Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
OVR-5117/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog sudskog savjetnika Maje Brnjevarac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 OIB: 14036333877, protiv ovršenika NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željki Ivanušić, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe, 5. prosinca 2025.
z a k l j u č i o j e
I. Upućuje se ovršenik OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da protiv ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, pokrene parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
II. Ovršenik je dužan navedenu parnicu pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka i u istom roku izvijestiti ovršni sud.
Obrazloženje
1. Ovršenik je ovome sudu 28. listopada 2025. podnio prijedlog za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa te donošenja rješenja o odgodi pljenidbe i prijenosa. O prijedlogu ovršenika za odgodom odlučeno je posebnim rješenjem.
2. U svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj zahtjevom za zapljenu primanja/mirovine podnesenom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 19. svibnja 2025. zatražio da se ovršeniku temeljem dospjelog a nenaplaćenog duga po po Ugovoru o kreditu broj 5140060242-60010445712/2005, broj partije 25376265 zaplijeni iznos od 182.062,90 eura, te da se zaplijenjeni iznos uplati na račun ovrhovoditelja. Uz zahtjev, ovrhovoditelj je dostavio Izjavu ovršenika od 2005. godine kojom dopušta zapljenu plaće/mirovine radi naplate potraživanja (list 7-8 spisa). Nadalje, naveo je kako iz izvoda po predmetnom kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. izdanog od ovrhovoditelja za sudužnika proizlazi kako postoje ukupna nepodmirena dugovanja u iznosu od 24.163,30 eura. Ovršenik se protivi provedbi izravne naplate na novčanim sredstvima na njegovim računima s obzirom na to da postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. tč. 3, 4., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ/12). Naime, ovršenik je istaknuo kako je dugovanje ovrhovoditelja neosnovano s obzirom na to da iz priložene dokumentacije postoji nedosljednost u iznosima koji se ovršeniku naplaćuju, da je iznos postavljen neutemeljeno, na način da se zloupotrijebio potpisani pristanak ovršenika. Napomenuo je i kako je vodio parnicu protiv ovrhovoditelja radi nepoštenosti odredbi predmetnog ugovora, pod Posl. br: P-2541/2019 te da su u navedenom predmetu presudom utvrđene ništetnima pojedine ugovorne odredbe i da je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku iznos od 31.340,47 eura te iznos od 6.899,00 eura, a koja presuda je nepravomoćna budući da o istoj trenutno odlučuje Županijski sud u Splitu. Dakle, ovršenik smatra kako je ovrhovoditelj bez pravne osnove pokušao svoju neosnovanu tražbinu naplatiti u postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti rješenje kojim se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava proglašavaju nedopuštenim, temeljem čl. 209. i 210. OZ, da se naloži Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da prestane postupati po toj osnovi, te naknaditi ovrhovoditelju prouzročeni trošak.
3. Prijedlozi ovršenika dostavljeni su ovrhovoditelju na odgovor, međutim ovrhovoditelj se na iste nije u ostavljenom roku očitovao.
4. Najprije valja reći da se u konkretnom slučaju s mirovine ovršenika usteže određeni iznos radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – Izjave o zapljeni ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić, broj OV- 12376/2005 dana 10. lipnja 2005. (list 7-8 spisa), radi naplate po Ugovoru o kreditu broj 5140060242-60010445712/2005, broj partije 25376265. Navedeno proizlazi iz navoda ovršenika te iz Dopisa ovrhovoditelja upućenog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od 14. svibnja 2025.(list 6 spisa) u kojem je naveo kako na dan 14. svibnja 2025. iznos dospjelog i neplaćenog duga po navedenom Ugovoru iznosi 182.062,90 eura te pozvao Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da izvrši pljenidbu potrebnog iznosa.
5. U pogledu valjanosti i pravnih učinaka Izjave o zapljeni primjenjuje se Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., dalje OZ/96), koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja iste, dok se u pogledu postupovnih odredbi primjenjuje OZ/12 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje dana 19. svibnja 2025.
6. Ovršeniku u slučaju provođenja izvansudske ovrhe na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju na temelju suglasnosti dužnika kojom se dopušta zapljena plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja treba omogućiti pravnu zaštitu te odredbu čl. 202. st. 2. OZ/12 treba tumačiti u širem smislu na način da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) ipak treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a sve u smislu Ustavom zajamčenog prava na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH) i odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 08/99, 14/02 i 01/06) kojim je zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća pravo na sud i pravo na pristup sudu. Poštenost u tom smislu obuhvaća načelo jednakosti oružja i kontradiktornost postupka. Jednakost oružja podrazumijeva da svaka stranka u postupku ima jednaku mogućnost iznijeti svoj stav i da niti jedna od njih ne smije biti u bitno povoljnijem položaju u odnosu na svog protivnika. Među strankama u postupku mora se uspostaviti pravična ravnoteža, odnosno pravo na pošteni postupak. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr-2238/2023-2 od 23. prosinca 2024.
7. Takav stav prihvaćen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 14. lipnja 2024. (Su IV-184/2024) prema kojem odredbu čl. 202. st.2. OZ-a treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se na pravo na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH i na čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda).
8. Nadalje, čl. 178. st. 1. OZ/96 propisano je kako dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi.
9. Stoga, budući da predmetna Izjava o zapljeni ima pravni učinak rješenja o ovrsi, sukladno odredbi čl. 178. st. 1. OZ/96, a ovršeniku je dopušteno podnositi pravni lijek protiv Izjave o zapljeni sukladno ranije navedenom, podneseni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ima se smatrati žalbom uloženom protiv rješenja o ovrsi. Naime, sud nije vezan pravnom osnovom postavljenom od strane ovršenika pozivanjem na čl. 209. i 210. OZ/12, već činjenični supstrat prijedloga ukazuje na postojanje drugog pravnog osnova, sukladno čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), u vezi čl. 21. OZ.
10. U svom prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud ocijenio kao žalbu, ovršenik je istaknuo kako postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. tč. 3, 4., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.
11. Sadržajno, razlozi na koje se ovršenik poziva, predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. tč. 7., 9. i 11. OZ-a. Obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da se na navode ovršenika ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik nije njihovu osnovanost dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.55. st. 2. OZ/12), sud je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ/12 odlučio kao u izreci zaključka.
U Osijeku 5. prosinca 2025.
Sudski savjetnik
Maja Brnjevarac
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ).
Dostaviti
1. ovrhovoditelju
2. ovršeniku, po pun.
