REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1168/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/22-01/1115, URBROJ: 524-11-02/7-23-4 od 21. veljače 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je potrebno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Nalaže se Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/22-01/1115, URBROJ: 524-11-02/7-23-4 od 21. veljače 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir KLASA: UP/I-551-07/22-01/133, URBROJ: 534-117-12/03-22-07 od 29. rujna 2022. kojim je ukinuto rješenje te Podružnice KLASA: UP/I-551-07/18-01/204, URBROJ: 534-117-14/8-18-5 od 9. srpnja 2018. te je odlučeno da tužiteljici prestaje s danom 29. srpnja 2022. pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu 84% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13. i 138/20.) što mjesečno iznosi 420,00 kuna.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno tjelesno oštećenje od 100%. Dodaje da je osoba s oštećenjem sluha od djetinjstva, a da ukupni gubitak sluha po S iznosi 100% na temelju nalaza audiologa. Iznosi da ima 78 godina, da je aktivni član zajednice gluhih, da je korisnik hrvatskog znakovnog jezika, ali da istovremeno koristi i govor kao i većina gluhih osoba. Opisuje da se kroz život imala vremena izvještiti u očitavanju s lica i usana kao i u korištenju glasa, ali da kako stari da gubi ravnotežu i koncentraciju i više ne može pratiti čujuće osobe, pa da joj je nužno potreban prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika, osobito kod posjeta liječniku, u banci i drugdje. Slaže se s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Predlaže da Upravni sud poništi rješenje tuženika jer smatra da joj je krivo utvrđena vrsta i težina invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome. Nije suglasan s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, budući da je očitovanje Viših vještaka valjano obrazloženo, a dani su i razlozi za ocjenu zdravstvenog stanja tužiteljice. Predlaže da se odbije tužba kao neosnovana.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika. Nadalje, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Vesni Kos, dr. med., spec. opće medicine, te je održano ročište na kojem je saslušan stalni sudski vještak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica imala priznato pravo na doplatak i njegu rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir KLASA: UP/I-551-07/18- 01/204, URBROJ: 534-117-14/8-18-5 od 9. srpnja 2018.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku to rješenje ukinuto.

8. Člankom 55. Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 18/22. i 46/22.) propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

9. Nadalje, člankom 58. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje osobi iz članka 55. toga Zakona kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 57. točaka 1. i 2. toga Zakona.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Vesni Kos, dr. med., spec. opće medicine, od 18. kolovoza 2025. proizlazi da kod tužiteljice postoji 3. stupanj težine invaliditeta - funkcionalnih sposobnosti, da je uzrok oštećenje sluha jer je pacijentica gluha osoba čija razina funkcioniranja, usprkos korištenja pomagala, ne omogućuje samostalno primanje informacija i komunikaciju. Navedeno je da je za aktivnosti svakodnevnog života koje omogućavaju uključivanje u društvo, edukaciju i razmjenu informacija sa čujućom okolinom potrebna stalna komunikacijska podrška u smislu znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije. Dodano je da postoji teži invaliditet, da ne postoji teški invaliditet. Izneseno je da po vrsti oštećenja postoji osjetilno oštećenje, a da ne postoji mentalno ni tjelesno ni intelektualno oštećenje. Nastavljeno je da ne postoji više vrsta oštećenja, ali da postoje faktori (dijagnoze, stanja) koja otežavaju sposobnost komunikacije anulirajući time pacijentičino poznavanje čitanja s usana. Istaknuto je da je pri tome upotreba slušnog pomagala (koja se spominje u Listi) nemoguća jer nema nikakvih ostataka sluha koje bi takvo pomagalo činilo upotrebljivim. Zaključeno je da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te da postoji trajna potreba za pomoći i njegom. Opisano je da je tužiteljica vještačena 28. srpnja 2022. u pogledu vrste i težine invaliditeta te je ocijenjeno da postoji 2. stupanj težine invaliditeta, po vrsti oštećenje sluha, i da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i trajna potreba pomoći i njege u smanjenom opsegu, a da ne postoji ni teži ni teški invaliditet. Navedeno je da je drugostupanjsko vještačenje 29. studenog 2022. u potpunosti potvrdilo takvu ocjenu. Napomenuto je da su oba vještačenja promatrala samo dijagnozu/stanje gubitka sluha, a ne i ostale bolesti ni okolnosti koje znatno utječu na sposobnost komunikacije, pa time i na normalne svakodnevne aktivnosti. Obrazloženo je da ta ostala stanja i/ili dijagnoze sama po sebi nisu posebno teška, nisu uzrok invaliditeta jer nemaju težinu potrebnu da bi ih se proglasilo nekim stupnjem invalidnosti, ali da u ovom slučaju djeluju jako otežavajuće na komunikaciju, uzrokujući poteškoće, nerazumijevanje, pa i loše ishode. Vezano uz stanja i dijagnoze otežavajuće za komunikaciju naglašeno je da tužiteljica zna čitati s usana, ali da njena razina vida tu sposobnost značajno umanjuje. Pojašnjeno je da ona ima od mladosti kratkovidnost s astigmatizmom, kasnije i staračku dalekovidnost, a da je na oba oka operirala mrenu. Navedeno je da ima i PEX (pseudoeksfolijativni) sindrom na očima te da uz kompleksne naočale (sfera i cilindar, plus i minus dioptrija) ona ima vid 80-90%. Dodano je da to nije loš vid, ali da bi se, za dobro čitanje s usana, morala približiti sugovorniku na 40-tak cm od lica, a što je socijalno neuobičajeno i neprihvatljivo. Izneseno je da stoga ona ostaje na pristojnoj udaljenosti od 1-1,5 metra te da više nagađa što sugovornik govori nego što to jasno vidi. Nastavljeno je da uz to mora svjetlost u prostoriji ili vani pri razgovoru padati pod adekvatnim kutem da bi ona jasno vidjela. Opisano je da su dodatne otežavajuće okolnosti epilepsija i kronične vrtoglavice (hipotonija labirinta). Pojašnjeno je da tužiteljica i uz redovnu antiepileptičku terapiju praktički svakodnevno ima mitigirane epi napade u obliku slabosti, kratkotrajne odsutnosti, sužene svijesti. Navedeno je da joj tada treba pomoć, da ju treba posjesti ili poleći, a da je ona u tim stanjima još slabijih komunikativnih sposobnosti. Istaknuto je da je rezultat da se bez pratnje jedva usudi izaći iz kuće te da tako većinu vremena provodi u kući, u osami, u društvu svojih knjiga. Dodano je da se tužiteljica smiješi (kao da razumije pitanje), ali da se pri pregledu 90% rečenica moralo ponavljati 2-4 puta ili joj ih je prevodio njezin sin, jer je pacijentica razumjela nešto drugo nego što ju se pitalo pa su odgovori prečesto promašivali temu. Napomenuto je da je u medicini neobično važno precizno i jasno pitanje, kao i odgovor koji ne ide mimo teme, a da su se tužiteljici u stvarnosti više puta dešavale vrlo nezgodne posljedice jer nije razumjela pitanje ili uputu, pa je postupila pogrešno. Izneseno je da se je najviše to tijekom godina dešavalo u vezi zdravstvenih tegoba, ali i na pošti, zatim u pravnim stvarima (gdje je zbog nesporazumijevanja dolazilo i do materijalnih gubitaka), pa u banci itd. Naglašeno je da se ocjena 3. stupnja invalidnosti bazira na činjenici da njena vještina i sposobnost čitanja s usana u praksi postaje neupotrebljiva zbog dodatnih negativnih zdravstvenih elemenata. Nastavljeno je da se ne može u stvarnosti očekivati da su prostor ili prostorija uvijek dobro osvijetljeni i da povrh toga svjetlost pada pod povoljnim kutem kako bi tužiteljica mogla upotrijebiti svoju vještinu čitanja s usana. Navedeno je da se ne može očekivati da se krše društvene norme i običaji i da se tužiteljica unosi u lice sugovorniku približavajući mu se na 40-tak centimetara kako bi precizno (a ne samo nagađajući) vidjela pokrete usana i tako čitala s usana. Dodano je da se ne može očekivati niti da pacijentica prestane imati svoje svakodnevne ublažene atake epilepsije (u obliku slabosti, smušenosti, rubne nesvjestice, poremećaja svijesti i sl.), jer je terapija za to već prilagođena i u maksimalnoj je dozi koliko to njezin inače niski krvni tlak podnosi. Izneseno je da, isto tako neće prestati ni njene vrtoglavice uzrokovane hipotonijom labirinta. Objašnjeno je da je u tim stanjima tužiteljici slabo, da se na trenutke ne snalazi i da joj je potrebna pomoć. Nastavljeno je da osobe koje čuju mogu i u trenucima slabosti primiti ili uputiti poruku, ali tužiteljica u takvim stanjima ne može upotrijebiti svoje znanje čitanja s usana. Zaključeno je da prateća zdravstvena stanja, koja inače nisu posebno teška po svojoj naravi, u ovom slučaju i ovoj pacijentici bitno onemogućavaju upotrebu vještine koju ona ima (čitanje s usana) i time bitno umanjuju sposobnost njene komunikacije s čujućim osobama - čineći da je prevoditelj neophodan.

11. Iz očitovanja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 18. rujna 2025. proizlazi da Vijeće viših vještaka nije suglasno sa mišljenjem Vesne Kos da je u tužiteljice 2022. u momentu vještačenja postojao treći stupanj oštećenja. Istaknuto je da u svom nalazu i mišljenju na ocjenu funkcionalne sposobnosti uzima u obzir nalaze iz 2023., koji se odnose na epilepsiju i oslabljen vida nakon operacije oka, te svoj pregled iz 2025., a da te promjene zdravstvenog stanja nisu bile prisutne na vještačenju 2022. Izneseno je da, s obzirom na navedeno, Vijeće viših vještaka ostaje kod svoje ocjene iz 2022. Obrazloženo je da novo priložena medicinska dokumentacija s obzirom na promjene zdravstvenog stanja može biti predmet novog postupka.

12. Na ročištu 6. studenog 2025. saslušan je stalni sudski vještak mr. sc. Vesna Kos, dr. med, koja je iskazala da ostaje kod nalaza i mišljenja koje je dostavila sudu 18. kolovoza 2025. Istaknula je da je tužiteljica imala epilepsiju sigurno unazad 15 godina, a da je to vjerojatno posljedica meningitisa iz djetinjstva. Napomenula je da je tužiteljica pala još 2019. na lice, da je nastala fraktura lica i duboka nesvijest te da se radi o grand mal-u, pa da je kod tužiteljice i prilikom vještačenja u upravnom postupku postojao 3. stupanj težine invaliditeta. Vezano uz slabiji vid tužiteljice istaknula je da je tužiteljica mrenu operirala 7. ožujka 2023. i 13. studenog 2023. , pa da je prije operacije tužiteljica imala još lošiji vid, a da od mladosti ima kompleksne naočale. Obrazložila je da tužiteljica ima na istom oku i kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, a da na očima ima i PEX sindrom kao ljuskanje po rubovima rožnice, što smanjuje vidljivost, a za čitanje s usana treba dobar vid. Iznijela je da joj je još 2017. utvrđena hipotonija labirinata, zbog čega ima vrtoglavice.

13. Ovaj sud prihvaća nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vesne Kos, jer je isti jasan, obrazložen i logičan. Također, stalni sudski vještak je na ročištu 6. studenog 2025. otklonila prigovore na njezin nalaz i mišljenje. Imajući u vidu da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Vesne Kos utvrđeno da kod tužiteljice postoji 3. stupanj težine invaliditeta - funkcionalnih sposobnosti, da je uzrok oštećenje sluha jer je pacijentica gluha osoba čija razina funkcioniranja, usprkos korištenja pomagala, ne omogućuje samostalno primanje informacija i komunikaciju, te sadržaj članka 58. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi prema kojem se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje osobi iz članka 55. toga Zakona kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 57. točaka 1. i 2. toga Zakona, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.). U ponovnom postupku tuženik će imati u vidu da je u upravnom sporu utvrđeno da kod tužiteljice postoji 3. stupanj težine invaliditeta - funkcionalnih sposobnosti te će shodno navedenom donijeti novu odluku.

14. Kako je tužiteljica uspjela u sporu priznati su joj kao opravdani troškovi trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura te trošak pristupa stalnog sudskog vještaka na ročište 6. studenog 2025. u iznosu od 50,00 eura.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. SI, [adresa]

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis