Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-471/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba:

- iz čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214085278/08, sklopljenog dana 11.08.2008. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 13.08.2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Braču iz Đakova pod brojem: OV- 15146/2008., u dijelu odredbe koji glasi:

„…a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…“

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214085278/08, sklopljenog dana 11.08.2008. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 13.08.2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Braču iz Đakova pod brojem: OV- 15146/2008., u dijelu odredbe koji glasi:

„…prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

- iz čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214085278/08, sklopljenog dana 11.08.2008. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 13.08.2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Braču iz Đakova pod brojem: OV- 15146/2008., u dijelu odredbe koji glasi:

„Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.“

II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da u roku od petnaest dana plati tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.391,58 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

-

3,59 EUR tekućom od 6.10.2008.,

- 15,00 EUR tekućom od 4.11.2008.,

-

9,26 EUR tekućom od 5.12.2008.,

- 17,32 EUR tekućom od 7.1.2009.,

- 19,65 EUR tekućom od 9.2.2009.,

- 21,59 EUR tekućom od 6.3.2009.,

- 17,54 EUR tekućom od 6.4.2009.,

- 18,36 EUR tekućom od 5.5.2009.,

- 13,09 EUR tekućom od 29.6.2009.,

- 13,63 EUR tekućom od 6.7.2009.,

- 25,64 EUR tekućom od 4.8.2009.,

- 25,18 EUR tekućom od 22.9.2009.,

- 24,43 EUR tekućom od 9.10.2009.,

- 27,01 EUR tekućom od 30.11.2009.,

- 29,52 EUR tekućom od 4.1.2010.,

- 31,29 EUR tekućom od 4.2.2010.,

- 31,24 EUR tekućom od 10.3.2010.,

- 35,90 EUR tekućom od 26.3.2010.,

- 35,50 EUR tekućom od 8.4.2010.,

- 36,35 EUR tekućom od 7.5.2010.,

- 41,99 EUR tekućom od 11.6.2010.,

- 48,48 EUR tekućom od 6.7.2010.,

- 54,94 EUR tekućom od 7.9.2010.,

- 58,57 EUR tekućom od 16.12.2010.,

- 64,11 EUR tekućom od 16.12.2010.,

- 64,03 EUR tekućom od 16.12.2010.,

- 63,95 EUR tekućom od 16.12.2010.,

- 68,21 EUR tekućom od 12.1.2011.,

- 61,42 EUR tekućom od 7.3.2011.,

- 60,38 EUR tekućom od 6.5.2011.,

- 88,62 EUR tekućom od 9.8.2011.,

- 104,61 EUR tekućom od 9.8.2011.,

- 84,46 EUR tekućom od 15.9.2011.,

- 74,60 EUR tekućom od 14.10.2011.,

- 73,94 EUR tekućom od 14.11.2011.,

- 76,70 EUR tekućom od 15.12.2011.,

- 81,88 EUR tekućom od 15.2.2012.,

- 80,54 EUR tekućom od 15.3.2012.,

- 80,62 EUR tekućom od 4.5.2012.,

- 82,05 EUR tekućom od 14.6.2012.,

- 80,88 EUR tekućom od 13.7.2012.,

- 80,06 EUR tekućom od 20.7.2012.,

- 81,31 EUR tekućom od 6.8.2012.,

- 79,25 EUR tekućom od 14.8.2012.,

- 76,23 EUR tekućom od 14.9.2012.,

- 79,34 EUR tekućom od 15.10.2012.,

- 80,16 EUR tekućom od 14.11.2012.,

- 79,31 EUR tekućom od 5.12.2012.,

- 77,13 EUR tekućom od 15.1.2013.,

- 75,56 EUR tekućom od 14.2.2013.,

- 79,02 EUR tekućom od 15.4.2013.,

- 73,60 EUR tekućom od14.5.2013.,

- 74,99 EUR tekućom od 12.9.2013.,

- 76,91 EUR tekućom od 14.10.2013.,

- 79,08 EUR tekućom od 13.12.2013.,

- 77,80 EUR tekućom od 15.1.2014.,

- 80,60 EUR tekućom od 12.3.2014.,

- 79,89 EUR tekućom od 14.4.2014.,

- 77,80 EUR tekućom od 13.5.2014.,

- 79,01 EUR tekućom od 14.7.2014.,

- 80,75 EUR tekućom od 13.8.2014.,

- 81,38 EUR tekućom od 14.10.2014.,

- 83,53 EUR tekućom od 12.11.2014.,

- 84,14 EUR tekućom od 13.1.2015.,

- 84,16 EUR tekućom od 12.2.2015.,

- 84,02 EUR tekućom od 13.5.2015.,

- 83,90 EUR tekućom od 12.6.2015.,

- 83,77 EUR tekućom od 12.8.2015.,

- 83,63 EUR tekućom od 14.9.2015.,

- 83,51 EUR tekućom od 12.11.2015.,

- 83,36 EUR tekućom od 14.12.2015.,

- 42,31 EUR tekućom od 13.1.2016.,

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom II. izreke do iznosa od 7.006,09 EUR zajedno s zateznim kamatama na iznos od 2.614,51 EUR tekućim od 27.6.2017. godine do isplate, tužbeni zahtjev s e o d b i j a.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.569,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.12.2025. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je dana 11.8.2008. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214085278/08, potvrđenog dana 13.8.2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Braču iz Đakova pod brojem OV-15146/2008, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.154,79 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan 11.8.2008. godine. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 85 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 292,31 CHF.

2. Redovna kamatna stopa se sa početnih 6,55 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu, ugovaranjem valutne klauzule CHF.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-66/32/2017-10 od 14.6.2018. godine u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1.1.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

4. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđeno je da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača

– korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

5. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio tužitelju konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je s tuženikom dana 22.1.2006. godine zaključio Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Unatoč provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti vratio tužitelju preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. Naime, u vrijeme zaključenja Aneksa ugovoru nije još bila donesena odluka VTS RH broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka Visokog trgovačkog suda RH u predmetu "Franak" jest ta da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom.

6. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u ugovoru, a koje se odnose na način primjene kamatne stope kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik je tužitelju od dana sklapanja ugovora pa do dana 26.6.2017. godine osim iznosa priznatog u konverziji i dalje u obvezi isplatiti novčani iznos od

20.000,00 kn.

7. Kako je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. do 31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004. do 31.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Tužitelj se poziva na čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a i čl. 502.c ZPP-a o vraćanju stečenog bez osnove i o vezanosti za utvrđenja u parnici te je na kraju nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 3. lipnja 2014. godine. Ističe da je tužba neuredna i nerazumljiva, jer ne sadrži određeni zahtjev u odnosu na pojedinačne iznose potraživanja, odnosno ne sadrži činjenice koje bi se mogle funkcionalno dovesti u vezu s tužbenim zahtjevom tužitelja. Ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) jer su tužitelj i tuženik 22.1.2016. godine sklopili Sporazum temeljem ZIDZPK/15 kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR- ima. Ističe da se konverzijom predviđenom ZIDZPK/15 postiže promjena valute kredita iz CHF u EUR, promjena kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja aneksa ugovoru te i ubuduće, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR te Sporazum o raspolaganju preplatom odnosno podmirenju manje plaćenog iznosa.

9. Svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita. Da je tužitelj 11.8.2008. godine uzeo kredit u EUR-ima, taj iznos kredita bi bio 14.257,35 EUR-a te bi tužitelj od dana sklapanja kredita do 30.9.2015. godine po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamate bio dužan platiti 19.607,99 EUR-a, pri čemu bi na dan 30.9.2015. godine njegova neotplaćena glavnica bila 0,00 EUR-a. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 16.302,27 EUR. Tužiteljeve uplate su dakle za 3.305,72 EUR-a (25.229,51 kn), manje od uplata potrebnih za otplatu EUR kredita te se stoga ukazuju kao neosnovani navodi tužitelja da bi isti bio u preplati. Dakle, tužiteljeva kreditna obveza po EUR kreditima je namirena i iznosima koje tužitelj potražuje u ovom postupku. U suprotnom na strani tužitelja ne bi bila situacija u kojoj je namirio dug po EUR kreditu od 19.607,99 EUR.

10. Zahtjev koji tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu protivan je odnosno suprotan izričito propisanim pravilima konverzije. Tužitelj polazi od pretpostavke da mu je trebao prilikom konverzije biti priznat iznos po pojedinom anuitetu iz fiksnog otplatnog plana u CHF s početnom kamatnom stopom od 6,55 % godišnje za cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita do trenutka konverzije te početni tečaj za CHF. Kada bi se takav stav tužitelja prihvatio kao ispravan, negirali bi se mandatorni principi konverzije naloženi čl. 19.c st. 1. toč. 2. i 3. ZIDZPK/15 koji izričito navode kako je banka prilikom obračuna konverzije umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF bila dužna primijeniti kamatnu stopu jednakoj kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR, pri čemu se konverzijom mijenja valuta kredita iz CHF u EUR.

11. U daljnjem tijeku postupka tuženik je stavio prigovor promašene aktivne legitimacije navodeći da su osim tužitelja treće osobe otplaćivale obveze po kreditu te se poziva na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj: U-III-3176/2007 od 6.5.2010. godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj nije plaćao dospjele anuitete.

12. Tuženik dodatno ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama ZIDZPK/15 i sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnova svakog povišenja tečaja tijekom otplate uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZIDZPK/15. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije koju je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija jest pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom.

13. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako je tužitelj podneskom od 24.2.2021. godine preinačio tužbeni zahtjev povećanjem i promjenom istovjetnosti na način da je odredio pojedinačne iznose na koje teče zakonska kamata te da se tuženik takvoj preinaci protivi. Ističe prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu navodne preplate te ističe da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno slijedom čega je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

14. Tuženik zatim ističe da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača. Ističe da je tužitelj bio dužan dokazati svojstvo potrošača, a kako bi se mogao pozivati na utvrđenje iz kolektivnih sporova.

15. Na navode tuženika tužitelj ističe kako njegova aktivna legitimacija ne može biti sporna obzirom da su sva plaćanja radi podmirivanja obračunatih obveza po sklopljenom Ugovoru o kreditu bila isplaćivana novčanim sredstvima tužitelja, eventualno ustezanje određenog novčanog iznosa s njegove plaće ne čini tako ustegnuti iznos tuđim novcem, odnosno u tužiteljevo ime i za tužiteljev račun. Mjerodavna isprava za ocjenu tužiteljevog svojstva potrošača upravo je sklopljen Ugovor o kreditu iz kojega nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita navedeni ugovor sa tuženikom sklopio u svojstvu potrošača, budući da predmetni ugovor sadrži u cijelosti identične odredbe o načinu promjene kamatne stope i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF, kao i desetke tisuća drugih ugovora koje je tuženik sklopio sa ostalim potrošačima u RH, slijedom čega se i na ovaj postupak s izravnim učinkom protežu utvrđenja iz pravomoćnih presuda u predmetu "Franak".

16. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku od 21.4.2025. godine precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

17. Tuženik ističe da je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK kojem su stranke iznova i to počevši od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute i promjenjivosti kamatne stope, da su se time prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu čl. 19. ZIDZPK. Ukazuje na novu praksu Vrhovnog suda RH u odluci broj: Rev-586/19 od 21.12.2022. godine iz koje proizlazi da je VSRH na pitanje postavljenog o reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršenih u konverziji u skladu s ZIDZPK odgovorio da je obveza kreditora, ovdje tužene na povrat više plaćenih iznosa utužene glavnice po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog Ugovora o kreditu prestala sklapanjem Sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19. ZIDZPK, odnosno zaključivanjem Dodatka Ugovora o kreditu. Predlaže da se stoga odbije tužbeni zahtjev.

18. Tuženik se potom protivi preinaci tužbe, te ističe prigovor zastare na preinačene iznose. Vezano uz podnesak tužitelja od 21.4.2025. godine, s obzirom da tužitelj potražuje iznos od 2.614,51 EUR uplaćen na ime manjka utvrđenog konverzijom, kako bi se taj iznos mogao dosuditi, bilo bi potrebno utvrditi i ništetnost odgovarajućih odredbi Dodatka Ugovora o kreditu s obzirom da je plaćen iznos uplaćen upravo temeljem tog Dodatka, pa nema govora o prelasku imovine bez pravne osnove, pogotovo imajući u vidu rješenje VSRH broj: Gos 1/19 kojim se izričito utvrđuje da je Dodatak sklopljen po ZIDZPK/15 valjan, neovisno o ništetnosti izvornog Ugovora i neovisno o općem uređenju prema ZOO, dok tužitelj utvrđenje ništetnosti Dodatka niti ne predlaže, niti u tom smjeru nudi kakve dokaze. Ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose.

19. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 334-335), vještakinju Đurđicu Smrček – Barjaktar dipl. oec. (list 254-255) te je izvršio uvid u potvrdu (list 4), u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 5-19), u Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) – konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR (list 20-22), u dostavu podataka po kreditnoj partiji (list 24), u dopis Zagrebačke banke d.d. (list 34-35), u izračun konverzije na dan 30.9.2015. godine (list 36-45), u prijedlog izmjene Ugovora o kreditu (list 46-56), u izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valutu CHF odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama (list 57-59), u očitovanje vještakinje od 12.3.2020. godine (list 89), u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-73/15-5 (list 103-108), u presudu Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-119/2018-2 (list 109-111), u presudu Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-658/2018-2 (list 113-115), u presudu Županijskog suda u Sisku broj: Gž-604/2017-8 (list 117-120), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-1241/2018-5 (list 121-126), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2460/2017-2 (list 127-135), u presudu Županijskog suda u Splitu broj:

Gž-491/2020-2 (list 136-140), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž- 925/2017-2 (list 141-147), u presudu Općinskog suda u Splitu broj: P-1980/19 (list 148- 157), u nalaz i mišljenje sudske vještakinje Đurđice Smrček – Barjaktar dipl. oec. od 2.2.2021. godine (list 176-181), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivando konta d.o.o. od 26.3.2025. godine (list 342-363), u podnesak vještaka Ivando konta d.o.o. – FE od 9.7.2025. (list 434-435).

20. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214085278/08 od 11.8.2008. godine (list 5-9), solemniziranog kod javnog bilježnika Nikole Brača iz Đakova dana 13.8.2008. godine pod brojem: OV-15146/2008, utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. s tužiteljem RE kao korisnikom kredita, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 23.154,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 11.8.2008. godine, što predstavlja iznos od 102.771,98 kn za kupnju motornog vozila pod nazivom "Renault financiranje", na rok otplate od 85 mjeseci. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se promjenjive kamate, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika koje na dan sklapanja ugovora iznose 6,55 % godišnje. Rok korištenja kredita je 6 mjeseci od dana odobrenja kredita, a najkasnije do 11.2.2009. godine. Tražbina po ugovoru dospijeva najkasnije 1.6.2016. godine. Kredit se koristi isplatom na račun prodavatelja Auto – kuće "Lozić" d.o.o., a namjena je kupnja vozila marke "Dacia", tip i model" Logan prestige 1.6, 16v, broj šasije: [broj šasije], godine proizvodnje 2007. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunatim po srednjem tečaju HNB-a važećim za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kredita.

21. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 1. tužena bila ovdje tužena Zagrebačka banka d.d.

22. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 1. utvrđeno da je 1. tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 1. tužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.4.2005. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 1. tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1. tužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 1. tužene Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 1. tužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 1. koja se odnosi na 1. tuženu Zagrebačku banku d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 1. tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

24. Nadalje, odbijena je žalba 1. tužene Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 1. izreke kojom se utvrđuje da je 1. tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorna redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

25. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

26. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

27. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Zagrebačka banka d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

28. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214085278/8 od 11.8.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika i zahtjev tužitelja za povrat iznosa preplate utvrđenog u konverziji.

29. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Zagrebačku banku d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF. Radi provjere navedenog utvrđenja ništetnosti u ovom pojedinačnom sporu, sud je saslušao tužitelja RE (list 334- 335) koji je u svome iskazu naveo da je, kada je došao u auto kuću već bio pripremljen i nakon toga ponuđen Ugovor o kreditu te je na kraju s tim pripremljenim Ugovorom otišao kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Nitko mu od strane tužitelja nije objasnio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, nisu mu objasnili što znači valutna klauzula kao niti mogućnost rasta kamatne stope. Svi razgovoru u vezi kredita bili su u auto kući Lozić. Bila je isključivo ponuda kredita u CHF i nije bilo mogućnosti biranja nekog drugog kredita. Kredit je podignut u CHF i on se mogao samo odlučiti da uzme ili ostavi. Dodatna pojašnjenja nije tražio, jer u osnovi taj kredit nije razumio. Nalazi se u mirovini i nema nikakav obrt. Sporazum o konverziji je čitao, ali ga nije razumio jer nije financijske struke. Cijeli kredit je osobno otplaćivao. Temeljem navedenih činjenica gdje tužitelj nije mogao pregovarati o predmetnom kreditu te gdje mu nisu objasnili mogućnosti promjene kamatnih stopa i promjene tečaja potvrđuju ništetnost ugovornih odredbi utvrđenih u kolektivnom sporu.

30. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, te utvrđenju iz saslušanja tužitelja u ovome postupku, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

31. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

32. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

33. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje FE dipl. oec. od 26.3.2025. godine (list 342-363) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne 6,55 % godišnje uplatio više iznos od 484,30 EUR i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja tijekom otplate kredita u razdoblju od 6.10.2008. do 13.1.2016. godine uplatio više 3.907,28 EUR. Ukupno temeljem promjene kamatnih stopa i temeljem povećanja tečaja CHF tužitelj je tuženiku uplatio više 4.391,58 EUR u mjesečnim iznosima i po datumima plaćanja kao u izreci. Navedeni nalaz je jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio u cijelosti. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke. Vještakinja Đurđica Smrček – Barjaktar je prestala obavljati vještačenje i nije u mogućnosti dopuniti nalaz te odgovoriti na pitanja suda i stranaka, pa stoga sud njezin nalaz i mišljenje nije prihvatio.

34. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

35. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 30.5.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

36. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

37. Prema čl. 1. i 5. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 11.8.2018. godine (list 5-8) kredit je odobren i stavljen na raspolaganje korisniku kredita za kupnju motornog vozila marke "Dacia", tip i model: Logan prestige 1.6, 16v, određenog broja šasije i godine proizvodnje, a prema čl. 4. se koristi isplatom na račun prodavatelja Auto – kuće "Lozić" d.o.o. na određeni broj računa. Kako je tužitelj kao fizička osoba sklopio ovaj pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, po ocjeni ovoga suda temeljem čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) tužitelj ima svojstvo potrošača.

38. Nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon primitka nalaza i mišljenja vještakinje FE dipl. oec., tužitelj je dana 26.8.2025. godine dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 436-439).

Odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) temeljem čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dodan je novi stavak 2., temeljem kojega tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj o visini svoje tražbine saznao tek nakon provedenog vještačenja u kojem je utvrđena preplata u valuti EUR, sud je sukladno navedenoj odredbi dopustio preinaku tužbe.

39. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Sporazum temeljem Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) Konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR od 22.1.2016. godine (list 20-23) sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

40. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZPK na način kako to nalaže zakon.

41. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje predmetnog Sporazuma ili Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim Sporazumom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Tome u prilog govori i činjenica da je ništetnost odredbi Ugovora koje se odnose na promjenjivu stopu redovne kamate u kolektivnom sporu utvrđena 13.6.2014. godine, a ništetnost odredbe koja se odnosi na valutu CHF uz koju je vezana glavnica 14.6.2018. godine, a sama konverzija je vršena temeljem ZIDZPK koji je donesen 2015. godine. Stoga u takvim okolnostima gdje ništetnost valute CHF još nije bila utvrđena, po ocjeni ovoga suda u tom Zakonu nije obuhvaćena ništetnost navedenih odredbi Ugovora, pa stoga ne može proizaći niti da je navedenim Zakonom riješeno pitanje preplate nastale temeljem ništetnih odredbi. Tuženik je stoga, bez obzira na izvršenu konverziju obvezan tužitelju platiti iznos koji je nastao temeljem ništetnih odredbi Ugovora.

42. Sud nije prihvatio prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u dijelu u kojem tužitelj navodno nije plaćao dospjele anuitete, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj plaćao anuitete, a tuženik nije dostavio dokaz da su se određene uplate odnosile na drugi kredit i da nisu izvršene u ime i za račun tužitelja.

43. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka FE dipl. oec. od 23.6.2025. godine (list 342-363) i podneskom vještaka od 9.7.2025. godine (list 344-345) utvrđeno je da je predmetni kredit konvertiran u EUR 26.1.2016. godine te je tada utvrđen manjak uplata tužitelja u iznosu od 2.614,51 EUR koji je manjak tužitelj trebao platiti u roku od 8 dana. Tužitelj je na kraju manjak platio višekratnim uplatama u razdoblju od 12.2.2016. do 26.6.2017. godine, te ne postoji više obveza tužitelja po tome kreditu. U takvim okolnostima, kako je tužitelj s tuženikom zaključio Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) od 22.1.2016. godine (list 20-22), a prema nalazu vještaka temeljem toga Sporazuma je utvrđen manjak uplata u iznosu od 2.614,51 EUR, te nije utvrđena ništetnost navedenog Sporazuma, tužitelj po ocjeni ovoga suda nema osnove za potraživanje navedene uplate, te je sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio. Stoga potraživanje tužitelja u iznosu od 2.614,51 EUR s zateznim kamatama koje je preko iznosa od 4.391,58 EUR do iznosa od 7.006,09 EUR nije osnovano, te je sud odlučio kao pod točkom III. izreke.

44. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36 Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga ne utječe na pravo tužitelja na novčano potraživanje po osnovi preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.

45. Tužitelj je u ovome predmetu uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 62,68 %, a sa visinom tužbenog zahtjeva je uspio u omjeru od 62,68 % što ukupno iznosi 125,36 %. Kada se podijeli sa 2 (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tužitelj uspio s 62,68 % tužbenog zahtjeva. Tuženik je u ovom predmetu sa osnovom uspio u omjeru od 37,32 %, a sa visinom je uspio u omjeru od 37,32 %, što ukupno iznosi 74,64 %. Kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) proizlazi da je u ovome predmetu tuženik uspio sa 37,32 %. Kada se nakon toga od većeg postotka uspjeha tužitelja od 62,68 % oduzme manji postotak uspjeha tuženika od 37,32 %, proizlazi da je tužitelj u ovome predmetu uspio u sporu u većoj mjeri od 25,36 %, te je tuženik sukladno tome omjeru dužan tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a nadoknaditi troškove postupka.

46. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 4.034,40 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na sedam rasprava održanih 7.10.2019., 23.9.2020., 30.3.2021., 1.10.2024., 28.10.2024., 16.6.2025. i 28.10.2025. godine u iznosu od 1.400,00 EUR, od troškova sastava četiri potrebna podneska u iznosu od 800,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 600,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 731,80 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 302,60 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu s 25,36 % tužbenog zahtjeva, tuženik mu je sukladno tome omjeru dužan nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.569,34 EUR, s time što je troškove vještačenja kao nužne dužan nadoknaditi u cijelosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate.

47. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 5. prosinca 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka , Divaltova 92, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, Galleria Importanne.