REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-76/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, 27.studenog 2025, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 964/2025, koji je tužitelj ČO, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. od dana 19.prosinca 2005 godine, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ČO, [adresa], na ime stečenog bez osnove, isplati iznos od 3.429,77 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 16,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2007 godine do isplate

-za iznos od 17,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2007 godine do isplate

-za iznos od 17,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2008 godine do isplate

-za iznos od 17,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2008 godine do isplate

-za iznos od 17,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2008 godine do isplate

-za iznos od 33,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2008 godine do isplate

-za iznos od 32,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.05.2008 godine do isplate

- za iznos od 32,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2008 godine do isplate

-za iznos od 32,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2008 godine do isplate

-za iznos od 32,08 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 08.08.2008 godine do isplate

-za iznos od 32,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.09.2008 godine do isplate

-za iznos od 33,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2008 godine do isplate

-za iznos od 34,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2008 godine do isplate.

-za iznos od 33,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.12.2008 godine do isplate.

-za iznos od 35,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.01.2009 godine do isplate

-za iznos od 35,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2009 godine do isplate.

-za iznos od 36,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2009 godine do isplate.

-za iznos od 35,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2009 godine do isplate.

-za iznos od 35,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.05.2009 godine do isplate.

-za iznos od 35,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2009 godine do isplate.

-za iznos od 35,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.07.2009 godine do isplate.

-za iznos od 49,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2009 godine do isplate.

-za iznos od 49,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2009 godine do isplate.

-za iznos od 49,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2009 godine do isplate.

-za iznos od 49,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2009 godine do isplate.

-za iznos od 49,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2009 godine do isplate.

-za iznos od 50,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2010 godine do isplate.

-za iznos od 51,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.02.2010 godine do isplate.

-za iznos od 51,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.03.2010 godine do isplate.

-za iznos od 52,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2010 godine do isplate.

-za iznos od 52,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine do isplate.

-za iznos od 53,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.06.2010 godine do isplate.

-za iznos od 55,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2010 godine do isplate.

-za iznos od 54,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.08.2010 godine do isplate.

-za iznos od 52,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2010 godine do isplate.

-za iznos od 56,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2010 godine do isplate.

-za iznos od 55,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2010 godine do isplate.

-za iznos od 58,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2010 godine do isplate.

-za iznos od 60,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2011 godine do isplate.

-za iznos od 59,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2011 godine do isplate.

-za iznos od 58,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2011 godine do isplate.

-za iznos od 57,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 59,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.05,2011 godine do isplate

-za iznos od 62,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.06.2011 godine do isplate

-za iznos od 62,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2011 godine do isplate.

-za iznos od 61,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 56,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 55,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 55,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2011 godine do isplate.

-za iznos od 55,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 56,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2012 godine do isplate.

-za iznos od 57,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2012 godine do isplate.

-za iznos od 57,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.04.2012 godine do isplate.

-za iznos od 57,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2012 godine do isplate

-za iznos od 57,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2012 godine do isplate.

-za iznos od 56,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 57,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 57,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 56,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 57,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 56,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 55,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 55,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 55,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 55,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 7,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2013 godine do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju ČO, [adresa], na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.023,17 EUR, u roku od 15 dana.

V. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČO podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banak d.d. radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 19.prosinca 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 476/2006, potvrđen kod javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege, pod brojem ovjere OU-602/2005 29.prosinca 2005. Na osnovu tog ugovora tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 77.000,00 CHF protuvrijednost u kunama s rokom vraćanja od 20 godina.

1.1. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 2. Ugovora o kreditu, tuženik doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 2. Ugovora o kreditu je utvrđeno da se tužiteljica neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku po redovnoj kamati od 4,5% godišnje, ali kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a kasnije i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nje ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih topa u skladu s odredbama čl.11.a, stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, neko je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem.

1.2.Također navodi da i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 kaže da je unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Isto tako tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je ugovorena odredba o ugovorenoj kamati bila nepoštena, tužitelj smatra da je u smislu odredbe čl.87.st.1.ZPP/03 odnosno članka 102 ZZP, navedena ugovorna odredba ništetna.

1.3.Tužitelj smatra da je takvim jednostranim i protuzakonitim određivanjem kamata te postupanjem tuženika preplatio svoj dug prema tuženiku da mu je tuženik prouzročio štetu te je stoga predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba čl.2.Ugovora o namjenskom kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom dana 23.ožujka 2006.g.pod brojem 158/2006, te naložiti tuženiku da mu isplati iznos čija će se visina utvrditi nakon što tuženik dostavi stvarni plan otplate i pregled uplata, a nakon što se provede financijsko vještačenje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva. Također osporava osnovu i tijek zateznih kamata.

2.1.Ističe prigovor ne postojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja jer se neke uplate ne mogu povezati s tužiteljem.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj 102/2015 te su tužitelj i tuženik 31.ožujka 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR i svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.g.

2.3. Navodi da je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem aneksa potvrdio pravilnost izračuna konverzije gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije.

2.4. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 19.svibnja 2025. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u EUR te od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.925,01 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Podneskom od 2.lipnja 2025.tuženik navodi da tužitelj postavljenim deklaratornim tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti cijelog čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu traži da sud utvrdi ništetnim iznos početno odobrenog kredita, obvezu tužitelja da kredit vrati, obvezu tužitelja da plati kamatu, početnu kamatnu stopu, obvezu tužitelja da plati interkalarnu kamatu… te da ničime ne obrazlaže zašto bi takve odredbe koje su opće prihvaćene u pravnom prometu i bez kojih se ugovor o kreditu ne može sklopiti bile ništetne, niti je ništetnost takvih odredaba utvrđena u bilo kojem postupku. Također ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Budući se svrha ne podrazumijeva, navodi da je na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tuženik predlaže da financijski vještak prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 9.437,83 kuna i negativne tečajne razlike

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 964/2005 od 19.prosinca 2005., u dodatka ugovora o kreditu od 31.ožujka 2016., u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Borisa Belunjaka od 6.lstopada 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uglavnom osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužitelj dana 19.prosinca 2005., sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, broj 964/2005 kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.000,00 CHF, te se tužitelj obvezao tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja je na dan sklapanja tog ugovora iznosila 4,5% godišnje (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 20 godina, što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.

8. Sporna je osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja, zatim aktivna legitimacija i ima li tužitelj svojstvo potrošača.

9. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.

9.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 podnesena je 4. travnja 2012. godine, a presuda je u istom predmetu donesena je 4. srpnja 2013. godine, te je postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 7.lipnja 2019. godine te je stoga prigovor zastare sud odbio kao neosnovan.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

10.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 19.prosinca 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 77.000,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 20 godina.

10.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

10.6. Naime i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

11. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je tužitelj kredit podigao radi obnove kuće u kojoj i danas živi s obitelji. Kredit je digao u CHF jer je taj kredit bio najpovoljniji. Bio je svjestan da može doći do promjene kamatne stope, ali nikako nije mogao očekivati da će doći do tolikog porasta. Nije mogao ništa pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu niti o visini kamatne stope niti mu je itko objasnio u kojem slučaju može doći do povećanja kamatne stope niti na koji način. Bitan mu je bio iznos kredita koji mu je odobren te koliko će mu iznositi rata. Sam je otplaćivao kredit. Kada su ga iz banke pozvali radi konverzije kredita s istim se složio zbog svoje sigurnosti jer nije znao do kada će kamata rasti. Isto tako nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o konverziji nego ga je dočekao gotov ugovor te je isti mogao prihvatiti ili ne prihvatiti. Misli da mu je u konverziji priznato oko 8.000,00 kuna te ne smatra da je potpisivanjem navedenog ugovora obeštećen u cijelosti. Nije pročitao cijeli ugovor prilikom potpisivanja, nego samo ono što mu je najbitnije, a to je visina kredita, rok otplate i rate. Službenik u banci mu je preporučio kredit u CHF kao najpovoljniji i najbolji te su razgovarali samo o visini kredita, otplati , kamati, rati kredita. Bio je svjestan da može doći do povećanja kamate kao i do smanjenja, ali nije mogao očekivati da će kamata toliko narasti. Početna rasta mu je bila 2.460,00 kuna, a narasla je do 4.300,00 kuna. Bio je zadovoljan s visinom kamatne stope koja je bila u trenutku potpisivanja. Poznato mu je što znači tržišna vrijednost i tržište. Dostavljane su mu obavijesti o promjeni kamatne stope. Ne sjeća se je li 2013.godine dobio obavijest o promjeni kamatne stope u kojima su navedeni parametri. Išao se raspitivati u banku odnosno prigovarati zbog povećanja kamatne stope, ali su mu rekli da može samo podnijeti tužbu. Nije pročitao ugovor o konverziji, potpisao je isti i čeko da mu isplate utvrđeni iznos. Kredit je plaćan skidanjem iznosa s njegove plaće. Zaposlen je u Coca Cola HBC i nije vlasnik nikakve firme, niti trgovačkog društva niti obrta niti je to ikada bio. Nekretninu koju je uredio novcem od kredita nije nikada iznajmljivao niti davao u zakup.

11.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je uvjerljiv, logičan i nije u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza. Iz iskaza tužitelja, kao i iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) vidljivo je da je namjena kredita adaptacija kuće.

12. Nije osnovan navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač.

12.1. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 19.prosinca 2025. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje ZZP/03), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti., dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

12.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.19.prosinca 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12.3. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu adaptacije kuće, on ima svojstvo potrošača te je sud poklonio vjeru njegovom iskazu da je sredstva kredita potrošio za potrošačke svrhe, odnosno za adaptaciju kuće.

13. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

14. Na temelju navedenog, po mišljenju suda, odredba čl. 2. Ugovora sklopljenog između stranaka dana 19.prosinca 2005., kojom se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva ovisno o Odlukama o kamatnim stopama, tuženika, nepoštena, posljedica čega je ništetnost takve odredbe (odluka VSRH br. Revt-249/14, odluka VTSRH br. Pž-6632/17) te je stoga sud odlučio kao u točki II izreke rješenja, dok je tužitelja odbio s preostalim dijelom zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti cijele točke 2. Ugovora o kreditu jer sud nije utvrdio da je navedena točka u ostalom dijelu ništetna.

15. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzia u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

16.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

16.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

16.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

17. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.

18. Vještak je utvrdio da do provedbe konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR do 30.09.2015. godine, razlika ukupno plaćenih anuiteta u CHF po svakom pojedinačnom anuitetu zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope i ukupno, između stvarno plaćenih anuiteta u CHF u ukupnom iznosu plaćanja od 60.274,20 CHF i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,50%, što ukupno iznosi izračunato 55.591,00 CHF. Tako izračunata razlika anuiteta zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno od 4.683,20 CHF, što preračunato srednjim tečajem HNB za CHF za kune na dane plaćanja svakog pojedinačnog iznosa razlike plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope od ukupno više plaćenog 25.841,58 kuna što preračunato tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog uvođenja EUR u RH od 01.01.2023.godine iznosi 3.429,77 EUR. Samo više plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope, kada je redovna kamatna stopa bila veća u odnosu na početnu ugovorenu, iznose ukupno samo više plaćeno 4.943,92 CHF, što preračunato srednjim tečajem HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja svakog pojedinačnog iznosa razlike samo više plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog povećanja redovne kamatne stope od samo više plaćenog 27.492,17 kuna što preračunato tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog uvođenja EUR u RH od 01.01.2023.godine iznosi 3.648,84 EUR. Samo manje plaćeni iznosi razlika anuiteta zbog smanjenja redovne kamatne stope, kada je redovna kamatna stopa bila manja u odnosu na početno ugovorenu, iznosi ukupno manje plaćeno (potplaćeno) minus -260,72 CHF, što preračunato srednjim tečajem HNB za CHF za kune na dane plaćanja za svaki pojedinačni iznos razlike manje plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku samo manje plaćenih anuiteta u kunama zbog smanjenja redovne kamatne stope od (potplaćeno) (manje plaćeno) minus -1.650,59 kuna što preračunato tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog uvođenja EUR u RH od 01.01.2023.godine iznosi manje plaćeno (minus) -219,07 EUR. Manje plaćeni iznosi anuiteta i plaćene redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu, izračunati su kada je redovna kamatna stopa bila zakonski određena od 3,23%, što je manje u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,50%, a od 01.01.2014. do konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, uključivo od 96. do 115. anuiteta.

19. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka te je tužitelj s istim uskladio svoj tužbeni zahtjev.

20. Nakon provedenog vještačena tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.429,77 EUR, koji predstavlja iznos ukupne razlike više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovne kamatne stope, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, navodeći da je preplata koja je tužitelju priznata u konverziji umanjena od iznosa preplate koja je utvrđena u predmetu ovoga suda broj P-124/2023 koji se vodi radi isplate preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule, što tuženik nije osporio, te je sud isti prihvatio i odlučio kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ,

21. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ali je sud dopustio preinaku jer tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev.

22. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Obzirom na navedeno, ako do zastare ne dolazi povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, onda ne dolazi niti u slučaju kada se tužbeni zahtjev smanjuje.

23. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su takve uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označen tužitelj, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe pogotovo stoga što je kredit otplaćivan trajnim nalogom koji je tužitelj imao na svojoj plaći.

24. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.

25. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

26. Budući tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, zbog čega nije nastao posebni trošak sud je tuženiku, a na temelju odredbe članak 154.stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 2.023,17 EUR, koji trošak se odnosi na sastav tužbe s PDV-om (250,00 EUR), zastupanje a 2 ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), sastav 3 obrazložena podneska s PDV-om (3x250,00 EUR), te trošak financijskog vještačenja (398,17 EUR).

27. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 5.prosinca 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb