Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

Kutina

Poslovni broj: Pn-10/2023.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3., (OIB 84397956623), Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4., Sisak kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju PŠ protiv tuženika Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b.,(OIB 10840749604), radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 4.999,00 eura (37.665,14 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2021. do isplate." II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj 10. rujna 2021. tužitelj navodi da je **.**.2014. RŠ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Lipovljanima, da je nesreću uzrokovao osiguranik tuženika JŠ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], da je presudom Općinskog suda u Sisku broj K-307/2015. od 12. svibnja 2016. oglašen krivim za tu prometnu nesreću, da je rješenjem tužitelja od **.**.2017. RŠ priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, a rješenjem od 24. prosinca 2020. i 1. veljače 2021. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, da je uzrok invalidnosti bolest 40% i ozljeda na radu 60% budući da se prometna nesreća dogodila za vrijeme rada, da je u periodu od 17. svibnja 2017. do **.**.2021. RŠ, na ime naknade za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine isplaćen iznos od 67.668,77 kuna i da je tuženik isplatio iznos od 30.003,63 kune. Predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati preostali iznos od 37.665,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2021. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da RŠ u prometnoj nesreći nije zadobio takve ozljede koje bi uzrokovale invalidnost od 60% te da je isplatio tužitelju dio invalidske mirovine koji odgovara postotku invalidnosti od 30%. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u zapisnik o očevidu, presudu Općinskog suda u Sisku broj K-307/15. od 12. svibnja 2016., rješenja tužitelja od 23. kolovoza 2017., 24. prosinca 2020. i 1. veljače 2021., podatke o plaći i spis tužitelja broj IN-19616.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Među parničnim strankama nije sporno da je osiguranik tuženika JŠ odgovoran za prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja RŠ i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 3.982,17 eura (30.003,63 kune).

6.Sporno je je li tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje i dio invalidske mirovine koji se odnosi na ozljedu na radu.

7.Člankom 64. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), a koji se primjenjivao u vrijeme kada su izvršene isplate, bilo je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Člankom 161. stavak 1. istog zakona bilo je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Međutim, u ovom slučaju ne bi se mogle primjenjivati odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju na koje se poziva tužitelj budući da je tuženik osiguravatelj štetnika te za štetu koju je uzrokovao njegov osiguranik odgovara samo u okviru onoga što je između njih ugovoreno. Slijedom toga zahtjev tužitelja se prosuđuje sukladno članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05., 36/09., 75/09.,76/13., 152/14., 155/23.). Člankom 27. stavak 1. tog zakona propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

8.Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju novčani iznos koji se odnosi na naknadu za tjelesno oštećenje, a koju je tužitelj rješenjem Klasa-UP/I -06/16-01/03102883940 Urbroj 341-15-05/3-16-3181 od 23. kolovoza 2017. priznao tužitelju u iznosu od 148,14 kuna mjesečno.

9.Člankom 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10.Tužitelj je uz tužbu dostavio rješenje Klasa UP/I 141-02/20- 01/03102883940 Urbroj 341-15-05/3-20-17863 od 24. prosinca 2020. kojim je njegovom osiguraniku RŠ priznato pravo na invalidsku mirovinu radi gubitka radne sposobnosti, a što je uzrokovala bolest 40% i ozljeda na radu 60%.

11.Iz navedenog rješenja proizlazi da je tužitelj već priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu temeljem ozljede na radu. Slijedom navedenog upitno je postoji li razlika u smislu navedene odredbe zakona, a koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Postoji li razlika između iznosa mirovine koju je tužitelj priznao svom osiguraniku i iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena kao posljedica ozljede na radu i koliko iznosi ta razlika dužan je dokazati tužitelj sukladno članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) budući da samo u slučaju postojanja razlike tužitelj može ostvariti pravo na naknadu štete.

12.Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

13.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se tužitelja obveže na naknadu troškova postupka. Međutim, zahtjev nije postavio sukladno članku 164. stavak 2. Zakona o parničnom postupu radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Novskoj 5. prosinca 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročište za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika