Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-420/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. KB, OIB [osobni identifikacijski broj] i II-opt. JB, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi ošt. kao tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-360/2024-21 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ošt. kao tužiteljice MB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-360/2024-21 od 21. svibnja 2025., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08), I-opt. KB i II-opt. JB oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. kao tužiteljica DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ostvarivanjem imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 16.000,00 eura upućena je u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, ošt. kao tužiteljica DB je dužna naknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 300,00 eura, nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti II-opt. JB, odvjetnice Ksenije Somić Kaurić, u iznosu od 3.777,50 eura te nagradu i nužne izdatke branitelja I-opt. KB, odvjetnika Dragana Crnkovića, koji će biti određeni posebnim rješenjem.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela ošt. kao tužiteljica MB putem branitelja Danka Kovača, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o trošku s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu i okrivljenike proglasi krivima te ih obveže na plaćanje štete i troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ošt. kao tužiteljice MB nije osnovana.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žaliteljica (ošt. kao tužitelj MB) upire da prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge zbog kojih je odbio njene dokazne prijedloge za provođenjem građevinskog i knjigovodstveno-računovodstvenog vještačenja, očevida na mjestu događaja, kao i ispitivanja u svojstvu svjedoka RB, kao nevažne i odugovlačeće.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge zbog kojih je odbio kao nevažne i upućene na odugovlačenje kaznenog postupka prethodno navedene dokazne prijedloge ošt. kao tužiteljice, obrazlažući svoju odluku time da utvrđenja iz predloženih dokaza ne bi mogla utjecati na zaključak suda o kaznenoj odgovornosti oba optuženika jer da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, pri čemu je svjedokinja RB predložena na okolnost izvođenja radova koji su izvedeni u 2023. godini tj. punih deset godina nakon inkriminiranog događaja (a što proizlazi iz računa Ambar d.o.o. od 17. ožujka 2023.). Stoga, nije u pravu ošt. kao tužiteljica MB da se zbog neiznošenja razloga o odlučnim činjenicama (odbijanje dokaznih prijedloga) presuda ne može s uspjehom ispitati.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica smatra kako je sud propustio cijeniti niz činjenica, pa tako u odnosu na I-opt. KB da joj se predstavio kao osoba koja je osposobljena i stručna organizirati, provoditi i kontrolirati izvođenje građevinskih radova te pribaviti sve potrebne dozvole za izvođenje radova u ime investitora, da je opt. JB kao izvođača radova predložio i našao opt. KB te da su očito bili u dobrim i tazbinskim odnosima, da je opt. KB supotpisao Ugovor o izvođenju građevinskih radova između ošt. kao tužiteljice i tzv. "Graditeljstva Dugandžija" od 20. ožujka 2013. s priloženim cjenikom i popisom ugovorenih radova, pri čemu je KB kao ovlašteni predstavnik bio ovlašten i za nabavu potrebnih dozvola svake vrste i za nabavu materijala i kontrolu radova, a da je isti propustio napraviti potrebne nacrte i kontrolirati radove te upućivati opt. JB kako da ugovorene radove obavlja. Povrh toga, da je ošt. kao tužiteljica sada 87 godina, da je očigledno dijelom dementna zbog čega su njeni iskazi o istim činjenicama i visini štete bili dijelom različiti zbog zbunjenosti pred sudom (u vrijeme inkriminiranog događaja imala je 75 godina). U odnosu pak na II-opt. JB upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u njegovom postupanju nije dokazana prijevarna namjera jer da iz njenog iskaza proizlazi da izvršenim radovima nije bila zadovoljna smatrajući da su isti izvršeni nestručno te da dio radova nije izvršen (npr. sifon i topla voda u kuhinji), a koji dio njenih navoda (ošt. kao tužiteljice) i sud cijeni istinitim jer su potvrđeni materijalnom dokumentacijom o naknadno izvršenim radovima s drugim izvođačima. Smatra da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio navode iz obrane optuženika, zatim pogrešno ocijenio sadržaj materijalnih dokaza, prvenstveno sadržaja punomoći koju je ošt. kao tužiteljica dala I-opt. KB i Ugovora od 20. ožujka 2013. Ujedno, ukazuje da je činjenično stanje ostalo i nepotpuno utvrđeno zbog odbijanja dokaznih prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenja i očevida. Izražava nezadovoljstvo činjenicom da je optužnica potvrđena 2015. godine te da je prva rasprava u ovom predmetu održana 2021. godine, a da su optuženici prvi puta iznosili svoju obranu tek na raspravi 8. veljače 2024.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ošt. kao tužiteljice, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud nakon utvrđenja spornih i nespornih okolnosti, temeljite analize svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza međusobno, dajući pri tome ocjenu i proturječnih dokaza, ispravno vrednujući i ocjenjujući izvedene dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te osnovano zaključio da nije dokazano da je u postupanju I-opt. KB i II-opt. JB bilo prijevarne namjere. Naime, potpuno neutemeljeno ošt. kao tužiteljica ističe da je opt. KB temeljem Ugovora o izvođenju radova od 20. ožujka 2013. bio u obvezi ishođenja svih potrebnih dozvola za izvođenje građevinskih radova (građevinske dozvole za rekonstrukciju i dogradnju kotlovnice, građevinsku dozvolu za rekonstrukciju gospodarske zgrade u garažu i drvarnu). Naime, navedeni Ugovor kao investitor potpisala je ošt. kao tužiteljica MB, kao izvoditelj II-opt. JB, a kao ovlašteni predstavnik I-opt. KB, dok je čl. 6. predmetnog Ugovora "izvoditelj" obvezan izvesti radove u skladu s dobivenim nacrtima, poštivati detalje iz priloga u nacrtima, poštivati pravila struke za sve vrste radova, za sve nejasnoće konzultirati investitora te ovlaštenog predstavnika investitora, ispostaviti obračun izvedenih radova putem građevinske knjige radi naplate, poštivati propise zaštite na radu u skladu sa Zakonom te održavati gradilište urednim i čistim. Iz navedenog jasno proizlazi da opt. KB nije bio u obvezi pribaviti sve potrebne dozvole za izvođenje radova u ime investitora, a izrijekom u čl. 6. stoji da je "izvoditelj" obvezan izvesti radove u skladu sa dobivenim nacrtima i ispoštivati detalje iz priloga nacrta, pa u tom dijelu prvostupanjski sud osnovano nije poklonio vjeru iskazu ošt. kao tužiteljice. Ujedno, iz punomoći ošt. kao tužiteljice od 18. prosinca 2012. ovjerene kod javnog bilježnika Mirka Ružića iz Krka, proizlazi da je ista opunomoćila opt. KB da je zastupa "kod svih nadležnih službi i komunalnih društava, uvođenje električne energije i sl.", a vezano za adaptaciju kuće u [adresa] Kostajnici sagrađene na gr.č. 433 k. o. [katastarska općina], iz čega nastavno proizlazi da istom nije dala punomoć za ishođenje građevinskih dozvola za "sanaciju objekta" u Hrvatskoj Kostajnici, Ul. 12. rujna 1991 br. 3, za koje je radove potpisala Ugovor 20. ožujka 2013. Stoga, takvi žalbeni navodi ošt. kao tužiteljice nisu osnovani jer su radovi trebali biti izvršeni u skladu sa dobivenim nacrtima, a koje ista kao investitor, sasvim nedvojbeno nije dostavila opt. KB. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne, provjerljive i argumentirane razloge u toč. 27. pobijane presude na koje se upućuje žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.2. To što je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske putem Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područne jedinice Sisak, Odjela sisačko-moslavačke županije rješenjima od 7. travnja 2014. naredilo MB da ukloni dogradnju uz stambenu zgradu u [adresa], da u roku od 15 dana ukloni nepravilnosti tijekom obnavljanja ratom oštećene predmetne stambene zgrade te da u roku od 120 dana ukloni rekonstruiranu građevinu – garažu i drvarnicu na rečenoj adresi, pri čemu stambeni objekt do dan danas nije useljiv, ne može se, u čemu ustraje ošt. kao tužiteljica, staviti na teret optuženicima koji nisu bili u obvezi ishoditi građevinsku dozvolu za sanaciju na predmetnoj građevini, već je takvu obvezu imao investitor tj. ošt. kao tužiteljica ili netko drugi koga je u tu svrhu opunomoćila.

6.3. Nadalje, iz materijalnih dokaza u spisu u vidu evidencije o predaji i povratu novca koju je vodio I-opt. KB, kao i iskaza same ošt. kao tužiteljice proizlazi da je ista sukcesivno plaćala određene iznose, pri čemu je tijekom postupka u tri navrata ispitana, no glede iznosa novca koji je isplaćivala optuženicima iskazivala je različito te je tijekom zadnjeg iskaza na raspravi 27. veljače 2025. (str. 319-324 spisa) iskazala "da ne ostaje kod svog iskaza od 22. ožujka 2021., već da želi drugačije iskazivati, prvenstveno za iznos štete koju je pretrpjela". Uz to, iz dokumentacije (s lista 231-238 spisa) vidljivi su po datumima iznosi predujmova koje je oštećenica kao tužiteljica davala I-opt. KB, kao i vrsta, količina i cijena kupljenog građevinskog materijala, odnosno izvršenih radova navedenih trgovačkih društava, a ujedno i iznos koji je ostajao u blagajni nakon isplate robe, odnosno usluga. Ujedno, iz evidencije o predaji i povratu novca vidljivo je stanje blagajne s danom 25. srpnja 2013. kada je ošt. kao tužiteljici vraćen iznos od 3.958,17 kuna, a što sama ošt. kao tužiteljica ne osporava da je taj iznos novca primila.

6.4. U odnosu na žalbene navode glede II-opt. JB, za ukazati je da je u svojoj obrani naveo da je po njegovom mišljenju poslove obavio stručno i kvalitetno, pri čemu je sve eventualne greške bio spreman popraviti. Uz to, iz iskaza ošt. kao tužiteljice, ali i materijalne dokumentacije u spisu u pogledu naknadnih radova (npr. račun Limorad graditeljstvo), kao i iskaza svjedoka LB (kojem se ošt. kao tužiteljica žalila da optuženici dio posla nisu odradili dobro) proizlazi da neki od ugovorenih radova nisu do kraja (na parketu u jednoj sobi, sifon i topla voda u kuhinji, krovište) ili dovoljno kvalitetno izrađeni, zbog čega je ošt. kao tužiteljica naknadno angažirala druge izvođače kojima je radove platila (npr. za dimnjak), no navedena okolnost nije sama za sebe dostatna da bi se na istoj temeljio zaključak o postojanju prijevarne namjere optuženika. To tim više kada se ima u vidu i naknadni dogovor između ošt. tužiteljice MB kao investitora i izvoditelja II-opt. JB od 20. kolovoza 2013. - list 266 spisa, kojim su dodatno ugovoreni poslovi u ložioni, garaži, tušu, balkonu i u potkrovlju, pri čemu je tražila povratak otuđenih željeznih vrata, dva metra kubična drveta za grijanje i nadoknadu za uništeni cement zbog vlage te neurednog gradilišta, a ne povrat novca zbog neizvršenih radova (a nakon što je ugovorni odnos završen s danom 25. srpnja 2013. kada je oštećenici vraćen dio neutrošenog novca), tada je i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da nije dokazana prijevarna namjera na strani oba optuženika, za što je dao valjano, dostatno i logično obrazloženje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega je žalba ošt. kao tužiteljice, neosnovana. Pri tome činjenica što je TD "Graditeljstvo Dugandžija" d.o.o. Majur bilo brisano iz sudskog registra još 2011., koju činjenicu II-opt. JB nije niti osporavao, nije od odlučne važnosti kada je II-opt. JB kao izvođač radova ugovorene radove u pretežitom dijelu izvršio.

6.5. Stoga, a protivno žalbenim navodima ošt. kao tužiteljice, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da nije nedvojbeno i van svake sumnje utvrđena i dokazana prijevarna namjera I-opt. KB i II-opt. JB tj. da bi već u trenutku sklapanja poslovnog odnosa s ošt. kao tužiteljicom unaprijed znali da ugovorene radove i preuzete obveze neće izvršiti, a dobiveni novac od ošt. kao tužiteljice za ugovorene radove i preuzete obveze zadržati za sebe.

7. Povreda kaznenog zakona po ošt. kao tužiteljici proizlazi iz bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Glede bitne povrede, ovaj sud se već očitovao pod toč. 6.1. ove drugostupanjske odluke. Dalje, u žalbi zbog povrede kaznenog zakona ošt. kao tužiteljica upire kako je pogrešno i nepotpuno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona na njenu štetu te ponavlja navode iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza optuženika, a onda s time u vezi i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazano da su optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo. No, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu ošt. kao tužiteljice kada je utvrdio i zaključio da nije na nedvojben način utvrđeno da se u radnjama I-opt. KB i II-opt. JB stječu sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela jer povreda kaznenog zakona na koju u žalbi ukazuje predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što ošt. kao tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje, primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje ošt. kao tužiteljica smatra da je trebalo utvrditi.

8. Ošt. kao tužiteljica žali se zbog odluke o troškovima postupka smatrajući da je ista nezakonita jer optuženici nisu trebali biti oslobođeni optužbe. Međutim, kada je sud I- opt. KB i II-opt. JB oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, a odredbom čl. 149. st. 3. ZKP/08 propisano je da su privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj obvezni naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili presudom kojom se optužba odbija ili rješenjem o obustavi postupka... Kako su u konkretnom slučaju imenovani optuženici oslobođeni optužbe, to je sud pravilno ošt. kao tužiteljicu obvezao na snošenje troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja II-opt. JB (u iznosu od 3.777,50 eura), kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja I-opt. KB, o kojem trošku će naknadno odlučiti posebnim rješenjem.

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih ošt. kao tužiteljica MB pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 5. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić