Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-20/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Plinacro d.o.o., OIB: 69401829750, [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić, Zagreb, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, zastupanog po punomoćniku Loreni Panežić, odvjetnici iz L, P, Z, J, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi tužbe za ispravak, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 4. studenog 2025. u prisutnosti zamjenica punomoćnika stranaka, te objave presude dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Plinacro d.o.o., OIB: 69401829750, [adresa] koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Plinacro d.o.o., [adresa], OIB: 69401829750 vlasnik zk.č. 2970 Koljak – gospodarska zgrada (mjerno-redukciona stanica) površine 16 m², dvorište površine 6731 m² i prirodno neplodno zemljište površine 1504 m², odnosno ukupne površine 8251 m², sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Ispravlja se upis u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da se upisuje pravo vlasništva na zk.č. 2970 Koljak – gospodarska zgrada (mjerno-redukciona stanica) površine 16 m², dvorište površine 6731 m² i prirodno neplodno zemljište površine 1504 m², odnosno ukupne površine 8251 m² za korist Plinacro d.o.o., [adresa], OIB: 69401829750, uz istodobno brisanje upisanog vlasništva INA - Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Vjećeslava Holjevca 10.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Naslovnog suda provesti upis sukladno točci II. ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju Plinacro d.o.o., OIB: 69401829750, [adresa], da tuženiku INA-Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.062,50 eura (slovima: tisuću šezdeset dva eura i pedeset centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Plinacro d.o.o. je 18. siječnja 2022. podnio tužbu za ispravak protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d. u kojoj navodi kako je rješenjem ovog suda u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku poslovni broj Z-11873/21 (Z-7422/14) od 14. prosinca 2021., a koje je tužitelj zaprimio 21. prosinca 2021., odbijen prijedlog predlagatelja Plinacro d.o.o., [adresa], OIB: 69401829750 za uknjižbu prava vlasništva u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je predlagatelj upućen da svoje pravo ostvari u parnici tužbom za ispravak.

1.2. Nadalje navodi kako je tužitelj trgovačko društvo čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, te je u potpunom vlasništvu Republike Hrvatske i registrirano je za obavljanje djelatnosti cjevovodnog transporta, izgradnje plinovoda te distribuciju plinovitih goriva distribucijskom mrežom na području Republike Hrvatske. Tužitelj je pravni slijednik tuženika.

1.3. Ističe kako je prilikom osnivanja tužitelja od strane Republike Hrvatske u temeljni kapital tužitelja tj. njegovu imovinu unesena dugotrajna i kratkotrajna imovina koja je tada bila u vlasništvu tuženika, a sve temeljem Ugovora o unosu stvari i prava broj ovjere OV-6774-6778/2000 od 28. prosinca 2000. i Izjave o preuzimanju temeljnog kapitala poslovni broj OU-269/2000-3 od 28. prosinca 2000.

1.4. Imovina koja je prilikom osnivanja tužitelja unesena u temeljni kapital tj. imovinu tužitelja popisana je u Elaboratu o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o., a koji je sastavljen u prosincu 2000.

1.5. U Popis 1 navedenog Elaborata, a u kojem je popisana dugotrajna materijalna imovina čija će procijenjena vrijednost činiti temeljni kapital novog društva, uvršten je Plinovod Budrovac - Varaždin 1 na kojem se nalazi energetski objekt naziva Mjerno- regulacijski čvor (MRČ) Budrovac. MRČ Budrovac je također uvršten u Popis 1 predmetnog Elaborata, a isti se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] Koljak – gospodarska zgrada (mjerno-redukciona stanica) površine 16 m², dvorište površine 6731 m² i prirodno neplodno zemljište površine 1504 m², ukupne površine 8251 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik.

1.6. Suprotno utvrđenjima Zemljišnoknjižnog odjela Naslovnog suda u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku poslovni broj Z-11873/21 (Z-7422/14), tužitelj smatra da je stekao pravo vlasništva temeljem priloženih Ugovora o unosu stvari, Izjave o preuzimanju temeljnog kapitala kao i Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, kojima je po mišljenju tužitelja u temeljni kapital tj. imovinu tužitelja uneseno pravo vlasništva MRČ Budrovac i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je postao vlasnikom sve dugotrajne i kratkotrajne imovine navedene u predmetnom Elaboratu i to upravo od tuženika kao pravnog prednika.

1.7. Tužitelj tvrdi, a obzirom da je u Elaboratu naveden i MRČ Budrovac kao i sam Plinovod Budrovac - Varaždin 1 u sklopu kojega se nalazi predmetni MRČ Budrovac, da je pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] očigledno uneseno u temeljni kapital tužitelja, sve imajući u vidu načelo jedinstva nekretnine određenog odredbom članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra kako iz navedenog proizlazi očita volja da se u imovinu tužitelja unese, između ostalog, i pravo vlasništva predmetne nekretnine na kojoj se nalazi MRČ Budrovac.

1.8. Nadalje tvrdi kako je od trenutka osnivanja tužitelja tj. 28. prosinca 2000., dakle više od 20 godina, a sve imajući u vidu da je tada u imovinu tužitelja unesen predmetni MRČ Budrovac, tužitelj u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenoga, smatra kako su ispunjene i pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u odnosu na predmetnu nekretninu od strane tužitelja, a sve temeljem odredaba članaka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1.9. Smatra da je posjed tužitelja samostalan obzirom da predmetni MRČ Budrovac predstavlja energetski objekt koji služi transportu i distribuciji plina, a upravo je tužitelj energetski subjekt u vlasništvu Republike Hrvatske koji je registriran za obavljanje djelatnosti cjevovodnog transporta, izgradnje plinovoda te distribuciju plinovitih goriva distribucijskom mrežom na području Republike Hrvatske. Stoga je upravo tužitelj ovlašten, kao što je i dužan, održavati predmetni MRČ Budrovac te je isti i u samostalnom posjedu nekretnine na kojem se predmetni MRČ nalazi.

1.10. Također navodi da je tužitelj posjed predmetne nekretnine stekao temeljem isprava navedenih u točki II. tužbe i to upravo od tuženika, stoga smatra da je tužitelj kako zakoniti tako i istiniti posjednik predmetne nekretnine.

1.11. U odnosu na poštenje posjeda, tužitelj ističe da se isto presumira, no opreza radi navodi kako tužitelj nikada nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada vlasnički posjed predmetne nekretnine, a sve imajući u vidu da je ista unesena u temeljni kapital tj. imovinu tužitelja.

1.12. U odnosu na prigovor tuženika u navedenom zemljišnoknjižnom postupku poslovni broj Z-11873/21 (Z-7422/14), a kojim se tuženik protivi uknjižbi vlasništva na ime tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu navodeći da su u istoj ukopani i vodovi koje koristi tuženik, tužitelj ističe da je isti izjavljen tek 2. studenoga 2015., dakle, nakon što su se već ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj tvrdi kako tuženik do tada nikada nije osporavao vlasništvo tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu, a i u samom prigovoru tuženik navodi kako isti ima samo pravo služnosti u odnosu na predmetnu nekretninu za vodove koje koristi tuženik te ne polaže pravo vlasništva u odnosu na istu.

1.13. Tužitelj stoga smatra da je njegov posjed na predmetnoj nekretnini imao sve potrebne kvalitete kroz razdoblje od 10 godina propisane odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa da su, stoga, ispunjene i sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist tužitelja.

1.14. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da se ispravi upis u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da se upiše pravo vlasništva na čkbr. [katastarska čestica] za korist Plinacro d.o.o., uz istodobno brisanje prava vlasništva INA-Industrija nafte d.d. i nalog zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda provesti navedeni upis, uz nalog tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka.

2. Tuženik INA-Industrija nafte d.d. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2.1. Tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelj trgovačko društvo čiji je jedini osnivač i vlasnik Republika Hrvatska, kao što nije sporno niti da je tužitelj trgovačko društvo registrirano za obavljanje djelatnosti cjevovodnog transporta, izgradnje plinovoda te distribuciju plinovitih goriva distribucijskom mrežom na području Republike Hrvatske. Također nije sporno niti da je tužitelj pravni slijednik tuženika, točnije tuženik je osnivač tužitelja koji je temeljem Ugovora o prijenosu dionica/poslovnih udjela dana 11. ožujka 2002. svoj poslovni udio prenio Republici Hrvatskoj, kao što nije sporno niti da je u temeljni kapital tužitelja unesena dugotrajna i kratkotrajna imovina temeljem Ugovora o unosu stvari i prava broj ovjere OV-6774-6778/2000 od 28. prosinca 2000. i Izjave o preuzimanju temeljnog kapitala broj OU-269/2000-3 od 28. prosinca 2000.

2.2. Suprotno tvrdnjama tužitelja, iako su u temeljni kapital tužitelja uneseni Plinovod Budrovac – Varaždin 1 i Mjerno-regulacijski čvor (MRČ) Budrovac, koji su izričito navedeni u Popisu 1: Dugotrajna imovina, koji je prilog Elaboratu o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o., u temeljni kapital tužitelja nije unesena čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Smatra kako navedeno primarno proizlazi iz činjenice da se navedena nekretnina uopće ne spominje u Popisu 1: Dugotrajna imovina, ali i iz činjenice da se navedena nekretnina nalazi u temeljnom kapitalu tuženika, o čemu tuženik u privitku dostavlja potvrdu.

2.3. Tuženik tvrdi da je u temeljni kapital tužitelja (omaškom u odgovoru na tužbu navedeno tuženika) unesena isključivo mjerno-redukciona stanica površine 16 m², a što tužitelj (omaškom u odgovoru na tužbu navedeno tuženik) niti ne spori. Pored toga, u samom Popisu 1: Dugotrajna imovina, a koji je u spis predmeta dostavio tužitelj, jasno je navedeno da su osnovna sredstva koja se prenose plinovodi i mjerno regulacijski čvorovi, dok se ni na koji način ne spominju nekretnine. Upravo iz navedenih razloga, a ponajviše zbog činjenice da predmetna nekretnina čini dio temeljnog kapitala tuženika, tuženik osporava navode tužitelja kako je stekao pravo vlasništva nekretnine, odnosno da je u temeljni kapital unesena nekretnina čkbr. [katastarska čestica] Koljak – gospodarska zgrada (mjerno-redukciona stanica) površine 16 m², dvorište površine 6731 m² i prirodno neplodno zemljište površine 1504 m², sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Đurđevac u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2.4. S tim u vezi posebno osporava zaključak tužitelja da je predmetna nekretnina cit. „očigledno unesena u temeljni kapital tužitelja“ imajući u vidu načelo jedinstva nekretnine određenog odredbom članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj, osim što očigledno zanemaruje činjenicu da predmetna nekretnina nije navedena u Elaboratu o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o., gubi iz vida da iz predmetne odredbe može eventualno proizlaziti da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine ujedno i vlasnik svega što se nalazi ispod nekretnine i na njezinoj površini, ali ne i obrnuto. Plinovod, koji faktički predstavlja cijev, ne može tužitelju dati ovlaštenje niti za posjedovanje niti za vlasništvo cijele nekretnine niti je intencija citirane zakonske odredbe da pravo na pokretninu ujedno daje i pravo na cijelu nekretninu.

2.5. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da se isti nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od 28. prosinca 2000. iz razloga navedenih u nastavku. Kao što je tuženik već ranije, u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku poslovni broj Z-11873/21 isticao, isti na spornoj nekretnini ima vodove, objekte i instalacije u svom posjedu, koje kontinuirano koristi i održava. Pa tako tuženik, između ostalog, na navedenoj nekretnini ima sljedeće plinovode i naftovode: plinovod DN100 C2+ Molve-Budrovac, vod za CO2 DN500 Čvor Novigrad-Čvor Budrovac, naftovod

DN100 Budrovac-Ferdinandovac, kondenzatovod DN50 Budrovac-Ferdinandovac, kondenzatovod DN250 PSIP Kalinovac-KS Šandrovac, plinovod DN100 C3+ KS Šandrovac-Čvor Budrovac, vod za CO2 DN500 Čvor Budrovac-OFIG Ivanić Grad, naftovod DN150 Šandrovac-Budrovac, a čiji su nadzemni dijelovi vidljivi na površini nekretnine i koje tuženik redovito održava, što po mišljenju tuženika ne bi niti smjelo biti sporno i s čim je tužitelj nedvojbeno upoznat. Uostalom, tužitelj je u posjedu isključivo plinovoda i MRČ Budrovac koji su uneseni u njegov temeljni kapital, ali ne i cijele nekretnine. Pored navedenog, ističe kako navodni posjed tužitelja ni na koji način ne može biti pošten obzirom je isti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine - ponajprije kroz činjenicu da u temeljni kapital tužitelja nije unesena predmetna nekretnina, već isključivo plinovod i MRČ Budrovac, a isti također nije niti zakonit obzirom da tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine i s navedenim je upoznat.

2.6. Ističe kako činjenica da je tuženik tužitelju dozvoljavao i omogućavao pristup spornoj nekretnini radi pristupa mjerno-regulacijskoj stanici (koja je unesena u temeljni kapital tužitelja) mu ne daje pravni temelj za posjedovanje cijele nekretnine niti je tužitelj zbog toga ovlašten smatrati da mu pripada pravo na cijelu nekretninu.

2.7. Iz navedenih razloga smatra kako tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] upisane u u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] niti temeljem dosjelosti, obzirom njegov posjed nije imao zakonom određenu kakvoću niti je bio samostalan pa da bi se ispunili uvjeti iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.8. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedene rasprave odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, te tužitelja obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Radi razjašnjenja spornih, pravno odlučnih činjenica, pročitan je sadržaj rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, Zemljišnoknjižni odjel broj Z- 11873/2021 od 14. prosinca 2021. (stranica 7-11 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranica 12-30 spisa), Izjava o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću ovjerena po Javnom bilježniku Korneliji Modrušan iz Zagreba poslovni broj OU-269/2000-2 od 28. prosinca 2000. (stranica 31-36 spisa), Ugovor o unosu stvari i prava od 28. prosinca 2000. ovjeren po Javnom bilježniku Korneliji Modrušan iz Zagreb broj OV-6774-6778/2000 od 28. prosinca 2000. (stranica 37-39 spisa), Izjava o preuzimanju temeljnog kapitala ovjerena po Javnom bilježniku Korneliji Modrušan iz Zagreba poslovni broj OU-269/2000-3 od 28. prosinca 2000. (stranica 40-41 spisa), dio Elaborata o provedenom popisu i procjeni dugotrajne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o. s Popisom 1 iz prosinca 2000. (stranica 42-47 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 48 spisa), dopis od 4. listopada 2012. (stranica 49-50 spisa), potvrda Top Računovodstvo Servisi d.o.o. Zagreb od 18. veljače 2022. (stranica 58-59 spisa), prikaz plinovoda i naftovoda na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 60-61 spisa). Isto tako sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka geodetske struke Viktora Kozjaka te izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka (stranica 93-113 spisa). Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Koprivnici broj Z-1110/2022 (Z-11873/2021 i Z- 7422/2014). Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka jer su stranke odustale od navedenog dokaznog prijedloga.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj trgovačko društvo čiji je jedini osnivač i vlasnik Republika Hrvatska, kao što nije sporno niti da je tužitelj trgovačko društvo registrirano za obavljanje djelatnosti cjevovodnog transporta, izgradnje plinovoda te distribuciju plinovitih goriva distribucijskom mrežom na području Republike Hrvatske. Također nije sporno niti da je tužitelj pravni slijednik tuženika odnosno da je tuženik osnivač tužitelja, kao što nije sporno niti da je u temeljni kapital tužitelja unesena dugotrajna i kratkotrajna imovina temeljem Ugovora o unosu stvari i prava broj ovjere OV-6774-6778/2000 od 28. prosinca 2000. i Izjave o preuzimanju temeljnog kapitala broj OU-269/2000-3 od 28. prosinca 2000. Nije sporno niti da je u temeljni kapital tužitelja unesen plinovod Budrovac – Varaždin I i Mjerno-regulacijski čvor (MRČ) Budrovac.

6. Između stranaka je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju opisanog pravnog posla odnosno je li time što je u temeljni kapital tužitelja unesen plinovod Budrovac – Varaždin I i Mjerno-regulacijski čvor Budrovac (dalje: MRČ Budrovac), unesena i nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojom ispod površine prolazi predmetni plinovod, a na površini se nalazi predmetni MRČ Budrovac odnosno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću.

7. Stjecanje vlasništva je regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) te je u članku 114. stavku 1. određeno da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema stavku 2. istog članka pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8. Nadalje, prema odredbi članka 115. stavaka 1. i 3. ZV na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

9. Prema odredbi članka 119. ZV vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

10. Dakle, stjecanje prava vlasništva nekretnine pravnim poslom pripada u derivativan način stjecanja. To znači da vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog stjecatelja na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je svrha upravo prijenos vlasništva, a stječe se zakonom predviđenim upisom u zemljišnoj knjizi, odnosno to je pravo stečeno kada se kumulativno ispune sve tražene zakonske pretpostavke (članak 114. stavak 2. ZOV-a). Sve opće pretpostavke (sposobnost stvari, odnosno nekretnine da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne vlasništvo te nekretnine i pravni temelj stjecanja) i posebne pretpostavke (vlasništvo prednika, valjani pravni posao i odgovarajući način stjecanja) moraju biti kumulativno ispunjene i dok se to ne postigne, vlasništvo stvari (nekretnine) još nije stečeno. Vlasništvo i dalje ostaje u dotadašnjeg vlasnika, iako je stvarna vlast (posjed) prešla na stjecatelja.

11. Primarno valja istaknuti da je tužitelj u historijatu tužbe činjenično naveo da je vlasništvo čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] stekao temeljem Ugovora o unosu stvari, Izjave o preuzimanju temeljnog kapitala kao i Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, kojima je u temeljni kapital uneseno pravo vlasništva MRČ Budrovac, a time po mišljenju tuženika i vlasništvo čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Sud je pročitao Izjavu o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću ovjerenu po Javnom bilježniku Korneliji Modrušan iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-269/2000-2 od 28. prosinca 2000. (stranica 31-36 spisa, dalje: Izjava o osnivanju) i Ugovor o unosu stvari i prava od 28. prosinca 2000. (stranica 37-39 spisa, dalje: Ugovor o unosu stvari i prava) te je utvrđeno kako tuženik INA-Industrija nafte d.d. navedenom Izjavom o osnivanju osniva društvo Plinacro d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Nadalje je utvrđeno kako temeljni kapital novoosnovanog društva ukupno iznosi 841.002.000,00 kuna, a sastoji se od stvari i prava u vrijednosti 820.982.789,17 kuna (zemljišta, građevinskih objekata, postrojenja i opreme, investicija u tijeku, alata, pogonske i uredske opreme, transportnih sredstava i kratkotrajne materijalne imovine- zaliha) te novca u iznosu od 20.020.000,00 kuna, a stvari i prava te imovinu osnivač će staviti na raspolaganje novoosnovanom društvu s danom 1. siječnja 2001. Popis stvari i prava, uključujući i zemljišta, sadržan je u Elaboratu o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o. iz prosinca 2000. (dalje: Elaborat), a koji Elaborat je prilog Ugovora o unosu stvari i prava i njegov sastavni dio.

13. Sud je pročitao dio Elaborata s Popisom 1 koji je tužitelj dostavio u spis (stranica 42- 47 spisa) te je utvrđeno da je na tužitelja prilikom njegovog osnivanja prenesen, uz ostalo, plinovod Budrovac – Varaždin I (red.br. 24. u Popisu 1) te MRC Budrovac (red.br. 3. i 4. u Popisu 1), a što između stranaka tijekom ovog postupka nije bilo sporno. Iz „Sadržaja“ Elaborata utvrđeno je da dio Elaborata predstavlja dugotrajna imovina koja čini dio temeljnog kapitala – Popis 1, kratkotrajna imovina – zalihe, pregled po popisima (Popis 1 – dugotrajna imovina koja čini dio temeljnog kapitala, Popis 2 - dugotrajna imovina – nekretnine koje se prenose u korist obveza, Popis 3 – dugotrajna imovina koja se prenosi „evidentno“, Popis 4 – kratkotrajna imovina – zalihe) te Prilog I – obrazloženje provedene procjene. Tužitelj je kao dokaz svojim tvrdnjama o prijenosu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u temeljni kapital tužitelja dostavio samo dio Popisa 1 (plinovodi - list 1/3 i mjerno-regulacijski čvorovi (MRC) – list 1/1). Iz sadržaja Uvoda Elaborata proizlazi da se prenesena dugotrajna imovina odnosi na postrojenja i opremu, alate, pog. i uredski inventar, transportna sredstva te poslovnu zgradu u [adresa]. Također iz Uvoda proizlazi da dio nekretnina koje se prenose novome društvu, ne posjeduju urednu vlasničku dokumentaciju, zbog čega nisu mogle biti uključene u temeljni kapital. Njihova vrijednost iskazat će se na posebnim računima u INA d.d. (potraživanje) i Plinacro d.o.o (obveze). Nakon sređivanja vlasničke dokumentacije, provest će se postupak povećanja temeljnog kapitala (dokapitalizacija).

14. Iz opisane dokumentacije nedvojbeno proizlazi, a što između stranaka niti nije bilo sporno, da su na tužitelja prilikom osnivanja preneseni navedeni plinovod Budrovac – Varaždin I i MRČ Budrovac, dok iz iste nije vidljivo da bi na tužitelja bila prenesena i sporna nekretnina.

15. Tužitelj nije kao dokaz dostavio preostali dio Elaborata s Popisima 2-4 (koji prema Sadržaju Elaborata sadrže i popis nekretnina koje čine dio temeljnog kapitala tužitelja odnosno nekretnine koje su prenesene na tužitelja prilikom osnivanja), ali navedeno nije od značaja, a budući da niti ne tvrdi da je prilikom osnivanja tužitelja u njegov temeljni kapital unesena čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] već svoju tužbu temelji upravo na činjenici da su na njega preneseni predmetni plinovod i MRČ te stoga smatra da je time prenesena i nekretnina na kojoj se isti nalaze.

16. Sud je pročitao potvrdu s knjigovodstvenim stanjem imovine na dan 31. siječnja 2022. Top Računovodstvo Servisi d.o.o. Zagreb, Član INA Grupe, Računovodstva dugotrajne imovine i zaliha od 18. veljače 2022. (dalje: Potvrda od 18. veljače 2022.) kojom se potvrđuje da se zemljište zk. ul. [broj ZK uloška] čkbr. [katastarska čestica] nalazi u popisu dugotrajne imovine, odnosno u bilanci stanja osnovnih sredstava INA-Industrija nafte d.d. Zagreb i to od 1975.

17. Tužitelj (koji je prema pravilu o teretu dokazivanja trebao predložiti dokaze za ono što tvrdi i na čemu temelji svoj zahtjev) to ne samo da nije dokazao, a sve polazeći od odredaba članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) odnosno odredbe članka 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), već je dokazano pa čak i neospornim učinjeno nešto drugo: da prilikom osnivanja tužitelja vrijednost utužene nekretnine nije procijenjena u tužiteljev temeljni kapital i da ta nekretnina nije iskazana u tužiteljevom temeljnom kapitalu već se nalazi u popisu dugotrajne imovine tuženika, a kako to proizlazi iz Potvrde od 18. veljače 2022., koju potvrdu tužitelj tijekom postupka nije osporavao.

18. Stajalište je ovoga suda kako Plinacro d.o.o. nije stekao pravo vlasništva na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu INA d.d. samo na temelju prijenosa plinovoda Budrovac – Varaždin I i MRČ Budrovac koji se nalaze na toj nekretnini, ako sama nekretnina nije bila unesena u Ugovor o unosu stvari i prava odnosno Elaborat. Naime, pravo vlasništva na nekretnini stječe se zakonom predviđenim upisom u zemljišnu knjigu na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo pravo vlasništva prijeđe na stjecatelja (članak 119. ZV), a što je u ovom slučaju izostalo budući da dokumentacija o osnivanju tužitelja ne sadrži valjano očitovanje volje tuženika kao zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnine i osnivača tužitelja, a niti takva volja proizlazi iz ostalih provedenih dokaza već upravo suprotno (npr. Potvrda od 18. veljače 2022.).

19. Tužitelj u tužbi upućuje na odredbu članka 9. ZV navodeći da je u Elaboratu naveden i MRČ Budrovac kao i sam plinovod Budrovac – Varaždin 1 u sklopu kojega se nalazi predmetni MRČ Budrovac te (op.a. pogrešno) zaključuje da iz navedenog očigledno proizlazi kako je u temeljni kapital tužitelja uneseno i pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19.1. Naime, odredbom članka 366. stavka 1. ZV propisano je da od dana stupanja na snagu tog Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. tog Zakona, dok je odredbom članka 9. stavka 1. i stavka 3. ZV propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina i da sve što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji.

19.2. Sukladno tome, pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano, a to što je s njom trajno povezano (u ovom slučaju plinska infrastruktura, uz ostalo, plinovod Budrovac – Varaždin I i MRČ Budrovac) ne čini pojedinačnu nekretninu.

19.3. Odredbom članka 395. stavka 2. ZV određeno je da se od dana stupanja na snagu tog zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. To znači da nakon stupanja na snagu ZV odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

19.4. Iz navedenih odredbi proizlazi da je vlasnik zemljišta, vlasnik i svega što se nalazi ispod nekretnine i na njezinoj površini, a ne obrnuto, kako to pogrešno tumači tužitelj.

20. Sud je, nadalje, ispitao okolnosti vezane za eventualno tužiteljevo stjecanje prava vlasništva nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju zakona dosjelošću.

21. Za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću relevantne su sljedeće odredbe Zakona o vlasništvu. Prema članku 159. stavku 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. U članku 159. stavku 2. ZV određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je u stavku 3. određeno da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 160. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Prema članku 11. stavku 1. ZV samostalni je posjednik onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, a nesamostalni je posjednik onaj tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, dok je u stavku 2. određeno da će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Prema članku 18. stavku 1. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), prema stavku 2. posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a prema stavku 3. posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema članku 18. stavku 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

22. Stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti predstavlja stjecanje vlasništva na temelju zakona, što znači da određena osoba stječe navedeno pravo trenutkom ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki i onda kada iste nisu u skladu sa stvarnim zemljišnoknjižnim stanjem. Za takvu vrstu stjecanja prava vlasništva je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom članka 159. ZV-a te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira, ali je oboriva zakonska presumpcija pa je teret dokazivanja da posjed ne bi bio pošten na tuženiku.

23. Dakle, da bi se na temelju zakona, originarno, steklo pravo vlasništva dosjelošću potrebna je određena kvaliteta posjeda – da je samostalan te zakoniti, istinit i pošten (redovna dosjelost) ili barem pošten (izvanredna dosjelost), kroz određeno vrijeme.

24. Primarno valja istaknuti da između parničnih stranaka činjenično nije sporno, a to proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (stranica 48 spisa), da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine.

25. Na okolnost utvrđivanja posjeda tužitelja 9. srpnja 2025. proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisustvovanje vještaka geodetske struke Viktora Kozjaka. Vještak je izvršio identifikaciju nekretnine te iz iskaza vještaka na uviđaju proizlazi da nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja ograđeno gospodarsko dvorište unutar kojega je izgrađena mjerno-redukcijska stanica i pripadajuća infrastruktura. Sa istočne strane čestice nalazi se livada i dio oranice, a sa sjeverno-istočne, sjeverne, zapadne i južne strane uz ogradu se nalazi pojas livade u širini otprilike 2 metra. Nadalje, sud je na uviđaju utvrdio da se unutar ograde, u blizini ulaznih vrata, nalaze ploča sa znakovima upozorenja i ploča na kojoj je upisano Plinacro MRČ Budrovac.

25.1. Iz Nalaza vještaka geodetske struke Viktora Kozjaka od 9. srpnja 2025. i prikaza čestica na katastarskom planu (stranica 93-113 spisa) proizlazi da se na spornoj nekretnini nalazi infrastruktura plinovoda i prateći objekti plinovoda, time da su upravitelji infrastrukture tužitelj Plinacro d.o.o., ali i tuženik INA d.d., dok preostali dio čestice izvan ograđenog dijela, prema iskazu vještaka predstavlja livada i dio oranice. Iz prikaza čestica na katastarskom planu (stranica 100 spisa) vidljivo je da je tužitelj upravitelj više plinovoda te mjerno-redukcijske stanice koja se nalazi na predmetnoj nekretnini dok je tuženik upravitelj jednog plinovoda koji prolazi predmetnom nekretninom te objekta katodne zaštite koji se također nalazi na predmetnoj nekretnini.

25.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka te je i sud isti prihvatio kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke.

26. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj u posjedu plinovoda i mjerno- regulacijske stanice odnosno plinske infrastrukture koju održava i dijela zemljišta na kojem se isti nalaze. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da je, uz ograđeni prostor u kojem se nalazi podzemna i nadzemna plinska infrastruktura kojom upravlja tužitelj, u posjedu i dijelova predmetne nekretnine izvan ograđenog prostora odnosno dijela nekretnine koji je u naravi livada i dio oranice te pojasa livade u širini 2 metra koji se nalazi s vanjske strane ograđenog dijela nekretnine uz ogradu i to na tri odnosno četiri strane. Dakle, tužitelj nije dokazao da je u posjedu cijele nekretnine već samo dijela na kojem se nalazi plinska infrastruktura koju održava.

27. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da na navedenoj nekretnini ima plinovode, naftovode, kondenzatovode i vodove za CO2 čiji su nadzemni dijelovi vidljivi na površini nekretnine i koje tuženik redovito održava, a koje navode tuženika tužitelj tijekom postupka nije osporavao. Navedeno dijelom proizlazi i iz nalaza vještaka odnosno prikaza čestica na katastarskom planu iz kojeg je vidljivo da se na predmetnoj nekretnini nalazi plinovod i objekt katodne zaštite kojim upravlja tuženik.

28. Posjedovanje stvari kao svoje, odnosno da dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik (samostalni savjesni posjed) osnovni je uvjet za stjecanje prava vlasništva, kako redovnom, tako i izvanrednom dosjelošću. Iz tužiteljevih navoda u tužbi u kojima ističe da je Ugovorom o unosu stvari i prava, Izjavom o preuzimanju temeljnog kapitala kao i Izjavom o osnivanju društva, u temeljni kapital tužitelja tj. njegovu imovinu unesen MRČ Budrovac, sud utvrđuje da je tužitelj svjestan da je na njega prenesen samo MRČ Budrovac, a činjenica da iz navedenog kao pravna osoba (op.a. pogrešno) zaključuje da je preneseno i zemljište na kojem se MRČ nalazi, ne čini njegov posjed savjesnim samostalnim posjedom, posebice, kao što je navedeno u ranijim točkama obrazloženja, ne u odnosu na cijelu nekretninu. Budući da iz nalaza vještaka, a koji stranke nisu osporavale, proizlazi da i tuženik upravlja dijelom infrastrukture koja se nalazi na predmetnoj nekretnini te kako tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik istu održava, sud zaključuje da, suprotno navodima tužitelja, isti nije u samostalnom posjedu predmetne nekretnine u cjelini.

29. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, članak 18. stavak 1. ZV). Ugovor o unosu stvari i prava i Elaborat koji je sastavni dio navedenog Ugovora, ne predstavlja pravni posao koji bi bio valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine u cijelosti pa posjed tužitelja nije zakonit. Naime, tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine u cjelini, već u dijelu koji mu je potreban za održavanje plinovoda i mjerno-regulacijske stanice, a budući da su isti uneseni u temeljni kapital tužitelja te imajući na umu činjenicu da na istoj nekretnini i tuženik održava dio infrastrukture, a da je za preostali dio nekretnine (izvan ograđenog dijela) utvrđeno da tužitelj niti nije u posjedu. Stoga je zakonit posjed tužitelja dijela predmetne nekretnine na kojem se nalazi plinska infrastruktura koja mu je prilikom osnivanja prenesena i koju održava dok nije zakonit u odnosu na preostali dio nekretnine.

30. Dalje, iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi da je tužitelj posjed pribavio silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, pa sud zaključuje da je istinit posjed dijela predmetne nekretnine na kojem se nalazi plinska infrastruktura koja mu je prilikom osnivanja prenesena i koju održava (članak 18. stavak 2. ZV).

31. U odnosu na poštenje, prema odredbi članka 18. stavka 5. ZV, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Prema članku 18. stavku 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed odnosno da nekretnina nije njegovo vlasništvo, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi članka 18. stavka 6. ZV poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

31.1. Iz prethodno navedene dokumentacije sud zaključuje da posjed u konkretnom slučaju nije pošten iz razloga što je u temeljni kapital procijenjena samo vrijednost plinovoda Budrovac – Varažin I i MRČ Budrovac, a ne i zemljišta. Tužitelj nije pošteni posjednik prijeporne nekretnine jer je znao, odnosno morao je znati da nekretnina nije njegovo vlasništvo bez obzira na dostavljenu dokumentaciju na koju se poziva u tužbi. Kao pravna osoba, tužitelj je imao pravnu službu koja je vrlo jednostavno mogla provjeriti popis imovine unesene u temeljni kapital tužitelja prilikom osnivanja i zemljišnoknjižno stanje nekretnine. Sve ovo ukazuje na činjenicu da je tužitelj znao da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva u vlasništvu tuženika, a ta činjenica kroz dugi niz godina nije mogla ostati nepoznata tužitelju kraj nepostojanja valjanog ugovora o prijenosu prava vlasništva odnosno korištenja odnosno činjenice da ista nije unesena u temeljni kapital, kao i javnosti zemljišne knjige. Posjed tužitelja je u svakom slučaju nepošten od 7. prosinca 2015. kada mu je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Z-7422/2014 dostavljen prigovor INA d.d. od 29. listopada 2015. (stranica 60 spisa broj Z-7422/2014) u kojem navodi da je vlasnik predmetne nekretnine ovdje tuženik INA d.d. koji je ovdje tužitelju predao isključivo objekt MRS Budrovac čija površina iznosi 16 m², a nikako ne cijelu predmetnu nekretninu ukupne površine 8251 m², kao i da je suglasan s upisom prava služnosti za korist Plinacro d.o.o.

32. S obzirom na to da iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije savjestan samostalan posjednik predmetne nekretnine, niti njegov posjed ima zakonom određenu kakvoću (zakonit, istinit) u odnosu na cijelu nekretninu, a niti je tužiteljev posjed predmetne nekretnine pošten, u konkretnom slučaju, na strani tužitelja nema stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 159. stavka 2. i 3. tog članka ZV.

33. Temeljem svega navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravnog posla ni na temelju zakona dosjelošću, a posljedično niti za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan (točka I. izreke).

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da je tuženik uspio u cijelosti, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,01 kuna[1] .

34.1. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u iznosu od 250,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2024. sukladno Tbr. 9. toč. 5. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 62,50 eura jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, zatim na ročištima 11. ožujka 2025. i 4. studenog 2025., sve sukladno Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosima od po 250,00 eura te za nazočnost uviđaju 9. srpnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife u iznosu od 250,00 eura. Dakle, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka je ocijenjen osnovanim za iznos od 1.062,50 eura, te je tužitelj dužan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tuženiku.

34.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. u iznosu od 62,50 eura kojim tuženik traži odgodu ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora, kao i trošak sastava podneska od 27. rujna 2024. u iznosu od 62,50 eura kojim tuženik obavještava sud da ne postoji mogućnost mirnog rješenja spora u postupku medijacije, a budući da navedeni podnesci nisu bili potrebni za parnicu.

34.3. Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u toč. II. izreke.

Đurđevac, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Augustina Muršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi članka 106.a stavka 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Frano Gavranić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić, Zagreb

2. pun. tuženika Lorena Panežić, odvjetnica iz Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, na broj: I-4104