Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-355/2018-113
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika CG iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pavliniću, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 27.listopada 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 5.prosinca 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik cjeline č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris prava vlasništva sa imena CG od ZG, [adresa], u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.750,00 €, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica upisana CG sa adresom [adresa], a označenu nekretninu tužitelj da je kupio početkom 1990.-ih godina od ZG, oca CG i stupio u posjed, te da je od dana kupnje pristupio rekonstrukciji kupljene kuće i u istu da je uložio oko 100.000,00 €, od kojeg stupanja u posjed tuženik da ni na koji način nije pokazao brigu o kući, nije svojatao pravo vlasništva i posjeda i sve troškove koji se odnose kako na vlasništvo, tako i na posjed nekretnine da je snosio tužitelj bez obzira što su računi glasili na ime RG. Dalje navodi da su tužitelj i ZG u rodbinskim odnosima i da stoga nikada nije postavljeno pitanje da tužitelj ne bi bio vlasnik nekretnine bez obzira na stanje u zemljišnim knjigama, a ugovor temeljem kojeg je izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa RG na tuženu da je fiktivan pravni posao i da je bio sačinjen samo za potrebe stjecanja hrvatskog državljanstva od strane tuženika, a iz navedenih razloga i obzirom da se tužitelj nalazi u posjedu utužene nekretnine od početka 1990. -ih godina, da je uložio znatna materijalna sredstva, pa da su na njegovoj strani ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, dosjelošću i građenjem, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom bi bio prihvaćen tužbeni zahtjev označen u izreci ove presude.
2. Tuženik se odgovorom na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u cijelosti, prigovarajući i na naznačenu vrijednost predmeta spora, a o kojem prigovoru je sud odlučio rješenjem od 3.rujna 2018. kojim je vrijednost predmeta spora bila određena u visini od tadašnjih 500.000,00 kn. Tuženik dalje navodi da tužitelj uopće ne navodi niti ima osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine, tužbeni zahtjev da je neargumentiran i neosnovan i u pogledu nabrajanja nekakvo slijeda događanja u historijatu tužbe te potom proizvoljnog tumačenja isparava koji da ne prileže u spis predmeta i tuženik da se stoga ne može očitovati niti na jedan bitan dokaz o bitnim tvrdnjama budući da dokaza nema. Tuženik da je na zakonit način i u dobroj vjeri stekao vlasništvo nad nekretninom koja je predmet postupka, uknjižio prava vlasništva i uredno da izvršava svoja vlasnička prava, koje vlasništvo da je stekao temeljem darovnog ugovora od 11.7.1986., koje vlasništvo da je uknjiženo ovosudnim rješenjem Z-584/86 od 11.8.1986., a tuženiku da nije poznato da bi tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji početkom 1990.-ih godina sa ocem tuženika.
3. U odnosu na navode odgovora na tužbu tužitelj se očitovao podneskom od 3.9.2018. u kojem navodi da nije imao saznanja da je ZG sa tuženikom sklopio ugovor o darovanju, tuženik da nikada nije stupio u posjed kuće u [adresa], i da se nikada u obitelji nije o tome pričalo tako da tužitelj može zaključiti da je to darovanje bilo samo formalno, a ne i stvarno darovanje; tužitelj da je bio vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], kojeg da je kupio 1987. i imao prijavljenu adresu, a u stanu da je živio brat tužitelja DG do 1992. i s obzirom da je tužitelj tražio u [adresa] nekretninu koju bi kupio, to da mu je ZG ponudio svoju nekretninu u [adresa], a prijenos vlasništva tužitelj da je platio stanom u [adresa] kojeg da je prenio vlasništvo Moralić Enveru; kuća u [adresa] da je tražila veliko investicijsko ulaganje, dok da je stan u [adresa] u cijelosti bio podoban za stanovanje, a nakon sporazuma sa ZG tužitelj da je stupio u posjed kuće u [adresa] i pristupio uređenju kuće.
4. Tuženik se o navodima tužitelja dalje očitovao podneskom od 17.9.2018., a u kojem navodi da tužitelj nikada nije imao samostalan posjed i tužena da je predmetno vlasništvo stekla još darovanjem iz 1986., da se ne radi o fiktivnom ugovoru o darovanju, tuženik dalje osporava istinitost tužiteljevih konstrukcija o zamjerni nekretnina ukazujući na činjenicu da tužitelj u prilog svojih konstrukcija ne predlaže niti jedan adekvatan dokaz; tuženik nema saznanja da je tužitelj ikada bio vlasnik stana u [adresa]; da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da tužitelj nikada nije bio posjednik predmetne nekretnine, osobito da nije bio samostalni posjednik predmetne nekretnine, niti pošten posjednik i da nema pravni temeljem stjecanja, niti da je nekretninu posjedovao kroz za to predviđeno vremensko razdoblje, a u pogledu građenja tuženik se poziva na čl.156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U pogledu ulaganja u nekretninu tuženik ističe da je njegov prednik krajem 1970.-ih godina, dakle prije darovanja nekretnine izvršio opsežnu rekonstrukciju nekretnine, a o čemu da postoje i dokazi dostavljeni uz taj podnesak, u koju dokumentaciju, ugovor o građenju i troškovnik je sud izvršio uvid.
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12.2.2018. i 4.12.2025., uz povijesni prikaz, darovni ugovor sklopljen 11.7.1986. između darovatelja RG i daroprimatelja ovdje tuženika uz ovosudno zk.rješenje Z-584/86 od 11.8.1986.i specijalnu punomoć od 14.7.1986., račune, potvrde o uplati i otpremnice s lista 20-25, 46-66, fotografija s lista 26 spisa, ugovor sklopljen između RG kao naručilaca i NG kao građevinskog obrtnika 18.11.1978. uz troškovnik s lista 33-42 spisa, potvrdu prebivališta s lista 45, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka UG od 31.7.2022. s lista 128-143, presudu ŽS u Zagrebu K-33/2021 od 8.6.2022. uz presudu Visokog kaznenog suda RH Pž-407/2022 od 5.4.2023., presudu OS u Zagrebu P-4698/97 od 16.11.2000., presudu OS u Zagrebu P-539/04 od 30.3.2006. uz drugostupanjsku odluku s lista 203-204, rješenje ŽS u Gradu Zagrebu Gž-6055/96 od 24.6.1997., presudu VSRH Rev-x-1074/10 od 6.3.2012., presudu OS u Splitu K-915/2020 od 24.1.2023. i posjedovni list 661 k. o. [katastarska općina], a proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, saslušanje stranaka i svjedoka GG, HG, ZG, ČGF, EG, LG i SG, kao i cjelokupni ovosudni spis Psp-62/22.
6. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12.2.2018. utvrđeno je kako ovdje tuženik dolazi upisan kao isključivi vlasnik predmetne č. zgr. [katastarska čestica], a iz tog istog zk.izvatka sa stanjem na dan 4.12.2025. dalje proizlazi da je u predmetu Z-23054/2024 došlo do promjene broja č. zgr. [katastarska čestica] u novu k. č. [katastarska čestica], time da je i dalje ta nekretnina ostala upisana kao vlasništvo tuženika, a dalje je razvidno kako je u predmetu Z-6028/18 upisana zabilježba spora po tužbi u ovom predmetu P-355/2018. U odnosu na zk.stanje tuženika uvidom u ovosudno rješenje Z-584/86 od 11.8.1986. utvrđeno je kako je tim rješenjem dozvoljena bila uknjižba prava vlasništva predmetne č. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u cijelosti sa RG u korist ovdje tuženika i to temeljem od strane tuženika dostavljenog darovnog ugovora od 11.7.1986., u koji ugovor je sud također izvršio uvid. U odnosu na citirani ugovor o darovanju tužitelj je u tužbi naveo kako bi se radilo o fiktivnom ugovoru, pa posljedično tome ukoliko bi sud ocijenio da bi se doista radilo o fiktivnom ugovoru takav ugovor bio bi ništav sukladno ranije važećem čl.103.ZOO/91, time da sud do zaključenja glavne rasprave, a na koju ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, nije utvrdio da bi se radilo o ništavom ugovoru, pa je stoga dalje valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je predmetna zgrada smještena u [adresa] na adresi [adresa], radi se o dvojnom objektu time da predmetna zgrada-kuća ima zasebnu i ograđenu okućnicu, ulaz u okućnicu je uz javni put – mjesnu cestu u [adresa] gdje postoje dvokrilna metalna vrata koja trenutno nisu bila pod ključem. Kuća je u potpunosti uređena i podobna za stanovanje, uređena je i okućnica; kuća se sastoji od prizemlja u kojem je smještena kuhinja, blagovaonica, dnevna soba i hodnik, a postoje i vrata koja dalje vode u aneks zgrade i taj aneks u prizemlju se sastoji od radne sobe, konobe, wc-a, praone, postoji izlaz u okućnicu sa stražnje strane i taj aneks predstavlja isključivo prizemlje; I.kat se sastoji od 3 spavaće sobe i kupaonice, dok se II.kat sastoji od 2 spavaće sobe, kupaonice i dnevno- otvorenog prostora; zgrada ima drvenu međukatnu konstrukciju sa drvenim stubištem, priključak na javni vodovod i javnu električnu mrežu, sa dvije septičke jame s time da je tužitelj ukazao da ispred kuće ima priključak i mogućnost spajanja na javnu kanalizaciju time da zbog visinske razlike do spajanja da nije došlo. Za potrebe vještačenja tužitelj je naveo radove za koje tvrdi da je izvodio na kući i okućnici u periodu od 1995.-1996., do 1997., koji radovi su taksativno izneseni na zapisniku o očevidu i nema ih potrebe navoditi u obrazloženju ove presude, obzirom da je vještak građevinske struke imao uzeti u obzir te radove i na poziv suda izraditi nalaz i mišljenje u smislu procjene svih radova na koje je ukazao tužitelj da je izvodio, koliko su ti radovi utjecali i utječu na vrijednost zgrade, omjer vrijednosti zgrade prije i nakon adaptacije, da li je došlo do promjena u biti stvari, da li je nastala nova stvar.
8. Vještak građevinske struke je u svojem nalazu i mišljenju postupio po pozivu i nalogu suda, a zaključak vještaka jest da je procjena vrijednosti radova na koje je ukazao tužitelj utvrđena u iznosu od 513.664,82 kn. Dalje navodi da se radovima povećala vrijednost zgrade za troškove ulaganja i to zamjenom krovišta, sanacijom fasade, ugradnjom nove vanjske stolarije, zamjenom dijela vodovodne instalacije i odvoda, zamjenom elektroinstalacija produžuje se vijek trajanja objekta i usporava amortizacija, a omjer vrijednosti zgrada prije i nakon adaptacije da je 1.203.050,00 kn / 1.716.714,82 kn = 0,70 (odnosno vrijednost zgrade se povećala za cca 30 %). Zaključak je dalje vještaka da nije došlo do promjene u biti stvari i nije nastala nova stvar, budući da se radi o građevinskim i obrtničkim radovima na uređenju stambene kuće i dvorišta.
9. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke tužitelj nije prigovorio na nalaz i mišljenje, niti je zatražio dodatno očitovanje vještaka, a tuženik u podnesku od 18.10.2022. navodi da nema prigovor na samu izradu nalaza i mišljenja vještaka, međutim da predmetno vještačenje da nije u nikakvoj korelaciji sa tužbenim zahtjevom s obzirom da predmet tužbenog zahtjeva nije isplata – odnosno naknada štete za navodno ulaganje u nekretninu, stoga da predmetni nalaz i mišljenje nije od nikakvog utjecaja na odluku u daljnjem tijeku ovog postupka; tužitelj da u tužbi i kasnijem tijeku postupka nerezolutno navodi kao osnov svojeg stjecanja vlasništva nad istom nekretninom dosjelost i građenje, a kasnije spominje da je isti nekretninu kupio od oca tužene ZG naplatnim pravnim poslom kojim da je u zamjenu dao stan u [adresa].
10. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao detaljan, stručan, nepristran i jasan, kojim nalazom je odgovoreno na sva pitanja za presuđenje u ovoj pravoj stvari, što je razlog da je sud nalaz vještaka prihvatio u cijelosti. Odredbom čl.156.st.1. ZV, na koju odredbu se opravdano poziva tuženik, propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. U odnosu na to pitanje i sudska praksa je jasna da se pravo vlasništva na zgradi i zemljištu stječe i adaptacijom postojećeg građevinskog objekta koja po svom opsegu tih vrijednosti investicijskih ulaganja predstavlja takav građevinski zahvat da stari objekt nakon njegova izvođenja svoj raniji identitet i po svojim karakteristikama predstava novi objekt, što u odnosu na predmetnu zgradu i radove izvođene od strane tužitelja nije slučaj, stoga je na strani tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva građenjem.
11. Nakon ocjene suda da se ne radi o ništavom ugovoru o darovanju, da nisu ispunjeni uvjeti da bi tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem, dalje je valjalo odlučiti da li su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
12. Svjedok ZG iskazao je da tužitelj nije kupio predmetnu nekretninu od svjedoka, tužitelj da je radio kod svjedoka u Moskvi, tužitelj da je bio u poslovnom odnosu sa svjedokom, a predmetnu kuću da je svjedok poklonio svojoj najstarijoj kćeri CG 1980.-ih godina, a s obzirom da je tužitelj nećak svjedoka i da je imao veliko povjerenje u njega da je kuću na [adresa] dao da koristi kada dođe na godišnji odmor iz Moskve, tužitelj dakle da nikada nije kupio predmetnu nekretninu i da je bio dogovor između svjedoka i tužitelja da on plaća komunalne troškove u odnosu na nekretninu i to cijelu zgradu. U odnosu na stan u [adresa] taj stan prema iskazu svjedoka da je bio od svjedoka, a sada da ga uživa kćer njegova brata koja da je naslijedila taj stan, prošle godine svjedok da je dao nalog da se izmjeni brava na kući u [adresa] jer da je imao kupce za tu kuću, da svjedok ima punomoć od tuženika. Taj svjedok dakle negira navode i iskaz tužitelja da je tužitelj kupio predmetnu zgradu od svjedoka ZG, da je izvršena zamjena stana u [adresa], a tužitelj svoje navode i iskaz na tu okolnost kupnje, zamjenom stana u [adresa], za što da prema iskazu samog tužitelja nije sastavljena bilo kakva isprava, pisani trag vezano za tu zamjenu jer da se radilo na povjerenju, nije dokazao niti personalnim dokazima, stoga tužitelj nije dokazao zakonitost posjeda, koji posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) u smislu odredbe čl.18.st.1.ZV. Naime, svjedok GG iskazao je kako mu je poznat ovdje tužitelj kao i predmetna kuća i da je raspolagao ključevima te kuće u periodu od 1996. -2005., a 1998. da je bio upoznao ZG koji da je bio došao avionom na aerodrom u Ćunski, da je bio tu u prolazu cca.2 sata i da nije čuo razgovore između ZG i tužitelja oko kuće; svjedokinja ČGF ujedno supruga tužitelja, iskazala je da se za tužitelja udala 1998. i njihov kum da je upravo bio ZG, kuća da je bila dovršena u prvoj polovici 1998., a od ZG osobno da nikada nije čula da bi govorio o kupoprodaji ili zamjeni stana u [adresa] za kuću u [adresa]; svjedokinja BG iskazala je da samo zna da je to kuća ZG i nikakva daljnja saznanja uz vlasništvo navedene nekretnine da nema, niti zna da li je ta kuća i danas vlasništvo ZG, nema saznanja ni tko je u posjedu predmetne nekretnine; svjedok EG iskazao je da mu ZG nije govorio da bi primjerice tu kuću darovao, prodao ili sl., a uostalom da on uopće svjedoku tu kuću nije spomenuo sve iz razloga što se nisu družili, s ZG da nije vodio nikakve razgovore koji bi se odnosi na ovu kuću u [adresa], prema njegovom saznanju da je kuća završena cca.1996. i osobno da nije sudjelovao u nikakvim dogovorima između ZG i Č, da iz neformalnog razgovora sa bratom Čtužitelj došao do saznanja da je njegov brat vlasništvo kuće u [adresa] stekao zamjenom nekretnina sa ZG. Dalje valja ukazati da je tužitelj iskazao da je na temelju isprave iz 1987. sklopljene u doslovno 4 rečenice u Moskvi prijavio boravak na adresi stana u [adresa] te godine 1987./1988., time da ne raspolaže niti tom ispravom sa sadržajem od navedenih 4 rečenice koja se odnosi na prodaju tog stana u [adresa] u [adresa], koji stan da mu je ZG prodao 1987., a isključivo ta potvrda o prijavi prebivališta tužitelja s lista 45 nije dokaz da je ZG bio prodao stan u [adresa] u [adresa], kako to tužitelj tvrdi.
13. Odredbom čl. 159.st.1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari i dalje je stavkom 3. propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo pretekom 10 godina, a takav posjed nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Institut dosjelosti počiva na činjenici da pravo vlasništva ne prestaje nevršenjem, pa stoga stari vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije izvršavao, nego zato što je na njegovoj stvari novi stjecatelj izvorno stekao pravo vlasništva, a na istoj stvari ne mogu istodobno postojati dva isključiva vlasnika, na što ovaj sud posebno ukazuje s obzirom na navode tužitelja da tuženik nije na bilo koji način pokazao brigu o kući, da ne vrši ulaganja, plaćanje režija i slično s obzirom da u ovom postupku valja odlučiti da li su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno citiranoj odredbi, dakle neovisno o činjenici da li se i u kojoj mjeri tužena brine o svojoj nekretnini, konkretno ovdje kući u [adresa] na adresi [adresa]. U odnosu na parnicu radi smetanja posjeda i činjenicu da je tužitelj protiv tuženika ZG uspio u tom sporu u smislu da je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posjedu posljednjeg mirnog posjeda kuće na način što je neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 17.7.2022. na ulaznim vratima kuće promijenio bravu taj postupak nije odlučujući za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući je ocjena suda kako je tužitelj, kako to i sam tvrdi, od 1995. na dalje u posjedu predmetne kuće, time da se njegov posjed ne može smatrati samostalnim i poštenim kao preduvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Iz provedenih dokaza ocjena suda je da se radi o obiteljskim odnosima ovdje stranaka koji naravno uključuju ZG, da su ranije bili dobri unutar obiteljski odnosi i da je već broj članovi obitelji ZG koristila kuću, pa i ovdje tužitelj, sve po odobrenju ZG, a koji odnosi su očito s vremenom narušeni što je razlog da je nakon tih narušenih odnosa ovdje tužitelj ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva pozivajući se na navodnu (nije dokazao) kupnju/zamjenu iz 1995., a ocjena je da dalje da je ova tužba uslijedila nakon narušenih odnosa tužitelja i ZG i očito nakon proteka 20 godina koji protek vremena je tužitelj smatrao dostatnim za uspjeh u sporu radi utvrđenja prava vlasništva predmetne kuće dosjelošću. Da se radi o narušenim odnosima tužitelja i ZG potvrđuje i pravomoćne sudske odluke dostavljene u ovom predmetu, koje odluke nema potrebe posebno analizirati, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelj je eventualno imao/ima pravo od tužene tražiti naknadu ulaganja u predmetnu kuću. U odnosu na plaćanje režijskih troškova činjenica da je tužitelj podmirivao režijske troškove sama po sebi ne znači da bi se radilo o poštenom posjedu potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ponavlja se, tužitelj je i sam naveo da se od 1995. nalazi u posjedu predmetne nekretnine pa je tu i njegova obveza snositi režijske troškove, a ne na temelju činjenice da snosi režijske troškove smatrati sebe osobom na čijoj strani su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tuženiku odnose se na sastav odgovora na tužbu, podneske od 24.9.2018., 18.10.2022., 29.11.2022. i 17.3.2023., te na zastupanja na ročištima održanom 3.9.2018., 4.2.2022., 29.4.2022., 12.12.2022., 21.3.2023., 10.4.2024., 16.9.2024., 23.6.2025.,16.9.2025. i 27.10.2025. u iznosima od po 1.000,00 €, sve uz PDV po stopi od 25%. Za podnesak od 20.2.2019. nije dosuđena naknada s obzirom da taj podnesak ne prileži spisu.
U Malom Lošinju 5.prosinca 2025.
S u d a c
Tomislav Stopar
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Marija Erdec
2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Marko Pavlinić
