REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-530/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HP, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog HP izjavljenoj po braniteljici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-561/2025-9 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog HP, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se optuženi HP za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, za koje je to presudom proglašen krivim, na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem članka 57. KZ/11 optuženiku HP se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HP se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme za koje je lišen slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 07. srpnja 2025. pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog HP odbija se kao neosnovana pa se u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku broj K-561/2025-9 od 26. rujna 2025. proglasio je krivim optuženog HP zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 57. KZ711 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HP se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 07. srpnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. ZKP/08 naloženo je optuženom HP platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za svjedoka u iznosu od 5,00 eura (peteura), trošak provedenog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 198,45 eura (stodevedesetiosameuraičetrdesetipetcensti), te paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (stoeura), sve u roku od 15 (petnaest) dana, kao i trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi HP po braniteljici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud optuženiku izrekne uvjetnu osudu, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja optuženika koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom na koju je pristupio zamjenik branitelja optuženika odvjetnik Marko Popović, dok je prisutnost optuženika bila osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu iz Zatvora u Osijeku, ali je optuženik dostavio izjavu da ne želi sudjelovati na sjednici vijeća, dok nije pristupilo ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi pa je sjednica održana u odsutnosti ŽDO u Slavonskom Brodu i optuženika u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi HP u žalbi ističe onu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer nema valjano obrazloženje i da nema razloga o odlučnim činjenicama. Pritom tvrdi da prvostupanjski sud prihvaća optuženikovo priznanje kaznenog djela i navodi kako je ono bilo potpuno, ali da ne prihvaća obranu u dijelu u kojem optuženik navodi da nije htio teško tjelesno ozlijediti oštećenika, odnosno da ga nije htio udariti u glavu koji navod obrane prvostupanjski sud otklanja pozivajući se na dokaz snimkom nadzorne kamere premda se iz snimke ne vidi u koji dio tijela je optuženik zamahivao i je li koristio metalnu cijev, a također da prvostupanjski sud nije dao ocjenu ostalih provedenih dokaza što je bio dužan učiniti bez obzira što se optuženik o optužbi izjasnio da se smatra krivim. Ovaj žalitelj smatra da je, iako se on o optužbi izjasnio na način da se smatra krivim, iz njegovog iskaza vidljivo da on poriče subjektivno obilježje kaznenog djela stavljenog mu na teret, a to je namjera da oštećenika teško tjelesno ozlijedi. Stava je da se zbog toga, bez obzira na sadržaj njegove izjave o krivnji, ne može smatrati da on priznaje kazneno djelo, a zbog toga da je sud presudu trebao obrazložiti na način propisan odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08, a ne prema odredbi stavka 7. u vezi sa stavkom 6. istog članka, što nije učinio, jer u presudi uopće nije navedeno što proizlazi iz materijalnih dokaza i pročitanih iskaza svjedoka ČP i EP, zbog čega da pobijanu presudu nije moguće ispitati.

7. Očitovanje optuženika o optužbi na način da se smatra ili da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret po svojim učincima ne može se izjednačiti s priznanjem djela koje bi proizašlo iz iskaza optuženika. Očitovanje o krivnji je postupovna izjava optuženika koja proizvodi određene procesnopravne učinke: jedan od njih je trenutak ispitivanja optuženika na raspravi (ako se optuženik očitovao o optužbi na način da se smatra krivim, on se, prema odredbi članka 417.a stavka 1. ZKP/08, ispituje na početku dokaznog postupka, a ako se o optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim, ispituje se, prema stavku 5. navedenog članka, na završetku dokaznog postupka, osim ako on ne zahtijeva drugačije), drugi je određivanje sadržaja pisane presude (prema članku 459. stavku 7. ZKP/08, ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadržavat će samo podatke iz stavka 6. tog članka, dakle, obrazloženje kaznenih sankcija), a treći je ograničenje prava na podnošenje žalbe (jer je odredbom članka 464. stavka 7. ZKP/08 propisano da optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su propisane i određene iznimke od ovog ograničenja).

7.1. Zbog iznesenog bi optuženik koji se očituje o optužbi na način da se smatra krivim, a u svom iskazu samo djelomično prizna počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, bio u bitno različitoj pravnoj poziciji od onog koji bi se o istoj optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim, a u iskazu na isti način, odnosno djelomično, prizna počinjenje kaznenog djela. Onaj prvi (koji se pozitivno očitovao o krivnji) takvim očitovanjem odriče se i mogućnosti pobijanja pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (zbog čega se ukazuje suvišnim i obrazlagati ta utvrđenja u prvostupanjskoj presudi jer ona ne podliježu kontroli drugostupanjskog suda), a ovaj drugi (koji bi sadržajno jednako iskazivao, ali se o krivnji očitovao negativno) takvim očitovanjem zadržava tu mogućnost. U protivnome, ako ne bi postojalo ovakvo razlikovanje posljedica načina očitovanja o krivnji, ono ne bi imalo nikakav procesnopravni značaj (pa čak niti u odnosu na trenutak ispitivanja, jer i onaj optuženik koji se očituje da se smatra krivim ima mogućnost ne iskazivati na početku dokaznog postupka i tek na kraju zatražiti da ga se ispita, a onaj koji se očitovao na način da se ne smatra krivim ima pravo dati iskaz u bilo kojem trenutku, pa i prije izvođenja drugih dokaza).

7.2. Dakle, jasno je da ZKP/08 optuženikovom pozitivnom očitovanju o krivnji (dakle, izjavi da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu optužnicom na teret) pripisuje učinke koji, u suštini, isključuju optuženiku mogućnost da ishodi preispitivanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u žalbenom postupku (neovisno o tome predstavlja li njegov iskaz potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela ili ne), a upravo zbog navedenog ograničenja njegovog prava na žalbu izlišno je, kod pozitivnog optuženikovog očitovanja o krivnji, obrazlaganje tih utvrđenja – osim u odnosu na kaznu i druge mjere – u prvostupanjskoj presudi.

7.3. Zbog iznesenog, kad se optuženik o optužbi očituje na način da izjavi da se smatra krivim, prvostupanjski sud u pisanoj presudi, kad optuženika proglasi krivim za kazneno djelo kako mu je ono optužbom i stavljeno na teret, nije dužan sačiniti obrazloženje prema odredbi stavka 5. članka 459. ZKP/08, već je, prema stavku 7. tog članka, dužan obrazložiti samo kaznu i druge mjere navedene u stavku 6. tog članka. Pritom on u pisanoj presudi može iznijeti razloge o onim važnim okolnostima za koje je ocijenio da je korisno obrazložiti ih, ali ta utvrđenja optuženik, kako je već izneseno, žalbom ne može osporavati.

7.4. Tako je u ovome predmetu prvostupanjski sud ocijenio potrebnim obrazložiti otklanjanje dijela optuženikovog iskaza u kojem je ovaj porekao namjeru da oštećenika tjelesno ozljedi zadajući mu udarac u glavu jer da mu je namjera bila udariti ga u leđa (točka 6.1. obrazloženja presude), a u tim razlozima, koji sadrže dostatne i jasne razloge utvrđenja optuženikove namjere, nema nikakvih nejasnoća niti proturječja. Ističe se da budući iz iskaza svjedoka ČP proizlazi da je optuženik prilazio oštećeniku dolazeći mu s leđa i da je zamahnuo prema glavi oštećenika metalnom cijevi, da se oštećenik pokušao od udarca obraniti podizanjem ruku, ali da je optuženik ipak zadao udarac oštećeniku u predjelu čela, desne slijepočnice, a dok je oštećenik bježao da mu je u predjelu leđa optuženik zadao još nekoliko udarca i kako iz iskaza oštećenika također proizlazi da mu je optuženik zadao udarac u predjelu glave, a u potiljak i leđa da ga je udario dok je bježao, dok iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu u obliku rane razderotine na desnoj strani čela s krvnim podljevom oko desnog oka, više-komadni prijelom čeone kosti, prijelom krova i dna koštanog dijela očne šupljine desno, nagnječenje čeonog režnja desne polutke mozga, krvarenje unutar tvrde ovojnice mozga tjemeno desno te prijelom prednjeg zida sinusa gornje čeljusti desno, nema dvojbe da je udarac u glavu taj od kojeg je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a s obzirom na opis događaja kako od strane svjedoka ČP tako i oštećenika nedvojbeno je da je udarac u potiljak zadobiven uslijed udarca u leđa kada je metalna cijev zahvatila i taj dio tijela oštećenika, odnosno potiljak. Nema dvojbe da prilazak drugoj osobi s leđa, zamahivanje metalnom cijevi u smjeru glave, a zatim i udarac istom u predjelu glave koja je osjetljiv i vitalan dio ljudskog tijela može dovesti do nanošenja teške tjelesne ozljede kao što se u ovom slučaju i dogodilo pa nema govora o tome da optuženik nije imao namjeru oštećenika teško tjelesno ozlijediti kako se to u žalbi problematizira.

7.5. S obzirom na navedeno, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba optuženika, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 nije ostvarena niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženi HP presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se on o optužbi očitovao na način da se smatra krivim, a u žalbi ne ukazuje na dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi saznao nakon donošenja presude, njegova žalba iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08, prema odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08, nije dopuštena.

9. Povreda kaznenog zakona se ne obrazlaže, pa je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 476. stavka 1. točka. 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

10. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje, da je neosuđivan pa da se radilo o jednom izoliranom incidentu uz činjenicu da je optuženik sa oštećenikom od ranije bio u zavadi odnosno da ga je ranije oštećenik znao provocirati. S druge strane je pravilno prvostupanjski sud cijenio kao otegotne okolnosti da je optuženik iskazao upornost jer osim udarca u glavu uslijed kojeg je nastupila teška tjelesna ozljeda optuženik je oštećenika nastavio udarati metalnom šipkom još nekoliko puta kao i bezobzirnost i brutalnost s obzirom da je oštećeniku prišao s leđa, koristio je metalnu šipku kojom mu je zadao nekoliko udaraca po tijelu i jedan u glavu. Suprotno tvrdnjama žalitelja okolnost da od posljedica teške tjelesne ozljede oštećenikovo zdravlje nije teško i trajno narušeno ne može biti posebno vrednovana kao olakotna okolnost (izostanak teže posljedice ne može se smatrati olakotnom okolnošću, ali nastup teže posljedice ako ona nije kvalifikatorna okolnost kaznenog djela može se smatrati otegotnom okolnošću), niti se okolnost da oštećenik optuženika tom zgodom nije provocirao, kako je to ranije znao činiti, može smatrati olakotnom okolnošću, a niti dob optuženika (31 godina) kao i obiteljske i životne prilike (bavi se poljoprivredom i pomaže obitelji financijski) ne mogu se posebno vrednovati kao olakotna okolnost u smislu da bi one na bilo koji način opravdale ponašanje optuženika i utjecale na izbor vrste i mjere kazne.

10.2. Međutim u pravu je optuženik kada tvrdi da mu je izrečena kazna prestroga i po ocijeni ovoga drugostupanjskog suda, odmjerena kazna optuženiku je prestrogo odmjerena. Naime, ocjenjujući istaknute okolnosti, prvostupanjski sud je podcijenio utvrđene olakotne okolnosti i precijenio utvrđene otegotne okolnosti iz kojih razloga je ovaj sud preinačio odluku o kazni, na način da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, pa je na tako izrečenu kaznu zatvora, na temelju članak 57. KZ/11, izrečena djelomična osudu na način da je neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koja će se izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Kazna kao takva primjerena je stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela, uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

10.3. Upravo ovakva izrečena djelomična uvjetna osuda bez izvršenja cijele kazne, može utjecati na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno. Ona sadrži odgovarajuću količinu moralne osude. U svemu je pravična i u dovoljnoj mjeri će utjecati da se ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

11. Slijedom izloženog, a obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti, temeljem članka. 486. stavak 1. ZKP/08 djelomično je prihvaćena žalba optuženika te je pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način kako je to odlučeno pod točkom I. u izreci presude, dok je u ostalom dijelu, temeljem članka 482. ZKP/08 žalba optuženika tuženika odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Slavonskom Brodu, 5. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić