P-1252/2022-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu toga suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja CL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, protiv tuženika pod 1 TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2 SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Lovre Andrijašević, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženih i njihovog punomoćnika, na ročištu radi objave dana 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to u dijelu označenom u „Skici mjesta očevida“ sudskog vještaka Dražena Bušića od 12. studenog 2024. slovima A-B-C-D-E-F-A i žutom bojom, koja skica i izmjera se proglašavaju sastavnim dijelom ove odluke, stoga se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude i skice kao njezinog sastavnog dijela naznačeno kao gore, postići sva potrebna cijepanja u katastarskom elaboratu te odvajanje gore označenog dijela nekretnine vlasništva tužitelja iz dosadašnje katastarske čestice i to sve posebnim prijavnim listom i elaboratom o parcelaciji gore označene nekretnine i formiranju posebnog tužiteljevog dijela i vlasništva, a sve kako je gore označeno, te potom postići u zemljišnim knjigama ovoga suda usklađenje katastarskog knjižnog i upisanog prava s ovom presudom utvrđenim stanjem te upisom prava vlasništva predmetnog dijela označene nekretnine, odnosno novoosnovane čestice kao gore, na ime tužitelja u cijelosti uz istovremeno brisanje svakog takvog prava s imena tuženika u cijelosti, što su tuženici dužni trpjeti",
dok se u odnosu na više zatraženi dio kojim se tuženici obvezuju supotpisati nužne mjerničke elaborate i prijavne listove utvrđenja vlasničkog stanja izrađenih i usklađenih po ovoj presudi, a koje potpise tuženika, u slučaju uskrate u cijelosti zamjenjuje ova presuda, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.269,78 eur do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 28. ožujka 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodi kako je vlasnik kuće i okućnice s vrtom u [adresa], položenim na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] te na predmetnom dijelu nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], na kojoj su pogrešno označeni tuženici kao vlasnici. Dodaje kako predmet spora predstavlja u cijelosti ograđen vrt položen sjeverno i zapadno uz nespornu kuću, te je u samostalnom i neometanom posjedu tužitelja i njegovih prednika dulje od pedeset godina, stoga su ga njegovi prednici stekli dosjelošću. Na kraju navodi kako tuženik pod 1 svojata predmetnu površinu i uznemirava tužitelja u posjedovanju izvođenjem radova i rušenjem zidova, nakon čega je tužitelj uvidom u službene isprave utvrdio kako su tuženici greškom upisani kao vlasnici tog dijela nekretnine.
2. U svom odgovoru od 9. svibnja 2022. tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako je tužiteljeva prednica PL **.**.1970. sklopila kupoprodajni ugovor s dotadašnjom vlasnicom ŠL u kojem je precizno opisan predmet tog pravnog posla, odnosno kuća , položena na čest. zem. [katastarska čestica], vrt položen na čest. zem. [katastarska čestica] i pašnjak položen na čest. zem. [katastarska čestica], a na istovjetan način označen je predmet ugovora o darovanju nekretnina od 31. svibnja 2012. koji je tužitelj sklopio s majkom CLŽ. S tim u vezi smatraju kako u ovom slučaju nema stjecanja vlasništva dosjelošću, jer posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika nedostaje poštenje posjeda, kao jedno od osnovnih obilježja tog načina stjecanja. Dodaju kako su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem UL, a ona nasljeđivanjem nakon smrti JL koji je usmeno dao roditeljima tužitelja pravo korištenja predmetne nekretnine i ističu kako je ona sve vrijeme upisana u službenim katastarskim evidencijama kao posjed tuženika i njihovih pravnih prednika.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom katastarskih nacrta, fotografija priloženih u z tužbu i podnesak tužitelja od 22. travnja 2024., vlasničkih listova od 27. ožujka 2022., kupoprodajnog ugovora od 30. travnja 1970., ugovora o darovanju nekretnina od 31. svibnja 2012., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Vis od 6. svibnja 2024., zapisnika s ročišta održanog pred Općinskim sudom u Splitu i njegove presude na osnovu priznanja broj IIP-1279/1970-3 od 9. studenog 1970., očevidom održanim na licu mjesta od 2. rujna 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića i pregledom njegovog nalaza od 12. studenog 2024., saslušanjem svjedoka OL, IL, ZL, ČL, C, ĆL i ML, ĐL, GL, BL, LL, HL, VL, FL i EL te parničnih stranaka.
4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu i upis tog prava u zemljišnim knjigama.
7. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe samostalni i neometani posjed tužitelja koji, računajući i njegove pravne prednike, traje dulje od 50 godina i s tim u vezi stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po tužiteljevoj majci i njezinom pravnom predniku svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1471. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.
8. Pregledom vlasničkih listova od 27. ožujka 2022. razvidno je kako su ovdje nesporne nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] (zgrada), čest. zem. [katastarska čestica] (vrt), čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak) upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja, dok je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] (vrt površine 1030 m2) upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika, uz napomenu kako njihova pasivna legitimacija i nije bila sporna.
9. Pregledom zapisnika s ročišta održanog pred Općinskim sudom u Splitu i njegove presude na osnovu priznanja broj IIP-1279/1970-3 od 9. studenog 1970. razvidno je kako je KL ud. ĆL iz [adresa] utvrđena vlasnicom nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dok iz kupoprodajnog ugovora od 30. travnja 1970. proizlazi kako je označene nekretnine prodala PL ženi T.
10. Pregledom ugovora o darovanju nekretnina od 31. svibnja 2012. razvidno je kako je CLŽ kupljene nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] darovala sinu, ovdje tužitelju CL koji je po sklapanju tog posla stupio u njihov posjed.
11. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 2. rujna 2024. tužitelj je sudu i sudskom vještaku za geodeziju kao predmet spora pokazao dio u cijelosti ograđene vrtne površine koja s ovdje nespornom kućom tužitelja u [adresa], predstavlja cjelinu. Granicu spornog dijela vrta sa zapadne strane predstavlja novi kameno- betonski zid na kojem je postavljena ograda od metalnih stupića između kojih je razvučena žičana mreža i proteže se sve do kraja parcele u njezinom sjevernom dijelu, gdje granicu predstavlja stari kameni suhozid. Suprotnu, istočnu među predstavlja stari kameni zid koji se proteže u smjeru sjever-jug, a preostala južna granica nije materijalizirana, ali je odrediva, jer tužitelj pokazuje trasu čija je početna točka približno na mjestu panja posječene palme. Površina predmetne nekretnine zemljane je podloge, duž zida sa zapadne strane zatiče se betonska staza, u krajnjem sjevernom dijelu tri su stabla naranče, a pored svega na dijelu površine su ostatci dvije posječene palme. Ovom prilikom stranke su učinile nespornim kako je ispod kameno-betonskog zida sa zapadne strane položeno zemljište u posjedu tuženika koje je, posebno u međašnom dijelu, strme konfiguracije i visinske razlike koja se evidentira u razmaku od pola metra do metar i pol. Također je utvrđeno kako je praktički cjelokupna parcela tuženika očišćena, s nizom stabala i iznimno strme konfiguracije, a na pojedinim dijelovima niža je od spornog zemljišta i desetak metara.
12. Sudski vještak Dražen Bušić u svom je nalazu od 12. studenog 2024. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena u istočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u naravi predstavlja vrt s tri stabla naranče, površine 58 m2, koju je na skici mjesta očevida omeđio slovima A-B-C-D-E-F-A i označio žutom bojom. Dodao je kako je sporno zemljište položeno sjeverozapadno od kuće tužitelja s kojom uz dvorište čini jedinstvenu cjelinu posjeda i potvrdio kako je definirano kameno- betonskim zidom na kojem je postavljena ograda od metalnih stupića sa razvučenom žičanom mrežom sa njegove zapadne strane, kako sjevernu i istočnu granicu predstavlja kameni podzid, dok južna nije vidljivo materijalizirana, jer je susjedno zemljište nesporni dio dvorišta tužitelja, ali je odrediva preklopom katastarskog plana sa geodetskim nacrtom stvarnog stanja. Također je potvrdio kako je zemljište u posjedu tuženika položeno zapadno od spornog vrta i iznimno strme konfiguracije, posebno u međašnom dijelu ispod zida tužitelja, tako da evidentira prosječnu visinsku razliku od 0,80 m, dok je ona u krajnjem zapadnom dijelu od prijepora i desetak metara. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe kojem bi osporile ili kako dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.
13. Pregledom pravomoćnog rješenja ovog suda broj Psp-53/2021 od 17. svibnja 2024. razvidno je kako je ovdje tužitelju pružena posjedovna zaštita u odnosu na sjeverni dio okućnice kuće u [adresa], položenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer je nakon provedenog postupka utvrđeno kako ga je ovdje tuženik ŽL u ožujku 2021., odnosno nešto prije toga, smetao rušenjem ogradnog betonskog zida izgrađenog između čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tužitelja i čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tuženika te pokušajem priključenja zapadnog dijela posjeda tužitelja posjedu tuženika. Na temelju očevida i pregleda predmeta spora uz sudjelovanje sudskog vještaka Rajka Radišića sud je utvrdio kako je posjed tužitelja ograđen zidovima i žicom, a položen na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], dok je posjed tuženika položen zapadno i to na čest. zem. [katastarska čestica], a ogradni zid koji razdvaja posjede izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica].
14. O posjedu predmetne nekretnine, njezinom izgledu, načinu korištenja i korisnicima, ali i stanju nesporne čestice u posjedu tuženika, govorili su svjedoci OL, IL, ZL, ĐL, GL, BL, NL, VL i EL, koji u osnovi potvrđuju tužbene navode i iskaz tužitelja na ove okolnosti. Naime, poznato im je kako predmetna nekretnina desetljećima predstavlja tužiteljevu okućnicu, odnosno dio jedinstvene dvorišne i vrtne ograđene površine, kako su taj prostor (kako sporni, tako i nesporni) samostalno, neometano i neosporavano održavali i koristili roditelji tužitelja u tijeku ljetnih mjeseci, dok su ostatkom godine po njihovom nalogu brigu vodili sada pokojna susjeda AL i ovdje svjedok OL. Tvrde kako posjed tužitelja kontinuirano traje od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a lice mjesta sve vrijeme izgleda praktički istovjetno i nemaju saznanja da su S bili u sporu ili kakvom sukobu sa susjedima ili trećim osobama. Nesporno zemljište u posjedu tuženika položeno zapadno od prijepora opisuju strmim i zapuštenim, obraslim u gustu vegetaciju, a svjedok ZL pamti kako je prije toga pravni prednik tuženika DL "Karmejanov" držao košnice s pčelama, dok je na donjem dijelu do javne ulice održavao stabla šipka i agruma, bez pristupa na spornu površinu koja je i u to vrijeme bila sastavni dio cjeline posjeda osoba imena ŠL i P nadimka Š. Dodaje kako je nakon DL nesporno postalo zapušteno "poput prašume" do unatrag 7-8 godina kada je primijetio tragove čišćenja. Svjedok IL također govori o zapuštenosti do unatrag desetak godina, a svjedokinja GL opisuje ga kao "rupu" koje se u vrijeme djetinjstva od početka sedamdesetih godina bojala zbog zapuštenog izgleda i vegetacije, pamteći pri tome i agave. Svjedoku NL poznato je kako obitelj ŽL vodi brigu o stablima agruma koja rastu u donjem dijelu njihove nesporne parcele, a na spornoj nije nikada viđao treće osobe, osim obitelji CL, odnosno međašnu susjedu AL koja je vodila brigu o njihovoj nekretnini do 2013. i svjedoka OL. Svjedok OL potvrđuje kako je od 1999. počeo dolaziti kod tužiteljevih roditelja radi obavljanja različitih zanatskih poslova u nespornoj kući, nakon čega je počeo voditi brigu o čitavom posjedu i obilaziti ga barem dva puta mjesečno. Svjedokinja ĐL tvrdi kako je od 1976. do 1991. svake godine ljetovala u kući U i za to vrijeme bi njezin suprug za potrebe tužiteljevih roditelja na spornom dijelu vrta zalijevao tri stabla limuna i jedno naranče, a sjeća se i stabla smokve. Svjedok BL susjed je tužitelja od 1972., a svemu iznesenom dodaje kako sjevernu granicu predmetnog zemljišta (prema obitelji J) nije mogao vidjeti, jer je na tom prostoru "rastao bršljan i divlja vegetacija". Svjedoci VL i EL ponavljaju kako je sporno zemljište sve vrijeme bilo sastavni, fizički neodvojeni dio okućnice tužitelja, stoga ga VL nije doživljavao na poseban način, a potvrđuju kako je nesporno susjedno zemljište bilo zapušteno i ne znaju tko su bili njegovi vlasnici, odnosno posjednici.
15. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima i susjedima, odnosno prijateljima i čestim posjetiteljima obitelji CL u dobi od 53 do 84 godine, stoga je logično i očekivano da su prethodnih barem 40 (svjedok EL) do 60 (svjedok ZL) godina imali neposredna i objektivna saznanja o predmetnoj nekretnini, načinu njezinog korištenja i osobama koje su je koristile, a svakako i saznanja o njoj susjednoj i nespornoj u posjedu tuženika. Dakle, susjedi su iskazivali na temelju neposrednih opažanja, posebno prilikom prolazaka uz okućnicu tužitelja, a ostale osobe na temelju pristupa kući obitelji CL i boravaka na njihovom dvorišnom i vrtnom prostoru, s tim da su neki boravili prilikom ljetovanja i druženja, a neki od njih redovito u tijeku cijele godine, poput svjedoka OL. Također je valjalo uzeti u obzir kako su iskazi ovih svjedoka u činjeničnom, logičkom i kronološkom skladu i među njima nema bitnih odstupanja, a pored svega imaju uporište u ranije nabrojanoj dokaznoj građi, odnosno kupoprodajnom ugovoru iz 1970. i ugovoru o darovanju iz 2012., kojima tužitelj dokazuje osnovu stjecanja posjeda. Posebno je valjalo cijeniti kako navode svjedoka u potpunosti potvrđuju fotografije priložene spisu (listovi 29-58) na kojima je evidentirano lice mjesta posljednjih pedesetak godina, odnosno od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je majka tužitelja CLŽ sklopila kupoprodajni ugovor s prodavateljicom i vlasnicom ŠL. Dakle, jasno se vidi kako je sporna nekretnina bila sastavni dio jedinstvenog i nepregrađenog zemljišta istovjetne podloge, odnosno cjeline čija se površina postupno uređivala, kultivirala i ograđivala, a na njoj su tužitelj, njegovi roditelji i njihovi prijatelji. Također se vidi tužiteljevog oca kako na spornoj i ograđenoj površini stoji uz mlada, tek posađena stabla agruma, ali i nesporno zemljište tuženika položeno ispod prijepora, obraslo u gustu i visoku vegetaciju, bez znakova kakvog korištenja, kao i agave koje spominju svjedoci. Tuženici nisu osporili vjerodostojnost fotografija, posebno onih starijih datuma, stoga je nedvojbeno kako su svjedoci kazivali istinito i objektivno na ovdje odlučne činjenice.
16. Što se tiče iskaza svjedoka ČL, C ML te FL, sud ih ne može prihvatiti kao uvjerljive i pouzdane, prvenstveno iz razloga što su u suprotnosti s iskazima prethodno nabrojanih kojima se poklanja vjera u cijelosti. Doduše, ČL i ML su također susjedi, ali mlađe dobi (od 37 do 45 godina), stoga ne mogu imati neposredna i relevantna saznanja o odlučnim činjenicama od početka dosjedanja 1970. do 1990., a pored toga iskazuju prvenstveno na temelju opažanja s prostora svojih nekretnina, što po shvaćanju ovog suda ima niz ograničenja i nedostataka. Naime, kuća obitelji svjedokinje ČL položena je sjeverno od predmetnog dijela vrta, a sud je prilikom očevida utvrdio kako je između tog objekta (i njegove okućnice) i prijepora gusta vegetacija, što ukazuje da je takvo stanje već duže vrijeme i da je dvojben objektivan vizualni kontakt, iako svjedokinja tvrdi kako je on realan s položaja terase kuće. Upravo zbog takvog stanja lica mjesta svjedok BL spominje kako sjevernu granicu predmetnog zemljišta nije mogao vidjeti, jer je na tom prostoru "rastao bršljan i divlja vegetacija". Osim toga, svjedokinja ČL od doseljenja iz Splita na otok 1990. nije kontinuirano živjela u susjedstvu i tvrdi kako o nespornom zemljištu zapadno od prijepora brine tuženik posljednjih dvadeset godina, što je u suprotnosti s prethodno iznesenim utvrđenjima stanja lica mjesta i radnjama tuženika posljednjih sedam-osam, a najviše deset godina. Svjedokinja ML svoj iskaz temelji tek od 2010., kada je nakon sklapanja braka počela redovito posjećivati kuću suprugove obitelji ML položenu ispod prijepora (fotografija na listu 55 spisa), što znači da kao ni svjedokinja ČL nema neposredna saznanja o posjedu u odlučnom vremenskom razdoblju. Štoviše, njezin suprug ĆL rođen je u navedenoj kući, ali nema saznanja tko je posljednjih tridesetak godina brinuo o spornom zemljištu, a viđao je tužitelja u tijeku ljetnih mjeseci u nespornoj kući, stoga je dvojbena vrijednost njegovog kazivanja, a svakako je u suprotnosti s ranijim utvrđenjima o posjedu obitelji CLŽ. Potvrđuje kako je nesporno susjedno zapadno zemljište bilo zapušteno i neprohodno do unatrag desetak godina kada je na njemu počeo viđati tuženika pod 1, čime dodatno potvrđuje stav suda o neuvjerljivosti iskaza svjedokinje ČL, ali i tuženika pod 1 kada također govori o svojim radovima na terenu posljednjih dvadesetak godina. Svjedok RL navodi kako se u djetinjstvu igrao na okolnim prostorima pa tako i na spornoj zemlji, na koju je pristupao bez ustručavanja i za vrijeme boravaka obitelji CLŽ u [adresa], uz objašnjenje kako sporni dio nije njihovo vlasništvo. Međutim, tvrdi kako je sporni prostor bio ograđen kamenim suhozidom i misli kako je i danas na licu mjesta te fizički razdvaja nespornu okućnicu tužitelja od spornog dijela, a radi pojašnjenja ga na fotografiji u spisu (list 128) označava znakom "x". Poznato mu je da bi sporna zemlja bila vlasništvo " O" (pravni prednici tuženika) i zna kako su na njoj rasla stabla naranče o kojima je vodio brigu tuženik pod 1 od studentskih dana, a istodobno na njoj nije nikada vidio nekog od obitelji CLŽ ili čuo da nešto rade na prijeporu, već samo dopušta tu mogučnost. Dakle, svjedok govori o suhozidu koji nije od značaja u ovoj pravnoj stvari, a ponavlja kako je tuženik pod 1 (rođen 1978.) za vrijeme studija, odnosno unatrag 20 i više godina radio na licu mjesta, što je u potpunoj suprotnosti s prethodnim kronološkim utvrđenjima, a svakako je u suprotnosti s utvrđenjima o radnjama obitelji CLŽ na spornoj nekretnini. Iskazi svjedoka C i ML potvrđuju stav ovog suda kako su njihova neposredna opažanja bitno ograničena pored činjenice da im je kuća položena ispod predmetne površine na jednako strmom terenu i da je taj objekt nasuprot donjeg i nespornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji je sudski vještak Bušić utvrdio nižim desetak metara od sporne čestice. Slijedom toga, sa terase njihove kuće nedvojbeno mogu vidjeti osobe ukoliko stoje ili se kreću rubnim (zapadnim) dijelom sporne nekretnine, duž starog ogradnog i potpornog suhozida koji razdvaja posjede stranaka, ali ne i spornu površinu u cijelosti i ovo stanje jasno je prikazano na priloženim fotografijama (listovi 54 i 55). Svjedok FL živio je s roditeljima na predjelu "Luka", a školske praznike provodio kod djeda i bake na predjelu "Kut", tako da je u djetinjstvu pristupao blizu sporne nekretnine ili na njezinu površinu radi igre, a čuo je da je ona vlasništvo " O". Dakle, svjedok može imati tek sporadična saznanja o prijeporu, a iznosi tvrdnju kako je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika pod 1 ("ta zemlja u sjevernom kutu je Brunotova") prije postavljenog pitanja, što ukazuje na njegov neobjektivan pristup i unaprijed pripremljen iskaz. Pod pretpostavkom da se radi o pogrešnom zaključku, nije jasno na kojim pouzdanim osnovama sporniu zemlju drži vlasništvom tuženika pod 1. Ukoliko je točan navod kako je jednom prilikom poslušao čovjeka iz obitelji " O" i da mu je sa sporne zemlje ubrao plod limuna, takav izolirani slučaj u odsutnosti tužiteljeve obitelji nema nikakvog značaja za odluku o faktičkoj vlasti nekretnine, pri čemu je za dodati kako spominje igru u društvu s djecom obitelji iz Zagreba, što bi moglo biti potvrda navoda tužitelja, svjedoka VL i svjedokinje ĐL o ljetovanju njezine obitelji i sina CL u kući CLŽ.
17. Slijedom iznijetog, iskazi ČL, C ML te FL drže se neuvjerljivim, dijelom proturječni i svakako u suprotnosti s ostalim dokazima, a iskaz LL nije od značaja, jer se njegova saznanja o spornoj nekretnini temelji isključivo na pristupima 2021., kada je za tužitelja obavio pregled i identifikaciju zemljišta.
18. Uzimajući u obzir ovako utvrđeno činjenično stanje, tužitelj je dokazao kako njegov posjed ima kakvoću propisanu odredbama iz čl. 18. ZVDSP. Dakle, zakonit je, jer ga je njegova majka stekla sklapanjem kupoprodajnog ugovora 1970., a on sklapanjem darovnog ugovora s majkom 2012. Posjed je i istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a što se tiče poštenja, ono je zakonska presumpcija dok se ne dokaže da je posjednik u vrijeme stjecanja ili naknadno, znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tuženici upiru upravo na nepošten posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika uz obrazloženje kako čest. zem. [katastarska čestica] nije označena kao predmet ugovora iz 1970. i 2012. i kako je im je bilo dobro poznato što je predmet stjecanja. Međutim, sud smatra kako ta nesporna činjenica, sama po sebi, nije dokaz o nepoštenju posjeda i trebalo ju je cijeniti uz uvažavanje ostalih dokaza i utvrđenja. Tako je prije svega za navesti kako je prodavateljica KL utvrđena vlasnicom kuće s okućnicom sudskom presudom na temelju priznanja IIP-1279/1970 od 9. studenog 1970., što znači da odluci suda nije prethodio pregled nekretnina koje su bile predmet njezinog tužbenog zahtjeva postavljenog radi rješavanja imovinsko- pravnih odnosa niti su one identificirane po sudskom vještaku geodetske struke. Slijedom toga, sasvim je razumljivo da je nepismena vlasnica KL (na kupoprodajnom ugovoru iz 1970. na mjesto potpisa njezin je otisak kažiprsta desne ruke) u vrijeme donošenja presude i naknadne prodaje, bila u zabludi o točnim katastarskim oznakama čestica na kojima je položena njezina nekretnina, a iz stanja u spisu ne proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora 1970. provedena identifikacija predmeta tog pravnog posla, što znači da je i CLŽ prilikom kupnje i stjecanja posjeda također bila u zabludi. Kako prema iskazima svjedoka ne proizlazi da je ovdje sporna čestica bila predmet bilo kakvih sporova, jasno je kako I, a ni obitelj CLŽ nisu imali razloga sumnjati da im pored kuće s okućnicom ne pripada i pravo na posjed ovdje spornog dijela vrta površine 58 m2. Suprotno tome, sve vrijeme su bili u samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu jedinstvene zemljišne cjeline, odnosno ograđene terase fizički odvojene od susjednih parcela pa tako i one položene zapadno od koje je razdvaja stari kameni suhozid, koji se proteže duž čitave zapadne granice. Osim toga, svakako je valjalo cijeniti značajnu visinsku razliku u odnosu na zapadno zemljište, koja po vještaku Draženu Bušiću ispod suhozida prosječno iznosi 0,80m, a u krajnjem zapadnom djelu i desetak metara. Kada se uzme u obzir sve izneseno, sud doista ne nalazi razloge koji bi nedvojbeno ukazivali na nepoštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednica, a dokaz na tu okolnost ne može biti ni službena katastarska evidencija u kojoj su od 2017. kao suposjednici upisani tuženici, a prije njih od 1953. treća osoba CU pok. Z. Naime, među strankama nije sporno da su tuženici i njihovi pravni prednici " Č" sve vrijeme posjednici nespornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], a prema povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Vis od 6. svibnja 2024. proizlazi kako je njezina površina 1030m2 (istovjetna površina i u vlasničkom listu od 27. ožujka 2022.), što u tijeku postupka nije dovedeno u sumnju. Kod takvog stanja stvari, ovdje sporna površina od 58m2 predstavlja tek mali dio u odnosu na ukupnu površinu označene čestice, a prema njezinom opisanom položaju u prostoru Ruljančić i Marinkovići nisu znali niti mogli znati ili sumnjati da je dio njihovog neosporavanog posjeda položen i na malom dijelu čest. zem. [katastarska čestica]. Prema tome, nisu imali razloga provjeravati točnost katastarske evidencije niti su imali potrebe pred nadležnom katastarskom ispostavom pokretati upravni postupak radi njezine izmjene i usklađenja prema stvarnom posjedovnom stanju. U prilog iznesenom ide i činjenica kako niti jedan svjedok ne spominje da su parnične stranke ili njihovi pravni prednici istodobno bili na spornom dijelu vrta, a tužitelj je tek nakon protupravnih radnji tuženika pod 1 zatražio od geometra LL identifikaciju kojom je saznao do tada nepoznate okolnosti. Znakovito je i postupanje stranaka, jer je tuženik odmah po saznanju za radnje tuženika pod 1 pokrenuo parnicu radi smetanja posjeda i ishodio sudsku zaštitu. Nasuprot tome, tuženik pod 1 postupio je protupravno te samoinicijativno poduzeo radnje koje su pravomoćnom sudskom odlukom utvrđene kao smetanje posjeda, a bilo bi logično i očekivano da je uz tuženika pod 2 zatražio sudsku zaštitu radi uznemiravanja, ukoliko se doista smatraju vlasnicima i ovdje spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Što se tiče obrazloženja iz odgovora na tužbu kako se u ovom slučaju radi o suposjedu stranaka, jer je pravni prednik TU usmeno odobrio roditeljima tužitelja pravo korištenja predmetne nekretnine, bez prijenosa prava vlasništva, za navesti je kako je i ta tvrdnja neživotna, ali prije svega neutemeljena, jer o tome nije priložen nikakav dokaz niti kakva saznanja imaju svjedoci, stoga se radi o proizvoljnom stavu koji nema nikakvog utjecaja na prethodno izneseni zaključak suda.
19. Na kraju je za navesti kako je prigovor nepoštenja promašen, stoga posjed tužitelja ima sva propisana zakonska obilježja, tako da je njegova majka CLŽ stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, u skladu s citiranim odredbama ZOVO, jer je od trenutka stjecanja 1970. do 1990. proteklo dvadeset godina kontinuiranog posjedovanja. S tim u vezi bila je ovlaštena vlasničko pravo prenijeti na tužitelja darovni ugovorom kao valjanim pravnim poslom, a pored toga, i tužitelj je daljnjom kontinuiranom faktičkom vlasti do 2021. stekao pravo vlasništva dosjelošću prema citiranim odredbama ZVDSP. Dakle, tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je usklađen s geodetskim vještvom, izdvajanjem tog dijela čestice i formiranja nove s posebnom katastarskom oznakom te upisa takvoj dijela prava vlasništva u zemljišnim knjigama. U više zatraženom dijelu kojim se tuženike obvezuje supotpisati nužne mjerničke elaborate i prijavne listove utvrđenja vlasničkog stanja izrađenih i usklađenih po ovoj presudi, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, jer stranke nisu ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu i tužitelj ih nema ovlaštenja sudskom presudom obvezivati na sudjelovanje u upravnom postupku pred katastarskim uredom, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke presude.
20. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 eur priznat mu je trošak zastupanja po punomoćnicima i to sastava tužbe od 28. ožujka 2022., obrazloženih podnesaka od 31. srpnja 2024. i 4. ožujka 2025. te zastupanja na ročištima održanim 16. svibnja, 2. rujna i 26. studenog 2024., 5. ožujka, 14. svibnja i 18. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eur, za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023). Priznati iznos od 4.500,00 eur uvećan je za trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 411,44 eur i sudske pristojbe u iznosu od 358,34 eur (pristojbe tužbe i presude u iznosu po 179,17 eur). Ovome je za dodati kako sud ne zna jesu li punomoćnici tužitelja u trenutku donošenja ove odluke u sustavu PDV, stoga je prema odredbi iz čl. 2. st. 1. ZPP o trošku valjalo odlučiti prema zahtjevu za naknadom koji su postavili prilikom zaključenja raspravljanja, uz napomenu kako je prema odredbi iz čl. 164. st. 2. ZPP stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Nakon svega tužitelju je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 5.269,78 eur, a tuženima naloženo naknaditi ga uz zatraženu zateznu kamatu koja teče od donošenja ove presude do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je odlučeno u točki II izreke presude.
Split, 5. prosinca 2025.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
