Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

Kutina

Poslovni broj: Pn-2/2025.-16.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek odvjetnik iz Kutine protiv tuženika Lovačka udruga "Vepar" Kutina, Kutinica bb., (OIB 73350627198) kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović odvjetnik iz Kutine, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Vepar" Kutina da tužitelju ĐF, na ime naknade štete, isplati iznos od 1.099,05 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 5. prosinca 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja ĐF za iznos od 1.099,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2024. do isplate i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.099,05 eura za period od 11. studenog 2024. do 4. prosinca 2025.

III Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Vepar" Kutina da tužitelju ĐF naknadi troškove postupka u iznosu 617,82 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 9. siječnja 2025. tužitelj navodi da je na površini od 5,74 ha u k. o. [katastarska općina] imao posijan kukuruz, da se zemljište nalazi na području kojim kao lovozakupnik upravlja tuženik, da je na usjevu kukuruza nastala šteta od divljači, da je proveden postupak osiguranja dokaza pod brojem R1 36/24. i da je izvijestio tuženika o nastanku štete. Predlaže da se naloži tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 2.198,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2024. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije poduzimao propisane mjere zaštite usjeva, da od tuženik nije zatražio kemijske repelente i električni pastir i da nije izvijestio tuženika o nastaloj šteti. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u spis ovog suda R1-36/24., ortofoto snimke, dopise tužitelja tuženiku, izvješća i opažanja lovočuvara u lovištu, račun od 18. svibnja 2024., saslušanjem svjedoka ŠF, MF i PF i saslušanjem tužitelja.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da je u Stupovači imao zasijan kukuruz na površini od 5,74 ha, da je za zaštitu usjeva koristio repelente od faze nicanja kukuruza, da je u to vrijeme koristio repelente koje je sam nabavio, da je kasnije repelente dobio od tuženika, da ih je postavljao na međusobnoj udaljenosti od 10 koraka, da to nije spriječilo ulazak divljih svinja i da je šteta počela nastajati od sjetve u travnju do berbe, a najviše u fazi mliječne zriobe kukuruza u kolovozu.

6.Svjedok ŠF u svojoj izjavi je naveo da je tužitelj imao zasijan kukuruz na području Stupovače, da je te usjeve kao lovočuvar više puta obilazio, da je tijekom rasta usjeva nastajala šteta sve do vremena kada je oformljen kip, da su štetu činile divlje svinje i jelenska divljač i da nije primijetio bilo kakav način zaštite usjeva. Svjedok MF je također naveo da je tužitelj imao usjev kukuruza na području Stupovače, da su na tom usjevu štetu činile divlje svinje i jelenska divljač, da je na tom području bio organiziran lov u više navrata i da nije primijetio nikakvu zaštitu usjeva. Svjedok PF je naveo da je kod tuženika zadužen za izdavanje repelenata, da ih tužitelj za 2024. nije tražio niti dobio te da je tuženik osim kemijske zaštite osigurao i električne pastire.

7.Uvidom u spis ovog suda R1-36/24. utvrđeno je da je vještak poljoprivredne struke Mladen Lisak u svom nalazu i mišljenju naveo da je 2014. tužitelj zasijao kukuruz na površini od 5,74 ha, da je na usjevu nastala šteta napasanjem stabljika i klipova kukuruza od strane srneće i jelenske divljači kroz duži vegetacijski period i gubitkom sklopa usjeva koji se manifestira rušenjem, gaženjem i polijeganjem čitavih stabljika kukuruza, a zatim izgrizanjem klipa kukuruza od strane krupne divljači i divljih svinja.

8.Temeljem izjave tužitelja, izjave svjedoka i temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužitelj 2014. imao usjev kukuruza na površini od 5,74 ha i da je na tom usjevu nastala šteta od divljači. Člankom 80. stavak 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.) propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavak 1. tog zakona. Člankom 79. stavak 1. navedenog zakona propisano je da se sprečavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem slijedećih radnji: oštećenik je dužan na primjeren način na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete te da su dopuštene radnje i zahvati ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnosti koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprečavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

9.Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je jedna od obveza oštećenika izvijestiti lovoovlaštenika o početku nastajanja štete. Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je šteta počela nastajati od vremena nicanja usjeva u travnju 2024. pa sve do branja kukuruza. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj izvijestio tuženika o šteti na usjevu kukuruza koncem rujna 2024. Iz toga proizlazi da je tužitelj o šteti izvijestio tuženika nekoliko mjeseci nakon početka nastajanja štete, a što dalje znači da nije ispunio svoju zakonom propisanu obvezu.

10.Da bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu dalji uvjet je poduzimanje mjera za zaštitu usjeva od strane vlasnika. Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je u vrijeme kada je usjev počeo nicati sam osigurao repelente koje je postavio oko usjeva. Izjavu tužitelja sud je prihvatio kao istinitu budući da je u nalazu i mišljenju vještaka navedeno da su oko usjeva postavljene hrpice granula repelenata sa slabim mirisom te da su vidljive i hrpice starijih granula. Međutim, unatoč postavljanju repelenata kao kemijske zaštite sud smatra da tužitelj nije poduzeo sve raspoložive mjere radi zaštite usjeva. Tužitelj dugi niz godina ima štete na usjevu kukuruza te mu nije moglo biti nepoznato da repelenti ne osiguravaju potpunu zaštitu te da ima mogućnost zatražiti od tuženika i druga, eventualno učinkovitija sredstva zaštite kao što je električni pastir. Kako tužitelj nije iskoristio sva raspoloživa sredstva za zaštitu usjeva odnosno nije postavio zahtjev tuženiku da mu osigura električni pastir sud smatra da je nastanku štete doprinio s 50%.

11.Visinu štete sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke Mladena Lisaka koji je dat u postupku osiguranja dokaza. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao objektivno i stručno budući da je detaljno i uvjerljivo obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju a zatim dodatno razjašnjeno prilikom usmenog saslušanja. U nalazu i mišljenju vještak je naveo da ukupna šteta na usjevu kukuruza iznos 2.198,09 eura.

12.Uzmajući u obzir doprinos tužitelja nastanku štete tuženik je obvezan da mu isplati iznos od 1.099,05 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do isplate. Odluka se temelji na već navedenim odredbama Zakona o lovstu te članku 1046., članku 1085. stavak 3., članku 1089. stavak 2., članku 1092. stavak 1. i članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

13.Tužitelj i tuženik su s jednakim iznosima uspjeli u sporu slijedom čega sud smatra da u pogledu troškova zastupanja i sudskih pristojbi svaki treba snositi svoje troškove. Međutim, troškovi vještačenja u postupku osiguranja dokaza i ovom postupku su troškovi koji su nužni za određivanje tužbenog zahtjeva i ne ovise o uspjehu stranaka u sporu radi čega je tuženik obvezan da taj trošak u iznosu od 617,82 eura u cijelosti naknadi tužitelju. Odluka se temelji na članku 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 5. prosinca 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika