Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-447/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MT, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-388/2023-22 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. MT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-388/2023-22 od 26. rujna 2025., na temelju čl. 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Sisku izdan pod brojem K-388/2023-2 od 3. travnja 2024. stavljen je izvan snage.
1.1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-388/2023-22 od 26. rujna 2025., na temelju čl. 455. st. 1. ZKP/08 opt. MT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 opt. MT je dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 70,00 eura koji se odnose na paušalnu svotu suda u iznosu od 50,00 eura i trošak svjedoka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio opt. MT putem braniteljice Nade Kovačević, odvjetnice iz Siska zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak "radi dopune postupka i donošenja nove, zakonite odluke o krivnji".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, u nastavku žalbe žalitelj (optuženik) takvu povredu ne obrazlaže niti konkretizira u pogledu kojeg zapisnika o iskazu kojeg poimeničnog svjedoka postoji takvo proturječje. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalazi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda koji je, prema stajalištu obrane osuđujuću presudu zasnovao na iskazu ošt. ĆT, čiji iskaz potvrđuje svjedok VT, suprug oštećenice, no da imenovani svjedok svojim iskazom nije teretio optuženika jer je iskazao da na snimci koju je snimila oštećenica nije čuo ime svoje supruge, ošt. ĆT, a da je sud pogriješio kada je njihove iskaze ocijenio vjerodostojnim. Ujedno, upire da je svjedokinja ČT (supruga optuženika) potvrdila navode iz njegove obrane, a čiji iskaz potvrđuje i svjedokinja OT koja je iskazala da joj se ČT žalila na roditelje oštećenice koji su o njima ružno govorili, "da će oni napraviti reda, da će ih sasjeći", a da je to bilo prije inkriminiranog događaja.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno utvrdio da je optuženik na način opisan u izreci prvostupanjske presude ošt. ĆT uputio inkriminirane riječi prijetnje. Pri tome je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. MT istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, ošt. ĆT okolnosno je i detaljno iskazala o inkriminiranom događaju, a njen iskaz potvrđuje njen suprug svjedok VT, ujedno sin optuženika koji je, u odnosu na snimku sačinjenu mobitelom (kada je oštećenica snimala inkriminirani događaj) iskazao da je istu preslušao kada mu je pokazala njegova supruga i na kojoj je čuo svog oca kako prijeti "sasjeći ću te sjekirom", navodeći da su riječi bile upućene njegovoj supruzi ĆT, iako optuženik izgovarajući prijetnju nije rekao njeno ime, no da je snimka je bila jasna i riječi prijetnje su se jasno čule. Kada se uz navedeno ima u vidu da je optuženik, iako je poricao u svojoj obrani da je uputio snahi ĆT riječi prijetnje, da se ĆT znala svađati s njegovom suprugom koju "nije baš voljela", a da je njegova supruga znala prigovarati oštećenici da je neuredna, a napose i činjenicu raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je optuženik ranije sklopio sa sinom, svjedokom VT, koja okolnost je nedvojbeno utjecala da su njihovi međusobni odnosi bili nakon toga pogoršani, tada je s razlogom prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivom obranu optuženika da je kritičnog dana na oštećenicu samo galamio, a da joj nije prijetio, pogotovo imajući u vidu kako je tražio od oštećenice da se iseli iz kuće. Pri tome, u odnosu na ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka VT, nije od odlučne važnosti da li je oštećenica o inkriminiranom događaju predmetnog svjedoka izvijestila telefonom dok je bio na poslu ili mu je o istom ispričala kada se vratio kući, a koju okolnost u žalbi apostrofira optuženik.
7.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno je jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a riječi koje je optuženik uputio kritične zgode ošt. ĆT, zaprijetio da će je ubiti i sasjeći sjekirom, objektivno su podobne da na strani oštećenice izazovu takve promjene u njenom afektivnom životu, kao i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li je optuženik imao namjeru svoje prijetnje izvršiti, već to je li oštećenica prijetnje ozbiljno shvatila. Da je tome tako proizlazi iz iskaza oštećenice, iskaza svjedoka VT, kao i iz činjenice da je nakon događaja odselila iz kuće u kojoj su ona i suprug živjeli s optuženikom, ali i činjenica podnošenja kaznene prijave već slijedećeg dana ujutro (19. srpnja 2023. u 7,30 sati).
7.3. Nakon pozorne ocjene iskaza ošt. ĆT i svjedoka VT pravilno je prvostupanjski sud njihove iskaze ocijenio istinitim, uvjerljivim, okolnosnim, suglasnim kada su iskazivali o odlučnim okolnostima tj. riječima koje je optuženik uputio oštećenici, kako su iskazivali tijekom provođenja dokazne radnje, kao i na raspravi. Istodobno je prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene iskaz optuženika u kojem je porekao da je izgovorio inkriminirane riječi snahi, kao i iskaz svjedokinje ČT koja je svojim iskazom nastojala osnažiti iskaz optuženika, pravilno ocijenio neuvjerljivima i neistinitima. Naime, imenovana svjedokinja je iskazala da je s optuženikom tog jutra pijući kavu razgovarala o događaju kada su roditelji oštećenice došli u njihovu kuću, napali ih i izgovorili da izađu van iz kuće, da će ih sasjeći sjekirom, iz čega bi proizlazilo da je taj razgovor oštećenica čula i iz njega izvukla zaključak o prijetnji koja je bila upućena njoj, pogotovo s obzirom na činjenicu da je riječ o događaju od prije više od desetak godina.
7.4. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti optuženika, o čemu je dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju ovog kaznenog djela.
7.5. Nadalje, neosnovano optuženik upire da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno s obzirom sud nije prihvatio prijedlog obrane za pribavljanjem podataka da li je vođen postupak zbog kaznenog djela prijetnje protiv ST (oca oštećenice), a na štetu ČT (supruge optuženika). Naime, optuženik je uz žalbu priložio prijedlog za provođenje istražnih radnji Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 2. lipnja 2010. za ispitivanjem osumnjičenog ST te ošt. ČT, svjedoka PT i svjedoka MT, a zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/97. Imajući u vidu da je riječ o događaju iz 2010. godine, navedena okolnost ne bi, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, dovela do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja, a onda i zaključka prvostupanjskog suda, slijedom čega je s razlogom prvostupanjski sud odbio takav dokazni prijedlog kao upućen na odugovlačenje kaznenog postupka.
8. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona koju žalbenu osnovu ne obrazlaže, a ispitivanjem po službenoj dužnosti prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
9. Optuženik se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni), koju žalbenu osnovu također ne obrazlaže. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud cijeneći odredbu čl. 47. KZ/11 o izboru vrste i mjere kazne, a kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio činjenicu da u starijoj dobi od 68 godina nije osuđivan već da se ponašao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, odnosno dosadašnju neosuđivanost, pri čemu je kao otegotno cijenio izostanak bilo kakvog kritičnog odnosa prema počinjenom djelu. Pri tome, nije podcijenio utvrđenu olakotnu, a niti precijenio otegotnu okolnost na strani optuženika. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. MT na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a onda smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se sve one svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. MT pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 5. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
