Pr-687/2024-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HNK Split, OIB:69204356406, iz Splita, Trg G. Bulata 1, zastupano po punomoćnici Silviji Tasić , odvjetnici u Splitu , nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, a po objavi presude dana 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o obavijesti o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme broj: 01-955/24, od dana 11. ožujka 2024. godine nedopuštena te je utvrđenje navedenog prestanka Ugovora o radu zaključenog 01. srpnja 2020. nezakonito te je tuženik Hrvatsko narodno kazalište, Trg Gaje Bulata 1, 21000 Split, OIB: 69204356406, dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti na poslove njenog radnog mjesta „ČLAN ORKESTRA – DRUGA VIOLINA/TUTTI“, sukladno Ugovoru o radu sklopljenom dana 01. srpnja 2020. godine. Nalaže se tuženiku Hrvatsko narodno kazalište, Trg Gaje Bulata 1, 21000 Split, OIB: 69204356406 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, zaključiti s tužiteljicom ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], „Ugovor o radu na neodređeno vrijeme“, sve sukladno pozitivnim zakonskim propisima te aktima kojima se uređuje rad tuženika kod poslodavca, radnom stažu i stečenom stručnom radnom iskustvu tužiteljice za radno mjesto „ČLAN ORKESTRA – DRUGA VIOLINA/TUTTI“. Nalaže se tuženiku Hrvatsko narodno kazalište, Trg Gaje Bulata 1, 21000 Split, OIB: 69204356406 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana zaključenja rasprave pred sudom prvog stupnja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate. "
II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 30. listopada 2024. tužiteljica navodi da je s poslodavcem, ovdje tuženikom Hrvatskim narodnim kazalištem Split, zasnovala radni odnos na određeno vrijeme od 01. srpnja 2020. godine, temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme te Dodatka ugovora o radu na određeno vrijeme od 22. siječnja 2024. godine. Dana 11. ožujka 2024. godine, pod brojem 01-955/24, tuženik da je sačinio Obavijest o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme kojim da je tužiteljici najavio prestanak radnog odnosa dana 14. rujna 2024. godine. Pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01. srpnja 2020. godine razvidno da je da je tužiteljica stupila u radni odnos 15. rujna 2020. godine sa trajanjem do 14. rujna 2024. godine. Imajući u vidu da je veljača 2024. godine brojala 29 dana, radilo se o zaključenju ugovora o radu s trajanjem od 4 godine. Prema članku 35. stavak 1. Zakona o kazalištima od 17. veljače 2023. godine, kojim da je stavljen van snage prethodni Zakon o kazalištu, Ugovor o radu na određeno vrijeme kazališni umjetnici u javnim kazalištima i javnim kazališnim družinama sklapaju u pravilu na četiri godine, a iznimno prema potrebi projekta ili programa i na kraće razdoblje, s obveznim probnim radom u trajanju od šest mjeseci, odnosno prema stavku 2. istog članka kazališnim umjetnicima nakon četverogodišnjeg ugovora o radu na određeno vrijeme ili četverogodišnjeg trajanja radnog odnosa na temelju više ugovora o radu kraćih od četiri godine, intendant odnosno ravnatelj dužan da je ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ako postoji potreba za obavljanjem poslova toga radnog mjesta, a kazališni umjetnici redovito da uspješno djeluju u javnom kazalištu ili javnoj kazališnoj družini u provedbi predviđenog repertoarnog plana. Dakle, ovaj Ugovor o radu za radnicu ĐE zaključen da je sa trajanjem od 4 godine, a tužiteljica da se faktički kod tuženika kao poslodavca nalazila u radnom odnosu od listopada 2019. godine, dok da nije zanemariva činjenica da je prvi ugovor s poslodavcem imala čak 2012. godine. Kako tužiteljica nikada nije bila upozorena na obveze iz radnog odnosa, već da je uzorno obavljala svoj posao „ČLAN ORKESTRA – DRUGA VIOLINA/TUTTI“, dakle da ista nije pokretala ikakav postupak protiv poslodavca ovdje tuženika, a niti tuženik prema njoj, na nju da se ima primijeniti u cijelosti Zakon o kazalištima od 17. veljače 2023. godine prema kojem da poslodavac radnicima s kojima su zaključeni Ugovori o radu s trajanjem od 4 godine mora ponuditi zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, stupanjem na snagu Zakona o kazalištima u veljači 2023. godine tužiteljici da je trebao biti ponuđen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a što da nije učinjeno. Da se radi o dobroj radnici dokazuje i Ugovor o izvođačkom radu od 21. listopada 2019. godine zaključen s tuženikom, koji da je trajao do 31. svibnja 2020. godine, kao i istoimeni ugovor koji je trajao od 2. lipnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine. Dakle, tužiteljica da je uzastopno radila kod tuženika od 21. listopada 2019. godine, a da se radilo o istom radnom mjestu bez obzira na karakter i vrstu ugovora. Dokaz o kvaliteti radnika da je i odluka o nagradi za radne rezultate od 9. prosinca 2021. godine. Točno da je da je u vremenu od 1. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine tužiteljica na svoj zahtjev koristila opravdani, neplaćeni dopust, međutim ponovno u okviru ugovora o radu koji da je trajao 4 godine, i koji da je temeljem važećih zakonskih propisa trebao konvalidirati potpisom Aneksa ugovora u radu na neodređeno vrijeme. Stoga kada je tužiteljica dana 14. rujna 2024. godine utvrdila da je odjavljena s rada kod poslodavca i da je njezin radni odnos kod tuženika prestao, time da je došlo do povrede njenih prava iz radnog odnosa koja se temelje na Zakonu o kazalištima, Zakonu o radu, Pravilniku o radu te Statuta HNK Split. Naime, tužiteljica da se kod tuženika nalazila na radu od listopada 2019. godine, nikada nije prestala potreba za poslom njenog radnog mjesta „ČLAN ORKESTRA – DRUGA VIOLINA/TUTTI“, u sklopu radnog odnosa odradila je i probni rok, ista da je kao vrijedan radnik nagrađivana, pa da ne postoji logično objašnjenje zbog čega se na njezin Ugovor o radu kod donošenja Odluke primijenjen članak 35. važećeg Zakona o kazalištima. Čak i kada bi tuženik smatrao da je ovaj Ugovor o radu zaključen isključivo na rok od 4 godine, pa da postoji zakonsko uporište u prestanku ovog ugovora po isteku 4 godine, u ovo vrijeme tuženik tužiteljici da nije uračunao vrijeme neplaćenog dopusta, za koje vrijeme je Ugovor o radu na određeno vrijeme mogao biti produžen. Dakle, donošenjem pobijane odluke, u čiju primjenu da se tužiteljica uvjerila prestankom radnog odnosa dana 14. rujna 2024. godine, tuženik da je prekršio više zakonskih i pod zakonskih odredbi kojima se štite prava radnika u radnom odnosu, pa se radi o nezakonitom prestanku radnog odnosa. Stoga, tužiteljica da je pravodobno podnijela ovaj zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa dana 26.09.2024. godine sukladno Obavijesti o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme broj: 01-955/24, od dana 11. ožujka 2024. godine, a koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 01. listopada 2024. godine, te u daljnjem roku od 15 (petnaest) dana na isti tužiteljici da nije odgovorio. Radi navedenog da je tužiteljica u daljnjem roku od 15 (petnaest) dana prisiljena podnijeti ovu tužbu kojom traži utvrđenje da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao, vraćanje na posao te zaključenje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 17. siječnja 2025. tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti, uz osudu tužitelja na snošenje troškova postupka. Tuženik opreza radi predlaže tužbu kao nepravovremenu odbaciti. Tužitelj u tužbi ističe činjenične prigovore koji da se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka i interpretacija koje su netočne. Neosnovani su navodi da u tužbi da bi se, imajući u vidu da je veljača 2024. brojala 29 dana radilo o ugovoru o radu s trajanjem od 4 godine. Naime, sukladno čl. 300. Zakona o obveznim odnosima (ali tako i drugi propisi) rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći. Prema tome, da je predmetni ugovor sklopljen na 4 godine isti bi bio sklopljen s trajanjem do 15. rujna 2024., a ne do 14. rujna 2024, budući da je isti počeo trajati od 15. rujna 2020. U tom smislu zakon da je jasan, pa su navodi da veljača ima 29 dana potpuno irelevantni. Tuženik da je u ovoj pravnoj stvari postupio sukladno odredbama Zakona o kazalištima, na koji zakon se tužiteljica poziva. Tuženik da je dopisom od 11. ožujka 2024. (priloženo tužbi) obavijestio tužiteljicu 6 mjeseci prije isteka ugovora, da istoj prestaje radni odnos kod tužitelja dana 14. rujna 2024. Nadalje, u dopisu stoji pojašnjenje da se pisana obavijest dostavlja u skladu s odredbom čl. 36. st. 2. Zakona o kazalištima i odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora te da se utvrđuje prestanak radnog odnosa na određeno vrijeme s danom 14. rujna 2024. Naime, čl. 36. st. 2. Zakona o kazalištima, propisano da je da se kazališni umjetnici s kojima se neće sklopiti novi ugovor o radu obvezno o tome pisano obavješćuju najkasnije šest mjeseci prije isteka ugovora o radu, a najkasnije 30 dana prije isteka ugovora o radu kod ugovora sklopljenih na razdoblje kraće od četiri godine. To da je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti .
3.U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o izvođačkom radu, Ugovor o autorskom radu, Ugovor o radu na određeno vrijeme, Odluke tuženika, Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 26. rujna 2024., potvrda o primitku, Statut HNK Split, Kolektivni ugovor za zaposlene u ustanovama kulture grada Splita, Pravilnik o radu, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o radu, saslušanje tužiteljice, zz tuženika OE i svjedoka ĐEŽ,
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika ugovorom na određeno vrijeme dana 01. srpnja 2020. godine, a koji se počeo primjenjivati od 15. rujna 2020., pa do 14. rujna 2024., sukladno čl. 2. i 26. ugovora.
- da je dana 11. ožujka 2024. godine, pod brojem 01-955/24, tuženik je dostavio tužiteljici dopis u kojem pojašnjava da se pisana obavijest dostavlja u skladu s odredbom čl. 36. st. 2. Zakona o kazalištima i odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora te da se utvrđuje prestanak radnog odnosa na određeno vrijeme s danom 14. rujna 2024. Kao sporno ostalo je raspraviti je li tuženik prekršio više zakonskih i pod zakonskih odredbi kojima se štite prava radnika u radnom odnosu, pa da bi stoga tuženikova Odluka o obavijesti o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme broj:
01-955/24, od dana 11. ožujka 2024. godine bila nedopuštena, kao i da se naloži tuženiku da zaključi s tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
6. U svom iskazu na ročištu dana 26. lipnja 2025. tužiteljica navodi da je dugo godina radila kod tuženika član orkestra- II AE i to u dosta angažmana da je radila ugovorom o djelu, a prvi da je zaključila na drugoj godini fakulteta 2012./2013. i u kontinuitetu da je bila angažirana ugovorima o djelu s tim da je 15. rujan 2020. zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme na četiri godine nakon položene audicije. Šest mjeseci prije prestanka ugovora da je dobila obavijest od tuženika da joj se isti neće produžiti i da joj radni odnos prestaje njegovim istekom. Inače da je bila stalni član orkestra, II violina tutti kojih za normalno funkcioniranje treba iz njenog iskustva najmanje šest. Dok je još bila angažirana kod tuženika samo jedna II violina da je imala stalni radni odnos, a ostali na određeno, s tim da su još bili angažirani i honorarci po potrebi. Koliko joj je poznato nakon što je njoj istekao ugovor o radu, da je zaposlen honorarac na njeno radno mjesto. Njeno mišljenje je da joj ugovor o radu nije produžen zbog neslanja s bivšom ravnateljicom opere ŽE koji da se dogodio u 12 mjesecu 2023. kada je pisano zatražila od nje i intendanta dozvolu da jedan slobodan dan svira u drugoj ustanovi, međutim pisani odgovor da nije dobila već da joj je usmeno rečeno da joj nije odobreno, nakon čega da se obratila sindikatu. Napominje da dok je radila kod tuženika po predmetnom ugovoru na određeno vrijeme da je dobivala nagradu za svoj rad. Smatra da postoje osobni razlozi zbog čega nije dalje angažirana jer da nakon isteka nije više pozivana za rad kod tuženika ni na jednom projektu. Želi napomenuti da je na sjednici kazališnog vijeća bivša ravnateljica upitana zbog čega se njoj nije produžio ugovor na što je ona odgovorila nakon konzultacije "sa svojim ljudima" da je donijela odluku da joj se neće produžiti ugovor, a nakon što su je pitali da objasni zbog čega, da je ista odgovorila da nije ni mjesto vrijeme, a sve da je zapisnički konstatirano. Napominje da je položila audiciju za to radno mjesto, da ovdje živi i praktički da nema drugo gdje raditi, stoga da joj je ugrožena i životna egzistencija. O tome da li je od 21. listopada 2019. pa do potpisivanja predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme kontinuirano radila kod tuženika navodi da je. O tome da li je netko imao za vrijeme trajanja ugovora ikakve pritužbe na njen rad, navodi da nije već da je dobivala nagrade i to dvije nakon što je položila audiciju i počela raditi da je vrlo brzo počela svirati dionicu vođe violine zbog čega je tuženik kao poslodavac i novčano nagradio dva puta.
7. U svom iskazu na ročištu dana 26. lipnja 2025. zz tuženika OE navodi da je intendant od 1. srpnja 2023. i koliko mu je poznato da stalni sastav orkestra broji 30 do 40 stalno zaposlenih djelatnika, što da varira i uz to sa honorarnim djelatnicima da bi se neki projekt mogao ostvariti da se penje na čak do 60 i više. Naime, orkestar obično da radi na nekoliko projekata po terminima, i to od 17 do 24 termina mjesečno ovisno o radnom mjestu što da bi uključivalo 3 sata rada na probi i kućne pripreme, tako da postoji stalna potreba za vanjskim suradnicima na koji način da se pruža prilika mladim ljudima da se okušaju kao članovi orkestra. U pravilu u slučajevima ukoliko za to postoji potreba da se ti ugovori redovito produžuju, međutim u konkretnom slučaju tužiteljice da nije dobivena suglasnost od ravnateljice opere, kao ni drugih članova orkestra poput vođe violine, šefa dirigenta. To da govori u kontekstu da se vjerojatno ravnateljica sa njima konzultirala prije nešto što da je donijela svoju odluku, jer da postoji i hijerarhija u sklopu orkestra. Što se tiče pojedinosti zbog čega ravnateljica opere da nije dala suglasnost za produženje ugovora tužiteljici, to da bi trebalo pitati nju obzirom da njemu detalji nisu poznati, ali da mu je rečeno da je bilo problema u funkcioniranju, u ponašanju na probama i projektima, kašnjenju, problema sa uklapanjem u kolektiv. Što se tiče navoda tužiteljice da joj nije dana suglasnost za jedan slobodan dan u 12 mjesecu 2023. da svira u drugoj instituciji napominje da se njegova suglasnost vezuje uz suglasnost ravnatelja opere koji da je uskratio suglasnost, koja se daje svim djelatnicima ukoliko ne postoji potreba za njegovim radom u orkestru kod tuženika, a što da pretpostavlja da je bio slučaj. Napominje da je u tijeku trajanja šest mjeseci prije isteka ugovora o radu tužiteljici konzultirao i novu v.d. opere KE da li je ona možda zainteresirana da se tužiteljici produži ugovor, ona je također uskratila tu suglasnost i nije podržala prijedlog da se tužiteljici produži ugovor, tako da je na koncu isti i prestao. Oni da imaju potrebu za djelatnicima na tom radnom mjestu, a način njihovog angažmana da je već precizirao. O tome da li je upoznat sa trajanjem rada tužiteljice prije zaključenja spornog ugovora, zz tuženika navodi da je upoznat, kao da je i upoznat s izmjenama Zakona o kazalištima. O tome da li je bio upoznat prilikom slanja obavijesti da se tužiteljici neće produžiti ugovor, da ista radi duže od četiri godine, zz tuženika navodi da to nije točno, a prilikom ne produženja istog da je kontaktirana pravna služba kaoja da je potvrdila zakonitost istog postupanja. O tome da li je tužiteljica pisano upozorena na bilo kakve povrede iz radnih obveza, zz tuženika navodi da on za vrijeme svog mandata nije poslao upozorenje niti da mu je to bila praksa. O tome da li je pravilo ili iznimka zaključivanja ugovora na određeno vrijeme, zz tuženika navodi da oni uvijek zaključuju ugovore na određeno vrijeme sukladno Zakonu o kazalištima uz suglasnost Grada i uvijek na četiri godine, te da se natječaj također propisuje na dvije ili četiri godine, a što je i praksa u drugim kazalištima tipa HNK Zagreb, a da misli čak i obveza. O tome da li postoji slučaj kada nije produžen ugovor o radu poput tužiteljici, zz tuženika navodi da se ne može sjetiti da je bio takav slučaj, ali da je bio slučaj na probnom radu.
8. U svom iskazu na ročištu dana 6. studenog 2025. svjedok ĐEŽ navodi da radi u HNK Split od 2009., a trenutno da je prvi rog te jedan od 16 solista. Isto tako da je i predsjednik Radničkog vijeća koji da broji otprilike 260 zaposlenih ujedno da je predsjednik podružnice SD županije Strukovne udruge za orkestralne i komorne umjetnike. Što se tiče slučaja tužiteljice da je o svemu bio obavješten kako od nje tako da je usko surađivao i sa sindikatom i korespondencijom između sindikata i uprave vezano za njen slučaj. Obzirom da je bio blizak kolega tužiteljici, praktički jedan pored drugoga u orkestru, po njegovim saznanjima tužiteljica da nikada nije prekršila ni jednu odredbu ugovora o radu te da je uredno obavljala radne zadatke. Misli da je do problema došlo vezano za poremećaj osobnih odnosa između tužiteljice i tadašnje ravnateljice opere ŽE. Naime, do problema da je došlo kada je tužiteljica zatražila od tadašnje ravnateljice jedan slobodan dan zbog dogovorenog angažmana a ista da joj nije htjela udovoljiti zahtjevu dok je drugom kolegi iz orkestra udovoljila. Naime, koliko mu je poznato taj kolega da se pozvao na odredbu Kolektivnog ugovora po kojoj ima pravo na slobodan dan dok da tužiteljica nije znala za to, međutim iz tog događaja da je došlo do poremećaja odnosa između tužiteljice i tadašnje ravnateljice opere. Vezano za to tužiteljica da se obratila sindikatu koji da je branio njena prava, međutim tadašnja ravnateljica iskoristila je svoje pravo te je zatražila 6 mjeseci prije isteka ugovora da joj se ugovor ne produži. Kad me pitate tko je naslijedio ravnateljicu ŽE naslijedila ju je KE, koja je također imala osobni negativan stav prema tužiteljici i ista da je također bila mišljenja da se tužiteljici ne produlji ugovor. U to vrijeme nije bilo stalno zaposlenog šefa dirigenta kod tuženika. Po njegovom mišljenju u orkestru da postoji jedna zajednička zločesta grupica odnosno klanovi u slučaju da im staneš "na žulj" onda da se vrlo ružno odnose prema tebi što je rezultiralo kod tužiteljice njenim ne produživanjem ugovora. Napominje da u orkestru redovito nedostaje 15 do 20 članova jer po sistematizaciji da je potrebno imati 77 članova orkestra, a oni da ih imaju 34, što znači da za bilo koji projekt moraju angažirati od 15 do 30 suradnika kako bi se isti mogao realizirati. Napominje da sada trenutno tužiteljicu zamjenjuju dva vanjska suradnika, inače da je praksa da se ne zapošljavaju ljudi nego da se uzimaju vanjski suradnici po potrebi. Primjer za to je sama tužiteljica koja je prije predmetnog ugovora o radu duže vrijeme kontinuirano radila na ugovor o djelu od 2014. godine. Na pitanje da li je uobičajeno da se u orkestru koriste slobodni dani, navodi da to ovisi o volji i prosudbi ravnatelja te cjeline. Navodi da je tužiteljica bila odličan član orkestra vrlo stručna, a na što da upućuje činjenicu da je u međuvremenu položila dvije međunarodne audicije u Dubrovačkom simfonijskom orkestru gdje da je primljena.
9. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Temeljem čl. 12. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14, 127/17 i 98/19) ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom, što znači da ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje po samom zakonu.
Prema čl. 36. st. 2. Zakona o kazalištima (N.N. 23/23), kao i temeljem čl. 40. st.2. Statuta tuženika od 2. kolovoza 2023., propisano da je da se kazališni umjetnici s kojima se neće sklopiti novi ugovor o radu obvezno o tome pisano obavješćuju najkasnije šest mjeseci prije isteka ugovora o radu, a najkasnije 30 dana prije isteka ugovora o radu kod ugovora sklopljenih na razdoblje kraće od četiri godine, što je tuženik učinio u zakonskom roku, što nije sporno. Svi drugi razlozi na koje se poziva tužiteljica da bi se radilo o nezakonitom prestanku radnog odnosa su neosnovani. U ovom postupku ovaj sud utvrđuje da li radni odnos tužiteljici prestao u skladu sa zakonom, a ne ulazi u razloge zbog čega joj poslodavac nije produžio ugovor koji je istekao jer je to autonomno pravo poslodavca i o tome ne odlučuje sud. Stoga je potpuno neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da Odluka o obavijesti o prestanku radnog odnosa od 11. ožujka 2024., nije dopuštena, jer ista nema značenje radno pravnog akta koji bi se osnovano mogao pobijati. Obavijest kao takva propisana je u postupku kada je donesena odluka da se novi ugovor neće sklopiti i nema konstitutivno značenje sukladno lex specialis čl. 36.st. Zakona o kazalištima i 40. st.2 Statuta, tuženika. Nadalje nedvojbeno proizlazi da nije ni osnovan zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku zaključenje ugovora sa tužiteljicom na neodređeno vrijeme, jer za to ne postoji zakonsko uporište. Kako je tužiteljici radni odnos prestao sukladno zakonu istekom roka na koji je ugovor na određeno vrijeme bio zaključen, te kako je pri tome tuženik postupio sukladno zakonu, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife, te popisa troška pun. tuženika. Tuženiku je obistinjen trošak jednokratne nagrade od 250 bodova, (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos od 500,00 eura.
U Splitu, 5. prosinca 2025.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.