Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-180/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Patača, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 99/2023-21 od 07. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 05. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-99/2023- 21 od 07. siječnja 2025.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-99/2023-21 od 7. siječnja 2025. odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-3953713 od 07.03.2007. godine koji su zaključili tužitelj LR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužiteljici LR, isplati iznos od 5.056,27 EUR (slovima: pettisućapedesetšest eura i dvadesetsedam eurocenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi: na iznos od 1,22 EUR računajući od 13.3.2009. godine pa do isplate, na iznos od 11,18 EUR računajući od 15.4.2009. godine pa do isplate, na iznos od 13,03 EUR računajući od 29.4.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,22 EUR računajući od 9.6.2009 . godine pa do isplate, na iznos od 10,24 EUR računajući od 9.6.2009 . godine pa do isplate, na iznos od 9,68 EUR računajući od 9.7.2009 . godine pa do isplate, na iznos od 8,51 EUR računajući od 4.8.2009 . godine pa do isplate, na iznos od 9,67 EUR računajući od 1.9.2009 . godine pa do isplate, na iznos od 8,61 EUR računajući od 3.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,14 EUR računajući od 5.11.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,72 EUR računajući od 2.12.2009. godine pa do isplate, na iznos od 13,07 EUR računajući od 12.1.2010. godine pa do isplate, na iznos od 15,20 EUR računajući od 6.2.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 14,63 EUR računajući od 6.3.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 18,49 EUR računajući od 7.4.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 18,40 EUR računajući od 6.5.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 20,40 EUR računajući od 3.6.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 30,47 EUR računajući od 6.7.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 28,97 EUR računajući od 1.8.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 36,62 EUR računajući od 1.9.2010 . godine pa do isplate, na iznos od 28,47 EUR računajući od 5.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 39,63 EUR računajući od 3.12.2010. godine pa do isplate, na iznos od 44,80 EUR računajući od 21.12.2010. godine pa do isplate, na iznos od 50,31 EUR računajući od 1.1.2011 . godine pa do isplate, na iznos od 43,40 EUR računajući od 15.3.2011. godine pa do isplate, na iznos od 38,58 EUR računajući od 13.4.2011. godine pa do isplate, na iznos od 46,44 EUR računajući od 13.5.2011. godine pa do isplate, na iznos od 55,87 EUR računajući od 10.6.2011. godine pa do isplate, na iznos od 55,96 EUR računajući od 10.6.2011. godine pa do isplate, na iznos od 80,23 EUR računajući od 4.8.2011 . godine pa do isplate, na iznos od 80,36 EUR računajući od 4.8.2011 . godine pa do isplate, na iznos od 4.194,75 EUR računajući od 5.8.2011 . godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužiteljici LR trošak postupka u iznosu 2.065,22 EUR (slovima: dvijetiusućešezdesetpet eura i dvadesetdva eurocenta) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu preinačiti presudu, odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP te bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje povrede se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, a prvostupanjska presuda je sačinjena u cijelosti u skladu s člankom 338.stavak 4. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je utvrditi ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe, odnosno je li odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula nepoštena, a time i ništetna.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tužiteljica realizirala Ugovor o kreditu kod tuženika dana 07. ožujka 2007. za iznos od 24.633,27 CHF s rokom vraćanja od 84 mjeseca,

- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeći na dan dospijeća,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, odnosno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača,

- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna jer je ništetnost takve odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a i da tuženik nije dokazao da su potrošači dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što sporne odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose,

- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne valutne klauzule, platila više 5.115,39 eur, a ako se uzmu u obzir i negativni tada je tužiteljica pretplatila 5.056,27 eur stoga tužiteljica ima pravo na isplatu temeljem članka 323. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO).

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

11. Tuženik u žalbi ističe kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje nije dao nikakve razloge. Međutim, suprotno navodima u žalbi tuženika, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je odluka prvostupanjskog suda pravilno obrazložena primjenom odredbe članka 338. stavak 4. ZPP i pravilnom primjenom članka 8. ZPP. Nadalje, ukazuje se tuženiku, kako prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti provesti dokaze koje tuženik nije predložio, a prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza nisu potvrđeni navodi tuženika, koje je isticao tijekom postupka.

12. Neosnovano tuženik prigovara zaključku suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli navodeći kako su sporne odredbe tužiteljici bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja.

13. Naime, uvjeti nepoštenja ugovornih odredbi regulirani su odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) kojim je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je članak 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Prema tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

15. U konkretnom slučaju, nije bilo sporno da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane trgovca zbog čega vrijedi zakonska presumpcija da se o pojedinačnoj odredbi nije pregovaralo te je na tuženiku da obori navedenu zakonsku presumpciju i da dokaže kako se o spornim odredbama pregovaralo, što tuženik nije učinio jer tuženik nije predložio dokaze na navedene okolnosti, posebice svjedoka službenika banke. Prema tome, ne može se smatrati kako je tuženik omogućio tužiteljici pregovaranje, odnosno kako je tužiteljica imala mogućnost birati između ugovora u CHF, ili EUR jer je iz njezina iskaza utvrđeno kako je tužiteljicu kod tuženika čekao unaprijed pripremljeni obrazac ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF stoga tužiteljica nije imala mogućnost mijenjati odredbe ugovora, odnosno pregovarati. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti pa je temeljem navedenog pravilno utvrdio kako je tužiteljici ponuđen samo ugovor u CHF. Dakle, kako je tuženik mogao sudjelovati u postupku te su se izvodili dokaz na usmenoj, neposrednoj i javnoj raspravi, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako parnični postupak nije imao element kontradiktornosti.

16. Uz navedeno, ispunile su se i ostale pretpostavke radi utvrđenja sporne odredbe nepoštenom na način da je između stranaka postojala značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama koja se protivila načelu savjesnosti i poštenja realizacijom predmetnog ugovornog odnosa, a koje pretpostavke je utvrđivao prvostupanjski sud pa je, suprotno žalbenim navodima, proveden test poštenja. Navedeno se očitovalo u tome da je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer tuženik nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi članka 269. ZOO.

17. Takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora. Prema tome, tužiteljica, kao potrošač, prilikom sklapanja ugovora nije bila informirana na jasan i transparentan način o valutnoj klauzuli, već je omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovori valutnu klauzulu, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s prednikom tuženika utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene tečaja za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, osporena ugovorna odredba nije lako uočljiva, nije bila jasna niti razumljiva, a terminologija nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Prema tome, osporena ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu je ona čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i one čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe članka 84. Zakona o zaštiti potrošača pa se na takve odredbe ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene njezine poštenosti.

19. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora te da je to bitan element Ugovora o kreditu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je sporna odredba ugovora nepoštena, odnosno ništetna temeljem članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača pa da slijedom toga, tužiteljica ima pravo na isplatu.

20. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare, u kojem dijelu je prvostupanjski sud također pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno navodima u žalbi tuženika. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. (Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012) u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2018. u predmetu broj Pž-6632/2017, a od koje pravomoćnosti je zastara ponovno počela teći. Također, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/22 od 31. siječnja 2022. godine je da ako je ništetnost ustanovljena, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 04. siječnja 2023., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedene presude pa nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice za potraživanje zbog promjene tečaja CHF za anuitete koji dospijevaju počevši sa 13. ožujka 2009. pa nadalje.

21. Osim toga, bez pravnog značaja je i prigovor tuženika kako je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen kao i da se radi o zabrani manjeg značaja jer činjenica da je ugovor prestao nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi budući da se pravo na isticanje ništetnost ne gasi (članak 328. ZOO).

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju zateznu kamatu primjenom odredbe članka 1115. ZOO jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem budući je sklapao ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene odredbe pa je tuženik nesavjestan stoga je dužan platiti tužiteljici zatezne kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP pravilno odlučio o troškovima sastava podnesaka od 14. svibnja 2024. i 02. listopada 2024, kao i ostalim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge. Naime, tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka od 14. svibnja 2024. i 02. listopada 2024 iz razloga što su isti bili potrebni za vođenje postupka, kao i ostali podnesci te ostale radnje koje je poduzela tužiteljica radi uspjeha u postupku.

24. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio u cijelosti (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

25. Slijedom navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

Vukovar, 05. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan