Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-174/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice GTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Hrusteku, odvjetniku u Čakovcu, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 23. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, te tuženice, dana 5. prosinca 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici GTĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.435,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 2.630,70 EUR od 19.06.2010. do isplate
- 66,36 EUR od 16.09.2011. do isplate
- 414,27 EUR od 03.04.2013. do isplate
- 323,84 EUR od 19.06.2015. do isplate
do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice GTĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 3.435,18 EUR/25.882,34 kune.
III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.379,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dana 5. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj je postupak započeo podnošenjem tužbe 1. tužitelja GT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužitelja NT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], dana 16. lipnja 2015., protiv ovdje tuženice, radi isplate, uz navode tužbe da je tuženica kao punomoćnica zastupala tužitelje u predmetu ovog suda poslovni broj P-568/11 (ranije poslovni broj P-1145/06) po tužbi tužitelja protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade štete, te kao punomoćnica primila pravomoćno dosuđene iznose naknade štete i troškova; da puni ukupni opravdani trošak njezinog zastupanja u tom predmetu iznosi 7.671,87 kn; da ista je od Euroherc osiguranja primila naknadu tih troškova, tako da tužitelji potražuju iznose koje je primila s naslova njima nastale štete, uvećano za iznos troškova koji su snosili s naslova pristojbi, troška vještačenja i s naslova troška zastupanja koji su podmirili tijekom zastupanja; te da s obzirom da je tuženica kao punomoćnica primila ukupno iznos od 37.354,21 kn, a ukupni opravdani trošak iznosi 7.671,87 kn, tužitelji potražuju ukupno 29.682,34 kn + trošak zastupanja koji su podmirili u visini od 2.200,00 kn, odnosno 2. tužitelj potražuje iznos od 6.000,00 kn, a 1. tužitelj iznos od 25.882,34 kn, i to obojica sa zakonskom zateznom kamatom od dana 3. travnja 2013. pa do isplate.
2. U danom odgovoru na tužbu tuženica je navela kako tužitelji i tuženica nisu međusobno razriješili međusobna novčana potraživanja; da tuženica je imala i ima novčana potraživanja prema tužitelju; da obavijestila je tužitelje putem njihova punomoćnika da hoće regulirati međusobna novčana potraživanja, ali da treba voditi računa i o novčanim potraživanjima tuženice, a ne samo o novčanim potraživanjima tužitelja; te zbog navedenog osporava novčano potraživanje tužitelja.
3. U tijeku postupka tuženica je navela da ima novčana potraživanja prema 1. tužitelju ČT s osnove odvjetničkih troškova za zastupanje UT u spisima ovog suda br. P-776/00, Ovr-41/01 i P-928/07, i to spisu Općinskog suda u Čakovcu Ovr-41/01 ovrhovoditelja OT protiv ovršenika Košarkaški klub "Vajda" Čakovec, ovrha na temelju presude P-776/00 od 6.10.2010., te spisu Općinskog suda u Čakovcu P-928/07 tužitelja OT UT protiv tuženika LT, te istaknula prigovor radi prebijanja novčanih potraživanja koja ima tuženica prema 1. tužitelju sa novčanim potraživanjima koja ima 1. tužitelj prema tuženici; navodeći da je u predmetnim spisima, u kojima je tuženica kao odvjetnicima zastupala UT, njegov otac TT, ovdje 1. tužitelj, imao obavezu podmirenja novčanih obveza prema odvjetnici GTĐ, ovdje tuženoj, za ta zastupanja, tj. TT, ovdje 1. tužitelj imao je obvezu plaćanja ovdje tuženoj kao odvjetnici odvjetničkih troškova zastupanja UT u tim predmetima.
4. Tužitelji su osporili da bi 1. tužitelj preuzimao obvezu plaćanja zastupanja OT, te da potraživanje koje tuženica spominje, a koje se odnosi na zastupanje OT, mora regulirati sa OT; dalje navodeći da točno je da je 1. tužitelj donio za OT tuženici iznos od 500,00 kn dana 07.06.2000., zatim iznos od 1.400,00 kn dana 19.09.2000., te iznos od 2.440,00 kn dana 05.11.2008. (vidljivo iz uplatnica broj 17 i 12/2000 koje se dostavljaju u spis, te priznanice od 05.11.2008. koja je dostavljena u spis), ali to ne znači da je 1. tužitelj na bilo koji način preuzeo obveze plaćanja za OT. U odnosu na punomoć iz koje bi proizlazilo da je 1. tužitelj pristao podmirivati obveze za OT, tužitelji isto u cijelosti osporavaju, te navode da je 1. tužitelj tuženici kao svojoj odvjetnici više puta potpisivao bjanko punomoći, te da se stoga decidirano osporava da bi ikada potpisao punomoć u kojoj bi jamčio za obveze OT, da to je vidljivo već iz same neuredne forme ove isprave koja bi u stvari predstavljala ugovor o solidarnom jamstvu za buduće obveze, a ne punomoć, kako je naslovljeno, da isprava je sastavljena na formularu za punomoć, konfuzna je i nemoguća za provedbu, jer je nemoguće da je TT ovlastio odvjetnicu da ona njega zastupa u postupcima koje će pokrenuti za TT UT, te da se osporava da bi 1. tužitelj potpisao jedan takav dokument, jer ne samo da nikada nije preuzeo jamstvo za AT, nego nikada ne bi potpisao jedan ovakav konfuzni dokument, je da je imao namjeru jamčiti za dugove UT, tražio bi da se sklopi uredan ugovor o solidarnom jamstvu. Stoga tužitelji osporavaju postojanje obveze 1. tužitelja prema tuženici, te smatraju da prigovor prijeboja nije osnovan.
5. Podneskom od 29. kolovoza 2016. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da na utužene iznose potražuju zakonsku zateznu kamatu od 19. lipnja 2010., te potražuju od tuženice i nadoknadu troškova parničnog postupka.
6. Dana 10. prosinca 2018. donesena je presuda pod poslovnim brojem P-336/15- 21 kojom je naloženo tuženici da isplati 1. tužitelju ČT iznos od 25.882,34 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19.6.2010., te da isplati 2. tužitelju ĆT iznos od 6.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19.6.2010., te naloženo tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.915,00 kn, sve u roku od 15 dana.
7. Prednje navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1240/19-4 od 23. veljače 2021. i predmet vraćen ovome sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, iz razloga što sud nije odlučio o od strane tuženice istaknutom procesnopravnom prigovoru radi prebijanja.
8. Podneskom od 13. srpnja 2021. 2. tužitelj MT povukao je tužbu, te je rješenjem ovog suda poslovni broj P-174/21-5 od 27. kolovoza 2021. utvrđeno da je tužba 2. tužitelja NT povučena.
9. 1. tužitelj TT, sada tužitelj, ostao je kod tužbenog zahtjeva, te svih navoda.
10. Tuženica je ostala kod svih navoda iznijetih u tijeku postupka, s time da je izjavila da iznos koji stavlja u prijeboj iznosi 28.382,40 kuna, a kako je već u ranijem tijeku postupka navedeno temeljem ispostavljenih faktura tužitelju broj 24 od 18. srpnja 2016. i broj 25 od 18. srpnja 2016.
11. Presudom ovog suda poslovni broj P-174/21-10 od 13. listopada 2021. pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju ČT isplati iznos od 25.882,34 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
19.821,00 kn od 19.06.2010. do isplate, 500,00 kn od 16.09.2011. do isplate, 3.121,34 kn od 03.04.2013. do isplate, 2.440,00 kn od 19.06.2015. do isplate, u roku od 15 dana; pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja GT za isplatu zateznih kamata koje bi tekle na iznos od: 500,00 kn prije 16.09.2011., 3.121,34 kn prije 03.04.2013., 2.440,00 kn prije 17.06.2015., kao neosnovan; točkom III. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju ČT u iznosu od 28.382,40 kuna; te pod točkom IV. izreke naloženo tuženici da tužitelju ČT naknadi parnični trošak u iznosu od 7.169,00 kuna, u roku od 15 dana.
12. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prednje navedena presuda ovog suda od 13. listopada 2021. poslovni broj P-174/2021-10 u pobijanim točkama I., III. i IV. izreke.
13. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-989/2024-2 od 19. veljače 2025. uvažena je revizija tuženice, ukinuta presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023. i presuda ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-174/21-10 od 13. listopada 2021. u točkama I. III. i IV. izreke i predmet u tome dijelu vraćen ovome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. Tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga. Tužitelj osobito osporava da bi osnovom punomoći priložene u spis od strane tužene preuzeo ikakve obveze prema istoj, a osobito obveze podmirenja troškova zastupanja bilo koje treće osobe; da predmetni obrazac punomoći popunjavan je naknadno, bez znanja tužitelja, na koje okolnosti tužitelj predlaže provođenje grafološkog vještačenja uz nalaganje tuženoj da u spis dostavi izvornik punomoći (ukoliko u spisu već nije sadržan); da izuzev navedenog, predmetna punomoć u pravnom smislu niti ne predstavlja primjerice izjavu o solidarnom jamstvu za dug treće osobe ili ugovor o preuzimanju duga osnovnom čega bi tužena eventualno mogla tražiti ispunjenje svog potraživanja koje ima prema trećoj osobi od ovdje tužitelja; da naime bitni sastojak izjave o jamstvu je navođenje obveze za koji se jamstvo daje, tj. visina duga za koji se jamči mora biti određena (Vrhovni sud RH presuda Rev-347/2020) dok je bitni sastojak ugovora o pristupanju dugu točno određeni iznos duga i pravni posao iz kojeg on proizlazi (Vrhovni sud RH Rev-x- 622/2012); da nastavno, ne postoji osnova temeljem koje bi tužitelj odgovarao za eventualno postojeće potraživanje tužene prema trećoj osobi, a osobito ne podlogom priložene punomoći; te nastavno, da tužena nema tražbine prema tužitelju te je prigovor radi prijeboja neosnovan.
15. Tuženica je ostala kod svih navoda iznijetih u dosadašnjem tijeku postupka, posebice kod navoda iznesenih u reviziji tužene; dalje navodeći da s obzirom da je u tijeku ovog postupka uveden euro kao valuta plaćanja, tužena uređuje svoj zahtjev istaknut radi prijeboja, te navedeni zahtjev radi prijeboja precizira na način da isti glasi:
"I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužene GTĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema tužitelju ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u iznosu 3.435,18 EUR/25.882,34 kune.
II. Prebija se potraživanje tužitelja i tužene, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.";
te da tužena potražuje naknadu troškova ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZPP-a. Nadalje se tuženica očitovala da nije potrebno provoditi grafološko vještačenje, da tužitelj je u ranijem postupku naveo da je tuženoj potpisao bjanko punomoć, što je točno, te je temeljem važećih propisa tužena ovlaštena bjanko punomoć ispuniti u bilo koje doba; da iz provedenog postupka i dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu vidljivo je da je način zastupanja i obveze ovdje tužitelja GT tužitelj preuzeo upravo na način kako je to tužena obrazložila u postupku, te je vidljivo da tužena, a kako je to tražio tužitelj, prije preuzimanja zastupanja, uopće nije imala nikakve kontakte u vezi zastupanja sa UT, već jedino i isključivo sa ovdje tužiteljem GT; da tužitelj vrlo dobro zna da su navodi tužene iznijeti u postupku točni, međutim, tužitelj želi izbjeći svoje obveze prema tuženoj; da detaljnije će se tužena očitovati u daljnjem tijeku postupka; da što se tiče ostalih navoda tužitelja tužena ističe da su isti neosnovani na dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu i neosnovani na nevažećim propisima.
16. Tužitelj je ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, podneskom od 22. listopada 2025., predanim na ročištu od 23. listopada 2025., tužbeni zahtjev uskladio sa valutom EUR, na način da predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 3.435,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od: 2.630,70 EUR od 19.06.2010. do isplate, 66,36 EUR od 16.09.2011. do isplate, 414,27 EUR od 03.04.2013. do isplate, 323,84 EUR od 19.06.2015. do isplate, do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana (točka I/ tužbenog zahtjeva), te da nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana (točka II/ tužbenog zahtjeva).
17. Tuženica je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 23. listopada 2025. iskazala da po pravomoćnoj presudi, ranije donesenoj u ovom postupku, pod posl. br. P-174/2021, je tužitelju plaćena cjelokupna tražbina prema predmetnoj pravomoćnoj presudi tj. glavno potraživanje, zakonske zatezne kamate i trošak postupka iz te presude, pozivajući se na potvrdu o izvršenoj uplati od njezine strane po predmetnoj pravomoćnoj presudi na račun tužitelja GT dana 19.10.2023., dalje navodeći da ona smatra da ništa ne duguje tužitelju ČT, ona smatra da mu je platila nešto što mu ne treba platiti, jer je potraživanje iz njegovog tužbenog zahtjeva iz ovog postupka trebalo prebiti sa njezinim potraživanjem prema njemu, u kojem slučaju ona njemu nije u obvezi izvršiti predmetno plaćanje koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom; da smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan i to mu je priznala u početku ovog postupka, a tijekom postupka mu je to i platila kako je prednje to obrazložila, međutim nije riješen njezin prigovor radi prijeboja kojega je istaknula u ovom postupku od samog početka.
18. Tužitelj se očitovao da ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je isti sređen podneskom predanim sudu na ročištu od 23. listopada 2025., to stoga što je tužena izvršila plaćanje ne dobrovoljno, već osnovom pravomoćne presude ovog suda P- 174/2021; da naime, stav je Vrhovnog suda RH izražen u presudi od 8. rujna 2011. posl. br. Rev-1160/10-2, da plaćanje izvršeno na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke koja je kasnije ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, tužbeni zahtjev po kojem je odlučeno tom odlukom ne čini neosnovanim, već se o njegovoj osnovanosti odlučuje u ponovljenom postupku; te da stoga tužitelj ima pravni interes inzistirati na tužbenom zahtjevu; da naime, osnova po kojoj je tužitelj primio predmetnu isplatu ukidanjem pravomoćne sudske odluke je otpala, te bi stoga tužena mogla tražiti stečeno bez osnove, a tužitelj za slučaj da bi u ovom predmetu povukao tužbu, ne bi raspolagao ničim temeljem čega bi svoje osnovano potraživanje mogao nakon toga naplatiti.
19. Tuženica je ostala kod svih navoda iznijetih u tijeku ovog postupka, ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, kako ga nije osporavala niti ranije, već traži da sud prihvati tuženičin prigovor radi prijeboja kako je obrazloženo i specificirano u tijeku ovog postupku; navodeći da tužena smatra da sud treba u ovom predmetu prebiti potraživanje tužitelja i potraživanje tužene; te da tužena smatra da bi zbog ukidne odluke Vrhovnog suda RH u ovom predmetu tj. odlukom kojom su ukinute i prvostupanjska i drugostupanjska presuda sud sada trebao utvrditi pod točkom 1. postojanje tražbine tužitelja iz tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženoj kako je specificiran podneskom tužitelja od 22. listopada 2025., te da bi ujedno sud trebao utvrditi postojanje novčanog potraživanja tužene prema tužitelju u iznosu kako je specificiran na raspravi od 5. rujna 2025., te međusobno prebiti tražbine tj. prihvatiti tuženičin prigovor radi prijeboja.
20. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu ovog predmeta, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P- 1145/06-34 od 20. travnja 2010. (listovi br. 5-6 spisa), Presudu i rješenje Županijskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž-2755/2011-2 od 12. svibnja 2011. (listovi br. 7-8 spisa), Presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P-568/11-53 od 15. ožujka 2012. (listovi br. 9-10 spisa), Presudu i rješenje Županijskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž-5238/2012-2 od 21. veljače 2013. (listovi br. 11-12 spisa), Potvrde o izvršenom plaćanju (listovi br. 13-18 spisa) i presliku Priznanice od 5.11.2008. (list br. 19 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: ispise e- mail poruka od 10. i 15. lipnja 2015. (listovi br. 26-27 spisa) i dopis od 11.05.2015. s preslikom povratnice (listovi br. 28-34 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: preslike Uplatnice br. 17 od 19.08.2000. i Uplatnice br. 12/2000 od 7.06.2000. (list br. 42 spisa); dokumentaciju predanu od strane tuženice: Račun br. 24-PP1-1 od 18.07.2016. sa Specifikacijom odvjetničkih radnji (listovi br. 50-52 spisa) i Račun br. 25-PP1-1 od 18.07.2016. sa Specifikacijom odvjetničkih radnji (listovi br. 53-54 spisa), presliku Podneska sudu (otkaz punomoći) na P-928/07 od 18.07.2016. (list br. 55 spisa), presliku Podneska sudu (otkaz punomoći) na Ovr-41/01 od 18.07.2016. (list br. 56 spisa), presliku povratnice, od 12.07.2000. (list br. 57 spisa), presliku Zahtjeva za dostavu dokumentacije od 29.03.2005. (list br. 58 spisa), presliku dopisa od 17.08.2005. s preslikom povratnice (listovi br. 59-60 spisa), preslike Priopćenja od 01.09.2005. i 23.03.2005. (listovi br. 61-62 spisa), presliku Prigovora tužitelja, na broj P-928/2007, od 3.05.2013., s prilogom (listovi br. 63-64 spisa), Poziv za glavnu raspravu od 12. srpnja 2010., P-928/07 (list br. 65 spisa), rukom pisani dopis (list br. 66 spisa), presliku Punomoći od 7.06.2000. (list br. 67 spisa) i u izvornik te Punomoći predočen na ročištu od 23. listopada 2025., presliku Punomoći od 08.12.2009. (list br. 68 spisa), presliku Zamolbe od 08.12.2009. (list br. 69 spisa), rukom pisanu bilješku odvjetnice GTĐ (list br. 70 spisa), presliku Priznanice od 3.11.2005. (list br. 71 spisa), Izvadak iz registra udruga Republike Hrvatske od 25.11.2014. (listovi br. 72-74 spisa), presliku Zahtjeva za isplatu po sudskoj presudi broj P-776/00 te ovršnom rješenju Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-41/01, od 25.08.2004. (listovi br. 75-76 spisa), preslike Dopisa Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji od 17.07.2009. i od 26.05.2009. u predmetu za obavljanje nadzora nad udrugom Košarkaški klub "Vajda" Čakovec (listovi br. 77-79 spisa), presliku Zahtjeva za dostavu podataka od 3.11.2000. (list br. 80 spisa), presliku Dopisa od 25.08.2008. (list br. 81 spisa), Izvadak iz registra udruga od 25.08.2008. (listovi br. 82-83 spisa), presliku Dopisa od 18. lipnja 2009. i od 23. travnja 2009. – prijedlog za obavljanje nadzora, s preslikama Potvrda o preporučenom slanju poštanske pošiljke (listovi br. 84-88 spisa), presliku Dopisa od 28.07.2000. s preslikom povratnice (listovi br. 89-90 spisa), presliku Dopisa Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 30. travnja 2009. (list br. 91 spisa), presliku uplatnice za preslik Ovr-41/01 od 23.4.2015. i presliku Potvrde o kupnji upravne pristojbe od 25.11.2014. (list br. 92 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tuženici uz prijedlog za dopuštenje revizije: sudsku praksu (listovi br. 202-233 spisa); dokumentaciju priloženu od strane tuženice: ispise e-mail dopisa od 17. i 18. listopada 2023. (listovi br. 304-306 spisa) i Potvrdu o plaćanju prema presudi u spisu Općinskog suda u Čakovcu posl.broj: P-174/2021, od 19. listopada 2023. (list br. 307 spisa); dokumentaciju priloženu od strane tužitelja: sudsku praksu - presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1160/10-2 od 8. rujna 2011. (listovi br. 308-310 spisa), te uvid u priklopljene spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu: poslovni broj P- 568/11 (ranije posl. broj P-1145/06), poslovni broj P-928/07 i poslovni broj Ovr-41/01, dok uvid u spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-776/00 nije bilo moguće izvršiti iz razloga što je navedeni spis izlučen i uništen.
20.1. Nadalje je provedeno saslušanje svjedoka OT i ET, te saslušanje stranaka, odnosno u ovom sada postupku pročitani su ranije dani iskazi svjedoka OT i ET, te iskaz tužitelja (na zapisniku sa ročišta 18. rujna 2008.) i iskaz tuženice (na zapisniku sa ročišta od 4. prosinca 2018.), te navedeni svjedoci OT i ET, kao i parnične stranke, ponovno saslušani na ročištu održanom dana 23. listopada 2025.
21. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim, a po tuženici istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja u cijelosti neosnovanim.
22. Nesporno je da je ovdje tuženica kao odvjetnica zastupala ovdje tužitelja u predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-568/11 (ranije poslovni broj P-1145/06), a koji se vodio po tužbi tužitelja GT i NT, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., radi naknade štete iz štetnog događaja – prometne nesreće od 7.12.2004.
23. Nedvojbeno je da je po pravomoćnom okončanju navedenog parničnog postupka ovdje tuženici kao punomoćnici navedenih tužitelja iz tog predmeta od strane Euroherc osiguranja d.d. isplaćena u tom predmetu tužiteljima ČT i NT dosuđena naknada štete i dosuđeni im troškovi tog postupka zajedno sa zateznim kamatama, odnosno da je tuženica po navedenoj osnovi od Euroherc osiguranja d.d. primila ukupni iznos od 37.354,21 kune, koji je iznos umanjeno za njezine troškove odvjetničkog zastupanja trebala isplatiti ČT i ĆT, a uvećano za troškove koji su TT i NT sami snosili za sudske pristojbe i vještačenje te troškove zastupanja koje su isti tuženici kao odvjetnici podmirili tijekom zastupanja u tom predmetu.
24. Naime, u ovom je postupku između stranaka nesporno da je tuženica po prednje navedenoj osnovi ovdje tužitelju ČT bila dužna isplatiti upravo iznos koji tužitelj potražuje tužbom u ovom predmetu, tj. iznos od 25.882,34 kuna / 3.435,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 19.821,00 kn / 2.630,70 EUR od 19.06.2010. do isplate, na iznos od 500,00 kn / 66,36 EUR od 16.09.2011. do isplate, na iznos od 3.121,34 kn / 414,27 EUR od 03.04.2013. do isplate i na iznos od 2.440,00 kn / 323,84 EUR od 19.06.2015. do isplate.
25. Nadalje, nedvojbeno je da je tuženica obvezu po toj osnovi ispunila dana 19. listopada 2023. izvršenim plaćanjem tužitelju iznosa od 7.935,09 EUR (list br. 307 spisa), a to postupajući po pravomoćnoj presudi donesenoj u ovom postupku dana 13. listopada 2021. pod poslovnim brojem P-174/21-10, potvrđenoj presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023.
26. Kako je ranije izneseno, navedena presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023., kao i prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj P-174/21-10 od 13. listopada 2021. u točkama I. III. i IV. izreke, ukinute su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-989/2024-2 od 19. veljače 2025. i predmet u tome dijelu vraćen ovome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
27. Slijedom iznesenog, navedena je pravomoćna presuda ovog suda broj P- 174/21-10 od 13. listopada 2021., na temelju koje je tuženica izvršila plaćanje tužitelju, u vrijeme izvršenog plaćanja predstavljala valjanu pravnu osnovu, no ukidanjem navedene presude ta je pravna osnova otpala, pa je tužitelj navedena uplaćena mu novčana sredstva stekao bez pravne i temeljem odredbi članka 210. st. 3. u svezi sa st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) tada je, ukidanjem navedene pravomoćne prvostupanjske presude, nastala obveza vraćanja primljenog bez osnove.
28. Stoga plaćanje izvršeno na temelju navedene pravomoćne presude, koja je kasnije ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, tužbeni zahtjev tužitelja ne čini neosnovanim, već se o njegovoj osnovanosti odlučuje u ovom ponovljenom postupku, a kako to proizlazi iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske u po tužitelju priloženoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1160/10-2 od 8. rujna 2011. (listovi br. 308-310 spisa).
29. Naime, tuženica niti ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, već smatra da bi zbog ukidne odluke Vrhovnog suda RH u ovom predmetu sud sada trebao utvrditi postojanje tražbine tužitelja iz tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženoj, a ujedno utvrditi postojanje novčanog potraživanja tužene prema tužitelju, te međusobno prebiti tražbine tj. prihvatiti prigovor tuženice radi prijeboja.
30. Na osnovu svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio u cijelosti osnovanim.
31. Sukladno odredbi članka 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
32. Prijeboj tražbina može nastati i na temelju sudske odluke (sudska kompenzacija - compensatio per iudicem), te kad tuženik u parnici istakne prigovor radi prebijanja dužnost je suda svojom deklaratornom odlukom odlučiti o postojanju tuženikove tražbine prema tužitelju, odnosno utvrditi postoji li ona ili ne, te ako sud utvrdi da tuženikova tražbina prema tužitelju postoji, tada mora i konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbina do iznosa tužiteljeve tražbine, a u slučaju negativnog zaključka o postojanju tuženikove tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja, sud treba presudom utvrditi nepostojanje takve tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja.
33. Odredbom članka 338. st. 3. ZPP-a propisano je da izreka presude mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja, te je u skladu sa tom zakonskom odredbom prvostupanjski sud dužan donijeti i odluku o postojanju ili nepostojanju tuženikove tražbine istaknute radi prijeboja.
34. Nesporno je da je tuženica kao odvjetnica zastupala OT, sina tužitelja GT, u postupcima vođenima u predmetima ovog Općinskog suda u Čakovcu, i to u parničnom predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-776/00 tužitelja OT protiv tuženika Košarkaški klub "Vajda" iz [adresa], radi isplate i iseljenja iz stana OT na adresi u [adresa] (kako je to razvidno iz presude zbog izostanka poslovni broj P-776/00-3 od 6. listopada 2000. priložene na listu broj 4 priključenog spisa predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-41/01); zatim u navedenom ovršnom predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-41/01 ovrhovoditelja OT protiv ovršenika Košarkaški klub "Vajda" iz [adresa], koja je ovrha vođena na temelju prednje navedene pravomoćne i ovršne presude zbog izostanka poslovni broj P-776/00-3 od 6. listopada 2000. kao ovršne isprave; te u predmetu ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-928/07 tužitelja OT protiv tuženika DT, radi isplate.
35. Nadalje, iz provedenih dokaza, i to po tuženici dostavljene dokumentacije, te uvida u priključene spise predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 41/01 i poslovni broj P-928/07, proizlaze točnim navodi tuženice da je ista kao punomoćnica OT u navedenim predmetima poduzimala odvjetničke radnje po kojoj su osnovi tuženici nastali eventualni troškovi odvjetničkog zastupanja u tim predmetima.
36. Međutim, osnovom provedenih dokaza sud nije našao dokazanom tvrdnju tuženice da bi tužitelj TT preuzeo obvezu plaćanja troškova odvjetničkog zastupanja u navedenim predmetima, tj. da bi tužitelj bio dužan tuženici podmiriti troškove njezinog odvjetničkog zastupanja OT u tim predmetima ovog suda.
37. Radi se o činjenici koja je među strankama sporna, budući da tužitelj tijekom cijelog postupka to izričito osporava, te je teret dokaza na tu okolnost bio na tuženici.
38. Analizom svih u ovom postupku provedenih dokaza, tj. danih iskaza saslušanih svjedoka OT i ET, zatim iskaza parničnih stranaka, te uvida u priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu ovog predmeta te uvida u priklopljene spise predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu, sud je utvrdio da po tuženici navedena obveza tužitelja da joj naknadi troškove njezinog odvjetničkog zastupanja OT, ne postoji.
39. Iz provedenih je dokaza razvidno kako je tužitelj TT kontaktirao sa tuženicom kao odvjetnicom, budući je ista, osim što je zastupala tužiteljevog sina OT, zastupala i tužitelja u ranije navedenom parničnom predmetu protiv Euroherc osiguranja d.d., te da je tužitelj osim za navedeni svoj predmet s tuženicom kontaktirao i u vezi predmeta u kojima je ista zastupala njegovog sina OT, na način da je tuženici kao odvjetnici prosljeđivao dokumentaciju za te predmete, a to iz razloga što njegov sin OT nije bio u mogućnosti odlaziti osobno do tuženice kao odvjetnice jer je bio u Njemačkoj. Također je razvidno i da je tužitelj TT tuženici vršio određena plaćanja za odvjetničko zastupanje, za svoj predmet, ali i za predmete svog sina OT, kako je to razvidno iz preslike Priznanice od 5.11.2008. (list br. 19 spisa), preslike Uplatnice br. 17 od 19.08.2000. i Uplatnice br. 12/2000 od 7.06.2000. (list br. 42 spisa) i preslike Priznanice od 3.11.2005. (list br. 71 spisa). No, to što je tužitelj s tuženicom kontaktirao u svezi predmeta svog sina, te tuženici predao određene novčane iznose za troškove odvjetničkih radnji u predmetima svog sina, ne znači da je tužitelj ta plaćanja za predmete svog sina vršio na ime ispunjenja svoje obveze prema tuženici. Naime, iz danog iskaza OT kao svjedoka u ovom postupku proizlazi da je tužitelj TT sve radnje koje je poduzimao u svezi predmeta svog sina OT poduzimao po zamolbi svog sina, a iz razloga, kako je već ranije utvrđeno, jer se isti nalazio u Njemačkoj.
40. Nadalje, u odnosu na račune kojima je tuženica specificirala svoje troškove odvjetničkog zastupanja tužiteljevog sina OT u predmetima ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-41/01 i poslovni broj P-928/07, a koje je račune tuženica naslovila na ovdje tužitelja GT, tj. Račun br. 24-PP1-1 od 18.07.2016. sa Specifikacijom odvjetničkih radnji (listovi br. 50-52 spisa) i Račun br. 25-PP1-1 od 18.07.2016. sa Specifikacijom odvjetničkih radnji (listovi br. 53-54 spisa), sud ističe kako tuženica ničime ne dokazuje da bi te Račune ikada i dostavila tužitelju. Nadalje, ti su Računi od strane tuženice izrađeni godinu dana nakon podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu, odnosno nakon tri i pol mjeseca od podnošenja tuženičinog odgovora na tužbu u ovom predmetu, a u spis ovog predmeta ti Računi zajedno sa specifikacijama odvjetničkih radnji predani tek nakon tri godine od početka ovog postupka - na ročištu održanom dana 19. lipnja 2018.
41. U odnosu na Punomoć od 7.06.2000. (list br. 67 spisa) na koju se poziva tuženica, a koja je također predana u spis ovog predmeta tek na ročištu od 19. lipnja 2018., sud utvrđuje da se radi o ispunjenom obrascu Punomoći, na kojoj je ispred u samom obrascu odštampanog naziva "PUNOMOĆ", rukom dopisano "GENERALNA", a ispod u obrascu odštampanog naziva "PUNOMOĆ" rukom dopisano "(NALOG I OVLAŠTENJE), a kao sadržaj odvjetničkim štambiljem otisnuto je da "Odvjetnica GTĐ, [adresa] .." /ovdje tuženica/, ovlašćuje se da prema odštampanom dijelu obrasca: "zastupa u građanskom, parničnom, izvanparničnom, izvršnom, zemljišnoknjižnom postupku, krivičnom postupku, postupku pred trgovačkim sudom, u postupku pred tijelima državne uprave koji se vodi", te dalje rukom dopisano: "odnosno koji će biti pokrenuti izvan suda ili", zatim odštampano "kod", te dalje rukom dopisano: "Općinskog suda u Čakovcu, u ime i za račun UT, sina GT, na način da za sve što je odvjetnici potrebno u vezi zastupanja, po svim tim postupcima, ne zove UT, već da zove GT, i od njega prima sve upute i koji se obvezuje odvjetnici dostaviti potrebne punomoći od UT za te postupke, platiti sudu pristojbe, dostaviti odvjetnici sve potrebne podatke i dokumentaciju, kao i podmiriti odvjetnici novčane obveze UT za ta zastupanja", zatim odštampano: "radi", te dalje dopisano: " TT stupa u novčane obveze podmirenja odvjetničkih troškova UT, po tim spisima, prema odvjetnici, pored UT, te TT ovlašćuje odvjetnicu da može svoje odvjetničke troškove potraživati i naplatiti i od GT, bez obveze odvjetnice da prethodno zahtijeva platež od UT. Ovim sporazumom GT i odvjetnice, OT nije oslobođen podmirenja troškova zastupanja." Na kraju predmetnog dokumenta rukom je ispisano da je isti sastavljen u "Čakovcu", dana "7.06.2000.", a ispod toga se nalazi rukom ispisani potpis " G".
42. Uvidom u izvornik te Punomoći, predočen od strane tuženice tijekom davanja njezina iskaza na ročištu održanom dana 23. listopada 2025. godine, utvrđeno je da je sadržaj predmetne Punomoći, uključujući i mjesto izdavanja i datum, ispunjen kemijskom olovkom plave boje, a koji je sadržaj prema danom iskazu tuženice upisala tuženica, i to kako ista tvrdi prema dogovoru s tužiteljem, dok je potpis na izvorniku punomoći, za koji tuženica navodi da je potpis tužitelja, u crnoj boji.
43. Tuženik ne spori da je navedeni potpis na toj Punomoći njegov potpis, obzirom da je on tuženici kao odvjetnici popisivao bjanko Punomoći, no tužitelj spori da bi tuženici dao ovlaštenje da bjanko potpisanu Punomoć tuženica ispuni na način kako je to sadržano u predmetnoj Punomoći, odnosno da bi sa tuženicom ugovorio obvezu podmirenja joj troškova odvjetničkog zastupanja u predmetnima svog sina OT, a niti pak to potvrđuju dokazi provedeni u ovom postupku.
44. Iz iskaza same tuženice razvidno je da ona tu Punomoć, ovako ispunjenu, nikada nije predočila tužitelju, niti pak njegovom sinu OT, a niti pak je ta punomoć predana u bilo koji spis predmeta, jer takva Punomoć nije ni mogla predstavljati punomoć za zastupanje OT u njegovim predmetima, već je za zastupanje u tim predmetima OT tuženici izdao punomoći za zastupanje.
45. Prema po tuženici upisanom sadržaju te Punomoći radilo bi se o pristupanju dugu iz članka 101. ZOO-a, tj. stupanju tužitelja kao treće u obvezu prema tuženici kao vjerovniku pored svog sina OT kao dužnika, no, kao što je prednje izneseno, provedeni dokazi ne potvrđuju da bi tužitelj takvu obvezu prema tuženici preuzeo tj. da bi pristao na ugovaranje obveze kojom pristupa dugu.
46. Nadalje, kako je obveza treće osobe koja je pristupila dugu solidarna, odnosno radilo bi se o solidarnom jamstu, valja istaknuti da bitan sastojak izjave o jamčenju, koja prema odredbi članka 105. ZOO-a mora biti u pisanom obliku, navođenje je obveze za koju se jamstvo daje, tj. iznos duga za koji se jamči mora biti određen ili trebaju biti navedeni kriteriji na temelju kojih se sigurnošću može odrediti predmet jamčenja (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-347/00 od 30.7.2003.), a koji uvjet određenosti obveze tj. duga kojem bi se pristupilo kod predmetne Punomoći nije ispunjen. Stoga navedena Punomoć ne bi ni mogla predstavljati valjani ugovor o pristupanju dugu, niti pak obvezujuću izjavu o jamstvu.
47. Međutim, osnovom svega iznesenoga, najvažnije za istaknuti je kako tuženica nije dokazala svoje tvrdnje da je predmetnu Punomoć od 6.07.2000. ispunila prema dogovoru s tužiteljem, tj. da bi tužitelj na to pristao, odnosno da bi za to uopće znao, pa se slijedom toga nameće zaključak kako je tuženica u sadržaj te Punomoći upisanu obvezu tužitelja, prema kojoj bi i tužitelj, pored svog sina OT, bio u obvezi podmirenja joj troškova odvjetničkog zastupanja u predmetima OT, unijela bez pristanka tužitelja za preuzimanje takve obveze.
48. Stoga je sud na osnovu provedenih dokaza utvrdio da tuženica, na kojoj je bio teret dokaza, postojanje svoje tražbine prema tužitelju, istaknute radi prebijanja, nije dokazala.
49. Na temelju iznijetog odlučeno je kao u izreci.
50. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).
50.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 15.6.2015. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 16.6.2016. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 19.6.2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 14.9.2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 4.12.2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 1.9.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava odgovora na žalbu od 11.11.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 10. t. 4. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 1.400,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 350,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu od 5.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 23.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište od 23.10.2025. na relaciji [adresa], u trajanju od ukupno jednog sata, u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 39. Tarife/23), te troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 44,40 EUR, na presudu u iznosu od 44,40 EUR i na odgovor na žalbu u iznosu od 40,40 EUR, ukupno 2.379,20 EUR.
Čakovec, 5. prosinca 2025.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1. tužitelj po punomoćnici
2. tuženica po punomoćniku