REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P–1211/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja ĐF (Ivan) Jakelić pok. Marka iz Pakovog sela kbr.13, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ĆF sin ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Korljan i partneri u Zadru, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, te nakon objave dana 5. prosinca 2025.godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ĐF pok. Marka, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Pakovog sela, Krb. 13, preda u posjed stan u prizemlju kuće izgrađene na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno površine 77 m2, a koji se stan sastoji od: kuhinje površine 9,98 m2 , spavače sobe površine 15,27 m2, kupaonice površine 3,02 m2, hodnika površine 8,52 m2 , spremišta 1 površine 3,52 m2, spremište 2 površine 12,85 m2, spremište 3 površine 5,00 m2 i lođe površine 4,32 m2, odnosno ukupne površine 62,48 m2, sve slobodno od osoba i stvari, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju ĐF pok. Marka, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Pakovog sela, Krb. 13, prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 4.807,32 Eur-a, kao i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnih troškova teku, od dana objave presude, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Pred Općinskim sudom u Zadru tužitelj je podnio tužbu navodeći da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest.br. 3936/6 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i kuća, ukupne površine 77m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu u posjedu da drži tuženik, i to bez valjanog pravnog osnova. Naime, tužitelj da je uspio u parnici protiv tuženika, radi utvrđivanja ugovora ništetnim, te je ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2673/2014 od 26. veljače 2015.godine, kojom je utvrđen ništetnim ugovor o darovanju nekretnina od 07. srpnja 2009. godine, te je određen ponovni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, kakav je postojao prije potpisivanja predmetnog ugovora o darovanju, odnosno upis prava vlasništva u korist tužitelja ĐF za cijelo. U naravi predmetna nekretnina koju tužitelj ovim putem potražuje predstavlja stan u prizemlju kuće izgrađene na predmetnoj nekretnini oznake čest.br. 3936/6 k. o. [katastarska općina]. Tuženik ĆF da drži predmetnu nekretninu tužitelja u posjedu, a bez valjanog pravnog temelja. Štoviše tuženik da se oglušio na pokušaj tužitelja da mirnim putem riješe predmetni spor, budući da isti nije reagirao na opomenu pred tužbu/pokušaj mirnog rješenja spora od 14. rujna 2016.godine, a nesumnjivo ju je zaprimio dana 16. rujna 2016.godine. Navedenom opomenom tužitelj je pozvao tuženika da mu dostavi ključ od predmetnog stana, nakon što ga prethodno oslobodi od stvari i osoba tuženika, na što tuženik da nije pristao, niti se na bilo koji način očitovao na prijedlog mirnog rješenja spora. Budući da tužitelju kao vlasniku pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, to da se predlaže sudu po provedenom postupku tužbeni zahtjev usvojiti.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te da traži da sud odbije iste u cijelosti kao neosnovane. U odnosu na navode tužbe da je istaći da je od istih točan samo navod o tome da bi ovdje tužitelj uspio u parnici za poslovnog broja P-2673/2014 radi poništenja ugovora o darovanju između ovih strana od 10.07.2009., a sve nakon stručno sumnjivog "nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke", dok svi drugi navodi prikrivaju stvarno stanje vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, izvan prednje navedenog ugovora o darovanju koji je zapravo trebao poslužiti lakšoj provedbi upisa prava vlasništva predmetne nekretnine čest.br. 3936/6 k. o. [katastarska općina] na ime ovdje tuženika, ove strane, otac i sin da su zaključili i ugovor o darovanju od 04. siječnja 1988.godine upravo predmetne prostorije-garaže na čest. 3936/3 k. o. [katastarska općina] koja parcela je ili matična parceli čest. 3936/3 k. o. [katastarska općina] ili su tada strane pogrešno identificirale parcelu, ali uvijek se moglo raditi o danas dijelu prizemlja čest. 3936/6 k. o. [katastarska općina] u naravi garaža. To prizemlje čest. 3936/6 k. o. [katastarska općina] sastoji se danas od jednosobnog stana te ovog dijela spremišta-garaže koji je dakle tužitelj darovao svom sinu tuženiku i taj dio se nalazi do kuće sada na čest. 3936/3 k. o. [katastarska općina] koju kuću je pak tužitelj prodao PF nakon razvoda braka s majkom tuženika ŽF. U diobi bračne stečevine, tada glavni objekt-kuća te garaža koju je 1988.godine darovao sinu tuženiku ĆF, pripala je ĐF, a dvosobni stan u prizemnici koja je bila dalje na sjever vezana na garažu pripala je ŽF. Nakon što mu je otac darovao tu garažu 1988.godine ovdje tuženik da je na tom dijelu te na majčinom dijelu dogradio dva kata kuće time da je majka svom sinu CF dala suglasnost za nadogradnju budući su i živjeli u zajedničkom kućanstvu, a ovo darovanje je i formalizirano ugovorom od 13.06.2013.godine. Ovdje tuženi da je u svojstvu tužitelja danom 30.09.2016.g. ustao tužbom radi utvrđenja i uknjižbe parcele čest. 3936/6 k. o. [katastarska općina] protiv ovdje tužitelja ĐF te bi po mišljenju, ovdje tuženika trebalo u ovom predmetu P-1866/2016 odrediti prekid postupka dok se ne riješi predmet 15P-1856/16 kojim da će se konačno utvrditi tko bi bio vlasnik cijele kuće i dvorišta na čest.3936/6 k. o. [katastarska općina], a tim i neosnovanost tužbenog zahtjeva ovdje tužitelja ĐF. Ugovor od 10. srpnja 2009.godine koji da je poništen da je trebao samo poslužiti lakšem upisu ovdje tuženika vlasnikom nečega što je stvarno već bio, a to što se nakon istog ovog poništenja ovdje tužitelj SF upisao kao formalni vlasnik to da mu ne daje nikakva vlasnička prava budući da je već ranije zaključenim ugovorom raspolagao istom nekretninom odnosno dijelom iste nekretnine. Vlasnik "dvosobnog stana u prizemlju" od razvoda da je bila ŽF, majka tuženika, a ĐF nakon razvoda braka da je pripala kuća katnica koju da je prodao ČF te garaža koju je darovao sinu i ovdje tuženiku ĆF. Nikakav drugi stan da nije postojao niti je imao ikad SF, a nit može osnovano tražiti iseljenje iz stana budući da stvarno nije, niti može biti vlasnikom bilo čega na predmetnoj parceli, od onog što je imao najveći dio da je ostao supruzi ŽF u diobi bračne stečevine, a ona potom darovala sinu ĆF, dok je ostatak garažu darovao sinu, isto ĆF, pa iako da je i danas formalno upisan kao vlasnik stvarno da nema nikakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: posjedovni list 4384 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar od 28.09.2016.g. (l.s.4), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neplodno, površine 77 m2 (l.s.5), opomena pred tužbu/poziv za mirno rješenje od 14. rujna 2016.g. (l.s.6-9), pravomoćnu presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru 42P- 2673/14 od 26.veljače 2015.g. (l.s.10-21), ugovor o diobi zajedničke imovine od 27. prosinca 1976.g. (l.s.26), ugovor o darovanju nekretnine (stana) sklopljen između ŽF kao darovatelja-majke i ĆF kao daroprimatelja-sina ovjeren po javnoj bilježnici u [adresa] Veri Marčini pod brojem OV-7653/13 14.06.2013.g. (l.s.27-28), ugovor o darovanju između JF pok. Marka kao darovatelja i RF kao obdarenog ovjeren od Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar 4. siječnja 1988.g. (l.s.29-30,57-58), ugovor o darovanju nekretnina između LF pok. Marka kao darovatelja i ĆF, LF kao daroprimatelja ovjeren po javnoj bilježnici u Šibeniku Ljiljanke Malenica pod brojem OV-6939/09 10.07.2009. (l.s.31-32), snimku izvedenog stanja za ishođenje rješenja o izvedenom stanju Dizajn j.d.o.o. podnositelja zahtjeva ĆF (l.s.33-40), proveo očevid na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodetske struke ing.geod. ZF i dipl.ing.građ. Ivana Bukvića (l.s.60-66), izvršio uvid u nalaz i mišljenje ing.geod. ZF od 27.lipnja 2017.g. (l.s.67-70), nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ivana Bukvića dipl.ing.građ. od 22.09.2017.g. (l.s.73-90), dio presude Pp3.J-28/11-3 od 18.ožujka 2011. (l.s.111-112), presudu Okružnog suda u Zadru P.18/75 od 28.III.1975.g. (l.s.113-114), dio presude 12 Gž-1007/15-2 (l.s.116-120), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neplodno površine 77 m2 (l.s.124), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente IF u predmetu 7P-2195/20-10 (l.s.143-144), tužbu tužitelja 1. ĆF i 2. LF protiv tuženika ĐF (Ivana) Jakelića pok. Marka (l.s.179-183), saslušao svjedokinju GF (l.s.185), svjedoka FF (l.s.186) i izvršio uvid u predmete Općinskog suda u Zadru P-1849/2016 i P-2195/2020.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5.Iz sadržaja tužbe slijedilo bi da tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnosi pravu vlasničku tužbu ili rei vindicatio iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP), koji propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te iz čl. 162. st. 1. ZVDSP-a koji propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar da zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a sporni stan i spremište je identificirano na sudskom očevidu uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka građevinske struke kao stan u prizemlju kuće izgrađene na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno površine 77 m2, a koji se stan sastoji od: kuhinje površine 9,98 m2, spavaće sobe površine 15,27 m2, kupaonice površine 3,02 m2, hodnika površine 8,52 m2, spremišta 1 površine 3,52 m2, spremište 2 površine 12,85 m2, spremište 3 površine 5,00 m2 i lođe površine 4,32 m2, odnosno ukupne površine 62,48 m2, tužitelj je priložio izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neplodno, površine 77 m2, prema kojem je tužitelj SF pok. FF vlasnik ove nekretnine za cijelo, 1/1, dok tuženik tvrdi da je vlasnik ovog prizemlja bila njegova majka ŽF koja ga je dobila temeljem ugovora o diobi zajedničke imovine od 27. prosinca 1976.g. i da je u odnosu na spremište sklopljen ugovor o darovanju između JF kao darovatelja i RF kao obdarenog ovjeren od Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar 4. siječnja 1988.g., čime da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje ove vlasničke tužbe.
6.Presudom Općinskog suda u Zadru 90P-1849/16-49 od 20.prosinca 2019.g. u pravnoj stvari tužitelja LF sina ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Ivkoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĐF (Ivan) pok. FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 11. prosinca 2019. presuđeno je: I.Utvrđuje se da je tužitelj LF sin ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 77 m², u naravi kuća od 61 m², dvorište 16 m², darovanjem od svoje bake ŽF, a ova potonja temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine 1976. g. (bračna stečevina) sklopljenim sa tuženikom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene čest. zem. na svoje ime, uz istovremeno brisanje postojećeg zk. upisa, sve u roku od 15 dana.
7.Županijski sud u Puli-Pola, kao drugostupanjski sud u svojoj odluci Gž-153/2020-2 od 23.lipnja 2020.g. u pravnoj stvari tužitelja LF sina ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Ivkoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĐF (Ivan) pok. Marka iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1849/2016-49 od 20. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 23. lipnja 2020., presudio je: I Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1849/2016-49 od 20. prosinca 2019., tako da ista preinačena sada glasi:„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: I Utvrđuje se da je tužitelj LF sin ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 77 m², u naravi kuća od 61 m², dvorište 16 m², darovanjem od svoje bake ŽF, a ova potonja temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine 1976. g. (bračna stečevina) sklopljenim sa tuženikom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene čest. zem. na svoje ime, uz istovremeno brisanje postojećeg zk. upisa, sve u roku od 15 dana. II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 19.362,50 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“ II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni mu trošak parničnoga postupka u iznosu od 11.250,00 kn u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno postavljenoga, tuženik se odbija kao neosnovanim.“III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni mu trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana. U toj drugostupanjskoj odluci se navodi da predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjan pravni temelj za uknjižbu svoga prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], ukupne površine od 77 m², u naravi kuća od 61 m², dvorište 16 m², i to osnovnom pravnog posla - Ugovora o darovanju koji je sklopio sa svojom bakom ŽF, a vlasništvo koje nekretnine je njegova baka stekla temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine 1976. (bračna stečevina) sklopljenog sa tuženikom, što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem predmetne presude a nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu svog prava vlasništva predmetne čestice uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika ne predmetnoj nekretnini. Sud prvoga stupnja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je prihvatio kao osnovan, uz obrazloženje u osnovnom da je tužitelj dokazao
- temeljem provedenih dokaza i to Ugovorom o darovanju od 12. siječnja 2000. te iskazima saslušanih svjedoka i stranaka, da mu je njegova baka ŽF darovala dvosobni stan površine od oko 80 m² koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa], da se radi o objektu položenom na utuženoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja prema zk. izvatku ima površinu od 77 m2 - isto da je u suglasju sa utvrđenjem vještaka geodetske struke koje je te okolnosti utvrdio očevidom na licu mjesta, da je pravna prednica tužitelja - njegova baka mogla darovati predmetnu nekretninu tužitelju jer je iste bila vlasnik s osnova bračne stečevine - obzirom ju je stekla u posjed i vlasništvo temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine sklopljenog dana 27. prosinca 1976. između ŽF i ovdje tuženika LF, da Ugovor o darovanju od 12. siječnja 2000. nije ništetan jer se ne radi o darovanju bez prave predaje obzirom da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora bio u posjedu utužene nekretnine - da od rođenja živi u kući sagrađenoj na predmetnoj čestici, slijedom čega sud zaključuje da je tužitelj dokazao da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini obzirom je slijed stjecanja razriješen. Svoju odluku sud prvoga stupnja da temelji na odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14
- dalje u tekstu: ZV). Odluka suda prvoga stupnja da nije pravilna niti zakonita, obzirom je sud prvoga stupanja pogrešno primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje slijedom čega su se steli uvjeti za preinačenjem presude (čl. 373. st. 3. ZPP-a). Odredbom čl. 115. st. 1. ZV propisano je, da na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način utvrđen zakonom, dok je u st. 2. istog članka utvrđeno da na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj volji uživa zaštitu, dok u st. 3. istog članka je određeno da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke biti u pisanom obliku. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, ne proizilazi da bi tužitelj od svoje pravne prednice stekao valjan pravni osnov za uknjižbu njegova prava vlasništva u cijelosti na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 77 m², u naravi kuća od 61 m², dvorište 16 m². Naime, predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama nadležnog suda prvoga stupnja vodi se kao kčbr. [katastarska čestica] neplodno, površine 77 m2, i uknjižena je u cijelosti na ime tuženika, s tim da iz stanja predmeta proizilazi da se na njoj nalazi kuća sa tri stambene cjeline od kojih pravna prednica tužitelja u posjedu temeljem doživotnog ploduživanja drži stan u prizemlju, i upravo je taj stan u prizemlju bio predmet ugovora o darovanju koji je zaključen između tužitelja i ŽF. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom očito pretendira na stjecanje prava vlasništva dijela predmetne nekretnine, jer bi mu to pravo i jednino pripadalo obzirom na činjenicu da mu je njenoga pravna prednica temeljem Ugovora o darovanju od dana 12. siječnja 2000. darovala samo dvosobni stan površine od oko 80 m² koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa], dakle stan koji je sastavni dio kuće koja je sagrađena na predmetnoj nekretnini, a to pravo pravna prednica tužitelja jedino je istome mogla prenijeti jer joj je isto pripalo temeljem Ugovora o diobi zajedničke imovine sklopljenog dana 27. prosinca 1976. između bake tužitelja ŽF i djeda tužitelja ovdje tuženika LF, a kojim tuženik „predaje u posjed i vlasništvo ŽF dvosobni komforni stan u [adresa], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], a koji predstavlja proširenje ranije zgrade – katnice na istoj parceli, a sve to na ime njezinog dijela u bračnoj stečevini te dozvoljava da ista temeljem ovog Ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Dakle, tužitelj od svoje pravne prednice nije moga steći više prava nego što ih je ona imala. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja, neovisno od stanja predmeta, postavljen je na stjecanje prava vlasništva cijele kčbr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], i u tom pravcu uknjižbe njegova prava vlasništva, a to pravo tužitelju, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, ne pripada, jer to pravo tužitelj niti ne izvodi iz prava svoga prednika, a niti se njegov zahtjev kako je postavljen može provesti u zemljišnim knjigama. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 3. ZV nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Isto tako prema čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Prema tome zemljište i objekti koji su sagrađeni na tom zemljištu predstavljaju jednu nekretninu, te vrijedi načelo jedinstva nekretnine (superficies solo cedit). Dakle, tužitelj nema valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva cijele predmetne nekretnine, on bi ima samo valjan pravni osnov za stjecanjem prava vlasništva na stanu u prizemlju zgrade koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], međutim njegov tužbeni zahtjev u tom pravu nije postavljen jer predmetna nekretnina nije etažirana - zemljišno knjižno stanje predmetne nekretnine nije usklađeno sa stvarnim stanjem, koji postupak je bilo potrebno provesti u predmetnom slučaju, slijedom čega nisu postojale pretpostavke za udovoljavanje tužbenom zahtjevu tužitelja. Obzirom na gore navedeno, žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, te pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP-a, pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti pobijanu odluku u odnosu na toč. II izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, i to na način da se u cijelosti odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan (čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).
8.Presudom Općinskog suda u Zadru 7 P-2195/20 od 09.srpnja 2021.g. u pravnoj stvari tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Šimičeviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2021. godine u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave dana 09. srpnja 2021. presuđeno je: I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva darovanjem i građenjem čest. 3936/6 k. o. [katastarska općina] u površini od 77 m2 u naravi stambena zgrada s tri stambene jedinice, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dužan trpjeti da tužitelj na temelju ove pravomoćne presude ishodi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru na gore navedenoj nekretnini za cijelo, sve uz istodoban upis brisanja postojećeg upisa prava vlasništva na imenu tuženika u roku od 15 dana.“ II.- Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 32.376,25 kuna, sve u roku od 15 dana. III. - Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, a koja presuda je potvrđena presudom Županijski sud u Osijeku, Gž-2018/2021-4 od 29.srpnja 2024.g. kojom je presuđeno, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2195/20-19 od 9. srpnja 2021.,:Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2195/20-19 od 9. srpnja 2021. II/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe. U obrazloženju te drugostupanjske odluke se navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva darovanjem i građenjem na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 77 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u zemljišnim knjigama. Prema rezultatima postupka proizlazi da je presudom Okružnog suda u Zadru, poslovni broj P-18/75 od 28. ožujka 1975. razveden brak između sada tuženog ĐF i ŽF, a u kojem je rođeno troje djece od kojih je jedno dijete sada tužitelj ĆF. Prvostupanjski sud da je utvrdio da su sada tuženi SF i ŽF sklopili Ugovor o diobi zajedničke imovine 27. prosinca 1976. godine, a kojim je ŽF pripao dvosobni komforni stan izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] i koji je u naravi proširenje ranije izgrađene zgrade na istoj katastarskoj čestici. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa proizlazi da je Ugovorom o darovanju od 4. siječnja 1988. godine na kojem je upisano ime LF, tuženik darovao ĆF garažu, koja je u naravi soba u sastavu dvosobnog stana, i to desno od ulaza u stan, do zgrade koju je SF ranije prodao ČF i njegovom ocu. Ta prostorija izgrađena je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a on ju je dobio ugovorom o diobi zajedničke imovine s ŽF. Prvostupanjski sud da je utvrdio da je, nakon toga, Ugovorom o darovanju od 10. srpnja 2009. godine sada tuženik darovao sada tužitelju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi se o istoj katastarskoj čestici kao i ranije darovanoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] s tim što je pravilna zemljišnoknjižna oznaka 3936/6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2673/14 od 26. veljače 2015. godine koja je postala pravomoćna utvrđeno da je ništetan ugovor o darovanju od 7. srpnja 2009. godine, a kojim je u tom predmetu tužitelj SF darovao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada tuženiku ĆF. Ta je presuda provedena u zemljišnim knjigama, tako da je za tu nekretninu izvršen upis vlasništva s imena ĆF na ime ĐF. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa proizlazi da je u katastarskom operatu za predmetnu nekretninu kao posjednik upisan SF. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je i da je ŽF Ugovorom o darovanju od 14. lipnja 2013. godine darovala svom sinu ĆF stan u suterenu obiteljske kuće u [adresa], a koji je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je ranija adresa bila [adresa], a taj stan je u naravi proširenje ranije katnice izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u predmetu tog suda, poslovni broj P-1849/14 vođen postupak po tužbi LF, sina tužitelja, protiv njegovog djeda ĐF, sada tuženika, u kojem je utvrđeno da je tužitelj LF stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je u tom predmetu svjedok ĆF iskazao da je njegova majka njegovom sinu LF darovala stan u prizemlju, te da su oba kata njegovo vlasništvo, s tim da je on svom sinu darovao drugi kat, ali o tome nije sastavljen pisani ugovor, a da on sa svojim ocem vodi spor samo u vezi zemlje ispred stana, dok je tužitelj LF iskazao da je stan u prizemlju njemu darovala njegova baka ŽF još 2000. godine. Prvostupanjski sud da je utvrdio i da je navedena presuda preinačena presudom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-153/2020-5 od 23. lipnja 2020., tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine od 77 m2, uz obrazloženje da tužitelj nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na cjelokupnoj nekretnini, s obzirom da mu je njegova baka ŽF darovala samo svoj dio nekretnine, odnosno dvosobni stan. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi iskaza tužitelja ĆF, način diobe njegovih roditelja i darovanje, a koje je u skladu s materijalnom dokumentacijom, te da se on smatra vlasnikom cijele nekretnine, s tim da mu je svejedno tko će on ili njegov sin biti upisan kao vlasnik, s tim da je spreman dati odmah izjavu da sve daruje svom sinu. Prema činjeničnim utvrđenjima utemeljenim na iskazu svjedokinje GF, supruge tužitelja, proizlazi da je ŽF, njenom sinu LF, darovala prizemlje oko 20 godina prije. Prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NF, koji nema neposrednih saznanja o odnosima stranaka, te svjedokinje DF, koja nema saznanja o izvršenim darovanjima, te svjedoka FF koji je iskazivao o odnosima s Đ i ČF kojima je SF prodao susjednu nekretninu, te svjedoka EF, koji je iskazivao o diobi bračne stečevine ŽF i ĐF, te kasnijoj nadogradnji koju je izveo tužitelj. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da prihvaća i taj drugostupanjski sud. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga jer tužitelj traži tužbenim zahtjevom utvrđenje da je darovanjem i građenjem stekao pravo vlasništva na cijeloj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz rezultata postupka nedvojbeno proizlazi da se na toj katastarskoj čestici nalaze tri stambene cjeline, dvije koje je izgradio, odnosno nadogradio tužitelj na postojeću stambenu cjelinu, odnosno prizemlje koje je ŽF darovala sinu tužitelja Ugovorom o darovanju od 12. siječnja 2000. godine. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je Ugovor o darovanju od 12. siječnja 2000. godine valjan i obvezujući za njegove ugovorne strane, odnosno da nije opozvan odlukom suda. Pravilan da je i zaključak prvostupanjskog suda da ŽF nije mogla nakon toga ponovno darovati istu nekretninu tužitelju 2013. godine, jer više nije bila vlasnica te nekretnine. Stoga se neosnovano žalbenim navodima tužitelja ističe da je predmetna nekretnina njemu darovana navedenim Ugovorom iz 2013. godine. Tužitelj da nije vlasnik sve tri stambene cjeline, jer na stan u prizemlju pravo vlasništva polaže njegov sin, tako da se tako postavljenom tužbenom zahtjevu ne može udovoljiti. Neosnovani da su žalbeni navodi da je sud razmatrao odnos tužitelja s njegovim sinom LF, te da je to irelevantno, s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako tužitelj nije vlasnik sve tri stambene jedinice. S obzirom za sadržaj tužbe i ostalih tužiteljevih navoda iznesenih tijekom postupka, proizlazi da tužitelj tvrdnju o svom vlasništvu navedene nekretnine ne gradi na činjenicama iz kojih se od suda traži zaključak da je vlasništvo stečeno darovanjem i građenjem. Iz rezultata postupka proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na cjelokupnim stambenim jedinicama, dok se radi o nekretnini tužitelja koja predstavlja pojedinačno određenu stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZV-a, a u tom smislu tužbeni zahtjev nije postavljen. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer da takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
9.Obzirom na navedene pravomoćne odluke Općinskog suda u Zadru u predmetima P-1849/2016 i P-2195/2020, te na sadržaj drugostupanjskih odluka u tim predmetima slijedi da tuženik nema pravo kojim bi ukinuo ili zaustavio vlasnički zahtjev tužitelja za predaju u posjed sporne nekretnine tužitelju kao zemljišnoknjižnom vlasniku, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen.
10.Tužitelju je dosuđen parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr.7.1.), za zastupanje na ročištu od 12. prosinca 2016.g. u iznosu od 125 bodova (Tbr.9.2.), za zastupanje na ročištu od 07. veljače 2017.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 01. lipnja 2017.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 06. prosinca 2017.g. u iznosu od 125 bodova (Tbr.9.2.),za zastupanje na ročištu od 08. srpnja 2025.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 22. listopada 2025.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 24. studenog 2025.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 1.750 bodova, uz vrijednost boda po ovoj tarifi od 2,00 Eur-a (Tbr.50), - 3.500,00 Eur-a, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznos od 2.350,00 kuna ili 311,90 Eur-a i uvećano za trošak sudskog očevida i građevinskog i geodetskog vještačenja u iznosu od 7.500,00 kuna ili 995,42 Eur-a, ukupno 4.807,32 Eur-a.
11.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 5. prosinca 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
1 0
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 311,90 Eur-a
2.Tuženiku po punomoćniku
