- 1 -              Rev 57/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 57/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. M., OIB: …, drugotužiteljice J. M., OIB: … i trećetužitelja D. M., OIB: …, svi iz G., koje zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š.&partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika E. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-251/2018-2 od 6. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2424/15-33 od 30. studenog 2017., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju i drugotužiteljici iznos od po 110.000,00 kuna, a trećetužitelju iznos od 37.500,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2015. do isplate te prvotužitelju iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2017. do isplate kao i naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 55.900,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2017. do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda tako da je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju i drugotužiteljici iznos od po 44.000,00 kuna,, a trećetužitelju iznos od 17.500,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2015. do isplate te prvotužitelju iznos od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak u iznosu od 51.444,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2017. do isplate.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3329/2020-2 od 1. rujna 2021., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-251/2018-2 od 6. svibnja 2020. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako iznos po osnovi naknade štete umanji zbog navodnog oštećenikova doprinosa šteti, a u svojoj odluci ne obrazloži zbog čega postoji djelomičan doprinos oštećenika šteti?“

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je kćer i sestra tužitelja 30. siječnja 2015. smrtno stradala kao pješak u prometnoj nesreći kada je na nju naletio automobilom osiguranik tuženika koji nije poduzeo radnju kočenja niti zaobilaženja,

 

- da se osiguranik tuženika kretao pri brzini od najmanje 50 km/h iako je na tom dijelu ceste (mostu) dozvoljena brzina od 40 km/h,

 

- da bi osiguranik tuženika pri brzini do 50 km/h izbjegao nesreću da je poduzeo radnju intenzivnog kočenja ili zaobilaženja pješakinje u trenutku kada ju je prvi puta mogao vidjeti,

 

- da je osiguranik tuženika pravomoćno oglašen krivim presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-590/15 od 15. prosinca 2015. za predmetni štetni događaj,

 

- da se prednica tužitelja kretala noću, kolnikom u istom smjeru kao i osiguranik tuženika, udaljena 0,9 m od desnog ruba kolnika iako je na tom mjestu postojao nogostup te da nije nosila reflektirajuću odjeću,

 

- da je tuženik 22. svibnja 20174. isplatio roditeljima pokojne kćeri iznose od po 110.000,00 kuna svakome, a bratu iznos od 35.000,00 kuna.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je je primjenom čl. 1063. u vezi s čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) zaključio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je isključivo brzina vožnje i krajnja nepažnja uzrok nesreće, dok prednica tužitelja nije doprinijela nastanku štete jer kretanje cestom umjesto nogostupom i ne nošenje reflektirajuće odjeće predstavlja prekršaj, koji nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. To stoga jer je na strani osiguranika tuženika izostala bilo kakva reakcija u smislu izbjegavanja prometne nesreće s obzirom na to da je vozač mogao vidjeti pješakinju na dovoljno velikoj udaljenosti s upaljenim kratkim svjetlima. Zbog toga je primjenom čl. 19. st. 1., čl. 1046. i čl. 1101. st. 1. ZOO dosudio roditeljima pokojne prednice iznos od po 110.000,00 kuna, a bratu pokojne iznos od 37.500,00 kuna jer je uzeo u obzir iznose koje je tuženik već ranije isplatio tužiteljima. Nadalje, dosudio je prvotužitelju i iznos od 10.000,00 kuna na ime imovinske štete podizanja nadgrobnog spomenika, troškova pogreba, crnine, karmina.

 

10.              Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu primjenom čl. 1092. ZOO i čl. 127. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, dalje: ZOSPC) smatrajući da je osiguranik tuženika odgovoran za nesreću u omjeru od 70%, a prednica tužitelja u omjeru od 30%. Pri tome je naveo da bi prednica tužitelja bila bolje i ranije uočljiva osiguraniku tuženika da je na sebi nosila reflektirajuću odjeću te da ne bi bila ozlijeđena da se kretala kolnikom uz sam nogostup, a da se sukladno 127. st. 1. ZOSPC-a pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan kretati se uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, dok se prednica tužitelja kretala s desne strane, dakle leđima okrenuta vozilima koji dolaze iz istog smjera. Nadalje je naveo da se doprinos prednice tužitelja nastanku prometne nezgode ogleda u činjenici da bi, ipak, da je ista hodala nogostupom, ili čak i kolnikom, ali propisanim lijevim rubom istog, odnosno da je nosila reflektirajuću odjeću u kojoj bi bila vidljivija (što su sve zakonske obveze pješaka u prometu) predmetna prometna nezgoda, kao i nastala šteta, bila izbjegnuta. Stoga je u skladu s utvrđenim doprinosom prednice tužitelja od 30% umanjio dosuđene iznose i dosudio tužiteljima primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO iznose od po 44.000,00 kuna prvotužitelju i drugotužiteljici te iznos od 17.500,00 kuna trećetužitelju kao i iznos od 2.500,00 kuna prvotužitelju na ime imovinske štete.

 

11.              Odredbom čl. 1092. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (st. 1.), a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja (st. 2.).

12.              Prema odredbi čl. 354. st. 2. članka propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji i to pod točkom 11. ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

13.              Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda, utvrdio postojanje doprinosa prednice tužitelja nastanku štetnog događaja te je za to svoje shvaćanje dao valjano obrazloženje. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo iz kojih razloga smatra da postoji doprinos tužiteljice i u čemu se on sastoji (doprinos se "ogleda u činjenici da bi, ipak, da je hodala nogostupom ili čak i kolnikom, ali propisanim lijevim rubom istog, odnosno da je nosila reflektirajuću odjeću u kojoj bi bila vidljiva (što su sve zakonske obveze pješaka) predmetna prometna nezgoda, kao i nastala šteta, bila izbjegnuta."). Nadalje, taj sud je u nastavku odluke jasno naveo da postoji doprinos na strani tužiteljice i to prednice tužitelja u omjeru od 30%, a osiguranika tuženika u omjeru od 70% te je tužiteljima pripadajuće iznose štete matematički umanjio upravo za utvrđeni doprinos prednice tužitelja u omjeru od 30%.

 

14.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako iznos po osnovi naknade štete umanji zbog navodnog oštećenikova doprinosa šteti, a u svojoj odluci ne obrazloži zbog čega postoji djelomičan doprinos oštećenika šteti.

 

15.              Međutim, kako iz obrazloženja pobijane presude u ovom konkretnom slučaju ipak proizlazi da je drugostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge za svoje utvrđenje da je prednica tužitelja (oštećenica) doprinijela šteti u omjeru od 30%, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u ovom konkretnom slučaju.

 

16.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.