- 1 -              Rev 389/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 389/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz H. D., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. o, V. I. G. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-900/2021-2 od 7. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-306/2017-37 od 7. lipnja 2021., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-900/2021-2 od 7. listopada 2021. pod točkom I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-306/2017-37 od 7. lipnja 2021. pod točkom I. izreke, u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 37.300,00 kuna od 17. rujna 2016. do 18. lipnja 2020. i u tom dijelu sudi:

 

Prihvaća se žalba tuženika i odbija tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.300,00 kuna, od 17. rujna 2016. do 17. lipnja 2020.

 

II.              Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu 823,25 EUR (6.205,04 kuna) u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku W. o. V. I. G. dioničko društvo za osiguranje, Z., OIB: ..., da isplati tužitelju V. K., H. D., OIB: ... na ime neimovinske štete iznos od 37.300,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.700,00 kn te na ime parničnog troška iznos od 13.400,00 kn oba iznosa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem predlaže da mu sud dosudi zakonsku zateznu kamatu na ime tuđe pomoći i njege od 17. rujna 2016. do 6. lipnja 2021. kao s dijelom koji nije osnovan.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tuženika W. o. V. I. G. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-306/2017-37 od 7. lipnja 2021. u dijelu pod t. I. izreke.

 

II. Preinačuje se djelomično ista odluka u dijelu pod t. I. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka, na način da se pored dosuđenog iznosa od 13.400,00 kn, tuženik W. o. V. I. G. d.d. obvezuje na isplatu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 3.406,25 kn, u roku od 15 dana.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 434/2022-2 od 14. rujna 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-900/2021-2 od 7. listopada 2021. zbog pravnih pitanja:

 

"U slučaju preinake tužbe za naknadu neimovinske štete i to povišenjem tužbenog zahtjeva, a po osnovi pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. ("novi" Orijentacijski kriteriji) teku li zakonske zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev, od trenutka preinake ili od dana podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe?

 

Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka uslijed donošenja pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. ("novi" Orijentacijski kriteriji)?".

 

4. Tuženik je, sukladno dopuštenju za podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude podnio reviziju zbog citiranih pravnih pitanja i predložio prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak žalbenog i revizijskog postupka ili reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode, koja se dogodila 30. rujna 2015. krivnjom osiguranika tuženika, u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

 

8. Sud prvog stupnja dopustio je tužitelju preinaku tužbe, prema podnesku od 18. lipnja 2020., kojim je tužitelj povisio prethodno postavljeni tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete, nakon zaključenja prethodnog postupka, prema kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., koji se prema pravnom shvaćanju revizijskog suda primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Prvostupanjski sud je i na preinačeni iznos tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. rujna 2016. do isplate.

 

8.1. Sud drugog stupnja je prihvatio pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tijeku zakonske zatezne kamate i odbio u tom dijelu žalbu tuženika kao neosnovanu.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. Revident u reviziji navodi da pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. može utjecati na odluku suda o visini tužbenog zahtjeva, ali ne i na mogućnost preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05) i čl. 183. ZOO, te odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) u odnosu na tijek zateznih kamata.

 

11. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

11.1. Prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

12. Primjenom navedenih zakonskih odredbi tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje plaćanja naknade neimovinske štete za iznos povećan podneskom od 18. lipnja 2020. jer je povećani iznos naknade tužitelj zahtijevao tek tim podneskom, pa tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje s isplatom obveze za koju nije znao. Slijedom toga, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužitelju, na iznos naknade neimovinske štete, po preinačenom tužbenom zahtjevu, dosudili zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 17. rujna 2016. jer tužitelju za taj preinačeni odnosno povišeni dio tužbenog zahtjeva pripada zatezna kamata od dana kada je tužbeni zahtjev povišen, u ovom slučaju od 18. lipnja 2020. (tako revizijski sud i u odlukama, broj Rev 550/14 od 18. studenoga 2015., broj Rev 1133/21-2 od 14. prosinca 2021. i broj Rev 1303/22-2 od 31. siječnja 2023.).

 

13. Stoga odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

 

U slučaju preinake tužbe za naknadu neimovinske štete, povišenjem tužbenog zahtjeva po osnovi pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (u svezi izmjene Orijentacijskih kriterija), zakonske zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev, teku od trenutka preinake tužbenog zahtjeva.

 

14. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, revizija tuženika prihvaćena i preinačene su nižestupanjske presude, te je odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

15. U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, treba navesti da je u ovom slučaju preinaka tužbe dopuštena po noveliranom čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U okolnostima kad je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, uslijed promjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ne može se zaključiti da se radi o tužiteljevoj krivnji jer on u trenutku podnošenja tužbe, nije niti mogao znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi.

 

15.1. Dakle, odgovor na drugo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije ne može biti jednoznačan za sve situacije jer zavisi o okolnostima konkretnog slučaja, a u ovom predmetu je, cijeneći konkretne okolnosti, odredba noveliranog čl. 190. st. 2. ZPP pravilno primijenjena.

 

16. Preinačenjem nižestupanjskih odluka ovaj sud je na temelju čl.166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, dosudio tuženiku zatraženi trošak revizijskog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa) i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu 298.63 EUR (2.250,00 kuna) prema Tbr. 10.6. Tarife, trošak sastava revizije u iznosu 298.63 EUR (2.250,00 kuna) prema Tbr. 10.6. Tarife, te PDV u iznosu od 149.31 EUR (1.125,00 kuna) prema Tbr. 42. Tarife i trošak plaćene sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 79.63 EUR (600,00 kuna) ili ukupno 826,20 EUR (6.225,00 kuna), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.