REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV P-804/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (imena u nominativu): ad.1 JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Novi Sad, [adresa], ad.2 ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Novi [adresa], J [adresa], tužitelje zastupa Branka Brkić Nakić odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 67, protiv tužene LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju je odvjetnici u OD „Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri“ d.o.o. Zadar Ulica Zrinsko – Frankopanska 38, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 07. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene RE odvjetnice u OD „Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri“ d.o.o. Zadar, na ročištu objave odluke dana 05. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužena (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], dužna isplatiti tužiteljima (imena u nominativu) JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno, na ime korištenja nekretnine opisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], 3. etaža suvlasnički dio s neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-3), stan broj 12, u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice s WC-om, hodnika i terase, površine 35,00 m2, iznose od:
- 38,01 eura za razdoblje od 01. do 07. lipnja 2016. godine,
- 172,76 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2017. godine,
- 177,25 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine,
- 193,39 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. godine,
- 202,95 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine,
- 217,90 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2021. godine,
- 245,99 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. godine,
- 277,38 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. godine,
- 306,67 eura mjesečno za razdoblje od 01. siječnja do 31. svibnja 2024. godine,
- 121,09 eura za razdoblje od 01. do 12. lipnja 2024. godine,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki navedeni mjesečni iznos teče po stopi određenoj odredbom članku 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana donošenja ove presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
XIV P-804/2024
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (imena u nominativu):
JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], preko dosuđenog iznosa u točki I. ove izreke.
III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužene (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], prema tužiteljima (imena u nominativu): ad.1 JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 60.991,30 kuna ili 8.094,95 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro, uključivo sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od dana donošenja presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-1677/2014 23. travnja 2018. godine do dana donošenja ove presude.
IV. Prebija se potraživanje tužitelja (imena u nominativu): JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], prema tuženoj (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], utvrđeno u točki I. ove izreke sa potraživanjem tužene (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], prema tužiteljima (imena u nominativu): ad.1 JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], utvrđeno u točki III. ove izreke, te se nalaže tuženoj (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], razliku koja preostane nakon navedenog prebijanja isplatiti tužiteljima (imena u nominativu):
JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isti iznos razlike tekućom od dana donošenja ove presude do konačne isplate, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
i
r i j e š i o j e
I. Dopušta se tužiteljima (imena u nominativu) JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], preinačenje tužbe kako to isti učinili podneskom predanim sudu dana 04. rujna 2025. godine.
II. Nalaže se tužiteljima (imena u nominativu): JE, OIB [osobni identifikacijski broj] i ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], te tuženoj (ime u nominativu) LE, OIB [osobni identifikacijski broj], da sami snose svoje parnične troškove u ovoj parnici.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari, u tužbi i tijekom raspravljanja, tužitelji su navodili da su djelomičnom presudom ovog suda donesenom dana 02. studenog 2015. godine pod poslovnim brojem P-1677/2014, utvrđeni suvlasnicima svaki za 1/2 dijela stana položenog na 1. katu, vertikala 3, čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji stan je u zemljišnim knjigama opisan kao 3. Etaža 0/0 stan broj 12 u prizemlju, sastojeći od jedne sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice s WC-om, hodnika i terase, površine 35,00 m2, upisan kao dio čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], etažno
XIV P-804/2024
vlasništvo s neodređenim omjerima, [broj poduloška], koji suvlasnički dio je jednako velik kao i ostali dijelovi.
2. Presuda navedena u točki 1. ovog obrazloženja da je potvrđena i postala je pravomoćna donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u Šibeniku dana 09. svibnja 2016. godine pod poslovnim brojem Gž-334/2015, nastavno čemu tužitelji da su ishodili uknjižbu prava vlasništva vrhu utužene nekretnini na svoje ime.
3. Obrazložili su da je postupku pod poslovnim brojem P-1677/2014 prethodio postupak pod poslovnim brojem P-173/2009 (ranije P-822/2005), u kojem postupku da su tužitelji protiv ovdje tužene LE ustali tužbom radi utvrđenja prava (su)vlasništva i uknjižbe vrhu predmetne nekretnine.
4. U predmetu pod poslovnim brojem P-1677/2014, ovdje tužena LE da je podnijela protutužbu kojom je od današnjih tužitelja tražila isplatu nužnih i korisnih ulaganja u predmetni stan, nastavno čemu da su tužitelji preinačili svoj tužbeni zahtjev tražeći da se tuženoj naloži isplata naknade za korištenje predmetnog stana kakvu preinaku sud u P-1677/2014 nije dozvolio pa su tužitelji radi naplate opisanog potraživanja prema tuženoj pokrenuli ovu parnicu, to u odnosu za ono razdoblje u kojem da je tužena koristila utuženi stan, a za koje da nije nastupila zastara potraživanja.
5. Izvorno su tužbom od dana 08. prosinca 2017. godine postavili tužbeni zahtjev kojim su od tužene tražili solidarno isplatu iznosa od 1.500,00 kuna (tisuću i petsto kuna) mjesečno, počevši od dana 08. prosinca 2012. godine pa do konačne predaje utužene nekretnine tužiteljima u posjed, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do konačne isplate, dok su podneskom od dana 04. rujna 2025. godine zatražili od tužene solidarno isplatu ukupnog iznosa od 27.587,92 eura, specificirano po mjesecima kako je navedeno u izreci ove presude, to za razdoblje od dana 08. prosinca 2012. godine do dana 16. siječnja 2025. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos.
6. Predložili su usvojiti tužbeni zahtjev odbiti prigovor tužene istaknut radi prebijanja, te tužiteljima dosuditi parnični trošak.
7. Tuženici su se, ne osporavajući činjenicu da je pravomoćnom presudom donesenoj u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1677/2014 utvrđeno da su tužitelji suvlasnici svaki za po ½ dijela predmetne nekretnine, suglasno u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, predlažući isti odbiti i tuženoj dosuditi parnični trošak.
8. Posebno je naglasila da je do trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku pod poslovnim brojem P-1677/2014 predmetni stan posjedovala kao pošteni posjednik, u kom smislu da se predmet ove tužbe može promatrati isključivo od tog trenutka nadalje, međutim i nakon pravomoćnosti odluke donesene u citiranom postupku tužena da nije bila u obvezi predati tužiteljima posjed predmetnog
XIV P-804/2024
stana dok joj potonji nisu isplatili tuženoj pravomoćno dosuđenu naknadu u visini od 60.991,30 kuna ili 8.094,95 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro, uključivo sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od dana donošenja presude u P-1677/2014 (23. travnja 2018. godine) do konačne isplate, to na ime nužnih i korisnih troškova koje je tužena učinila u istom stanu, a koji iznos tužitelji da tuženoj nisu isplatili do zaključenja ove parnice. Po obračunu tužene označena glavnica sa pripadajućim kamatama na dan 04. rujna 2025. godine iznosi 11.565,03 eura.
9. U dokaznom postupku pregledane su zemljišnih knjiga za utuženu nekretninu, te spisi ovog suda pod poslovnim brojevima P-1677/14, P-822/05, P-173/09 i Ovr- 164/24, pregledane su fotografije na listovima 65 do 68 spisa, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 16. siječnja 2025. godine te pregledana skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije s nadnevkom 05. veljače 2025. godine s prilozima, tlocrtnim prikazom predmetnog stana, izvatkom iz katastarskog plana za odnosno područje, prijepisom posjedovnog lista broj 2251 za K. O. [katastarska općina], skicom premjeravanja broj 992 od 28. lipnja 1997. godine, te deset fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Vlade Vukelje s nadnevkom Šibenik, srpanj 2025. godine.
9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
10.1. Prigovor tužene istaknut radi prebijanja je osnovan.
11. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično snažile postavljeni tužbeni zahtjev, a u cijelosti istaknuti prigovor radi prebijanja tužene, pa je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, prigovor tužene usvojen u cijelosti, a nakon prebijanja utvrđenih potraživanja stranaka koliko su isti bili osnovani, suđeno je kao u izreci ove presude.
12. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelji su predmetnom tužbom od dana 08. prosinca 2017. godine postavili tužbeni zahtjev kojim su od tužene tražili solidarno isplatu iznosa od 1.500,00 kuna (tisuću i petsto kuna) mjesečno, počevši od dana 08. prosinca 2012. godine pa do konačne predaje utužene nekretnine tužiteljima u posjed, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, to sve na ime korištenja iste nekretnine.
13. Iz supstrata izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su djelomičnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-1677/2014 donesenom 02. siječnja 2015. godine izvorni tužitelji u ovoj parnici (ad.1 ZE i ad.2 ČE)
XIV P-804/2024
utvrđeni suvlasnicima predmetne nekretnine svako za po ½ dijela, te su isti ovlašteni u tom razmjeru uknjižiti to pravo na svoja imena uz istodoban izbris istoga prava sa imena ovdje tužene LE, što su navedeni tužitelji i učinili pred 30. rujna 2016. godine (Z-9523/2016), nastavno čemu je utvrđeno da je danas navedena nekretnina uknjižena u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3), stan broj 12, u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice sa WC-om, hodnika i terase, površine 35,00 m2, na imenu ovdje tužiteljice ad.2 ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], za ukupno ½ plus ¼ dijela, te sada tužitelja ad.1 JE, OIB [osobni identifikacijski broj], za ¼ dijela suvlasništva, potonji upis izvršen je osnovom rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1467/2023, UPP/OS-241/2023 koje je dana dana 08. studenog 2023. godine donijela javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac iza smrti ovdje izvornog tužitelja ad.1 ZE.
14. Nadalje je pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-1677/2014 utvrđeno da je u tom postupku dana 23. travnja 2018. godine donesena presuda, potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž-1067/2018 od dana 13. rujna 2018. godine, kojom je, bitno za ovu parnicu, naloženo tuženoj LE predati u posjed ovdje izvornim tužiteljima predmetni stan kako je opisan u točki 13. ovog obrazloženja, također je citiranom presudom djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tadašnje tuženice – protutužiteljice LE, te je naloženo tada tužiteljima – protutuženicima ZE i ČE da protutužiteljici LE solidarno isplate iznos od tadašnjih 60.991,38 kuna ili danas 8.094,95 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 5,753450 kuna za 1,00 euro, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude (23. travnja 2018. godine) pa do isplate.
15. U ovoj parnici među strankama nije bilo sporno da tužitelji do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nisu postupili po nalogu iz presude navedene u točki 14. ovog obrazloženja, dakle, da ovdje tuženoj LE nisu isplatili dosuđeni joj iznos od 60.991,38 kuna ili danas 8.094,95 eura po ranije spomenutom tečaju, pače, nije bilo sporno niti to da je ovdje tužena LE dana 12. lipnja 2024. godine po svojim punomoćnicima predala punomoćnici ovdje tužitelja, ključ ulaznih vrata predmetnog stana, kako to proizlazi iz podneska tužitelja od dana 22. kolovoza 2024. godine (list 60 spisa), ali i iz navoda punomoćnice tužitelja na ročištu dana 16. siječnja 2025. godine.
16. Očevidom predmetne nekretnine obavljenim dana 16. siječnja 2025. godine uz sudjelovanje vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije utuženi stan je identificiran kao apartman (stan) na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], etaža 0/0, prizemlje, stan broj 12 s tim da je ista etaža u odnosu na visinu gledano s južne strane iz pravca mora u poziciji prvog kata, a sa sjeverne strane se do istog apartmana (stana) dolazi dvokrakim stepeništem iz razine tla na toj strani (zgrada je izgrađena na dva nivoa), te je ista nekretnina razvidna na skici vještaka Reljanovića, a sam apartman (stan) i tlocrtno prikazan (list 89 spisa), položajno nekretnina je vidljiva i na izvodu iz
XIV P-804/2024
katastarskog plana za odnosno područje (list 90 spisa) te skici premjeravanja broj 992 od 28. lipnja 1997. godine (list 92 spisa).
17. Na očevidu, prilikom ulaska u predmetni stan, utvrđeno je da je baš punomoćnica tužitelja ključem koji je posjedovala, otključala ulazna vrata istog stana, nakon što je jedan od vlasnika apartmana iz predmetne zgrade priručnim sredstvom (odvijačem) skinuo četiri vijka kojima je bila pričvršćena željezna zaštita (rešetka) u zidu pred ulaznim vratima spornog stana tj. apartmana. U pregledanom stanu nije bilo električne struje, a pregledom je utvrđeno da je isti sastojeći od prostorije koja je smještena neposredno iza ulaznih vrata, te po zatečenom namještaju, starijem krevetu i ormaru očito služila kao prolazna soba kroz koju se ulazi u manji hodnik iz kojeg se ulazi u WC i kupatilo u kojem postoji sanitarna oprema, a nastavno iz navedenog hodnika u prostoriju koja služi kao kuhinja i dnevni boravak, u kojem prostoru je zatečeno nekoliko visećih elemenata i manji plinski štednjak, te sudoper u kuhinjskoj niši, pred kojom je dio namještaja koji očito služi kao stol, u istom prostoru je zatečen stari trosjed i komoda, na podu dnevnog boravka, kuhinje i kupatila su majoličke pločice kao i na podu balkona, sve razvidno na deset fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 93 do 96 spisa).
18. Ovdje valja naglasiti da je sud u parnici koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem P-1677/2014 presudom od dana 23. travnja 2018. godine, u bitnom, pravomoćno odlučio (ista odluka je potvrđena kako je to navedeno u točki 14. ovog obrazloženja) da tužena nije ovlaštena zadržati (po pravu retencije) posjed predmetnog stana do trenutka kada će joj tužitelji isplatiti dosuđenu naknadu za korištenje istog (60.991,38 kuna ili danas 8.094,95 eura), a što proizlazi iz činjenice da je tuženoj citiranom presudom naloženo predati posjed utuženog stana, to pored toga što je ovdje tužiteljima dosuđena spomenuta naknada na ime učinjenih nužnih i korisnih troškova u istom.
19. Iz spisa predmeta pod poslovnim brojem P-1677/2014 proizlazi da su ovdje izvorni tužitelji pravomoćno utvrđeni suvlasnici, svako za po ½ dijela, utuženog stana (djelomičnom presudom od dana 02. siječnja 2015. godine), tako isti uknjiženi i u zemljišnim knjigama kako je ranije obrazloženo, stoga da se ovdje tužena – tada i protutužiteljica bez valjanog osnova nalazi u posjedu predmetnog stana, pa je tada utvrđen osnovanim reivindikacijski zahtjev ovdje izvornih tužitelja te je tuženoj naloženo da im taj stan preda u posjed slobodan od osoba i stvari.
20. Međutim, u P-1677/2014 bilo je sporno, a i danas je tužena, do predaje ključeva ulaznih vrata spornog stana, isticala takav prigovor, pripada li istoj pravo na zadržaj predmetnog stana do isplate, sada već pravomoćno utvrđene naknade na ime nužnih i korisnih ulaganja u predmetnu nekretninu.
21. Stoga valja naglasiti da je odredbom članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17- dalje: ZVDSP) propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je
XIV P-804/2024
imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, dok je odredbom stavka 4. članka 165. ZVDSP-a propisano da nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode, dok je odredbom stavka 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika.
22. Slijedom obrazloženog, a kako iz predmeta ovog suda pod poslovnim brojem P- 1677/2014 (ranije i predmeta P-822/2005 i P-173/2009) proizlazi da je ovdje tužena u posjed spornog stana stupila temeljem valjanog pravnog osnova – kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1995. godine s tvrtkom Jadran-Invest d.o.o. koja je tuženu i uvela u isti posjed, te da se tužena nastavno tom pravnom poslu, a temeljem odluke suda donesene u postupku provedenom protiv tadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika predmetne nekretnine (KE), upisala kao vlasnica istog, kao i da tužena od vremena stupanja u posjed predmetnog stana pa do ulaganja tužbe u P-1677/2014 nije znala, niti je iz okolnosti konkretnog slučaja mogla znati da netko treći polaže vlasnička prava na sporni stan, to je nesumnjivo da je tužena od vremena stupanja u posjed spornog stana (1995. godine) bila poštena posjednica istog, a da je nepoštenom posjednicom predmetnog stana postala svakako nakon zaprimanja drugostupanjske odluke kojom je potvrđena djelomična presuda donesena u P- 1677/2014 dana 02. siječnja 2015. godine, dakle, dana 07. lipnja 2016. godine.
23. Nastavno obrazloženom nedvojbeno je da tužena nakon 07. lipnja 2016. godine, kao nepoštena posjednica spornog stana od toga datuma nije više bila ovlaštena zadržati posjed istog po osnovi prava retencije, tj. dok joj tužitelji ne isplate, sada već pravomoćno utvrđeni iznos naknade za uložene nužne i korisne troškove u isti stan, a nedvojbeno je da je tužena ključeve predmetnog stana, po ocijeni ovog suda tako time i posjed istog, predala tužiteljima (punomoćnici istih) dana 12. lipnja 2024. godine, pa se iskazani tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim za razdoblje od dana 07. lipnja 2016. godine do dana 12. lipnja 2024. godine, uz što se napominje da postavljena zaštitna rešetka, po ocijeni ovog suda, nije bila zapreka tužiteljima da, uz posjedovanje ključeva ulaznih vrata predmetnog stana, zaposjednu isti stan, već je ista služila kao dodatna zaštita kako ranije tuženoj, tako i tužiteljima od dana primitka ključeva istog stana.
24. Stoga je sud, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Vlade Vukelje dipl. ing. građevinarstva (listovi 102 do 119 spisa) stručnim i sa svim potrebitim odgovorima na pitanja o odlučnim činjenicama za donošenje presude o postavljenom zahtjevu tužitelja, utvrdio visinu mjesečnog najma glede predmetnog apartmana od 172,76 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2017. godine, 177,25 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine, 193,39 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. godine, 202,95 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine, 217,90 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2021. godine, 245,99 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. godine, 277,38 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. godine, te 306,67 eura za razdoblje od 01. siječnja do 31. svibnja 2024. godine, u kojim iznosima je za razdoblje od 07. lipnja 2016. godine do dana 12. lipnja 2024. godine utvrdio postojanje obveze tužene isplatiti tužiteljima iznose za korištenje predmetne
XIV P-804/2024
nekretnine nakon što je ista postala nepošteni posjed iste. Za razdoblje od 01. do 12. lipnja 2024. godine, te od 01. do 07. lipnja 2016. godine, visinu dugovane naknade sud je utvrdio (radi se o prostom računu) dijeljenjem mjesečnog iznosa kojeg je vještak Vukelja iskazao za 2016. godinu (162,90 eura) i za 2024. godinu (302,67 eura) s određenim brojem dana (trideset) u navedenim mjesecima lipanj 2016. i 2024. godine i množenjem broja dana u tim mjesecima u kojima je tužena posjedovala predmetnu nekretninu (sedam odnosno dvanaest), nastavno čemu je tužiteljima za razdoblje od 01. do 07. lipnja 2016. godine utvrđen iznos od 38,01 euro, a za razdoblje od 01. do 12. lipnja 2024. godine iznos od 121,09 eura, pa je stoga suđeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je ostatak tužbenog zahtjeva ocijenjen neosnovanim i zato je suđeno kao u točki II. izreke ove presude.
25. Uz obrazloženo valja istaknuti da je sud usvojio preinačenje predmetne tužbe kako su ga tužitelji iskazali podneskom dostavljenim sudu dana 04. rujna 2025. godine, utemeljeno na odredbi stavka 3. članka 190. ZPP-a, to neovisno o protivljenju tužene takvoj preinaci, smatrajući da bi odlučivanjem po takvom zahtjevu, nakon provedenog vještačenja o visini najamnina za apartmane na području na kojem je položen i predmetni, te da tužena, iako joj nije moglo ostati nepoznato da je nakon donošenja pravomoćne sudske odluke kojom su ovdje izvorni tužitelji utvrđeni (su)vlasnicima predmetnog stana, postala nepošteni posjednik istog od dana 07. lipnja 2016. godine, nije do dana 12. lipnja 2024. godine predala tužiteljima posjed istog stana, dakle, da je navedeno preinačenje svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, stoga je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
26. Nastavno osnovom pravomoćne odluke donesene u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1677/2014 dana 23. travnja 2018. godine utvrđeno je da postoji potraživanje ovdje tužene LE, prema tužiteljima ad.1 JE i ad.2 ČE, oboje i kao pravnih slijednika i univerzalnih nasljednika tijekom ove parnice umrlog izvornog tuženika ZE, u iznosu od 60.991,30 kuna ili 8.094,95 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro, uključivo sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od dana donošenja navedene presude 23. travnja 2018. godine do konačne isplate koja, nesporno nije uslijedila do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici, pače, tužitelji na okolnost isplate navedenog iznosa nisu pružali dokaza.
27. Prebijanjem utvrđenih međusobnih potraživanja stranaka (glavnica kao temeljnih potraživanja), tužitelja nedvojbeno u ukupnom iznosu od 18.010,54 eura (kao zbroja dosuđenih mjesečnih iznosa u promatranom razdoblju od 07. lipnja 2016. godine do 12. lipnja 2024. godine) i tužene u visini 8.094,95 eura (kao ekvivalenta dosuđenog iznosa od 60.991,30 kuna u P-1677/2014 po fiksnom tečaju HNB-a), utvrđeno je da je tužena, kao obveznica isplate manjeg iznosa, obvezna tužiteljima isplatiti razliku istih iznosa koja uključuje i dio koji se odnosi na zakonske zatezne kamate pripadajuće svakoj stranci na spomenute iznose glavnica, koje kamate sud nije posebno obračunavao, jer stranke to nisu niti tražile, sve s pripadajućom kamatom na nastalu razliku od dana donošenja ove presude do konačne isplate, susljedno čemu
XIV P-804/2024
je utemeljeno na odredbi stavka 3. članka 338. u svezi sa stavkom 3. članka 333. ZPP-a suđeno kao u točki III. izreke ove presude.
28. Obistinjena zakonska zatezna kamata utemeljena je na odredbama stavka 2. i 3. članka 29. ZOO-a.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 4., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a sud je, ocijenivši da su stranke podjednako uspjele sa svojim zahtjevima, pri čemu je cijenjeno da su tužitelji djelomično uspjeli u parnici sa postavljenim zahtjevom i da je tužena u cijelosti uspjela sa svojim prigovorom istaknutim radi prebijanja, naložio istima da same snose parnične troškove ovog postupka.
U Šibeniku, dana 05. prosinca 2025. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Po zapisniku o objavi strankama.