REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj P-299/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB 32284739479, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ani Čule, odvj. iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupano po pun. Tihani Svetec, odvj. u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2023. u prisustvu punomoćnice tužitelja Ane Čule, odvj. iz Zagreba i punomoćnice tuženika Tihane Svetec, odvj. iz Zagreba, objavljene 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu broj 9012555299 zaključen dana 1.6.2007. između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, i tužitelja ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u dijelu ugovaranja valutne klauzule kao promjenjive te kamatne stope kao promjenjive i to kako u odnosu na visinu tako i na način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, da tužitelju ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.863,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos koja teče od 4. ožujka 2011. do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 platiti tužitelju ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.759,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim zatraženim zahtjevom za plaćanje troškova ovog postupka preko dosuđenog u iznosu od 298,58 EUR; kao neosnovanim.
V. Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog postupka u iznosu od 2.473,94 EUR; kao neosnovanim.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1.6.2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 9012555299 sa tuženikom temeljem kojeg kredita je ostvaren kredit u iznosu od 23.056,73 CHF plativo u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Rata kredita iznosila je 326,97 CHF, a kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva te je u trenutku ugovaranja iznosila 5,10% godišnje. Kredit je bio hipotekarno osiguran. Ugovorena je promjenjiva valutna klauzula. Na početku je tečaj švicarskog franka iznosio 4,469461 kn. Rok povrata bio je 84 mjeseca. Predmetnim ugovorom, a koji je kao obrazac sastavljen od strane samog tuženika, ugovorena je i promjena tečaja, a također je ugovorena i promjenjiva kamata te promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odredbama banke. Ugovorena je i zakonska zatezna kamata. Detalji promjene kamatne stope, te pojedinosti mogućeg povišenja vrijednosti CHF-a tužitelju, kao potrošaču, nisu objašnjeni pa je tako cijena kredita bila u trenutku zaključenja ugovora potpuno neutvrđena i neodrediva. Posebno i stoga što tužitelju nisu uručene nikakve odluke banke, niti tada, a niti prije, iz kojih bi išta mogao zaključivati te na temelju kojih bi mogao donositi odluke. Ukupno je otplaćeno 147.694,55 kn, od čega na glavnicu otpada 124.046,75 kn, a na kamatu 23.647,80 kn. Prema otplatnom planu kamata i glavnica bi u završetku plaćanja iznosili 27.559,79.CHF, što bi u finalu bilo zaduženje od 123.177,40 kn, ako bi tečaj bio 4469461. Prema otplatnom planu, a uvažavajući tečaj, glavnica bi iznosila 103.051,15 kn, a i kamata bi bila definitivno manja. Ako se uspoređuje zaduženje po otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, te pregled uplata do konačnog plaćanja proizlazi da se radi o razlici izazvanoj promjenjivom kamatnom stopom te tečajnim razlikama od najmanje 25.000,00 kn. Kredit je isplaćen u cijelosti 4.3.2011. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., utvrđeno je kako su ugovaranja promjenjive kamatne stope na navedeni način uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača te je time tuženik (kao tuženik u navedenom postupku) postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine', broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81, 82. i 90. od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sukladno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl, 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. O navedenom postoji već brojna sudska praksa. Ista ravnoteža je poremećena i u pitanju tečaja budući je kod CH isti nesrazmjerno narastao, te je takva promjena bila potpuno neočekivana, a niti je i istoj tuženik izvijestio tužitelje, već je taj tečaj naplaćivao. Posljednja odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena je u korist onih potrošača koji su zaključili ugovore o kreditu u švicarskim francima, a usput proveli i konverziju. Tužitelj pozivom na neke sudske odluke o ništetnosti cijeloga ugovora upire i na to, tj. na takve pravne stavove, da u situaciji ništetnih klauzula (deviznih i kamatnih) i cijeli ugovor o kreditu je ništetan, postoji. njihovo pravo na povrat cjelokupno uplaćenog iznosa, a najmanje na razliku između glavnice i konačno izvršene isplate. Tako je Općinski sud u Splitu presudio (sudac Sonja Meštrović) da je cijeli ugovor ništetan te da od dana pravomoćnosti nema pravnih učinaka niti na jednu ugovornu stranu pa čak i unatoč konverziji tog kredita. Stav je sutkinje da je kamata cijena, da je bitni sastojak ugovora, a u konkretnom ugovoru ta cijena je neodrediva što je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Sutkinja smatra da nepostojanje propisa kojima bi se nedvojbeno utvrdilo kako kamatna stopa mora biti izražena nije opravdanje za banku da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju. Smatra da je banka, kao savjesni gospodarstvenik, imala obvezu ugovoriti elemente važne za promjenu kamatne stope i način primjene tih elemenata, pa kako se ugovorne stranke, banka i potrošač, nisu suglasile o cijeni ugovora, takav ugovor je ništetan. Tužitelj se prethodno obratio banci s pokušajem da mirno riješe spor, no predočeno im je da takvi dogovori neće biti mogući bez sudske odluke. Tužitelj nije prije pokretanja postupka vodio postupak vještačenja razlike, bilo po nepripadnoj kamati bilo po valutnoj klauzuli, iz razloga što takvo vještačenje ne može biti prihvaćeno u sudskom postupku, a time bi stvarao suvišan trošak. Stoga svoj zahtjev postavljaju kao zahtjev za isplatu razlike između glavnice (23.056,73 CHF), i stvarno isplaćenog iznosa (147.694,55 kn), a koja razlika je cca 45.000,00 kn, pridržavajući pravo da nakon provedenog vještačenja uskladi svoj tužbeni zahtjev. Iz istih razloga kamatu potražuje od početka same otplate. Nadalje, nakon provedenog vještačenja tužitelj je na ročištu 23. listopada 2023. ispravio i uskladio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka.
2. 1.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže donijeti presudu kojom se ista odbija. Ističe kako je kredit zatvoren još 9.3.2011. pa da je stoga tužba pogrešno koncipirana. Elaborira odredbe o protupravnosti navodeći da ista više ne postoji. Ističe da je valutna klauzula u vrijeme trajanja i zaključenja kredita bila dopuštena pa da stoga sud smije primijeniti samo čl. 22. ZOO. Nadalje ističe kako stoga ne postoje pretpostavke za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma i Ugovora pa stoga niti obveza tuženika za vraćanje bilo kojeg iznosa. Pobraja sudsku praksu u kojima su sudovi utvrdili da je bila riječ o zakonom dopuštenom načinu ugovaranja visine kamate. Poziva se na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine. Nadalje tuženik ističe da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da je učinio potrošaču dostupnim uvjete o promjenjivosti istog, stoga tvrdi da je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu te da takva ugovorna odredba nije sama po sebi nepoštena. Tvrdi da je poslovanje banke bilo u potpunosti usklađeno da regulativom HNB. Zaključno ističe kako tužitelj svoju tražbinu temelji na pogrešnom tumačenju presude ''Potrošač''. Ujedno ističe prigovor zastare. Nakon što je tužitelj ispravio iznose tužbe po provedenom vještačenju, tuženik se nije protivio ispravku.
2.2. Kod ovog suda donesena je presuda broj P-185/2019-42 od 10. studenoga 2023. koja je ukinuta odlukom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-31/2024-3 od 5. lipnja 2025.
3.1. U ponovljenom dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitan je plan otplate i knjigovodstvena kartica, prijedlog za upis brisovnog očitovanja (list 17), dopis PBZ d.d. sa izjavom o zaplijeni po pristanku tuženika, zadužnica i dopis (list 18-21), Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. (list 31-47), ugovor o kreditu od 1.6.2007. (list 54-59),pročitani su iskazi svjedoka AP i TP te tužitelja ŠP sa zapisnika od 19. siječnja 2022. (list 65-71), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo, računovodstvo i informatiku, dr.sc. CP (list 79-82) te dopuna nalaza i mišljenja (list 114-117, a na raspravi je neposredno ispitan vještak.
3.2. Iz Ugovora o kreditu broj 9012555299 od 1. lipnja 2007. sklopljenog između tuženika i tužitelja u čl. 1. upisano je da je iznos kredita 23.056,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, a u toč. 4. ugovorena je kamata, promjenjiva 5,10 % godišnje koja se obračunava u CHF i sadržana je u mjesečnim anuitetima, a u toč. 6.1. ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca i to u jednakim mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja i otplatnoj tablici. U slučaju promijenjene kamatne stope propisano je da korisnik kredita pristaje da se povisi ili snizi anuitet, a uz obavijest banke koja će biti dostavljena ugovaratelju. Konstatira se da uz spomenuti ugovor nisu priloženi "Uvjeti i odluke o kamatama i naknadama kreditora".
3.3. Iz otplatnog plana od 1.6.2007. godine utvrđuje se da je bio ugovorena mjesečni anuitet od 326,97 CHF počev od 31.7.2007. do 30.6.2014.
3.4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on podigao kredit 2007. godine te je mjesečna rata bila oko 1.400,00 kn. No, rata je svaki mjesec bila sve veća i veća pa je stoga odlučio 2011. podići novi kredit kojim je isplatio ovaj kredit u CHF. Kad je podizao kredit, u banci su mu predložili da kredit bude u CHF jer je to bilo najpovoljnije. Nisu ga upozorili ništa o promjenjivim kamatama, relativno brzo su mu odobrili kredit i nisu mu pročitali uvjete Ugovora. Nadalje odgovara da se nije raspitivao kod drugih banaka, niti je tražio i dobio na uvid Ugovor koji je potpisao. Tužitelj navodi da tada nije znao što je promjenjiva kamatna stopa, ali da sada zna; nisu mu objasnili ništa o promjenjivoj kamatnoj stop i valutnoj klauzuli. Nije bio upoznat da će se tečaj valute mijenjati i ovo mu je prvi kredit u CHF.
3.5. Iz iskaza bankarske službenice AP i svjedokinje TP, supruge tužitelja, utvrđuje se da je službenica banke dala tužitelju zahtjev za kredit, koji je tužitelj potpisao, zna da su u to vrijeme bili samo krediti u CHF i eurima, nije bila praksa službenika da pročitaju klijentima ugovore o kreditu jer su ugovore stranke potpisivale kod javnog bilježnika. Također nisu imali upute da objašnjavaju klijentima što znači tečajna razlika u švicarskim francima. Supruga tužitelja navodi kako je poznato da je suprug podigao kredit za vozilo, da je ti bio prvi kredit u švicarskim francima, da su na kućnu adresu dolazile obavijesti o kamatnim stopama te da je kasnije podigao drugi kredit kojim je u cijelosti otplatio ovaj sporni.
3.6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo, računovodstvo i informatiku dr.sc. CP, dipl.oec. utvrđuje se da je tužitelj s osnove razlike anuiteta vezano uz preplaćenu kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu, kao i preplaćeni iznos na ime promijenjene valutne klauzule CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu preplatio ukupno ugovoreni iznos kredita u iznosu od 10.863,84 EUR / 81.853,60 kn.
4. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pro tom se naglašava da je sud pri donošenju odluke uzeo u obzir kao istinite, valjane i objektivne sve izvedene dokaze, a koji se međusobno podudaraju.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti pojedinih ugovornih odredaba te posljedično tome za isplatu novčanog iznosa koji se odnosi na više plaćenih iznosa rata kredita, a iz razloga što je spominjanim Ugovorom bila upisana promjenjiva redovna kamatna stopa po dospijeću vezana uz tečaj CHF na dan isplate, odnosno na sva dospjela i nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate te iz razloga što je tuženik isplatio veći iznos glavnice od one utvrđene Ugovorom. Traži se tužbom, nadalje, utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na čl. 1 u kojem je bilo ugovoreno da su anuiteti kredita vezani u kunskoj vrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize tj. CHF na dan dospijeća. Isto tako traži se utvrđenje ništetnosti čl. 4. Ugovora koji se odnosi na kamatu, jednako formiranu kao i glavnicu tj. promjenjivu i vezanu uz tečaj CHF te, sumarno, vraćanje ukupno više uplaćenog iznosa, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
8. Nesporno je da su prednik tuženika i tužitelj 1. lipnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu. Također je nesporno da je u čl. 1. Ugovora propisano da je iznos kredita ugovoren u iznosu od 23.056,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Nesporno je da je ugovor bio zaključen s rokom otplate na 84 mjeseci i da je tužitelj kredit u cijelosti isplatio u cijelosti, prema obračunu tuženice
- ranije.
9. Sporno je da li je ovaj sud mjesno nadležan kao i činjenica da li je potraživanje tužitelja iz ovog postupka u zastari. Sporna je okolnost nadalje da li se u konkretnom slučaju radilo o tzv. tipskom ili adhezijskom ugovoru koji bi bio sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu te je sporno da li se na navedeni ugovorni odnos u odnosu na tužitelja može smatrati da bi on bio "potrošač" prema odredbama ZZP. Dakle, sporno je da li je ništava odredba ugovora o kamatnoj stopi i glavnici koja je promjenjiva i vezana uz tečaj CHF te se naplaćuje na sva dospjela i nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate. Sporno je da li je ništava odredba Ugovora kojim je odobrena glavnica kredita u protuvrijednosti CHF - kuna po srednjem tečaju za devize važećim na dan isplate. Nadalje je sporno da li je tužitelj bio pošten potrošač te da li se na istog može primijeniti odluka "Potrošač". Sporno je da li je tuženik dužan platiti tužitelju iznos naznačen u ispravljenom tužbenom zahtjevu.
10.1. Odlučujući o spomenutom utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te da je tužitelj u cijelosti dokazao tužbene navode. Pritom se utvrđuje kako tužitelj niti nakon dostave II. stupanjske odluke nije uskladio činjenični opis sa spomenutom odlukom, tj. nije specificirao zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačno plaćeni anuitet pa je stoga sud zakonsku zateznu kamatu dosudio na ukupan preplaćeni iznos od dana uplate posljednjeg anuiteta, tj. posljednje isplate.
10.2. Vezano uz prigovor zastare, sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju na ovaj pravni posao, odnosno tužbeni zahtjev ima primijeniti odredba iz čl. 328 ZOO-a, a koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima. Slijedom izloženoga, utvrđuje se da tužitelj nije u zastari s pravom na podnošenje tužbe u ovom postupku, budući da se radi o ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora; u takvim slučajevima nema zastare. Uvidom u spis, tj. iz otplatnog plana utvrđeno je da je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu 1. lipnja 2007., a isti je otplaćen 9.3.2011. god. Iz "PRESUDE POTROŠAČ" proizlazi da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćnoj odlučeno o kolektivnoj tužbi potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, između ostalih protiv ovdje tuženika; podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je Sberbank d.d. u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. od ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – u daljnjem tekstu ZOO). U ovakvim sporovima oštećenici su ovlašteni podnijeti tužbu, a konkretno tužitelj ima spomenuto ovlaštenje budući da je Ugovor zaključio 6.10.2006. tj. unutar naprijed navedenog roka. Slijedom izloženoga, utvrđuje se da tužitelj nije u zastari s pravom na podnošenje tužbe u ovom postupku.
10.3. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012555299 od 1. lipnja 2007. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao banke – kreditora i tužitelja kao korisnika kredita. Nadalje je odredbom čl. 1. upisano daje kredit odobren u iznosu od 23.056,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, a u toč. 4. ugovorena je kamata, promjenjiva 5,10 % godišnje koja se obračunava u CHF i sadržana je u mjesečnim anuitetima. Konstatira se da uz spomenuti ugovor nisu priloženi "Uvjeti i odluke o kamatama i naknadama kreditora".
10.4. Uvidom u spomenuti Ugovor te na temelju iskaza tužitelja, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, nedvojbeno je utvrđeno da se radi o unaprijed formuliranom standardnom i tipskom ugovoru tuženika. Saslušanjem tužitelja nedvojbeno je utvrđeno kako istom prije potpisivanja ugovora nije dan na uvid obrazac ugovora, dan ili dva ranije, odnosno dovoljno rano da ga on može uz pomoć stručne osobe razumjeti, odnosno protumačiti odredbe. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osoba prosječnog obrazovanja te nema odgovarajuće pravno i ekonomsko znanje da bi si mogao nedvojbeno i jasno sam protumačiti značaj svih odredbi Ugovora, a osobito čl. 1. i čl. 4. Također je njegovim saslušanjem kao i iskazom službenice banke dokazano da mu niti ovlaštena osoba banke nije uopće protumačila odredbe Ugovora, kao niti javni bilježnik. Osobito se ističe okolnost da uz Ugovor, kreditor tj. tuženik nije priložio Uvjete te Odluke o kamatama i Odluke o naknadama banke pa je očito da tužitelj nije niti mogao imati uvida u navedeno, budući da ugovor nije niti potpisivao u banci, već kod javnog bilježnika te ga nije imao priliku niti pročitati. Dakle, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je ovakvim postupanjem banke tužitelju ponuđen ugovor, odnosno tipski obrazac istog s ništetnim odredbama, a koje je tužitelj potpisao ne znajući uopće što je u ugovoru upisano te da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama jer se o njima uopće nije pregovaralo.
10.5. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u potpunosti isplatio kredit te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj zbog tečajne razlike CHF u odnosu na kunu po srednjem tečaju HNB uplatio veći iznos od ugovorenog tj. te zbog promijenjene kamate na njegovu tetu u odnosu na ugovorenu, po zahtjevu tuženika, isplatio veći iznos od ugovornog po Ugovoru o kreditu tj. iznos od 10.863,83 EUR / 81.853,60 kn.
11.1. Temeljem svega naprijed navedenog, sud zaključuje da tužitelj, koji je isplatio u potpunosti kredit po navedenom Ugovoru te veći iznos od istog prema zahtjevu banke, ima pravni interes tražiti utvrđenje ništavim odredbu Ugovora iz čl. 1. i čl. 4. Naime, ništetnost ugovora se u skladu sa čl. 322 i čl. 326 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO) utvrđuje ex tunc, odnosno u trenutku zaključenja ugovora. Također je odredbom čl. 326 ZOO propisano da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno prestane te da se niti ne može osnažiti temeljem čl. 148. st. 1. ZOO, niti nagodbom stranaka jer se radi o razini zaštite javnih interesa koja je izražena kroz odredbu iz čl. 328 ZOO-a, a koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima.
11.2. Slijedom izloženoga, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj temeljem zakona ovlašten tražiti da mu ovdje tuženik vrati utuženi iznos, a koji je tužitelj platio tuženiku temeljem ništetnih odredaba Ugovora. Pri tome treba naglasiti kako se u konkretnom slučaju valja uvažiti i primijeniti čl. 81.st. 1. i 2. i čl. 87. ZZP (NN 96/03). Naime, sud je utvrdio da su spomenute Ugovorne odredbe na koje se poziva tužitelj nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te iste uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; ovdje tužitelja. Naime, tuženik, tj. banka nije dokazala da se je o pojedinim ugovornim odredbama, uopće pojedinačno pregovaralo pa je sud u cijelosti stoga poklonio vjeru iskazu tužitelja i utvrdio da se je radilo o tzv. tipskom ugovoru kojega je tužitelju ponudila banka i kojega je tužitelj potpisao. Posljedica spomenutog, tj. potpisivanje takve nepoštene ugovorne odredbe je ništavost.
11.3. Slijedom svega izloženog sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je konkretan Ugovor bio standardni ugovor o kreditu, a koji je formuliran od strane tuženika, utvrđeno je da se nije pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama , a isto tako nije bila tužitelj nije bio usmeno upoznat o tome da bi kredit bio vezan, i to kako glavnica tako i kamata, uz promjenjivost devize tj. CHF te eventualnim posljedicama tj. da postoji mogućnost da bi se trebalo vraćati znatno veće iznose kako glavnice, tako i kamata; od onih koje su bile ugovorene na dan zaključenja ugovora. Slijedom izloženoga, budući je sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru, utvrđeno je da su takvi ugovori tipski ili adhezijski te su isti ništetni ukoliko nisu sastavljeni u skladu s načelom savjesnosti i poštenja u smislu čl. 322 st. 1. ZOO; a budući da je prouzročio očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama tužitelja kao suugovaratelja. Sud Europske unije je u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Š i dr. protiv Banca Romanesca SA, a koja presuda obvezuje ovaj sud, utvrdio da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni odnos u konkretnom slučaju.
11.4. Pri tom je sud utvrdio kako je nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tj. tužitelja jer je isti stavljen u neravnopravni položaj zbog okolnosti što je jednostranom odlukom banke bio primoran plaćati veće iznose mjesečnih rata odnosno anuitet, a od ugovorenih budući je tečaj znatno rastao u odnosu na srednji tečaj deviza HNB prilikom isplate svakog pojedinog anuiteta u odnosu na dan zaključenja ugovora te isti na spomenuto nije mogao utjecati.
12. Obzirom na sve naprijed izloženo, tj. budući da je tužitelj isplatio veći iznos kredita i kamata temeljem ništetnih odredaba ugovora od ugovorenog, tuženik je dužan tužitelju vratiti iznos kojega je naplatio temeljem čl. 323. st. 1. budući je tuženik nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115 ZOO i to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana isplate glavnice u cijelosti jer tužitelj nije specificirao zahtjev za plaćanjem kamate za svaki isplaćeni anuitet. Pritom se naglašava kako je spomenuti nepripadni iznos sud utvrdio nedvojbeno i to provedenim vještačenjem.
13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku-odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova temelji se na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).
14.1. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe, trošak sastava četiri podneska i trošak pristupa na pet ročišta i to temeljem Tbr.8.toč.1. i Tbr. 9. toč.1. Pored navedenog pripada mu pravo na naknadu troška za provedeno vještačenje. Dakle, tužitelj je uspio u sporu 100%.
14.2. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, tuženik je istom u cijelosti dužan platiti dosuđeni parnični trošak jer je ovaj spor izgubio, a sve temeljem čl. 154.st.1. ZPP.
14.3. Tužitelj se odbija s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka koji se odnose na sastav od 2.12.2020., 24.3.2021. i 25.10.2022. kao neosnovanim pa je stoga temeljem čl. Tbr.8.1. Tarife odbijen s istim budući mu je već ranije priznat trošak za 4 opravdana podneska, tj. odbijen je s iznosom od 298,58 EUR.
15. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, u cijelosti je odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovanim.
16. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 5. prosinca 2025.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
Presuda nepravomoćna
1. Vidi upisnik P
3. DNA:
- pun. tužitelja Ana Čule, odvj. iz Zagreba
- pun. tuženika Tihana Svetec, odvj. iz OD Leko i partneri d.o.o., Zagreb 4. Sredi spis
5. Kal. 15 dana
