Poslovni broj: P-957/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli,Hrvatske bratske zajednice 45, protiv 1.tuženika DĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9 Frankland Ct, Gosnells WA 6110 i 2.tužene IĆ iz [adresa], oboje tuženih zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, 85. Ulica 28, radi utvrđenja ništetnosti/raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave održane 23. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženih, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26.kolovoza 2019. koji je uvjeren pred sucem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli sklopljen istog dana između davatelja uzdržavanja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i primatelja uzdržavanja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26. kolovoza 2019. koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli sklopljen istog dana između davatelja uzdržavanja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i primatelja uzdržavanja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. "

II. Nalaže se tužitelju ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da 1.tuženiku DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9 Frankland Ct, Gosnells WA 6110 i 2.tuženoj IĆ iz [adresa], 9170 Ferlach, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-431/2022 od 15. lipnja 2023. u ostavinskom postupku iza smrti pok. ŠĆ iz [adresa], tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženih, radi utvrđenja da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26. kolovoza 2019., koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli istog dana nije izvršavan i da je ništetan, slijedom čega u ostavinsku masu ostavitelja spada sva imovina kojom je ostavitelj raspolagao navedenim ugovorom. Nadalje se navodi da je predmetnim ugovorom ostavitelj ŠĆ pok. ŠĆ raspoložio cjelokupno nepokretnom i pokretnom imovinom u korist tuženog ad1 DĆ, prethodno je među istim strankama bio sklopljen ugovor o darovanju koji je raskinut sporazumom stranaka tj. člankom 1. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju očito s ciljem da se nužne nasljednike ( tužitelja i IĆ) isključi iz nasljedstva, slijedom čega je riječ o simuliranom pravnom poslu pa je isti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ništetan jer u stvari prikriva darovanje. U tužbi dalje se navodi da tuženik UĆ živi u [adresa]. a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopio je s ocem pok. ŠĆ 2019. godine, kada je bio na kraćem boravku u Hrvatskoj. Pobuda iz koje je davatelj uzdržavanja sklopio ugovor nije bila davanje uzdržavanja jer je tuženika ad1 u trenutku sklapanja ugovora bio svjestan da neće moći ispuniti preuzete obveze prema primatelju uzdržavanja jer je nedugo nakon sklapanja ugovora otišao za Australiju i za očeva života više nije dolazio u Čaru, slijedom čega nije mogao izvršavati obveze na koje se obvezao člankom 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zbog navedenog tužitelj smatra da je ugovor i nemoralan. Nadalje se navodi da je primatelj uzdržavanja bio starija osoba, sklona alkoholu, koji je zbog svoga zdravstvenog stanja bio nesposoban da se brine sam o sebi te mu je svakodnevno bila potrebna tuđa pomoć. Preuzete obveze prema primatelju uzdržavanja morale su se izvršavati svakodnevno za njegova života, a isključivo ih je izvršavao tužitelj ŠĆ koji je stanovao s ocem i brinuo se o njemu sve do njegove smrti na način da je plaćao račune, vodio ga kod doktora, pomagao mu u svim drugim svakodnevnim potrebama te ga je on u konačnici i sahranio. Tužitelj još navodi da mu je ostavitelj za života prepustio određene nekretnine koje u naravi predstavljaju konobu u [adresa], garažu, dvor i terasu u Podgomilu s pristupnim putem na kojima je tužitelj izvršio novčana ulaganja te ih je smatrao svojima.

Tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26. kolovoza 2019. Ujedno je postavio i podredni tužbeni zahtjev ukoliko sud nađe da prethodni zahtjev nije osnovan. Podrednim zahtjevom tužitelj traži raskid istog ugovora.

2. 1.tuženik i 2.tužena u odgovoru na tužbu protive se tužbi kao neosnovanoj i predlažu odbiti tužbeni zahtjev, a na pripremnom ročištu su naveli da ne postoji niti jedan zakonski uvjet potreban za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora a isto tako nisu ispunili uvjet za raskid istog ugovora kojeg inače mogu tražiti samo ugovorne strane. 1.tuženik tvrdi da je ispunio sve svoje obveze preuzete ugovorom tako da je ugovor izvršen u cijelosti, primatelj uzdržavanja otac stranaka bio je smješten u Dom za starije osobe u Veloj Luci a 1.tuženik je preuzeo obvezu podmirivati troškove smještaja što je i plaćao.

3. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja kojem traži da se utvrdi da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 26. kolovoza 2019. između sada pok. oca stranaka ŠĆ, kao primatelja uzdržavanja i 1.tuženika UĆ, kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod posl. br. R2-170/19 od 26. kolovoza 2019. i podredni zahtjev kojim se traži da se raskine isti ugovor.

4. U dokaznom postupku pročitano je rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-431/2022 od 15. lipnja 2023. ugovor o dosmrtnom uzdržavanja od 26.kolovoza 2019., ugovor o cjelovitom plaćanju ili sudjelovanju u plaćanju cijene usluga za korisnika smještenog u Domu za starije osobe Vela Luka od 30. lipnja 2020., račun Doma za starije osobe Vela Luka od 2. rujna 2020., liječnička potvrda za smještaj u Dom za starije osobe Vela Luka od 2. kolovoza 2019., zahtjev za smještaj u Dom za starije osobe Vela Luka, izjava DĆ, preslike potvrda o uplati od 17. srpnja 2020. i 19. rujna 2020., dopis Doma za starije osobe Vela Luka od 16. rujna 2024., saslušana je svjedokinja LĆ i saslušani su tužitelj, 1.tuženik i 2.tužena kao parnične stranke.

5. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučujuće činjenice:

- da se iza smrti oca parničnih stranaka ŠĆ kod ovog suda vodi ostavinski postupak u predmetu posl. br. O-431/2022

- da je rješenjem ostavinskog suda posl. br. O-431/2022 od 15. lipnja 2023. prekinut ostavinski postupak iza pok. ŠĆ pok. ŠĆ i istim rješenjem ŠĆ upućen da pokrene parnicu protiv IĆ i DĆ radi utvrđenja da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26. kolovoza 2019. koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli istoga dana, nije izvršavan i pravno valjan, odnosno da je isti ništetan, slijedom čega u ostavinsku masu ostavitelja spada sva imovina kojom je ostavitelj raspolagao navedenim ugovorom

- da je tužitelj tužbom u ovom predmetu pokrenuo parnicu na koju ga je uputio ostavinski sud

- da su zakonski nasljednici ostavitelja sin ŠĆ, ovdje tužitelj, sin DĆ, ovdje 1.tuženik i kćer IĆ, ovdje 2.tužena

- da su sada pok. ŠĆ pok. ŠĆ kao primatelj uzdržavanja i njegov sin (1.tuženik) DĆ sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 26. kolovoza 2019., koji je istog dana ovjeren pred sucem ovog suda pod posl. br. R2-170/19 kojim ugovorom je primatelj uzdržavanja raspoložio cjelokupnom svojom imovinom u korist davatelja uzdržavanja

- da se istim ugovorom u članku 3. davatelj uzdržavanja (1.tuženik) obvezao da će skrbiti o primatelju uzdržavanja, materijalno i novčano pomagati u onim potrebama za koje ne budu dostatna sredstva koja primatelj uzdržavanja prima po osnovi mirovine, u slučaju nemoći i bolesti primatelja uzdržavanja po potrebi angažirati treću osobu koja će izvršavati preuzete obveze ili smjestiti primatelja uzdržavanja u dom za starije i nemoćne i naknaditi troškove smještaja ukoliko stvarni troškovi prelaze iznos mirovine primatelja uzdržavanja, kao i nakon smrti sahraniti primatelja uzdržavanja o svom trošku

- da istim ugovorom primatelj uzdržavanja za života prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja cjelokupnu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu te su navedene katastarske oznake nekretnina u k. o. [katastarska općina] i ovlaštenje primatelja uzdržavanja na uknjižbu prava vlasništva u korist davatelja uzdržavanja, uz istovremeni upis osobne služnosti stanovanja u korist primatelja uzdržavanja na teret stojne kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

- da su istim ugovorom prethodno u članku 1. ugovorne stranke sporazumno raskinule ugovor o darovanju od 14. listopada 2015. OV-3546/15 sklopljen između ŠĆ kao darovatelja i njegovog sina DĆ kao daroprimatelja

- da je primatelj uzdržavanja do smrti stanovao u kući u [adresa] koja je bila predmet ugovora a u istoj kući stanovao je i tužitelj ( do kolovoza 2021.) i majka stranaka, a bivša supruga primatelja uzdržavanja LĆ

- da je primatelj uzdržavanja pok. ŠĆ kratko vrijeme u razdoblju od 30. lipnja 2020. do 3. rujna 2020. bio smješten u Dom za starije osobe u Veloj Luci

- da je iz liječničke potvrde za smještaj u dom proizlazi da je pok. ŠĆ imao postavljenu dijagnozu i propisanu terapiju lijekovima, ne postoji duševno oboljenje, pokretan je i pomoći i njega druge osobe nije potrebna

- da je 1.tuženik DĆ preuzeo obvezu plaćati Domu za starije osobe Vela Luka razliku do pune cijene usluge za korisnika smještaja ŠĆ ,

- da iz iskaza parničkih stranaka proizlazi da su obiteljski odnosi prije i nakon zaključenja predmetnog ugovora bili narušeni, da je pok. ŠĆ bio blizak i više povezan sa sinom UĆ, a da je tužitelj privrženiji majci, dok 2.tužena IĆ dugi niz godina odnosno od napuštanja roditeljske kuće nije bila povezana sa obitelji niti je kontaktirala sa roditeljima.

6. Odredbom članka 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje ZOO) propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7. Prema odredbi članka 586. st.1. ZOO ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Odredbom članka 589. ZOO propisano je da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

8. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su zaključili sada pok. ŠĆ i 1.tuženik DĆ, po svojoj formi i sadržaju predstavlja valjan pravni posao a u postupku ničim nije potkrepljena tvrdnja da bi se radilo o simuliranom pravnom poslu.

9. Niti jednim zakonskim propisom nije zabranjeno da roditelj i dijete međusobno zaključe ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naime treba poći od toga da je primarna pobuda primatelja uzdržavanja ali i cilj samog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da primatelj uzdržavanja za sebe osigura skrb, dok s druge strane davatelj uzdržavanja tu skrb ugovara uz naplatu, s ciljem da mu pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja.

10. Nadalje, pravne posljedice svakog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju manifestira se u tome da zakonski nasljednici ne mogu nasljeđivati primatelja uzdržavanja i da su na taj način zapravo isključeni iz nasljedstva.

11. Samo na osnovi tvrdnje tužitelja da se radi o simuliranom pravnom poslu koju ustvari prikriva darovanje, nije razlog ništetnosti ugovora. Simulirani ugovor je onaj koji nije sklopljen suglasnošću volja stranaka da se taj ugovor ispuni, nego je nastao suglasnošću volja stranaka da se stvori samo privid(fikcija) o sklapanju ugovora.

11.1. Kada bi predmetni ugovor bio prividan ugovor, on nije ništetan jer je posljedica takvog ugovora kako je propisano člankom 285. st.1. ZOO da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan ni Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti ništavno.

12. Nadalje zbog neizvršavanja ugovornih obveza ne može se zahtijevati ništetnost ugovora već ugovorne stranke mogu zahtijevati raskid ugovora, što tužitelj i zahtjeva podrednim tužbenih zahtjevom.

13. Na temelju rezultata provedenog postupka utvrđeno je da ne postoji niti jedan zakonski osnov ništetnosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a isto tako je utvrđeno da se ne radi o nemoralnom ugovoru, zbog čega je sud odbio glavni tužbeni zahtjev.

14. Pošto je odbijen glavni tužbeni zahtjev sud je odlučio i o podrednom zahtjevu za sudski raskid istog ugovora.

15. Prema odredbi članka 583. st. 3. ZOO svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

16. Pravo tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Što znači da kada je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga što druga stranka ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora.

16.1. Zahtjev za raskid ugovora tužitelj temelji na tvrdnji da davatelj uzdržavanja tj. 1.tuženik nije ispunjavao preuzete ugovorne obveze i da je zapravo on svakodnevno skrbio o ocu i brinuo o podmirenju njegovih svakodnevnih životnih potreba.

17. Nije sporno da 1.tuženik odnosno davatelj uzdržavanja DĆ u [adresa] živi preko 30 godina i da je ugovor sklopljen za vrijeme njegova kraćeg boravka u roditeljskoj kući u [adresa], da se nakon zaključenja ugovora vratio u Australiju i više oca nije vidio i da je primatelj uzdržavanja svega dva mjeseca bio smješten u Domu za starije osobe u Veloj Luci.

18. O obiteljskim, životnim i materijalnim prilikama pok. ŠĆ iskazivali su tužitelj, 1.tuženik i svjedokinja LĆ, inače majka parničnih stranaka, a bivša supruga pok. ŠĆ, iz čijih iskaza proizlazi da su pok. ŠĆ, njegova bivša supruga LĆ i njihov sin ŠĆ ovdje tužitelj u to vrijeme stanovali u istoj kući u [adresa], da su odnosi bili poremećeni i da je dolazilo do sukoba.

18.1. Tužitelj tako o svom iskazu navodi da je njihov pok. otac bio sklon alkoholu i izazivao je svađe i da je majka ručak pripremala sebi i njemu dok je pok. otac sam sebi pripremao hranu, kupovao stvari koje su mu trebale, prao svoju odjeću i sam brinuo o svojim životnim potrebama, a umro je u siječnju 2022. Još navodi da je on posjećivao oca u bolnici za vrijeme dok se nalazio na bolničko liječenju zbog ozljede glave zadobivene padom, nije mu poznato da li je tuženik DĆ ocu pomagao novčano, vjerojatno da, a pok. otac sa sinom DĆ kontaktirao je mobitelom, ne znam o čemu su razgovarali jer otac bi tada izašao iz kuće. Tužitelj još navodi da je on snosio troškove sahrane pok. oca, a kasnije je brat UĆ preko sestre poslao 1.000 eura za naknadu troškova sahrane. Navodi da je ponekad vozio oca na trajekt u Velu Luku kada je odlazio liječniku u Split.

18.2. 1.tuženik DĆ u svom iskazu navodi da se roditelju nikad nisu slagali i često su se svađali, a tužitelj da je privržen majci dok sa ocem nikad nije bio blizak i nije ga poštivao i njemu se otac žalio da se njegova majka i brat (tužitelj) prema njemu odnose neprimjereno i omalovažavaju ga, ne daju mu da sa njima jede pripremljenu hranu pa je sam kuhao, sam je prao odjeću i zbog tako narušenih odnosa otac je želio otići u starački dom gdje je boravio kratko jer mu je falilo njegovo mjesto i sumještani sa kojima je običavao igrati na buće, na karte. 1. tuženik još navodi da je pok. oca po njegovoj želji smjestio u starački dom, popunio zahtjev i obvezao se snositi troškove doma, nakon što je napustio starački dom i vratio se kući u [adresa], pok.otac sam se skrbio o sebi, sam si je kuhao i pravo odjeću, a on je druge ljude zvao da mu ponekad pripremu i donesu hranu i da ga obiđu. 1. tuženik još navodi da je njihov pok. otac jedino u njega imao povjerenja, sa njim je komunicirao i po njegovoj izričitoj želji sklopili su predmetni ugovor kojim je otac raspoložio cjelokupnom svojom imovinom. Još navodi da je pok. oca pomagao novčano, ponudio mu je i da dođe živjeti kod njega u Australiju što je on odbio jer da više ne može putovati a prije toga 4 puta je bio kod njega u posjetu u Australiju. Još navodi da je troškove sahrane platio tužitelj jer on nije mogao doputovati zbog zabrane putovanja zbog covida a kasnije je sestra IĆ tužitelju u njegovo ime predala 1.000 eura radi podmirenja troškova sahrane.

18.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da sa pok. ocem nije bio blizak, dok su živjeli u istoj kući često su se svađali, njihov pok. otac sam se brinuo o sebi i svojim svakodnevnim potrebama a on je ponekad kad bi mu radne i druge obveze dopuštale vozio oca na trajekt u Velu Luku radi odlaska liječniku u Split.

19. Teret dokazivanja da su nastali razlozi za raskid ugovora leži na onome tko se na njih poziva, a za ocjenu jesu li ostvareni razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja nije odlučno samo ponašanjem davatelja uzdržavanja već sveukupne okolnosti stranačkih odnosa. Za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovornih obveza potrebno je da ih davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava u namjeri da bi se oslobodio, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

20. Na temelju ocjene provedenih dokaza proizlazi da je primatelj uzdržavanja jedini oslonac u obitelji nalazio kod sina DĆ, da je 1.tuženik kao davatelj uzdržavanja ugovorio za primatelja uzdržavanja smještaj u staračkom domu u Veloj Luci i obvezao se snositi troškove odnosno razliku troškova smještaja, prema potrebi novčano mu pomagao, preko drugih ljudi povremeno osigurao pripremu hrane i posjete, redovito su komunicirali putem mobitela i u konačnici tužitelj je snosio troškove sahrane primatelja uzdržavanja.

21. U vrijeme sklapanja ugovora ugovorne strane su znale da je davatelj uzdržavanja stalno nastanjen u Australiji i zbog odsutnosti ne može svakodnevno skrbiti o potrebama primatelja uzdržavanja, a u vrijeme sklapanja ugovora i nakon toga sve do smrti, primatelj uzdržavanja sam je mogao skrbiti o svojim svakodnevnim potrebama i nije mu bila potrebna svakodnevna tuđa pomoć a smještaj u staračkom domu svojevoljno je napustio. Ugovorne strane predvidjele su za slučaj potrebe i nemoći primatelja uzdržavanja mogućnost angažiranja treće osobe koja bi uz naknadu skrbila o potrebama primatelja uzdržavanja.

22. Prema utvrđenom činjeničnom i pravnom kontekstu, sud smatra da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u smislu članka 583. st.3. ZOO zbog čega je takav tužbeni zahtjev sud odbio kao neosnovan.

23. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

24. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i članka 155. istog zakona. Tuženima je kao potreban priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 3. srpnja 2024., 5. rujna 2024., 10. prosinca 2024., 25. srpnja 2025. i 23. listopada 2025. za svaku radnju po 200,00 EUR-a i za pristup ročištu 5. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a, sveukupno 1.250,00 EUR-a uvećano 10% za zastupanje dvije stranke u iznosu 125,00 EUR-a, sveukupno 1.370,00 EUR-a. Primijenjena je Tbr. 7., Tbr. 9. toč. 1. i 5. i Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je tako naloženo da tuženima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR-a (točka II. izreke odluke).

U Korčuli, 5. prosinca 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Rijeci. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Rj/ I. DNA:

- tužitelju putem punomoćnice Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli

- 1.tuženiku i 2.tuženoj putem punomoćnika Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu

U Korčuli, 5. prosinca 2025.

S u t k i nj a:

Katarina Rendulić Vežić