REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-308/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gjergj Lekaj, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tadijan, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o financijskom leasingu s potrošačima, broj 54500, od 5. studenog 2013., sklopljenog između tužitelja KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,koja je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u ugovoru o financijskom leasingu s potrošačima broj 54500 te Općim uvjetima PL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu s potrošačima br. 54500.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 1.327,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, dok će u odnosu na preostale troškove svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o financijskom leasingu s potrošačima br. 54500, kojim je ugovorena kamatna stopa u visini 6,50 promjenjiva sukladno odredbama Općih uvjeta. Navodi da je riječ o tipskom ugovoru temeljem koje tuženik može jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Konačno navodi da se uslijed promjene kamatne stope ista snizila u odnosu na početno ugovorenu te da se iznos mjesečne rate uvijek kretao oko 1.550,00 kn, uz manja odstupanja od 10,00 do 20,00 kn na više, ali i na niže. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Podneskom od 30. rujna 2022. tužitelj je povukao tužbu. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se protivio povlačenju tužbe tužitelja, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja kako je postavljen u tužbi.

3.1. Tužitelj je na ročištu 14. listopada 2025. specificirao kondemnatorni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. i 4. ZPP-a na način da s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 1.327,01 eura.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o financijskom leasingu (listovi 25- 26), Opće uvjete PL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu s potrošačima br.54500 (listovi 27-32), pregled uplata (listovi 34-42), promjenu kamatne stope (list 33), plan otplate (listovi 25-31, 113-114) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 112-113).Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka AR i ER s obzirom da je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem svjedoka NR te financijsko vještačenje s obzirom da je tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga. Sud nije posebno cijenu izjavu ER koju je tuženik dostavio 21. studenog 2024. odnosno suprotno odredbi čl. 299. ZPP-a.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o financijskom leasingu broj 54500 od 5. studenog 2013., kojim su stranke ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,50 % godišnje, promjenjiva sukladno Općim uvjetima.

7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporno je je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti Konačno sporno je pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

8. Iz Ugovora o financijskom leasingu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 6,50 % godišnja, koja je promjenjiva prema odredbi toč. 21.2. Općih uvjeta, kojom je ugovoreno da njezina promjena zavisi od visine tromjesečnog EURIBOR-a za EUR, kao referentne kamatne stope, vrijedeće na referentni dan odnosno predzadnji radni dan kako slijedi: mjeseca ožujka za referentno razdoblje od 01. srpnja do 31. srpnja, mjeseca lipnja za referentno razdoblje od 01. kolovoza do 31. listopada, mjeseca rujna za referentno razdoblje od 01. studenog do 31. siječnja, odnosno mjeseca prosinca za referentno razdoblje od 01. veljače do 30. travnja. Kamatna stopa promijenit će se za iznos razlike tromjesečnog EURIBOR-a za EUR na referenti dan u odnosu na tome prethodni referentni dan. Donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope za svako predstojeće tromjesečno referentno razdoblje iz točke III. Ovog ugovora uslijedit će najkasnije u roku od 8 dana od proteka zadnjeg referentnog dana.

9. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja sporne ugovorne odredbe te uzrokuju li ista znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u bitnome naveo da je bio u leasing kući i rekli su mu da ne može vratiti auto prije nego što plati iznos od oko 8.000,00 eura. Kako to tada nije mogao platiti, sklopio je novi ugovor o leasingu u valuti euro, to je bilo 2013. Razgovarao je sa službenikom iz leasing kuće u [adresa]. Nije čitao ugovor, nije ga posebno ni razumio. Nisu mu ništa objašnjavali vezano uz promjenjivu kamatnu stopu niti kako se ona može mijenjati. Kada ga se pita zbog čega misli da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, navodi da ne zna odnosno ne razumije točno pitanje. Rekli su mu da će ukupan iznos koji treba platiti po leasingu biti oko deset i nešto tisuća eura, glavnica i kamata. Nije tu puno rasla kamata odnosno mjesečna rata je bila oko 1.600,00 kuna, a varirala je gore i dolje za nekih 5 ili 10 eura. Kada ga se pita je li pokušao pregovarati o navedenoj ugovornoj odredbi, navodi da je samo pitao kolika će biti rata. Navodi da je on otplatio taj leasinga, dok je punac otplatio zadnjih četiri tisuće i nešto kuna, (tri rate). Na pitanje je li bio upozoren na bilo koje rizike sklapanja ovog ugovora od strane tuženika, navodi da je njemu samo bilo bitno sklopiti ugovor kako bi imao auto.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatio sklapanje navedenog ugovora kako je ponuđen bez da mu je od strane tuženika objašnjeno na koji se način točno može mijenjati kamatna stopa. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Stoga sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu. Iako je toč. 21.2. Općih uvjeta tuženika određeno da promjena kamatne stope zavisi od visine tromjesečnog EURIBOR-a za EUR, kao referentne kamatne stope, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio na odgovarajući način bio upoznat sa egzaktnim parametrima promjene kamatne stope. Iz navedenog proizlazi da je do ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, došlo a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11.1. Naime, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 85. ZZP/03 ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. Potrošač, među ostalim, i na osnovi tih informacija donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 85. ZZP/03 ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glava 10. ZZP/03 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti. Prema tome mora se omogućiti da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze (tako i VSRH u odluci Rev-1376/2024-3 od 19. veljače 2025.).

12. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o financijskom leasingu odobreno vozilo tužitelju kao fizičkoj osobi, što je u skladu i sa iskazom tužitelja iz kojeg proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje auta za osobne svrhe, da je u vrijeme sklapanja ugovora bio zaposlen kao pekar u Crikvenici u pekari Aroma te da nikad nije imao svoju firmu niti obrt, slijedom čega sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelji nisu imali utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

16. Kako je odredba Ugovora o financijskom leasingu ništetna u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj.

17. Međutim, kako je tužitelj odustao od izvođenja financijskog vještačenja, sud koji ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem bez provedbe financijskog vještačenja nije mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, osobito imajući na umu iskaz tužitelja koji je naveo da mu nije puno rasla kamata odnosno mjesečna rata je bila oko 1.600,00 kuna, a varirala je gore i dolje za nekih 5 ili 10 eura, to je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a.

18. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je djelomično uspio u sporu i to u cijelosti u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, dok nije uspio sa kondemnatornim zahtjevom na isplatu, stoga je sud, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

15.2. Osim po načelu uspjeha u sporu valjalo je donijeti i odluku o snošenju parničnih troškova po načelu culpae u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, koji zahtjev je podnio tuženik na ročištima 16. srpnja 2024. i 13. studenog 2024.

15.2.1. Na predmetnim je ročištima bilo određeno saslušanje tužitelja te su oba odgođena zbog ne pristupa tužitelja. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 15. srpnja 2024. naveo da tužitelj nije mu mogućnosti pristupiti na ročište 16. srpnja 2024. zbog zdravstvenih razloga te mu je sud naložio dostaviti medicinsku dokumentaciju kojom opravdava nedolazak, na koji nalog se tužitelj oglušio. Podneskom od 11. studenog 2024.tužitelj je naveo kako zbog poslovne spriječnosti nije u mogućnosti pristupiti na ročište 13. studenog 2024., međutim, nije dostavio dokumentaciju kojom potkrepljuje svoje navode.

15.3. Slijedom navedenog, kako su predmetna ročišta odgođena upravo zbog ne pristupa tužitelja, koji nedolazak nije opravdao, to je tuženiku dosuđen trošak za pristup ročištima prema odredbama Tbr. 7., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema specifikaciji troška tuženika, i vrijednosti predmeta spora, i to u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1.) uvećano za PDV (25%), ukupno 500,00 eura.

U Zagrebu, 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.