se začudila, rekavši: „Kako to, pa to je naše“. Počeli su se i ljutiti. Moja majka je rekla da je to njezino i da obrađuju nešto što nije njihovo. Na upit suda kako se je obrađivao prijepor, rekli su da su zasadili grah i da se vraćaju kući (roditelji tužitelja).“

– 2. tuženica LZ: „Naša majka kad bi susrela obitelj HZ govorila im je da je prijepor njezin. Kada me se pita mislimo li pritom na loze ili isključivo na prijepor, mislim na prijepor, to je ovaj dio koji smo danas identificirali. Za taj dio je govorila obitelji HZ da si idu provjeriti u katastar čiji je. Na upit jesam li poznavala AO, ja am iskreno mogu reći da nisam sigurna, mi smo odlazili često u [adresa] i posjećivali mnoge obitelji tako da nisam sigurna, ali za obitelj HZ sam sigurno čula…“

14. 2. Proizlazi da tuženici (a ni njihovi prednici) nikada nisu osporili, niti na bilo koji način ograničili, odnosno nikada nisu ni na koji način dali do znanja da oni sami polažu pravo na te nekretnine. Stoga su prednici tužitelja bili pošteni posjednici jer nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Vršili su samostalan i neprekidan posjed te se u pogledu predmetne nekretnine ponašali kao vlasnici, a tužitelj to čini i danas.

14. 3. Tuženica 4. VZ u prilog svojih tvrdnji da obitelji DZ nije moglo ostati nepoznato da je nekretnina u neprekidnom vlasništvu obitelji ŽZ nisu ničime dokazane.

15. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

15. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

15. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

16. Budući da je tužitelj u samostalnom, mirnom, nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 2022. (kupoprodaje), a putem pravnih prednika najmanje od 1961. (kada je kao posjednik predmetne nekretnine upisan AO), isti je protekom dvadesetogodišnjeg roka posjedovanja, i na temelju samog zakona, dosjelošću, sukladno čl. 159. st. 3. ZV-a, stekao pravo vlasništva. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan prihvaćen u cijelosti kako je pobliže navedeno u t. I. izreke ove presude.

17. Sve stranke zatražile su naknadu troškova parničnog postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a, pravo na naknadu parničnog troška pripada stranci koja uspije u postupku. Tuženici u ovom sporu nisu uspjeli pa im ne pripada naknada troškova, dok je tužitelju kao opravdan i potreban priznat trošak za sastav tužbe i zastupanja na ročištima 10. lipnja 2025. i 21. listopada 2025. za svaku od navedenih radnji po 100 bodova, ukupno 600,00 eura uvećano za PDV po stopi 25 % (150,00 eura) sveukupno 650,00 eura, sve na temelju tbr. 7. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 46., tbr. 52 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1.) tužitelju pripada trošak plaćene pristojbe na tužbu (26,55 eura) i isto toliko na presudu (koliko će tužitelj biti u obvezi platiti), ukupno 53,10 eura.

17. 1. Stoga je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni trošak u iznosu 703,10 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, kao u t. II. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu za iznos 600,00 eura sa zateznim kamatama njegov zahtjev odbijen, kao i zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka, kao u t. III. i IV. izreke rješenja.

U Pazinu 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun.

– tuženici 1. do 3. po pun.

– tuženica 4. po pun.

– Porezna uprava, Područni ured Pazin, po pravomoćnosti.