- 1 -                            Poslovni broj: I Kž-Us-68/2023-4

Poslovni broj: I Kž-Us-68/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić – Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 274. stavka 1. i članka 52. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-29/2021. od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se potvrđuje optužnica USKOK-a u Zagrebu broj KO-US-27/2021. od 27. travnja 2021. protiv okrivljenog N. D., okrivljene D. K. i okrivljenog O. K. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 274. stavka 1. i članka 52. stavka 1. KZ/11. te se postupak ima nastaviti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 355. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenog N. D., okrivljene D. K. i okrivljenog O. K., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – počinjenjem kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja - opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u povodu optužnice USKOK-a u Zagrebu broj KO-US-27/2021. od 27. travnja 2021.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu prihvati te preinači pobijano rješenje na način da se potvrdi optužnica USKOK-a podignuta protiv okrivljenog N. D., okrivljene D. K. i okrivljenog O. K. zbog kaznenih djela krivotvorenja novca u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 274. stavka 1. KZ/11.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba USKOK-a je osnovana.

5. Žalitelj s pravom dovodi u pitanje stanovište prvostupanjskog suda kako činjenični supstrat izmijenjene optužnice, odnosno opis počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. na način kako je opisan ne predstavlja kazneno djelo.

6. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je svojim ranijim ukidnim rješenjem u ovom predmetu, broj I Kž-Us-84/2022. od 15. studenoga 2022. dao uputu prvostupanjskom sudu, koji je obustavio kazneni postupak protiv imenovanih okrivljenika, pozivajući se na odredbu članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08., da su razlozi koje je dao prvostupanjski sud u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi kako je ostalo potpuno nejasno iz prethodnog prvostupanjskog rješenja smatra li prvostupanjski sud da nema dovoljno dokaza da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe ili pak smatra da iz činjeničnog opisa ne proizlaze obilježja djela koje je predmet optužbe, a to bi značilo da djelo za koje su u činjeničnom opisu optuženi nije kazneno djelo (članak 355. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), a istovremeno obrazlaganje oba razloga za obustavu kaznenog postupka iz iznesenih je razloga proturječno. Nadalje je napomenuto kako sudska kontrola optužnice, iako se ne može izjednačiti s donošenjem presude nakon provedene rasprave, ipak pretpostavlja određeno vrednovanje dokaza za koje državni odvjetnik smatra da su dostatni za podizanje optužnice i njeno potvrđivanje te kako za optužno vijeće, kako to slijedi iz odredbe članka 357. stavka 2. ZKP/08., nije odlučna pravna ocjena djela koju je državni odvjetnik označio u optužnici nego postojanje dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja za kazneno djelo činjenično opisano u optužnici.

6.2. U tom smislu, prvostupanjskom sudu dana je uputa kako se, prilikom razmatranja je li djelo koje je predmet optužbe kazneno djelo, mora ograničiti na činjenični opis inkriminacije, ne ulazeći u tumačenje i razmatranje značenja pojedinih izraza i postupaka izvan tog opisa, dok s druge strane prilikom razmatranja da li se činjenični supstrat, koji je predmet optužbe, može podvesti pod predloženu pravnu oznaku, odnosno ako smatra da nema dovoljno dokaza za pravnu oznaku djela koje je predmet optužbe, zaključak treba donijeti razmatrajući pojedine elemente činjeničnog opisa u svjetlu dokaza i materijala, te podataka i propisa koji se nalaze u spisu.

6.3. Međutim, prvostupanjski sud nije postupio sukladno danoj uputi iz drugostupanjskog rješenja te je u pravu žalitelj kada navodi da se prvostupanjski sud ponovno upustio u teoretiziranje, umjesto da se, a što je i zadaća optužnog vijeća, samo zadrži na ocjeni o postojanju osnovane sumnje da bi okrivljenici počinili inkriminirano kazneno djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud navodi kako u činjeničnom supstratu uopće nije razvidno niti je opisano zločinačko udruženje, jer izostaje opis iz kojeg bi se razaznalo da se radi o strukturiranom udruženju, a ne o osobama koje su slučajno okupljene radi neposrednog počinjenja kaznenog djela. Nadalje, navodi se kako se ne razaznaje tko je uopće organizator zločinačkog udruženja te kako je izostalo opisivanje subjektivnog elementa bića kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. KZ/11. koje jasno propisuje da je najvažniji uvjet sudjelovanja u zločinačkom udruženju, svijest o zajedničkom djelovanju u sastavu zločinačkog udruženja. Stoga smatra kako se činjenični supstrat iz optužnice ne može supsumirati pod pojam ''zločinačkog udruženja'' jer on ničime nije razgraničen od pojma običnog supočiniteljstva.

8. Zaključivanje o tome da li određeno zajedničko djelovanje u počinjenju kaznenih djela treba pripisati radu grupe ili je riječ o pukom suizvršiteljstvu u počinjenju kaznenog djela ovisi o konkretnim djelatnostima te grupe sa aspekta vremenskog trajanja, kontinuiteta i koordiniranosti u počinjenju kaznenih djela.

9. U konkretnom slučaju kriminalno djelovanje okrivljenog N. D., okrivljene D. K. i okrivljenog O. K. obuhvaća razdoblje od …. do …. u Z., N. Č., V. M., O., P., M., P., V., D. i P. gdje se okrivljeni N. D., u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi, povezao u zajedničko djelovanje s osobom nadimka … koja mu je ponudila na prodaju krivotvorene novčanice te suprugom D. K. i šogorom O. K. na način da su dogovorno, kontinuirano i prema međusobno podijeljenim ulogama nabavljali krivotvoreni novac, držali ga i stavljali u promet na način da su krivotvorenim novčanicama (u valuti kuna i euro) plaćali kupovinu razne robe. Tako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, odnosno snimki video nadzornih kamera na lokacijama na kojima su krivotvorene novčanice stavljene u optjecaj, zatim snimki zvučnih zapisa telefonskih razgovora, odnosno elektronskih zapisa SMS poruka ostvarenih preko nadziranih telefonskih brojeva okrivljenika, zatim podataka o istovjetnosti, trajanju i učestalosti komunikacije na nadziranim telefonskim brojevima i uređajima, zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora te dokaznih radnji ispitivanja okrivljenika te svjedoka D. P., A. S. i S. M.

9.1. Pri tome nije odlučno što iz optužnice ne proizlazi tko je vođa, odnosno organizator zločinačkog udruženja, jer se kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. KZ/11. niti ne stavlja na teret niti jednom od okrivljenika. Stoga je u pravu USKOK kada tvrdi da je izlišno isticati kao nedostatak da se iz činjeničnog opisa ne razaznaje tko je organizator ili vođa zločinačkog udruženja. Jednako tako, u pravu je USKOK kada navodi da su u činjeničnom i zakonskom opisu optužnice sasvim konkretno i dostatno opisane uloge svakog pojedinog okrivljenika (nabavljanje, posjedovanje i stavljanje u promet lažnog novca).

9.2. U konkretnom slučaju ne radi se o supočiniteljstvu, odnosno okrivljenici se nisu slučajno povezali za neposredno činjenje kaznenog djela, jer njihovu kriminalnu aktivnost koja se odvija u razdoblju 10 mjeseci u 15 navrata karakterizira međusobni prethodni dogovor i plan, zajednički cilj i kontinuirana djelatnost s međusobno podijeljenim ulogama. Naime, prema definiciji iz članka 328. stavka 4. KZ/11. zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža, a koje ne uključuje udruženje koje čine osobe slučajno povezane za neposredno počinjenje jednog kaznenog djela.

10. Stoga je pogrešno stanovište prvostupanjskog suda, koje osporava žalba USKOK-a kako činjenični supstrat izmijenjene optužnice, na način kako je opisan, ne predstavlja kazneno djelo. Naprotiv, iz razloga kako je naprijed rečeno optužnica se ima smatrati utemeljenom na raspoloživim dokazima, a tek nakon provedene rasprave te savjesne i brižljive ocjene dokaza, sud koji bude proveo raspravu donijet će zaključke o odlučnim činjenicama glede predmetnog kaznenog djela.

11. Kako su izostali razlozi za odbačaj optužnice po nekoj drugoj osnovi iz članka 355. stavka 1. ZKP/08., to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. u vezi sa člankom 355. stavkom 3. ZKP/08. valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje, potvrditi optužnicu te o svemu odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. listopada 2023.