Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
Kutina
Poslovni broj: Pn-9/2023.-12.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3., (OIB 84397956623), Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4., Sisak kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju IB protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282., (OIB 84397956623), kojeg zastupa punomoćnik OD Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 14.708,12 eura (110.818,34 kune) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2021. do isplate." II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj 10. rujna 2021. tužitelj navodi da je njegov osiguranik ĐB smrtno stradao u prometnoj nesreći u Glini dana 22. rujna 2015., da je nesreću uzrokovao osiguranik tuženika SB upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], da je za tu prometnu nesreću oglašen krivim presudom Općinskog suda u Sisku K-537/16. od 5. ožujka 2019., da je udovici i djeci pokojnog ĐB priznato pravo na obiteljsku mirovinu s pravom na isplatu od 22. rujna 2015. i da im je u periodu od 1. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021. isplatio iznos od 110.818,34 kune. Predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 110.818,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2021. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje nastanak štetnog događaja i navod tužitelja da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod njega na dan 22. rujan 2015. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da su osiguranici tužitelja ostvarili pravo na mirovinu iza prednika osiguranika tužitelja radi ozljede na radu slijedom čega ne postoji razlika između iznosa mirovine osiguranika tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja radi povrede na radu.
Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u rješenje tužitelja od 20. siječnja 2016. s izračunom mirovine i ispis podataka o plaći.
4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
5.Uvidom u rješenje tužitelja klasa UP/I-140-03/15-01/03109183963 urbroj 341-15-05/3-15-32790 od 20. siječnja 2016. utvrđeno je da je AB, udovici umrlog osiguranika ĐB i djeci NB i BB određena obiteljska mirovina od 22. rujna 2015. u iznosu od 3.597,18 kuna mjesečno te da je uzrok smrti ĐB ozljeda na radu.
6.Među parničnim strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos isplaćene obiteljske mirovine za period od 1. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021.
7.Člankom 64. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), a koji se primjenjivao u vrijeme kada su izvršene isplate, bilo je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Člankom 161. stavak 1. istog zakona bilo je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Međutim, u ovom slučaju ne bi se mogle primjenjivati odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju na koje se poziva tužitelj budući da je tuženik osiguravatelj štetnika te za štetu koju je uzrokovao njegov osiguranik odgovara samo u okviru onoga što je između njih ugovoreno. Slijedom toga zahtjev tužitelja se prosuđuje sukladno članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05., 36/09., 75/09.,76/13., 152/14., 155/23.). Člankom 27. stavak 1. tog zakona propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Člankom 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8.Iz rješenja koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tužitelj obiteljsku mirovinu priznao svom osiguraniku temeljem ozljede na radu. Slijedom navedenog upitno je postoji li razlika u smislu navedene odredbe zakona, a koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Postoji li razlika između iznosa mirovine koju je tužitelj priznao svom osiguraniku i iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena kao posljedica ozljede na radu i koliko iznosi ta razlika dužan je dokazati tužitelj sukladno članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) budući da samo u slučaju postojanja razlike tužitelj može ostvariti pravo na naknadu štete.
9.Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
10.Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbu 500,00 eura, sastav dva podneska po 500,00 eura i PDV 375,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava odgovora na tužbu priznat iznos od 500,00 eura (Tar.br.8.1.), na ime sastava podneska od 18.5.2023. iznos od 500,00 eura (Tar.br.8.1.) i PDV-a 250,00 eura (Tar.vr.46.). Naknada za sastav podneska od 17.10.2025. nije priznata budući da se ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu i podneska za koji je priznata naknada slijedom čega sud ovaj podnesak ocjenjuje kao nepotreban. Kako je tužbeni zahtjev odbijen tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi sve priznate troškove. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
U Novskoj 5. prosinca 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročište za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.
Dna
1. Tužitelju
2. Pun. tuženika
