Posl.br. P-117/2025-32
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Danijeli Blažević iz Zagreba, Mirka Viriusa 16, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, zastupana po odvjetniku Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, u ponovljenom postupku, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. listopada 2025.god. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, te punomoćnice tuženika odvjetnice Barbare Knežević iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, a objavljene dana 05. prosinca 2025.god.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.109,59 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 1,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2007 do isplate,
- 0,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2007 do isplate,
- 0,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2007 do isplate,
- 1,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007 do isplate,
- 0,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007 do isplate,
- 2,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2008 do isplate,
- 3,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2008 do isplate,
- 5,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2008 do isplate,
- 2,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2008 do isplate,
- 1,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2008 do isplate,
- 2,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2008 do isplate,
- 1,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2008 do isplate,
- 1,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2008 do isplate,
- 2,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2008 do isplate,
- 10,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate
- 4,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,
- 11,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,
- 12,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2009 do isplate,
- 13,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2009 do isplate,
- 12,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2009 do isplate,
- 12,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2009 do isplate,
- 10,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2009 do isplate,
- 8,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2009 do isplate,
- 9,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2009 do isplate,
- 9,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2009 do isplate,
- 9,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2009 do isplate,
- 9,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,
- 10,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,
- 11,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,
- 13,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2010 do isplate,
- 13,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2010 do isplate,
- 15,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2010 do isplate,
- 14,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2010 do isplate
- 15,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2010 do isplate,
- 23,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2010 do isplate,
- 21,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2010 do isplate,
- 26,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2010 do isplate,
- 24,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2010 do isplate,
- 21,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,
- 27,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,
- 34,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,
- 29,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2011 do isplate,
- 31,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2011 do isplate,
- 28,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2011 do isplate,
- 29,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2011 do isplate,
- 38,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2011 do isplate,
- 39,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2011 do isplate,
- 46,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2011 do isplate,
- 42,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2011 do isplate,
- 38,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2011 do isplate
- 37,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,
- 37,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,
- 39,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,
- 41,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2012 do isplate,
- 41,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2012 do isplate,
- 40,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2012 do isplate,
- 41,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2012 do isplate
- 41,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2012 do isplate,
- 40,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2012 do isplate,
- 40,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2012 do isplate,
- 40,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012 do isplate,
- 38,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2012 do isplate,
- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012 do isplate,
- 41,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012 do isplate,
- 40,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,
- 37,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2013 do isplate,
- 40,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2013 do isplate,
- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2013 do isplate,
- 39,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2013 do isplate,
- 36,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2013 do isplate,
- 35,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2013 do isplate,
- 36,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2013 do isplate,
- 38,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2013 do isplate,
- 39,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2013 do isplate,
- 38,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,
- 39,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,
- 40,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,
- 40,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2014 do isplate,
- 41,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2014 do isplate,
- 41,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2014 do isplate,
- 40,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2014 do isplate,
- 39,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2014 do isplate,
- 40,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2014 do isplate,
- 41,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2014 do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 da tužitelju SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak 2.378,12 eura ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se zahtjev punomoćnice tužiteljice odvj. Danijele Blažević iz Zagreba, Mirka Viriusa 16, za naknadu troškova delegacije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 12. lipnja 2023. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate uslijed ništetnosti valutne klauzule koje ja ugovorena ugovorom o kreditu broj 818-50- 4274996 od 20. srpnja 2007. godine te utvrđenja ništetnosti istog ugovora o kreditu u dijelu u kojem se ugovara naknada za troškove obrade kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita kao i isplati te naknade.
1.2 U tužbi se obrazlaže da ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je stoga valutna klauzula ništetna. Nadalje se navodi da je tuženik tužitelju po ugovoru zaračunao i naplatio naknadu za troškove obrade kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita, a ugovor je u tom dijelu ništetan jer uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor, a tužitelj je terećenjem za naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika, koji je sebi stekao korist bez osnove slijedom čega je tuženik koji je sastavio ugovor dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena jer je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj bio obaviješten pri sklapanju ugovora te između više ponuđenih vrsta valuta odabrao valutu CHF, a takav odabir valutne klauzule predstavlja pojedinačno pregovaranje. Stavlja prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništetne valutne klauzule jer sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nadalje, tuženik osporava ništetnost odredbe o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita jednokratno, a iznosi 3,3% od iznosa kredita, jer je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva, te isto tako stavlja prigovor zastare. Protivi se pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove iz razloga jer nisu ispunjene pretpostavke, jer bi takav institut došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnovu u nekom pravnom poslu.
Smatra da se tužitelj ne može pozivati niti na jedno utvrđenje iz odluka u slučaju S jer se ne radi o odlukama koje djeluju "erga omnes" već je potrebno da potrošači svoje navode o povredi prava moraju svaki zasebno dokazivati. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3.Sud je tijekom postupka saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja, proveo financijsko vještačenje, te izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te donio prvostupanjsku presudu koja je odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž-14/2025 od 12.3.2025. potvrđena u točkama II. i III. izreke (odnoseći se na ništetnost naknade za troškove obrade kredita i pripadajuću isplatu), a ukinuo toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a.
4. U ponovljenom postupku, održana je glavna rasprava na kojoj je proveden uvid u cijeli spis: odgovor na tužbu tuženika (list 38-41), podnesak tužitelja ( list 44-56), Zapisnik od 6.6.2024. (list 59-60), potvrdu o plaćenom predujmu (list 61-62), Nalaz i mišljenje vještaka (65-69), podnesak tužiteljice od 26.8.2024. (list 74-77), zapisnik o saslušanju tužiteljice (list 80-82), a zbog ponavljanja postupka pred novim sucem, sukladno čl. 315. st. 3. ZPP-a.
5. Tužiteljica je izjavila da je podigla kredit za kupnju rabljenih vozila u sedmom mjesecu 2007.g. u iznosu od 10.767,97 CHF-a s rokom otplate od sedam godina. Kredit je uredno otplatila. U auto kući su joj rekli da je najpovoljniji kredit u CHF valuti i uputili su je u Raiffeisen banku gdje ju je dočekao već sastavljeni ugovor, spreman za potpis. Znala je što je valutna klauzula, ali u tom trenutku nije imala spoznaja da bi otplatni obrok mogao toliko narasti, odnosno s početnih cca 100 eura na iznos od 150 eura u protuvrijednosti u kunama. Nije joj ponuđen neki drugi ugovor o kreditu, a vjerovala je savjetima u auto kući da je to najpovoljnije. Nikada nije čula da je netko pregovarao s bankom o uvjetima kreditiranja, osim iznosa i roka otplate, tako da nije pokušavala pregovarati o nijednoj ugovornoj odredbi.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 20. srpnja 2007.god. Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 818-50-4274996 kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 10.767,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u roku od 84 mjeseca.
Korisnica kredita ovdje tužiteljica obvezala se kredit vratiti " u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
8. Ugovor o kreditu tužiteljica je sklopila kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.
9. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka.
10. Prigovor zastare nije osnovan. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle, od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., to do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022.
11. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.
12.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga je nesporno da predmetni ugovor u CHF valuti sadrži nepoštene i ništetne odredbe vezane uz ugovorenu valutnu klauzulu, a tužitelj nije bio informiran o svim rizicima prilikom sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu u CHF valuti.
13. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO-a) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.
Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita.
14.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 31. kolovoza 2007.g. do konačne otplate 31. srpnja 2014., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedinog obroka) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 2.109,59 eura. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.
15. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom I. izreke.
Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenog postupanja i nepoštenih ugovornih odredaba, koje su utvrđene ništetnim.
Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
Tuženik je precizirao tužbeni zahtjev nakon vještačenja sukladno čl. 190. st.2. ZPP- a.
16. Odluka o naknadi troškova (osnovnog i ponovljenog postupka) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), a tužiteljici su odmjereni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) i to za sastav tužbe po tar.br. 7/I – 200,00 eura, za sastav podneska od 01.03.2024., od 26.08.2024. i od 23.10.2025., po tar.br. 8/I svaki po 200 eura, te za pristup ročištu 06.06.2024., 29.08.2024. , 13.09.2024. i 27.10.2025. godine, za svako po 200,00 eura, te sastav žalbe na trošak od 07.10.2024. u iznosu od 62,50 eura, što ukupno iznosi 1.662,50 eura, na koji iznos je obračunat PDV od 25% u iznosu od 415,62 eura, što ukupno iznosi 2.078,12 eura, a k tome su kao nužni i neophodni pribrojani troškovi fin. vještačenja u iznosu od 300,00 eura, što daje ukupno iznos od 2.378,12 eura, na koji iznos je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do isplate u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOOa.
17. Budući je punomoćnica tužiteljice zatražila i naknadu troškova dolaska na ročišta u Donju Stubicu osobnim automobilom, a ne naknadu troškova javnog prijevoza, prema odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (NN 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 2 155/2023, 36/2024), koja propisuje da strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza kod delegacije sudskog predmeta drugome sudu, to je valjalo odbiti tužiteljicu s ovim dijelom zahtjeva za naknadu troškova.
18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 05. prosinca 2025.god.
Sudac
Vesna Posavec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika