Pr-1922/2022-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB; [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Splitu , protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije, OIB:70044517580, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupano po punomoćnicima iz OD Luetić i partneri, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĆŠ i izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Split, Spinčićeva 1, OIB: 70044517580, isplatiti tužitelju AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 472,03 eura bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, a za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

za travanj 2017. godine, na iznos od 8,26 EUR, od 15.05.2017. godine, za svibanj 2017. godine, na iznos od 14,35 EUR od 15.06.2017. godine, za lipanj 2017. godine, na iznos od 9,65 EUR, od 15.07.2017. godine,

za srpanj 2017. godine, na iznos od 17,40 EUR, od 15.08.2017. godine, za kolovoz 2017. godine, na iznos od 7,32 EUR, od 15.09.2017. godine, za listopad 2017. godine, na iznos od 8,86 EUR, od 15.11.2017. godine, za studeni 2017. godine, na iznos od 3,90 EUR, od 15.12.2017. godine, za prosinac 2017. godine, na iznos od 14,02 EUR, od 15.01.2018. godine, za siječanj 2018. godine, na iznos od 6,43 EUR, od 15.02.2018. godine, za veljaču 2018. godine, na iznos od 6,16 EUR, od 15.03.2018. godine, za ožujak 2018. godine, na iznos od 6,16 EUR, od 15.04.2018. godine, za travanj 2018. godine, na iznos od 17,59 EUR, od 15.05.2018. godine, za svibanj 2018. godine, na iznos od 1,23 EUR, od 15.06.2018. godine, za lipanj 2018. godine, na iznos od 31,46 EUR, od 15.07.2018. godine, za srpanj 2018. godine, na iznos od 20,16 EUR, od 15.08.2018. godine, za kolovoz 2018. godine, na iznos od 11,78 EUR, od 15.09.2018. godine, za rujan 2018. godine, na iznos od 17,24 EUR, od 15.10.2018. godine,

za listopad 2018. godine, na iznos od 19,28 EUR, od 15.11.2018. godine, za studeni 2018. godine, na iznos od 15,34 EUR, od 15.12.2018. godine, za prosinac 2018. godine, na iznos od 15,64 EUR, od 15.01.2019. godine, za siječanj 2019. godine, na iznos od 20,25 EUR, od 15.02.2019. godine, za veljaču 2019. godine, na iznos od 12,74 EUR, od 15.03.2019. godine, za ožujak 2019. godine, na iznos od 15,77 EUR, od 15.04.2019. godine, za travanj 2019. godine, na iznos od 4,63 EUR, od 15.05.2019. godine, za svibanj 2019. godine, na iznos od 19,94 EUR, od 15.06.2019. godine, za lipanj 2019. godine, na iznos od 15,92 EUR, od 15.07.2019. godine, za srpanj 2019. godine, na iznos od 17,72 EUR, od 15.08.2019. godine, za kolovoz 2019. godine, na iznos od 12,74 EUR, od 15.09.2019. godine, za rujan 2019. godine, na iznos od 11,19 EUR, od 15.10.2019. godine,

za listopad 2019. godine, na iznos od 8,76 EUR, od 15.11.2019. godine, za studeni 2019. godine, na iznos od 18,38 EUR, od 15.12.2019. godine, za prosinac 2019. godine, na iznos od 1,95 EUR, od 15.01.2020. godine, za siječanj 2020. godine, na iznos od 5,98 EUR, od 15.02.2020. godine, za veljaču 2020. godine, na iznos od 20,23 EUR, od 15.03.2020. godine, za ožujak 2020. godine, na iznos od 33,60 EUR, od 15.04.2020. godine sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 827,95 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. svibnja 2022. tužitelj navodi da je u vremenskom razdoblju od ožujka 2017. do travnja 2020. neprekidno radio u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila, odnosno vozača u timu pripravnosti na odjelu hitne medicine, te da mu je rad organiziran na način da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2017. do ožujka 2020. ostvario velik broj prekovremenih sati. U tom vremenskom razdoblju na snazi da je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim da je plaća tužitelja regulirana u čl. 47. odnosno čl. 45. na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće. Osim KU , u spornom razdoblju na snazi da je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike , odnosno koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. , odnosno čl. 50 definira na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama čl. 51. , 57. i 59. KU , te u odr. čl. 50. TKU propisani da su dodaci uvećanje osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji da se obračunavaju za svaki efektivno određeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju da se za svaki određeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koja je u tom satu ostvario pravo. U vremenskom razdoblju od 1. travnja 2017. do 1. travnja 2020. tužitelj da je kao radnik radio u otežanim uvjetima rada pa da mu prema čl. 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme da je na znaci KU 143/13 odnosno KU 28/19 koji da propisuje povećanje tužiteljeve plaće za određene postotke kao i Dodatak KU NN 92/2019 . U navedenom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatak zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje da je tužitelj odradio, dok da mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio iako je cijelo vrijeme dakle i u redovnom i u prekovremenom radu, tužitelj radio u otežanim uvjetima. Tuženik da je u razdoblju od 1. travnja 2017. do 1. travnja 2020. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok da nije isplaćivao dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate. Tužitelj ovom tužbom obuhvaća razdoblje od 1. ožujka 2017. do 1. travnja 2020. tijekom kojeg da mu je tuženik isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok da mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve određene sate, iako da je tužitelj svaki sat rada , redovnog i prekovremenog , radila na poslovima vozača sanitetskog vozila. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po svim navedenim osnova, posljedično da je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje da se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, budući da je čl. 36. st. 2. KU propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom , odnosno zakonom predviđenim neradnim danima pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik da je tužitelju isplatio umanjenje plaće po sljedećim osnovama.

- Od 1. travnja 2017. do 1. travnja 2020. da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako da je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, čime da je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 94 ZR14 i iz KU.

- Od 1. travnja 2017. do 1. travnja 2020. da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada

- Od 1. travnja 2017. do 1. travnja 2020. pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i eventualnu nesposobnost za rad na koju tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene po prethodnim osnovama, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz KU i TKU.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 21. lipnja 2022., tuženik navodi da poriče navode tužbe kao neosnovane, protivi se tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Ujedno se ističe prigovor zastare. Slijedom iznesenog svi navodi tužbe da su potpuno neosnovani te da se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 31. srpnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića od 23. lipnja 2025.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2017. do ožujka 2020., s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. U pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića od 19. lipnja 2025. navodi da u periodu obračuna plaća od travnja 2017. do ožujka 2020, tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 339,53 eura,

- dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 78,51 eura,

- posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 53,99 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 472,03 eura.

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću da su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 6, nalaza vještaka.

7.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelju na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbi, isti nije osnovan. Temeljem odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)., potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužitelj ustao ovom tužbom u svibnju 2022., te uredio tužbeni zahtjev na način da je obuhvatio potraživanja dospjele od svibnja 2017., pa do travnja 2020, razvidno je da nije osnovan prigovor zastare.

9. Kako je tužitelj pismenim podneskom 24. rujna 2025., sukladno obračunu razlike dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje za razdoblje od svibnja 2017., pa do travnja 2020, uredio tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na ime razlike manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu 472,03 eura.

9.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, sastav podneska od 24. rujna 2025. – 50 bodova, za zastupanje na ročištima: 13. veljače 2025. i 6. listopada 2025. – za svako po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 25 bodova, što sve zbrojeno iznosi 225 bodova (vrijednost 1 boda = 2 eura) uvećano za 25% PDV daje iznos od 562,50 eura, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje ukupno obistinjen trošak tužitelju u iznosu od 827,95 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav zahtjeva od 12. travnja 2021., jer isti nije zakonski uvjet za podnošenje ove tužbe, kao i podneska od 17. lipnja 2022., jer u istom pun. tužitelja pojašnjava pravnu osnovu iako je ista već obrazložena u tužbi ne navodeći nove činjenice i ne predlažući nove dokaze, a sve temeljem čl. 155 ZPP-a.

U Splitu, 5. prosinca 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.