REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1546/2024-16

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženica 1) Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i 2) Općine Bibinje, OIB: 61803800042, Trg Tome Bulića 2, 23205 Bibinje, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16 rujna 2025., te nakon objave presude 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Ina-Industrija nafte d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10, OIB 27759560625, stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i to:

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 818 m2,

− K. č. br. [katastarska čestica], šuma od 1788 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 1394 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 1011 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 790 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]

− K. č. br. [katastarska čestica], put od 878 m2, zk. ul. [broj ZK uloška]

− K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 137 m2, zk. ul. [broj ZK uloška]

II. Ovlašćuje se tužitelj Ina-Industrija nafte d.d. Zagreb, Av. V. Holjevca 10 OIB 27759560625 da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti izvrši upis prava vlasništva na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] i to:

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 818 m2,

− K. č. br. [katastarska čestica], šuma od 1788 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 1394 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 1011 m2

− K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 790 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]

− K. č. br. [katastarska čestica], put od 878 m2, zk. ul. [broj ZK uloška]

− K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 137 m2, zk. ul. [broj ZK uloška]

a što su tuženici dužni trpjeti.

III. Tuženici su dužni naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.346,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 16. srpnja 2024. navodi da je na pokretanje ovog postupka upućen rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5669/2024 od 22.02.2024. godine nakon provođenja pojedinačnog ispravnog postupka pa zato nije potrebno posebno podnositi zahtjev Republici Hrvatskoj sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a. Tuženica Republika Hrvatska je upisana kao vlasnik na nekretninama: - K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 818 m2, - K. č. br. [katastarska čestica], šuma od 1788 m2 - K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 1394 m2, - K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 1011 m2, - K. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 790 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], - K. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 137 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženica Općina Bibinje je upisana kao vlasnik na nekretnini: - K. č. br. [katastarska čestica], put od 878 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Predmetni upis vlasničkog stanja ne odražava stvarno stanje jer je tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Upravo iz tog razloga tužitelj je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak koji je okončan donošenjem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5669/2024 od 22.02.2024. godine te je ispravljen upis na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] na način da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne dvije nekretnine. Međutim, sud je, tužitelj smatra potpuno neosnovano, odbio ispraviti upis na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Sve navedene nekretnine da čine jedan kompleks naziva „Bijela kuća“. Kompleks se sastoji od dvije građevine sa pripadajućim dvorištem, ograđen je betonskim zidom i žičanom ogradom, a na ulazu u posjed je postavljena rampa. Pravni prednik tužitelja, Tankerkomerc (OOUR Jugotanker) je predmetne nekretnine stekao Ugovorom o prenosu prava korišćenja nepokretnosti od 18.02.1976. godine kojeg je sklopio sa SSNO SFRJ. Tužitelj je predmetne nekretnine stekao Ugovorom o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu sklopljenog između SOUR Jugoslavenska tankerska plovidba-RO Tankerkomerc Zadar i prednika tužitelja INA-Naftaplin od 19.03.1985. godine. Prednik tužitelja je zatražio i odobrenje Skupštine Zadar te je dana 13.03.1985. godine doneseno rješenje temeljem kojeg su predmetne nekretnine predane na korištenje predniku tužitelja. Tužitelj je u cijelosti postupio po ugovoru što dokazuje činjenica da je tužitelj stupio u posjed 6 mjeseci nakon potpisa tog ugovora kao i dopis Tankerkomerca dd Zadar od 08.12.2014, kao pravnog slijednika SOUR Jugoslavenska tankerska plovidba-RO Tankerkomerc Zadar. Također, prije potpisa Ugovora o prijenosu osnovnih sredstava iz naknadu, tužitelj je zatražio dodjelu predmetnih nekretnina na korištenje dana 20.02.1985. godine te je Skupština Općine Zadar donijela rješenje dana kojim se prihvaća zahtjev za dodjelu na korištenja predmetnih nekretnina uz suglasnost SOUR Jugoslavenska tankerska plovidba-RO Tankerkomerc Zadar. Tužitelj je u posjedu predmetnih nekretnina od 1985. godine i nikada ga nitko u tom posjedu nije ometao. Prednik tužitelja je unutar ovog kompleksa izgradio objekt i da isti je dobio Dozvolu za uporabu objekta koja je izdana od strane Općine Zadar dana 09.06.1976. godine. Tužitelj u svojim poslovnim knjigama ove nekretnine vodi u bilanci od 01.12.1986. godine odnosno od 01.01.1987. godine. Međutim, rješenjem Z- 5669/2024 zemljišnoknjižni sud je pogrešno protumačio da nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu obuhvaćene bilancom jer „nisu navedene točne oznake nekretnina“. No, iz predmetne bilance je jasno vidljiv upis „ZEMLJIŠTE, BIJELA KUĆA, BIBINJE, GAŽENIČKA CESTA 40“ koji upis se ne smije zanemariti budući se nekada u bilancama nisu uvijek upisivale točne oznake nekretnina već je opis bio dovoljan. Iz ovog opisa je jasno vidljivo da se radi upravo o ovom kompleksu i zato je prijedlog za pojedinačni ispravni postupak trebalo usvojiti u cijelosti. Kako sud to nije učinio, tužitelj je primoran pokrenuti ovaj parnični postupak. Tužitelj želi navesti da je pravo vlasništva stekao temeljem Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a o čemu već postoji brojna sudska praksa. Ističe se da je "INA - Industrija nafte" osnovana Zakonom o osnivanju Javnog poduzeća INA - Industrija nafte ("Narodne novine" broj 42/90.), a preoblikovana u dioničko društvo Zakonom o prestanku važenja Zakona o osnivanju Javnog poduzeća INA - Industrija nafte ("Narodne novine" broj 60/93.). Navedeni zakoni su lex specialis u odnosu na propise o pretvorbi društvenih poduzeća. Zakonom o osnivanju Javnog poduzeća INA - Industrija nafte društvena sredstva poduzeća udruženih u "INA - Industriju nafte", utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. (u koju je uvrštena i ovdje prijeporna nekretnina, koja je u posjedu tužiteljaa od 1985. godine), prenesena su na "INA - Industriju nafte" i postala su državno vlasništvo, te su zatim prenesena na "INA - Industriju nafte" d.d. To je potvrdila i sudska praksa županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj dostavlja dokaz da su predmetne nekretninu obuhvaćene bilancom stanja na dan 30.09.1990. godine te je na taj način ispunio zakonske uvjete po predmetnom Zakonu.

11. Dakle, tužitelj je pravo vlasništva stekao dosjedanjem i kupoprodajom od prethodnog nositelja prava korištenja, u posjed je stupio temeljem ugovora i rješenja o dodjeli nekretnina na korištenje pa je jasno da je tužitelj savjestan posjednik te je i na taj način stekao pravo vlasništva nekretnina. No, pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja je lex specialis - Zakon o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte. Stoga tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu.

2. Tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu od 14. kolovoza 2024. (l.s. 69-70) ističe prigovor nenadležnosti općinskog suda u ovoj pravnoj stvari sukladno članku 17. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, u konkretnom slučaju je stvarno nadležan trgovački sud temeljem odredbe članka 34.b točke 1. ZPP-a koji propisuje da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba. Napominje se da je Republika Hrvatska nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. Z-5669/2024, već podnijela tužbu radi ispravka upisa Trgovačkom sudu u Zadru protiv ovdje označenog tužitelja, a koji postupak se vodi pod posl. br. P- 125/2024. Prema tome, predlaže se da se sud rješenjem oglasi stvarno nenadležnim, te po pravomoćnosti rješenja ustupi predmet Trgovačkom sudu u Zadru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Podredno u odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti se ističe da je zakonski zastupnik tuženice zaprimio tužbu koja se pred Naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1546/2024 te kojom tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina i da nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude izvrši upis prava vlasništva na opisanim nekretninama. Prvotno se ističe da je tužitelj previsoko odredio vrijednost predmeta spora u tužbi, te se predlaže da sud isti odredi u iznosu od 1.327,23 eura s obzirom da se radi o deklaratornoj tužbi kojom se traži isključivo sudska deklaracija o imovini koja je prema navodima tužitelja već njegovo vlasništvo i sukladno ustaljenoj sudskoj praksi u takvim predmetima se vrijednost predmeta spora određuje u iznosu od 1.327,23 eura. Zakonski zastupnik tuženice se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te isti predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Naime, nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. Z-5669/2024, tužitelj je sukladno odredbi članka 203. stavka 6. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22 i 155/23, dalje: ZZK) bio ovlašten svoje navodno pravo ostvariti u parnici tužbom za ispravak. Međutim, iz postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva, a ne ispravak upisa, kao i iz priložene punomoći uz tužbu koja je izdana za postupak utvrđivanja prava vlasništva, razvidno je da u konkretnom slučaju nije podnesena tužba za ispravak. Dakle, u tom slučaju se tužitelj prije podnošenja tužbe trebao obratiti Republici Hrvatskoj s zahtjevom za mirno rješenje spora iz članka 186. a ZPP-a, a budući to nije napravljeno, predlaže se odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je sud pravilno postupio kada u pojedinačnom ispravnom postupku nije odredio upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama. Slijedom svega naprijed navedenog zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

2.2. U odnosu na prigovor tuženice da tužitelj podnošenjem tužbe u konkretnom slučaju nije ispunio procesne pretpostavke jer se nije obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora kako to propisuje čl. 186.a. ZPP, navesti je da s obzirom na to da je svrha podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora izbjegavanje vođenja sudskog postupka (spornog parničnog postupka), pa stoga kada je pokrenutoj parnici između istih stranaka prethodio izvanparnični zemljišnoknjižni postupak (pojedinačni ispravni postupak poslovni broj Z-5669/24, l.s. 14-18), u kojem su stranke bile u mogućnosti mirno riješiti konkretno sporno pitanje, u konkretnom slučaju za dopustivost podnesene tužbe nije bilo potrebno podnositi zahtjev za mirno rješenje spora.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-13), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-5669/24 od 22. veljače 2024. (l.s. 14-19), ugovor o prenosu prava korišćenja nepokretnosti iz 1976. (l.s. 20-24), ugovor o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu sklopljen između SOUR JTP – Ro Tankerkomerc i Ina nafta plin 1985. (l.s. 25-26), rješenje bivše SO Zadar od 13. ožujka 1985. (l.s. 27-28), ugovor o prijenosu imovinskih prava na nekretninama sklopljen između Tankerske plovidbe i Tankerkomerca 1992. (l.s. 30-33), zahtjev prednika tužitelja za dodjelu zemljišta upućen bivšoj SO Zadar 1985. (l.s. 34-38), zapisnik o primopredaji poslovne zgrade sastavljen 11. rujna 1985. između komisija RO Ina nafta plin i RO Tankerkomerc Zadar (l.s. 39-40), izvod iz katastarskog operata (l.s. 41-42), dozvola za upotrebu objekta i uvjerenje o uvjetima uređenja prostora te položajni nacrt (l.s. 43-46), potvrdu računovodstva dugotrajne imovine izdanu 30. lipnja 2022. (l.s. 47-48), presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-649/12 od 3. lipnja 2015. (l.s. 49-52).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pobliže označenima u izreci ove presude, koje nekretnine da je stekao temeljem zakona. Tužitelj u tužbi opisuje slijed stjecanja navedenih nekretnina te navodi kako je u posjedu istih još od 1985. te da ga nikada nitko u tom posjedu nije ometao.

5. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je ovdje tužitelj kao predlagatelj pokrenuo postupak radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog postupka te da je navedeni postupak vođen pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Z-5669/24, kao i da je 22. veljače 2024. doneseno rješenje pod istim poslovnim brojem (l.s. 14-18). Ovdje tužena RH podnijela je prigovor i prijedlog ovdje tužitelja, za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine označene u izreci ove presude, je odbijen. Iz sadržaja citiranog rješenja slijedi da je utvrđen pravni slijed stjecanja ovdje utuženih nekretnina, pri čemu je utvrđeno da je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu koji je 1985. bio upisan kao nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina, to pravo korištenja prenio na prednika ovdje tužitelja, odnosno na Jugoslavensku tankersku plovidbu – OOUR Jugotanker Zadar, čiji slijednik je RO Tankerkomerc. RO Tankerkomerc je navedene nekretnine prenio na prednika ovdje tužitelja, Ina – nafta plin OOUR Zagreb te je bivša SO Zadar rješenjem od 13. ožujka 1985. predniku ovdje tužitelja dala pravo korištenja na utuženim nekretninama. Nadalje je utvrđeno da su nekretnine u odnosu na koje je prihvaćen prijedlog ovdje tužitelja, kao predlagatelja, da se ispravi zemljišnoknjižno stanje, bile obuhvaćene bilancom Ina industrija nafte. U odnosu na ovdje utužene nekretnine, a kako iste nisu bile obuhvaćene ovom bilancom na dan 30. rujna 1990., prijedlog ovdje tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja odbijen je kao neosnovan, s obrazloženjem da zemljišnoknjižni sud nije mogao, temeljem spisu priloženih isprava, utvrditi da iste predstavljaju imovinu predlagatelja (ovdje tužitelja).

6. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari priložio dokumentaciju iz koje slijedi da je 18. veljače 1976. sklopljen Ugovor između SFRJ – SSNO i Jugoslavenske tankerske plovidbe – OOUR Jugotanker Zadar (l.s. 20-24), kojim je SFRJ – SSNO na Jugotanker, uz naknadu prenijela pravo raspolaganja korištenja i upravljanja na nekretninama položenima u k. o. [katastarska općina], upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška]. Umjesto naknade u novcu Jugotanker je obvezan sagraditi nove objekte na navedenim nekretninama. 1985. godine bivši SOUR JTP – RO Tankerkomerc sklopio je ugovor o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu sa Ina nafta plin, predmet kojega je prijenos osnovnih sredstava uz naknadu, koja se sastoje iz poslovnog prostora u Gaženici na pripadajućem ograđenom zemljištu ukupne površine 8469 m2 (l.s. 25-26). Bivša SO Zadar donijela je rješenje 1985. godine kojim je dala na korištenje Ina nafta plin iz Zagreba bez naknade, radi sređenja zemljišnoknjižnog stanja, građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to nekretnine koje su predmet i ovog postupka te je Ina nafta plin ovlašten temeljem tog rješenja u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava korištenja na predmetnim nekretninama.

7. Kasnije, 1992. godine, došlo je do sklapanja Ugovora o prijenosu imovinskih prava na nekretninama (l.s. 30-32), kojim je utvrđeno da je poduzeće Tankerska plovidba Zadar u cijelosti pravni slijednik JTP OOUR Jugotanker, a zatim RO Jugotanker. Nadalje, da je poduzeće Tankerkomerc Zadar u cijelosti pravni slijednik RO Tankerkomerc, kao i da je RO Jugotanker, odlukom svojih radnika na referendumu 8. travnja 1980., osnovala RO Tankerkomerc. Istim Ugovorom utvrđeno je da su na Tankerkomerc Zadar prenesena sva prava koja JTP OOUR Jugotanker stekao u Gaženici u Zadru, te su dalje pobliže opisane nekretnine koje su predmet i ovog postupka te je temeljem tog ugovora Tankerkomerc stekao pravo uknjižbe prava korištenja i raspolaganja na navedenim nekretninama. Na temelju uvida u dopis RO Tankerkomerc iz 1985. godine, vidljivo je da je RO Tankerkomerc dala suglasnost predniku tužitelja na zahtjev kojim je INA nafta plin od bivše SO Zadar zatražio dodjelu zemljišta u k. o. [katastarska općina] koja je u to vrijeme bila na upotrebi i korištenju RO Tankerkomerc. Iz zahtjeva koji je prednik tužitelja podnio u veljači 1985. bivšoj SO Zadar, za dodjelom prava korištenja zemljišta u k. o. [katastarska općina], slijedi da je prednik tužitelja zatražio dodjelu upravo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle i ovdje utuženih nekretnina koje su, a kako to slijedi iz priloženih izvoda iz katastarskog operata (l.s. 41-42) bile u posjedu JTP RO Tankerkomerc Zadar.

8. Odredbom čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

9. U konkretnom slučaju, posebni zakon je Zakon o osnivanju javnog poduzeća INA – industrija nafte (Narodne novine br. 42/90, dalje: Zakon o osnivanju). Tim Zakonom je u čl. 5. Propisano da se društvena sredstva utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. godine prenose na Ina – industriju nafte i postaju državno vlasništvo. Zakonom o izmjenama Zakona kojim su osnovana javna poduzeća (Narodne novine broj 61/91), koji je stupio na snagu 19. studenog 1991., ta odredba zamijenjena je odredbom kojom je propisano da je poduzeće Ina – industrija nafte u vlasništvu RH. Tom odredbom je dakle, određen titular prava vlasništva nad poduzećem, a ona se ne odnosi na vlasništvo sredstava koji predstavljaju dio imovine poduzeća i na kojima postoji vlasništvo poduzeća. Preoblikovanjem u dioničko društvo 1993. godine, Ina industrija nafte d.d. postalo je sveopći pravni slijednik javnog poduzeća Ina industrija nafte, a RH postala je njegov dioničar, što je bez utjecaja na vlasništvo sredstava odnosno stvari u vlasništvu poduzeća. Ovo dalje znači da je ovdje tužitelj nositelj prava vlasništva na spornim nekretninama koje su obuhvaćene bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. godine. Ovo slijedi iz podataka Računovodstva dugotrajne imovine i zaliha od 30. lipnja 2022. (l.s. 47-48), kojima se potvrđuje da se zgrada bijela kuća u [adresa], kao i pripadajuće zemljište nalaze u popisu dugotrajne imovine, odnosno u bilanci stanja osnovnih sredstava ovdje tužitelja još od 1. prosinca 1986., odnosno od 1. siječnja 1987. godine. Na l.s. 48 prikazano je da se radi o zemljištu bijela kuća [adresa], u ukupnoj površini od 8469 m2 te činjenica da u toj bilanci nisu navedene točne oznake zemljišnih čestica, a kod činjenice da tužitelj ovom tužbom traži da se utvrdi vlasnikom na nekretninama ukupne površine koja je i manja od one označene u bilanci stanja osnovnih sredstava, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Prije svega je navesti da između stranaka i nije sporno da su utužene nekretnine u posjedu tužitelja jer iz sadržaja odgovora na tužbu tuženika u ovoj pravnoj stvari slijedi tek da tužena smatra da je tužitelj trebao u konkretnom slučaju ustati tužbom za ispravak, a ne tužbom na utvrđenje prava vlasništva.

10. S tim u vezi navesti je da je u konkretnom slučaju tužitelj ustao tužbom na utvrđenje prava vlasništva stečenog temeljem zakona, pretvorbom, te uknjižbe svoga prava u zemljišnu knjigu, ovo nakon što je sud u zemljišnoknjižnom postupku odbio prijedlog tužitelja za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na ovdje utužene nekretnine te se ne radi o rješenju donesenom u završenom postupku obnove zemljišne knjige, na koju situaciju se odnosi zaključak 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku. Osim toga, a kako to slijedi iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-5669/24 od 22. veljače 2024. (l.s. 14-18) u kojem se navodi kako se u tom postupku nije moglo utvrđivati pravo vlasništva stečeno dosjelošću, i u ovoj pravnoj stvari tužitelj se ne poziva na dosjelost, već na stjecanje utuženih nekretnina temeljem zakona, pretvorbom. Stoga su prigovori tužene, istaknuti u odgovoru na tužbu neosnovani, a tužbeni zahtjev tužitelja je, kod utvrđenja da je stupanjem na snagu posebnog zakona kojim je izvršena pretvorba prava na sredstvima poduzeća, pravnog prednika tužitelja, osnovan te ga je valjalo prihvatiti na način na koji je to određeno u izreci ove presude koja će tužitelju poslužiti kao isprava podobna za uknjižbu njihovoga prava vlasništva u zemljišne knjige.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tužitelja, pa je tužiteljima kod utvrđene vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura, valjalo priznati trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. rujna 2024. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 2. rujna 2025. i 16. rujna 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 400 bodova, odnosno 800,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV od 25% dođe se do iznosa od 1.000,00 eura na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Tužiteljima je priznat plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 273,23 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,22 eura, što sveukupno iznosi 1.346,45 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbijen kao neosnovan. Ovo se odnosi na trošak zatražen u suprotnosti s odredbom Tbr. 7. Tarife jer je vps u ovoj pravnoj stvari određena u visini od 10.000,00 eura raspravnim rješenjem ovoga suda od 2. rujna 2025. (l.s. 88).

U Zadru, 5. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženici pod 1) po ODO u Zadru, GUO

3. Tuženici pod 2)

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar