Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Kžzd-74/2025-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te suca za mladež Azre Salitrežić i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČD, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kzd-22/2022-28 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru optuženik ČD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, iz članka 177. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju odredbe članka 177. stavak 1. KZ/11 optuženik ČD osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 optuženiku ČD izrečena je uvjetna osuda tako što se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženi ČD oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. istog Zakona te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ČD, putem braniteljice Melite Babić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, sa sjedištem Pisarnice u Bjelovaru, iz svih zakonom propisanih razloga i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenim sankcijama. Predlaže da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih razloga ili podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženi ČD žalbom putem branitelja pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da je u pobijanoj presudi izreka proturječna sama sebi i razlozima presude, te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Navedenu bitnu povredu posebno u žalbi ne obrazlaže.
6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog ČD izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi i razlozima presude te sadržava valjane razloge o odlučnim i drugim činjenicama, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Optuženi ČD žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbeno osnovu žalbom upire da je prvostupanjski sud optuženog ČD proglasio krivim za učin kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11 da je kao roditelj grubo zanemario dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta a iz dokaznog postupka proizlazi drukčiji zaključak. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da su optuženom i njegovoj supruzi Č bile određene mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u trajanju od šest mjeseci iz razloga jer kao roditelji nemaju potrebnih roditeljskih kapaciteta za brigu i skrb o djetetu AD. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja nad optuženikom radi utvrđivanja njegove ubrojivosti jer s obzirom na ranije određene mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi upitno je postojanje namjere za učin naprijed navedenog kaznenog djela. Nastavno obrazlažući navedenu žalbenu osnovu upire u iskaz svjedoka ID koji je iskazao da je bio voditelj stručne pomoći i potpore i njegov zadatak je bio da djeca koja su školski obveznici (oštećeni AD) redovno pohađaju školu, izvršavaju svoje obveze i na iskaz svjedoka ČDĆ koja je iskazala da su roditelji zatražili da se dijete ošt. AD smjesti u dom jer ih ne sluša i skita po selu.
7.1. Nakon pozorne ocjene obrane optuženog ČD koji se očitovao da se ne smatra krivim za učin navedenog kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog AD, svjedoka ID, izvješća Osnovne škole Velika Pisanica, pregledanog spisa Županijskog suda u Bjelovaru broj Km-1/2019, svjedoka ČDĆ, svjedoka PD (razrednice) utvrdio da je optuženi ČD počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177.stavak 1. KZ/11. Naime, nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza posebno i u međusobnoj vezi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da optuženi ČD nije vodio dužnu skrb o oštećenom, nije vodio brigu o školovanju, nije surađivao sa djelatnicima škole niti je postupao sukladno njihovim uputama unatoč ranije provedenoj mjeri stručne pomoći i potpore putem koje je savjetovan da je nužno imati autoritet prema djetetu, voditi brigu o njegovom redovnom školovanju, pisanju zadaće. Suprotno ranije danim savjetima voditelja mjere stručne pomoći i potpore, uputama djelatnika škole optuženi ČD propustio je voditi brigu o djetetu AD. Iz pregledanog spisa Km-1/2019 razvidno je da je prema oštećenom iniciran i kazneni postupak povodom kaznene prijave da je počinio kazneno djelo silovanja na štetu majke A, a koji je obustavljen jer nije bilo dokaza. Optuženi ČD je u ožujku 2019. fizički napao i istjerao dijete oštećenog AD iz kuće te je nekoliko mjeseci boravio kod obitelji SD, ĐD, UD, BD i vlastitim radom zarađivao za hranu i smještaj kod navedenih. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenom svih naprijed navedenih dokaza suprotstavljajući ih obrani optuženog ČD zaključio da je obrana optuženog nevjerodostojna kada u obrani tvrdi da je za sve odgovoran oštećeni AD, a koji navod obrane potkrepljuju svjedoci: supruga Č i braća optuženog I i ĆD koje iskaze je pravilno ocijenio kao pristrane te usmjerene pogodovanju obrani optuženog s kojim su u srodstvu. Nastavno navedenom optuženi ČD znao je gdje se oštećeni nalazi no nije ništa poduzeo da bi kao roditelj preuzeo skrb o njemu te je smješten u udomiteljsku obitelj. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su se u radnjama optuženog OD stekli svi elementi bića kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11 kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.
7.2. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalbenim navodima optuženog činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Nastavno navedenom neosnovano u žalbi upire optuženi ČD da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio (pravilno bi bilo nepotpuno utvrdio) činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja optuženog radi utvrđivanja ubrojivosti optuženog. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane optuženog ČD za provođenje psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja radi utvrđivanja ubrojivosti optuženog za što je dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja (obrazloženje pobijane presude pod točkom 4.2.).
8. Optuženi ČD pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer smatra da je prvostupanjski sud trebao s obzirom na utvrđeno činjenično stanje osloboditi ga optužbe shodno "načelu" in dubio pro reo jer nije na siguran i nedvojben način dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo kako se tereti optužbom.
8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog ČD Kazneni zakon se primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Navedeni žalbeni navod predstavlja prijedlog usmjeren na drukčiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi sugeriranja drukčijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Stoga ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je naveo u obrazloženju prvostupanjski sud, dakle da su se u radnjama optuženika stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
9. Optuženi ČD žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi jer smatra da je trebao biti oslobođen optužbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona.
9.1. Nije osnovana žalba optuženika glede odluke o uvjetnoj osudi. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženika: otac petero djece, neosuđivan, loših imovinskih prilika , završenih šest razreda osnovne škole te odsutnost otegotnih okolnosti. Pri tome prvostupanjski sud nije precijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženog. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u granicama propisane kazne za navedeno kazneno djelo optuženog ČD osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vrijeme provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku je dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 5. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
