Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-363/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Ladi Medanić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Julije Abramović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženice VE, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, posl. br. broj K-DO-1241/17-VI od 20. prosinca 2017. godine, nakon održane javne rasprave dana 4. prosinca 2025. kada je zaključena u nazočnosti optuženice, branitelja optuženice, odvjetnika Nikole Pranjića i zastupnika optužbe ŽE, dana 5. prosinca 2025. godine u odsutnosti okrivljenika, branitelja i zastupnika optužbe, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I optuženica VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. V i Ž  rođ. R,  rođena **.**.1975.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, hotelijersko – turistički tehničar, zaposlena u Obiteljskom domu Vila Magnolija u Matuljima, s prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od 4.500,00 kuna, neudana, bez djece, sa završenom SSS, vlasnica stana na adresi prebivališta i osobnog vozila marke Škoda Yeti

k r i v a  j e

što je:

dana 19. prosinca 2014.g. u Rijeci kao jedini član uprave i direktor trgovačkog društva "Potez" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u nakani da se domogne nepripadne imovinske koristi protivno odredbi čl. 430 Zakona o trgovačkim društvima ( NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13), a u svezi s odredbom čl. 252 st. 1 istog Zakona, kojima je propisana dužna pozornost i odgovornost članova uprave u vođenju poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, u ime TD "Potez" d.o.o. u dogovoru sa sadašnjim članom i prokuristom TD "Potez" d.o.o. RE, dana 19. prosinca 2014.g. dogovorila prodaju osobnog automobila marke VW Touareg, br. šasije [broj šasije], u vl. TD "Potez" d.o.o. s kupcem GE, u novčanom iznosu od 60.000,00 kuna, i pritom umjesto broja žiro računa TD "Potez" d.o.o. kupcu GE predala svoj osobni broj računa HR67 2340 0093 2069 0748 7 otvoren kod Privredne banke Zagreb, na koji broj računa joj je GE istoga dana uplatio novčani iznos od 60.000,00 kuna, od kojeg novčanog iznos je zadržala za sebe 40.000,00 kuna i na taj način oštetila navedenu tvrtku

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavila sebi protupravnu imovinsku korist,

čime je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavak 1. KZ/11,

pa se temeljem članka 246. stavka 1. KZ/11 optuženica VE

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedna) godina,

Na temelju čl. 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku izriče se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Temeljem članka 560. ZKP/08 i članka 71.stavak1. KZ/11 od okrivljenice oduzima se imovinska korist ostvarena tim kaznenim djelom u iznosu od 5.308,91 eura (pet tisuća tristoosam eura i devedeset i jedan cent), (40.00000 kuna), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenica ostvarila počinjenjem kaznenog djela a koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te je okrivljenica taj novčani iznos dužna uplatiti u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), nalaže se okrivljeniku da naknadi troškove ovog kaznenog postupka i to iznos od 300,00 (tristo) eura na ime troškova paušala sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, sve u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom poslovni broj uvodno označenom optužilo je optuženicu VE zbog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude. Sud je intervenirao u činjenični opis optužnice na način da je u predzadnjem redu iza riječi „kuna“ izmijenio na način „od kojeg novčanog iznos je zadržala za sebe 40.000,00 kuna“ umjesto 60.000,00 kuna, jer je u tijeku dokaznog postupka utvrđeno da je na račun TD uplaćen iznos od 20.000,00 kuna, a time nije promijenjen identitet optužbe.

2.Upitana na početku rasprave kakav stav zauzima prema optužbi, optuženica je iskazala da se u odnosu na optužbu ne smatra krivom.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem Izvoda iz sudskog registra (list 178 spisa), čitanjem iskaza svjedoka RE sa zapisnika kod ovog suda dana 03. lipnja 2025. (list 175-177 spisa), čitanjem iskaza svjedoka GE sa zapisnika kod ovog suda dana 11. studenoga 2025. (list 193-195 spisa),čitanjem i pregledavanjem materijalne dokumentacije koja prileže spisu i to podataka o poslovnom subjektu za tvrtku Potez d.o.o. ( list 5 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku Potez d.o.o. ( list 6 – 8 spisa), detalja prometa po računu PBZ vlasnika računa UE ( list 9 spisa), računa 1/TR/1 tvrtke Potez d.o.o. od 02. siječnja 2015.g. ( list 10 spisa), računa R1 10424905 VB Leasinga za klijenta Porez d.o.o. za vozilo VW Touareg 4x4 od 16. lipnja 2010.g. ( list 15 spisa), potvrde VB Leasinga o podmirivanju obveze tvrtke Porez d.o.o. od 28. rujna 2011.g. ( list 16 spisa), preslike registracijskog lista za vozilo VW Touareg (list 17 spisa), računa br. 01-1000032 Carmottto Co d.o.o. Rijeka od 01. lipnja 2010.g. ( list 18 spisa), Ugovora o financijskom leasingu br. 42208 ( list 19 spisa), preslike registracijskog lista za vozilo VW Touareg s računom 1/TR/1 i s podacima o registracijskom postupku ( list 20-22 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku Potez d.o.o. ( list 23 – 26 spisa),dopisa FINA-e u predmetu Trgovačkog društva Potez d.o.o. s dokumentacijom ( list 28 – 38 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tvrtke Potez d.o.o. i VE s odlukom o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora ( list 43 – 44 spisa), odluke o razrješenju direktora društva TD Potez d.o.o. od 28. rujna 2016.g. ( list 45 spisa), potvrde tvrtke Potez d.o.o. od 25. rujna 2016.g. ( list 46 spisa), Otkaza Ugovora o radu s podacima o plaći, mirovini i dr. ( list 47 – 48 spisa), odluke o zatvaranju potraživanja tvrtke Potez d.o.o. s priloženom karticom (list 51-52 spisa), Odluke o zatvaranju potraživanja tvrtke Potez d.o.o. od 31. prosinca 2015.g. s karticom ( list 54 – 55 spisa), prijave PDV-a za 2014.g., 2015.g. ( list 56 – 68 spisa), financijskog izvještaja za 2014.g. ( list 69 – 75 spisa), odluke o raspodjeli dobitka iskazana u završnom izvještaju za 2014.g. ( list 76 spisa), financijskog izvještaja za 2015.g. ( list 77 – 84 spisa), financijskog izvještaja za 2016.g. ( list 85 – 93 spisa), prijave poreza na dobit od 01. siječnja 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. ( list 94 – 96 spisa), zapisnika o održanom pripremnom ročištu kod Općinskog suda u Rijeci od 06. srpnja 2017.g. P Ob-537/2016 ( list 126 – 127 spisa), čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka VEN ( list 131 – 133 spisa) uz suglasnost stranaka, čitanjem i pregledavanjem Zapisnika o prvom ispitivanju osumnjičenice VE ( list 119 – 122 spisa) izvršen je uvid u KE za optuženicu, te je optuženica iznijela svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. Optuženica je u svojoj obrani koju je iznijela na kraju dokaznog postupka na raspravi kod ovog Suda dana 4. prosinca 2025. navela da je ona sa RE živjela u izvanbračnoj zajednici u to vrijeme, prvo su bili kod nje u stanu a nakon toga u kući na [adresa]. Ona je bila direktorica te firme, jer je RE osnovao tu firmu, a kako je otišao od kuće i supruge, on nije mogao biti direktor pa je tada imenovao okrivljenicu. Okrivljenica je u firmi radila sve u najboljoj namjeri, najbolje što je znala, radila je odgovorno i savjesno. RE nije mogao biti direktor, sve veće odluke u firmi ustvari je donosio on, npr. ugovaranje posla, plaćanje kredita, sve je to radio on. On bi nju nazvao i rekao bi joj što mora otići potpisati. Tako je bilo i u trenutku kad je odlučio prodati taj auto, on je dogovorio tu prodaju sa UE, okrivljenica je prvo UE izdala faktura firme Potez d.o.o., međutim kad mu ju je dala on je nije htio, već je rekao da se dogovorio s RE i da će mu on dati fakturu, rekla mu je da neka vidi s RE, RE je kasnije nazvao i rekao da su se dogovorili oko manjeg iznosa, bilo je dogovoreno da to bude na okrivljeničino ime. Okrivljenica je upozoravala da je auto na firmu i da to nije u redu što se radi, međutim kako je RE donosio odluke i odlučivao što će se raditi, jer svi su znali da je ona ustvari pro forme direktor firme, a RE je odlučivao. Okrivljenica je kasnije GE i donijela tu fakturu na iznos koji su se dogovorili on i RE, a po pitanju računa RE joj je rekao da mu da svoj račun, i okrivljenica mu je dala svoju karticu, i RE je dao UE njenu karticu i rekao da uplati na njen račun. Ona nije mogla previše utjecati na RE jer je on bio eksplozivan, i kad ga je bila upozorila, planuo je i tada je rekao da ne odlučuje okrivljenica nego on i da neka napravi kako on kaže. Ona nije nikad ništa učinila na štetu firme, ona je uvijek sve u redovnom roku plaćala i vodila je brigu da sve bude u redu, a RE je smatrao da je firma njegova i da on može raditi što hoće.

4.1. Na upit branitelja okrivljenica je navela da je naloge knjigovodstvu za glavne odluke davao ustvari RE, ona bi eventualno otišla potpisati ili nešto odnijeti na banku ili Poreznu, ali RE je dogovarao sve poslove. RE je njoj kasnije i prijetio, prijavila ga je, bio je verbalno nasilan, njemu se stanje nekako počelo pogoršavati, postao je verbalno agresivan, nije se znao kontrolirati pogotovo kad bi popio, tako da je ona otišla od njega. Ona se njega bojala.

4.2. Prethodno na Zapisnika o prvom ispitivanju osumnjičenice VE ( list 119 – 122 spisa) okrivljenica je je porekla počinjenje predmetnog kaznenog djela, navodeći kako je prodaju predmetnog vozila vlasništvo firme Potez d.o.o. dogovorio RE sa GE, te da je RE naložio da se novčani iznos od 60.000,00 kuna uplati na njezin osobni račun od kojeg novčanog iznosa je plaćeno vozilo Škoda Yeti koje je sada u njezinom vlasništvu za novčani iznos od 117.000,00 kuna. Razliku za predmetno vozilo je ona digla sa svog osobnog računa. U izvanbračnoj zajednici s RE bila je od početka 2007.g. do kraja 2016.g. te je u odnosu na imenovanog podnijela prijavu zbog kaznenog djela prijetnje kod ODO Rijeka u 2016.g. U odnosu na priloženi račun broj 1/TR/1 od 02. siječnja 2015.g. navela je kako je potpis na istom računu njezin, a da je knjigovodstveni servis izdalo navedeni račun s iznosom od 20.000,00 kuna zato što je RE tako od nje tražio, kako bi se manje platio porez. Knjigovodstvo za navedenu tvrtku radila je firma Stanković d.o.o.

5. Svjedok RE, na zapisnik kod ovog Suda dana 3. lipnja 2025. naveo je kako ostaje kod iskaza sa zapisnika o ispitivanju svjedoka RE (list 134-136 spisa) dan u PU PG 8. prosinca 2017., gdje je isti naveo kako je osnovao društvo Potez d.o.o. 2007.g. kada je bio jedini član društva i jedini član uprave, odnosno direktor. Tijekom 2012.g. je imao ozbiljne zdravstvene probleme i to dva moždana udara, pa je na VE prenio poslovni udio u društvu Potez d.o.o. u cijelosti bez naknade, odnosno od 2012.g. pa do rujna 2016.g. VE bila je jedini vlasnik i jedini direktor društva Potez d.o.o. U vrijeme kada je VE bila jedini član i jedini direktor društva bio je zaključen Ugovor o radu između nje i društva Potez d.o.o. Društvo Potez d.o.o. imalo je u vlasništvu osobno vozilo marke VW Touareg, a on i VE su zajednički donijeli odluku o prodaji vozila koje je tada krajem 2014.g. bilo staro 10 godina, i prijeđenih 280.000 km, te mu je serviser rekao da je vrijednost tog vozila na tržištu 8.000,00 Eura tj. oko 60.000,00 kuna. Ponudio je svom dugogodišnjem prijatelju GE da kupi vozilo za cijenu od 60.000,00 kuna gdje je u kafiću bila i VE te je on tada rekao neka da GE broj računa na koji će uplatiti dogovoreni iznos. Navodi kako se točno sjeća da je rekao VE da GE preda broj računa od firme Potez d.o.o. te je tada VE na papiriću ispisala broj računa na koji će uplatiti GE. GE je otišao u PBZ gdje ima otvoren račun i izvršio uplatu na račun koji mu je dala VE. On nije provjeravao broj računa koji mu je dala, te je tada mislio da je VE dala GE broj žiro računa firme Potez d.o.o. jer je firma bila vlasnik vozila i jedino se na taj račun mogla izvršiti uplata. Tada nije niti pomislio da mu je dala neki drugi broj računa. VE je obavljala cjelokupno poslovanje društva Potez d.o.o. i trebala je taj isti dan ili u narednih par dana ispostaviti fakturu prema GE za izvršenu prodaju vozila, međutim kasnije je saznao da je faktura izdana 2015.g., a ne 2014.g. kada je vozilo i prodano. Društvo Potez preuzeo je u rujnu 2016.g., a u proljeće 2017.g. počeo je pregledavati financijsku dokumentaciju društva Potez d.o.o. U knjigovodstvenom uredu, odnosno od VEN zatražio je da izvrši provjere, odnosno ista mu je prenesla da je potraživanje od UE bilo zatvoreno jer je potraživanje iznosilo 20.000,00 kuna, a ne 60.000,00 kuna koje je GE uplatio za kupnju vozila. Nakon toga kontaktirao je GE vezano za navedenu fakturu koju je dobio od VE za kupnju vozila na iznos od 20.000,00 kuna, te mu je isti potvrdio kako mu je VE predala takvu fakturu. Društvo Potez d.o.o. nije imalo nikakve financijske obveze prema tada jedinom članu društva i jedinom članu uprave VE. Kada je to saznao, putem Odvjetničkog ureda odvjetnice Nataše Petančić podnio je kaznenu prijavu protiv VE.

5.1. Svjedok je želio dodati da okrivljenica nije prodavala njegov auto, taj Tuareg, nije niti bila kad je on GE prodao taj auto, okrivljenica nije znala ni voziti, on ju je poslije naučio da vozi. GE je htio kupiti taj auto odmah i svjedok je rekao okrivljenici da GE da broj računa na koji će uplatiti za kupovinu tog auta.

5.2. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da je on kupio Škodu Yetti, on je to sve dogovorio, okrivljenica mu je rekla da ne može kupiti Škodu Yetti na firmu, i rekla je da taj auto stave na njezino ime, da ona ima bonus. Tako je i napravio.

5.3. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da joj je on tada rekao da uzme novac s firme i da uplati za kupnju Škode Yetti.

5.4. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da su vođeni kazneni postupci za prijetnju okrivljenici ali on da je oslobođen. To je bilo 2016./2017.

5.5. Svjedok je nadalje naveo da on potražuje sve što je njegovo.

6. Svjedok GE, ispitan izvanraspravno kod ovog Suda dana 11. studenoga 2025. naveo je kako on u cijelosti ostaje kod svog iskaza sa zapisnika o ispitivanju svjedoka (list 129-130 spisa), gdje je isti naveo kako je krajem 2014.g. od njegove firme u vlasništvu njegovog prijatelja RE kupio osobno vozilo marke VW Touareg koje je tada bilo staro deset godina. Kako se radilo o vozilu starom 10 godina prema kataloškoj vrijednosti vrijednost vozila je bila oko 8.000,00 Eura, te ga je i RE cijenio na taj način odnosno na novčani iznos od 60.000,00 kuna. Mjesec dana prije kupnje vozila od RE je doznao kako je vlasnik tog vozila njegova firma Potez d.o.o. Pristao je kupiti vozilo od RE, a tu odluku je rekao RE u kafiću Citrus u kojem je tada bila prisutna i VE. Prije toga je u PBZ gdje ima otvoren tekući račun zatražio manji kredit, odnosno vozilo je kupio sredstvima iz kredita i svojom ušteđevinom. Tog dana kada je rekao RE da pristaje na kupnju vozila RE je u njegovoj nazočnosti rekao VE da mu da broj računa na koji će uplatiti dogovorenu cijenu od 60.000,00 kuna, te mu je VE na komadiću papire napisala broj računa. Nije niti gledao u taj papir koji mu je dala nego ga je spremio u džep košulje i otišao u PBZ u kojoj je prebacio iznos od 60.000,00 kuna sa svog tekućeg računa na broj računa koji mu je predala VE. U PBZ-u dobio je potvrdu da je izvršen prijenos novca te je tu potvrdu dao na ruke VE. Odmah po kupnji vozila dobio je račun od VE koja mu je rekla da će mu izdati račun s time neka se on malo strpi jer da ima puno obveza. Negdje prije prijenosa vlasništva VE mu je predala račun tvrtke Potez d.o.o. o kupnji vozila s kojim je otišao u MUP radi prijenosa vlasništva vozila na svoje ime. On tada nije uočio da je račun izdan na iznos od 20.000,00 kuna, umjesto na 60.000,00 kuna koliko je on platio to vozilo. Isto tako nije uočio niti datum kojim je datiran račun jer bi on sigurno reagirao na iznos koji je izdan jer vozilo nije platio 20.000,00 kuna nego 60.000,00 kuna i to prijenosom novca s njegovog tekućeg računa. U ljeto 2017.g. nazvao ga je RE na telefon i rekao mu kako novac za kupnju vozila VW Touareg u prosincu nije uplatio na račun firme Potez d.o.o. nego na privatni račun VE. VE mu je za kupnju vozila izdala račun na 20.000,00 kuna umjesto na 60.000,00 kuna. Tada je RE pitao kako da nije znao više od dvije godine da novac nije uplaćen na račun firme Potez d.o.o., a ovaj mu je odgovorio da nije znao jer da je prepustio sve poslove VE

6.1. Svjedok je naveo da istome nema ništa za dodati.

6.2. Na upit branitelja okrivljenice, svjedok je odgovorio da je RE bio prisutan kad je okrivljenica svjedoku dala već pripremljeni papirić sa brojem računa na koji je trebao uplatiti iznos, i on je otišao to uplatiti i donio je natrag potvrdu. U vrijeme kada mu je dan broj računa na koji treba uplatiti bili su prisutni svi troje, i kada je donio potvrdu o uplati bili su prisutni svi troje. On je sve dogovorio s gospodinom RE, okrivljenica nije imala veze s tom kupoprodajom, samo mu je dala na tom smotanom papiriću broj za uplatu iznosa. Potvrdu o uplati on misli da je htio dati gospodinu RE, međutim on mu je rekao da tu potvrdu da okrivljenici. Kasnije je rijetko bio u kontaktu s gospodinom RE, nije mu poznato da bi on kupio drugi auto, nije mu ni spominjao ta sredstva do dana kad ga je ljutit nazvao, to je bilo nakon godinu i više dana, i tada mu je rekao da novci nisu uplaćeni na račun firme, nego na račun VE.

Prilikom uplate novaca u banci on misli da je rekao da je u pitanju kupnja auta.

6.3. Na upit zastupnika optužbe svjedok je odgovorio da taj smotani papir s brojem računa kojeg mu je dala VE ona mu ga je dala izravno. Potvrdu da je uplatio dao je izravno okrivljenici u ruke.

7. Svjedokinja VEN iskazivala je na Zapisnik o ispitivanju svjedoka kod MUP, PU PG, Sektora Kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminala od 7. prosinca 2017. kako je zaposlenik Knjigovodstvenog servisa Stanković d.o.o. na radnom mjestu knjigovođe koji servis od 01. srpnja 2011.g. obavlja knjigovodstvene usluge za društvo Potez d.o.o. Poznato joj je kako je jedini vlasnik i odgovorna osoba tvrtke Potez d.o.o. bio RE, a nakon njega jedini vlasnik i jedina odgovorna osoba je bila VE i to od 2012.g. do rujna 2016.g. Nakon toga jedini vlasnik društva je RE, dok je odgovorna osoba NE, a RE je prokurist, a tako je i danas. Prema konto karticama društvo Potez d.o.o. društvo ima u vlasništvu putničko vozilo marke VW Touareg. Društvo Potez d.o.o. je prije isteka Ugovora o leasingu vozilo otplatilo u cijelosti, a navedeno je poznato prema zaprimljenom računu leasing kuće. Firma Potez d.o.o. je vozilo marke VW Touareg prodala dana 02. siječnja 2015.g. za novčani iznos od 20.000,00 kuna kupcu GE iz [adresa], a navedeno joj je poznato na temelju uvida u izlazni račun društva Potez d.o.o. 1/TR/1 od 02. siječnja 2015.g. Navedeni račun ona je ispisala osobno, a koliko se sjeća misli da je VE rekla da je RE odlučio prodati vozilo marke VW Touareg, te neka napiše račun na 20.000,00 kuna s PDV-om prema kupcu GE. Predmetni račun je ona osobno sačinila prema nalogu VE čije je i potpis na istom računu. Tada RE nije bio prisutan. U odnosu na iznos računa od 20.000,00 kuna provjerila je iskazanu vrijednost vozila marke VW Touareg te je utvrdila da je bila iskazana vrijednost vozila u iznosu od većem od cijene vozila koje je prodano što je i ukazala VE. Na konto kartici je dana 31. prosinca 2015.g. zatvoreno potraživanje od kupca UE za prodano vozilo na temelju izdanog računa br. 1/TR/1 na iznos od 20.000,00 kuna. U ljeto 2017.g. RE ju je nazvao na telefon ili je osobno došao u ured, te ju je tražio da provjeri kada je G platio kupljeno vozilo, odnosno da provjeri kada je platio na žiro račun društva Potez d.o.o. Izvršila je provjeru te je utvrdila da kupac GE nikada nije izvršio nikakvu uplatu na žiro račun društva Potez d.o.o. odnosno da nije platio kupljeno vozilo te je potraživanje zatvoreno odlukom društva. Navedeno je povratno prenijela RE te je nakon toga od RE saznala da je GE kupio vozilo za iznos od 60.000,00 kuna, a ne za 20.000,00 kuna, ali da je iznos od 60.000,00 kuna uplatio na račun VE, a ne na račun prodavatelja društva Potez d.o.o. Na upit da li je društvo Potez d.o.o. imalo kakve novčane obaveze prema VE, ista je navela kako su VE od društva Potez d.o.o. isplaćene sve plaće kao i plaćeni porezi i doprinosi, a ista nikada nije dala bilo kakvu pozajmicu društvu Potez d.o.o.

8. Iz Izvoda iz sudskog registra (list 178 spisa) slijedi da je POTEZ d.o.o. brisan

29. ožujka 2023. Rješenjem Kt-23/1595-2,

9.Izvršenim uvidom u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu proizlazi kako je u navedeno vrijeme VE bila jedini član uprave i direktor TD-a.

10. Iz prometa po računu vlasnika GE izdan od PBZ proizlazi kako je imenovani dana 19. prosinca 2014.g. uplatio novčani iznos od 60.000,00 kuna za primatelja VE.

11.Uvidom u račun br. 1/TR/1 tvrtke Potez d.o.o. proizlazi kako je tvrtka Potez d.o.o. izdala račun GE za osobni automobil marke VW Touareg za novčani iznos od 20.000,00 kuna.

12. Iz dopisa FINA-e u predmetu Trgovačkog društva Potez d.o.o. s dokumentacijom (list 28 – 38 spisa),

13. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tvrtke Potez d.o.o. i VE s odlukom o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora (list 43 – 44 spisa), razvidan je radnopravni status okrivljenice.

14.Iz odluke o zatvaranju potraživanja tvrtke Potez d.o.o. s priloženom karticom (list 51-52 spisa),slijedi da je isto zatvoreno odlukom društva, te Odluke o zatvaranju potraživanja tvrtke Potez d.o.o. od 31. prosinca 2015.g. s karticom (list 54 – 55 spisa), razvidno je da je aa konto kartici dana 31. prosinca 2015.g. zatvoreno potraživanje od kupca UE za prodano vozilo na temelju izdanog računa br. 1/TR/1 na iznos od 20.000,00 kuna

15. Naposljetku je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije iz koje proizlazi da okrivljenica nije kazneno osuđivana.

16. Analizirajući obranu okrivljenice, uspoređujući je s provedenim dokazima, dakle analizirajući sve rezultate provedenog dokaznog postupka, temeljem utvrđenog stanja stvari, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenica ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvarila sva obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret optužnicom, pa ju je za to djelo valjalo oglasiti krivom i osuditi po zakonu.

17. Nije sporno da je okrivljenica u inkriminiranom periodu u Rijeci bila jedini član uprave i direktor trgovačkog društva "Potez" d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Nije sporno da je osobni automobila marke VW Touareg, u vl. TD "Potez" d.o.o. prodan kupcu GE, u novčanom iznosu od 60.000,00 kuna. Nije sporno da je taj iznos uplaćen na osobni broj računa okrivljenice otvoren kod Privredne banke Zagreb.

18. Sporno je da li je u inkriminiranom periodu okrivljenica u gospodarskom poslovanju na način kako joj se stavlja na teret optužbom povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavila sebi protupravnu imovinsku korist,

19.Okrivljenica u svojoj obrani poriče kako bi počinila kazneno djelo koje jo se stavlja na teret optužbom te navodi kako je ona radila onako kako joj je to naložio RE, kako ona je bila direktorica te firme, jer je RE osnovao tu firmu, a kako je otišao od kuće i supruge, on nije mogao biti direktor pa je tada imenovao okrivljenicu. Okrivljenica je u firmi radila sve u najboljoj namjeri, najbolje što je znala, radila je odgovorno i savjesno. RE nije mogao biti direktor, sve veće odluke u firmi ustvari je donosio on, npr. ugovaranje posla, plaćanje kredita, sve je to radio on. On bi nju nazvao i rekao bi joj što mora otići potpisati. Tako je bilo i u trenutku kad je odlučio prodati taj auto, on je dogovorio tu prodaju sa GE, okrivljenica je prvo GE izdala faktura firme Potez d.o.o., međutim kad mu ju je dala on je nije htio, već je rekao da se dogovorio s RE i da će mu on dati fakturu, rekla mu je da neka vidi s RE, RE je kasnije nazvao i rekao da su se dogovorili oko manjeg iznosa, bilo je dogovoreno da to bude na okrivljeničino ime. Okrivljenica je upozoravala da je auto na firmu i da to nije u redu što se radi, međutim kako je RE donosio odluke i odlučivao što će se raditi, jer svi su znali da je ona ustvari proforme direktor firme, a RE je odlučivao. Okrivljenica je kasnije GE i donijela tu fakturu na iznos koji su se dogovorili on i RE, a po pitanju računa RE joj je rekao da mu da svoj račun, i okrivljenica mu je dala svoju karticu, i RE je dao GE njenu karticu i rekao da uplati na njen račun, kako ona nije mogla previše utjecati na RE, jer je on bio eksplozivan, i bojala ga se.

20.Iz iskaza svjedok RE proizlazi kako su on i VE su zajednički donijeli odluku o prodaji vozila koje je tada krajem 2014.g. bilo staro 10 godina, i prijeđenih 280.000 km, te mu je serviser rekao da je vrijednost tog vozila na tržištu 8.000,00 Eura tj. oko 60.000,00 kuna. Ponudio je svom dugogodišnjem prijatelju GE da kupi vozilo za cijenu od 60.000,00 kuna gdje je u kafiću bila i VE te je on tada rekao neka da GE broj računa na koji će uplatiti dogovoreni iznos. Navodi kako se točno sjeća da je rekao VE da GE preda broj računa od firme Potez d.o.o. te je tada VE na papiriću ispisala broj računa na koji će uplatiti GE. GE je otišao u PBZ gdje ima otvoren račun i izvršio uplatu na račun koji mu je dala VE. On nije provjeravao broj računa koji mu je dala, te je tada mislio da je VE dala GE broj žiro računa firme Potez d.o.o. jer je firma bila vlasnik vozila i jedino se na taj račun mogla izvršiti uplata. Tada nije niti pomislio da mu je dala neki drugi broj računa. VE je obavljala cjelokupno poslovanje društva Potez d.o.o. i trebala je taj isti dan ili u narednih par dana ispostaviti fakturu prema GE za izvršenu prodaju vozila

21.Iz iskaza svjedok GE proizlazi kako kada je rekao RE da pristaje na kupnju vozila, RE je u njegovoj nazočnosti rekao VE da mu da broj računa na koji će uplatiti dogovorenu cijenu od 60.000,00 kuna, te mu je VE na komadiću papire napisala broj računa. Nije niti gledao u taj papir koji mu je dala nego ga je spremio u džep košulje i otišao u PBZ u kojoj je prebacio iznos od 60.000,00 kuna sa svog tekućeg računa na broj računa koji mu je predala VE. U PBZ-u dobio je potvrdu da je izvršen prijenos novca te je tu potvrdu dao na ruke VE. Negdje prije prijenosa vlasništva VE mu je predala račun tvrtke Potez d.o.o. o kupnji vozila s kojim je otišao u MUP radi prijenosa vlasništva vozila na svoje ime. On tada nije uočio da je račun izdan na iznos od 20.000,00 kuna, umjesto na 60.000,00 kuna koliko je on platio to vozilo. Isto tako nije uočio niti datum kojim je datiran račun, jer bi on sigurno reagirao na iznos koji je izdan, jer vozilo nije platio 20.000,00 kuna nego 60.000,00 kuna i to prijenosom novca s njegovog tekućeg računa . U ljeto 2017.g. nazvao ga je RE na telefon i rekao mu kako novac za kupnju vozila VW Touareg u prosincu nije uplatio na račun firme Potez d.o.o. nego na privatni račun VE. VE mu je za kupnju vozila izdala račun na 20.000,00 kuna, umjesto na 60.000,00 kuna. Tada je RE pitao kako da nije znao više od dvije godine da novac nije uplaćen na račun firme Potez d.o.o., a ovaj mu je odgovorio da nije znao jer da je prepustio sve poslove VE

22.Iz iskaza svjedokinje VEN proizlazi kako je Firma Potez d.o.o. vozilo marke VW Touareg prodala dana 02. siječnja 2015.g. za novčani iznos od 20.000,00 kuna, kupcu GE iz [adresa], a navedeno joj je poznato na temelju uvida u izlazni račun društva Potez d.o.o. 1/TR/1 od 02. siječnja 2015.g. Navedeni račun ona je ispisala osobno, a koliko se sjeća misli da je VE rekla da je RE odlučio prodati vozilo marke VW Touareg, te neka napiše račun na 20.000,00 kuna s PDV-om prema kupcu GE. Predmetni račun je ona osobno sačinila prema nalogu VE čije je i potpis na istom računu. Tada RE nije bio. Od RE saznala je da je GE kupio vozilo za iznos od 60.000,00 kuna, a ne za 20.000,00 kuna, ali da je iznos od 60.000,00 kuna uplatio na račun VE, a ne na račun prodavatelja društva Potez d.o.o.

23. Dakle, iskazi svjedoka RE, GE i ŽEN koji su iskazivali u bitnom istovjetno, logički su se nadopunjavali, sudac nije pronašao razloga zbog kojeg bi neistinito teretili okrivljenicu, njihovi iskazi potkrijepljeni su dokumentacijom koja prileže optužbi, stoga je sudac te iskaze ocijenio kao vjerodostojne, a ti iskazi, kao i materijalni dokazi u cijelosti su obeskrijepili obranu okrivljenice.

24. Naime, obrana okrivljene nelogična je i kontradiktorna. Iako, okrivljenica nije sporila da je u inkriminirano vrijeme bila direktor trgovačkog društva, a čija odgovornost se temelji na odredbi čl. 430 i 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima kojima je propisana dužna pozornost i odgovornost članova uprave u vođenju poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, nije sporila niti da je u inkriminirano vrijeme preuzela vođenje tvrtke, međutim branila se da je bila samo direktor proforme, a takva njezina obrana obeskrijepljena je iskazima kako svjedoka, tako i materijalne dokumentacije koja prileže optužbi.

25. Obzirom da je osobno vozilo marke Tuareg bilo vlasništvo tvrtke, onda je posve logično da novac za prodaju predmetnog vozila i bude uplaćen na račun predmetne tvrtke, a ne na privatni račun okrivljenice, čemu se ona u početku navodno opirala, a onda u strahu od RE, ipak prihvatila da se plati na njezin osobni račun. Neobično je da RE nije zatražio da se uplati na njegov račun, ukoliko je imao neke „skrivene namjere“ kako insinuira okrivljenica.

26.Prema iskazima oba svjedoka RE i GE u kafiću umjesto da okrivljena GE preda račun tvrtke Potez na koji treba uplatiti novčani iznos, okrivljena mu predaje broj svoga računa na koji je GE uplatio novčani iznos od 60 tisuća kuna. Da nešto nije u redu, primijetila je i knjigovođa REN koja je provjerom utvrdila kako kupac GE nikada nije izvršio nikakvu uplatu na žiro račun društva Potez, odnosno da nije platio kupljeno vozilo što je prenijela RE, od koga je doznala da je GE kupio vozilo za iznos od 60 tisuća kuna. Kako bi se prikrilo gore navedeno, onda upravo okrivljena na račun tvrtke Potez d.o.o. vrši uplatu za kupljeno vozilo, ali ne za novčani iznos koji je primila od 60 tisuća kuna već za iznos od 20 tisuća kuna, a koji predmetni račun je sačinila REN, a sve prema nalogu okrivljene.

27. Stoga, obrane okrivljenice kako je ona sve radila po nalogu RE kojeg se bojala, koji je bio agresivan, s kojim je i prekinula vezu, potpuno je nelogična, jer kad bi tako bilo iz kojeg razloga bi RE zatražio da se novac od prodaje auta koji je u vlasništvu tvrtke, prebaci na račun okrivljenice, a ne na račun tvrtke.

28. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu sve prethodno provedene dokaze, ocjenom tih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi, (prethodno obrazloženo) sud je utvrdio da je okrivljenica kao jedini član uprave i direktor TD Potez d.o.o. dana 19. prosinca 2014.g. u dogovoru sa članom i prokuristom TD Potez d.o.o. RE dogovorila prodaju osobnog vozila marke VW Touareg GE kao kupcu, za novčani iznos od 60.000,00 kuna, s time da mu je pritom umjesto broja računa TD Potez d.o.o. predala svoj osobni broj računa otvoren kod PBZ na koji broj računa joj je GE istog dana uplatio novčani iznos od 60.000,00 kuna od kojeg je novčanog iznosa za sebe zadržala 40.000,00 kuna, a na štetu tvrtke, stoga je sud nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenice "tempore criminis", ostvarila sva obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret optužnicom, dakle kaznenog djelo protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavak 1. KZ/11,

29. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenica postupala s izravnom namjerom budući je obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bila svjesna svog postupanja te da njezino ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a u tijeku postupka njezina ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela nije dovedena u pitanje.

30. Stoga je u svemu valjalo odlučiti kao u izreci presude, okrivljenicu za djelo opisano u izreci presude proglasiti krivom i osuditi po zakonu.

31. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljenici olakotnim cijenio okolnost da nije kazneno osuđivana, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenice sud nije pronašao.

32. Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje okrivljenice, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu okrivljenice u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti, kao i težinu počinjenog djela i stupanj ugroze zaštićenog dobra sud je okrivljenici izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a potom joj je izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

33. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja odnosno da će takva sankcija utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

34.Temeljem citiranih odredbi zakona u izreci od okrivljenice je oduzeta imovinska korist koju je ostvarila kaznenim djelom, u iznosu od 40.000,00 kuna, jer je 20.000,00 kuna uplaćeno na račun tvrtke koja je prestala postojati, a nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

35. Kako je okrivljenica proglašena krivom, na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu utvrđenu sukladno složenosti i duljini trajanja kaznenog postupka, kao i imovinskim prilikama okrivljenice.

U Rijeci, 5. prosinca 2025.

Sudac

Lada Medanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu Rijeka, uz zapisnik,

- okrivljenici,

- branitelju, uz zapisnik.