REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-124/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, D. Lermana 6, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, zastupana po opunomoćenicima iz OD Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, 10000 Zagreb, radi isplate, vr. p. s. 3.749,23 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. studenoga 2025 u nazočnosti tužitelja, njegovog opunomoćenika i opunomoćenice tuženika Lorene Bakić , odvjetnice u OD Porobija & Porobija, Zagreb, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 964/2025, koji je tužitelj GĐ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. od dana 19. prosinca 2005 godine, koja glase: otplata kredita „Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju GĐ, [adresa], na ime stečenog bez osnove, isplati iznos od 3.749,23 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2015 godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za 5 ( pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015 godine do 31. prosinca 2022 godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023 godine do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata) i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 34,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2012 godine do isplate.

-za iznos od 96,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2012 godine do isplate.

-za iznos od 92,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2012 godine do isplate.

-za iznos od 94,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2012 godine do isplate.

-za iznos od 91,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2012 godine do isplate.

-za iznos od 87,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.10.2012 godine do isplate.

-za iznos od 92,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2012 godine do isplate.

-za iznos od 89,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 94,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2013 godine do isplate.

-za iznos od 86,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2013 godine do isplate.

-za iznos od 89,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2013 godine do isplate.

-za iznos od 93,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.04.2013 godine do isplate.

-za iznos od 88,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2013 godine do isplate.

-za iznos od 82,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2013 godine do isplate.

-za iznos od 80,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2013 godine do isplate.

-za iznos od 84,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2013 godine do isplate.

-za iznos od 85,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2013 godine do isplate.

-za iznos od 90,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2013 godine do isplate.

-za iznos od 89,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.11.2013 godine do isplate.

-za iznos od 92,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2013 godine do isplate.

-za iznos od 90,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2014 godine do isplate.

-za iznos od 91,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2014 godine do isplate.

-za iznos od 92,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2014 godine do isplate.

-za iznos od 91,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.04.2014 godine do isplate.

-za iznos od 90,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2014 godine do isplate.

-za iznos od 87,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2014 godine do isplate.

-za iznos od 90,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.07.2014 godine do isplate.

-za iznos od 93,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 94,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2014 godine do isplate.

-za iznos od 95,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.10.2014 godine do isplate.

-za iznos od 98,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2014 godine do isplate.

-za iznos od 98,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.12.2014 godine do isplate.

-za iznos od 98,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.02.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.04.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2015 godine do isplate.

-za iznos od 99,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2015 godine do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju GĐ, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 16,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 58,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03,2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 52,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 63,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.05.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 82,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.06.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 84,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 125,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 92,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 82,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 81,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 80,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2011 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 89,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.01.2012 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 95,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2012 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 95,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2012 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 92,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.04.2012 do 30.rujna 2015.g.

-za iznos od 58,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2012 do 30.rujna 2015.g. a sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju GĐ, [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.523,17 EUR s zateznom kamatom počev od 5. prosinca 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu za iznos od 500,00 EUR i zateznom kamatom od 5. prosinca 2025. pa do isplate zahtjev tužitelja po osnovi troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

o b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj GĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], ( u vrijeme podnošenja tužbe na dan 6. svibnja 2023. s prebivalištem u [adresa]) podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) i to 6. svibnja 2023., navodeći u tužbi da je sa tuženikom dana 16. prosinca 2005., sklopio kreditni odnos temeljen na Ugovoru o namjenskom kreditu broj:964/2025, šifra namjene: 070, partija broj: 7102968920, koji je naknadno izmijenjen sklapanjem Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu od 31. ožujka 2016. ( u dodatku ugovoru pod 31. ožujka 2016. tužitelj identificiran osobnim imenom GĐ

(G) iz [adresa])

2. Istakao je da je tuženik kao kreditor mu odobrio kredit u iznosu od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB i da je kredit isplaćen 10. siječnja 2006. U članku 7. Ugovora ugovoren je način otplate tako što se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 483,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja. Ugovoreno je da prvi anuiteti otplate kredita dospijevaju prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu ( ako je ugovoren kredit bez počeka) ili od onoga mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita ( ako je ugovoren kredit s počekom. Navedenim ugovorom ugovoreno je da će on kao korisnik kredita iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu (članak 1.), a u članku 2. da je ugovoreno da je on kao korisnik kredita dužan kreditoru plaćati u anuitetima iznos od 77.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 %

3. U ovoj tužbi podneseno je 6. lipnja 2023. tužitelju ističe da je nakon sklapanja rečenog Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2005., a zbog njemu nejasnih tržišnih prilika, a koje mu nisu objašnjene na kvalitetan i stručan način prilikom zaključenja ugovora, došlo do znatnih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu što je imalo za posljedicu povećanje obveze s njegove strane prema tuženiku kao kreditoru u pravcu otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu mu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je on kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzulu vezane uz CHF.

4. Nadalje, tužitelj je istakao da je uredno ispunjavao obveze otplate kredita i unatoč promjenama kamatnih stopa i promjene visine anuiteta te promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i povećanje ukupne novčane obveze. Međutim, uslijed zakonskih promjena, a sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje ZID ZPK/15) prihvatio je tuženikovu ponudu konverzije kredita te je dana 31. ožujka 2016. s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu radi promjene valute kredita na način da je kredit denominiran u EUR i dodatkom osnovnom ugovoru je ugovorena i nova kamatna stopa na preostalu konvertiranu glavnicu koja je iznosila 4,50 % i da je promjenjiva te su u članku 8. Dodatka definirani parametri promjenjivosti kamatne stope za ubuduće tako da je redovna kamatna stopa na dan 30. rujna 2015. sastavljena od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio kamatne stope iznosi 3,48 % te se ne mijenja do konačne otplate kredita. Kao varijabilni dio kamatne stope ugovara se 6M NRS1 za eur te se može tijekom razdoblja otplate kredita mijenjati na više i na niže u skladu s općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama a na dan 30. rujna 2015. iznosi 2,36 %. Sukladno svemu navedenom visina redovne kamatne stope na dan 30. rujna 2015. iznosi 5,84 %.

5. Prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u eur po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta / rata po kreditu u eur u skladu s otplatnim planom za kredit u eur, računajući do dana 30. rujna 2015., a razlika na temelju zakona predstavlja preplatu koja na dan

30. rujna 2015. iznosi 9.437,83 kune.

6. Tužitelj ocjenjuje da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu od 31. ožujka 2016. njemu priznata preplata po konverziji u iznosu od 9.437,83 kune, ali da taj iznos preplate je isključivo preplata nove konvertirane obveze u EUR, a što njega ne lišava prava na potpuno obeštećenje jer navedenim dodatkom odnosno sporazumom o konverziji ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana, a iz teksta sporazuma o konverziji ne proizlazi da se on sklapanjem istog tj. prihvaćanjem odrekao svog potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz CHF kredita, a jer je 14. lipnja 2018. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu Posl. br 43 Pž-6632/2017-10 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu Posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 1 izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u periodu od 1. travnja 2015.do 31. prosinca 2018. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjanje odluke utemeljen na potpunoj obavijati, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Tužitelj ocjenjuje kako pravomoćna presuda obvezuje tuženika, a koji je u tom predmetu "potrošač" sudjelovao kao prvo tuženik te se u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe u valutnoj klauzuli odnosi na svaki kredit koji je sklopljen kroz period od 1. travnja 2005 do 31. prosinca 2008.

6.1. Tužitelj je podnio tzv. stupnjevitu tužbu te je u toj stupnjevitoj tužbi zahtjevao utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1 Ugovora o namjenskom kreditu 19. prosinca 2005. koja se odnosi na utvrđenje da kreditor odobrava korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također je zahtijevao da sud utvrdi da je i ništetna odredba čl. 5 dodatka osnovnom ugovoru a kojoj odredbi se utvrđuje da preplata na dan 30. rujna 2015. god. iznosi 9.437,83 kune.

6.2. Tužitelj je u stupnjevitoj tužbi postavio i manifestacijski zahtjev na način da je predložio sudu da naloži tuženiku isplatu onih novčanih sredstava čija će se visina utvrditi nakon što tuženik dostavi izračun preplate iz konverzije na dan 31. ožujka 2016. i to po mjesecima i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, a nakon kojeg će tužitelj urediti tužbeni zahtjev te i zahtijevati određene novčane iznose i to sporedna potraživanja tj. zateznu kamatu i troškove parničnog postupka, a na koje troškove parničnog postupka je već u stupnjevitoj tužbi zahtjevao zateznu kamatu od donošenja presude pa sve do isplate.

7. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu o provođenju financijskog vještačenja i svih ostalih dokaza predloženih od tužitelja radi utvrđivanja činjenica s obzirom da se u konkretnom slučaju spor vodi u vezi s pravnim pitanjem. Istakao je prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 6. svibnja 2018. Tuženik je istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te kako je kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 i da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 31. ožujka 2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom i tuženik je sve uplate tužitelja, kako s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate kredita uzeo u obzir prilikom izrade konverzije i da su iskorištene tj. uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tada je tuženik – banka prije objave kalkulatora konverzije bila dužna i pribavila mišljenje ovlaštenog revizora da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19. c. ZID ZPK/15 te je tako mišljenje banka objavila na svojim mrežnim stranicama i onda na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, a s obzirom na to da je to potvrdio neovisni revizor.

8. Kao bitno tuženik je istakao da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju i onda je sklapanjem Dodatka/Aneksa Ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac ukrao i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije, a koju ponudu banka tužitelju nije mogla uskratiti. Tuženik se protivio tvrdnji tužitelja da ju iskazana volja u pravnom poslu radi prihvata konverzije ne obvezuje te da tužitelj i unatoč prihvaćanju konverzije traži povrat naznačenih novčanih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, a i na dalje pozivajući na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Tuženik ističe kako je sklopljeni pravni posao povodom prihvata konverzije od strane tužitelja, a koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom Zakonom propisanih sankcija, takav pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, kako prije tako i poslije konverzije i to na način propisan Zakonom, a kako su sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelj i tuženik kao ugovorne stranke trajno i konačno uredile svoje pravne odnose tada tuženik izvodi zaključak da tužitelj, ako je iz bilo kojeg razloga smatrala da joj Zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, nije trebala prihvatiti konverziju koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u rečenom Zakonu i tužitelj je, za razliku od tuženika imao punu slobodu izbora kojom se i koristio.

10. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio) pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, a za potvrdu svog stajališta tuženik ističe kako u prilog tome govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita, a da i sudska praksa potvrđuje stav tuženika o neosnovanosti tužbenog zahtijeva.

11. Tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2023. u svezi restitucijskih zahtjeva potrošača koji su s bankama sklopili dodatke/anekse ugovora o kreditu kojima je provedena konverzija, a koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“ (b) Tuženik ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1145/2020-3 od 23. kolovoza 2023. S obzirom da se radi o recentnoj sudskoj praksi, smatra se potrebnim ukazati na obrazloženje spomenute sudske odluke, koja potkrjepljuje navode tuženika: „17.1. Stranke su dodatkom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. prosinca 2005., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka tom ugovoru, iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.

Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 10 („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

Naposljetku, dodatak ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

12. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za povratom preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2025. broj 964/2025 kreditna partija broj 7102968920, u odnosu na odredbu ugovora o valuti CHF tj. odredbu o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a koji je naknadno izmijenjen sklapanjem Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu, tj. sklapanjem konverzije na dan 31. ožujka 2016.

13. Naime, nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 19. prosinca 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu i da kreditor odobrava tužitelju kredit u iznosu od 77.000,00 CHF u protuvrijednosti u HRK, na rok otplate od 20 godina, za adaptaciju kuće . Također nije sporno da se tužitelj obvezao vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu CHF, a nije sporno da su tužitelj i tuženik 31. ožujka 2016. zaključili Dodatak Ugovoru o navedenom kreditu i da su Dodatkom Ugovoru o namjenskom kreditu suglasno mijenjane i dopunjavane pojedine odredbe osnovnog Ugovora o kreditu tako da je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Nije sporno da je tužitelj svojom voljom pristupio prihvaćanju konverzije, a konverzija se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu u bitnim sastojcima i to u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope pa je nakon sklapanja ovog pravnog posla taj pravni posao po sili zakona uključivao promjenu valute kredita iz CHF u eur, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru, te je ubuduće, na način da se umjesto svih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita primjenjuju sve one kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu – koje je tuženik primjenjivao kod kredita u EUR. Konverzija je upućivala i utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR , a utvrđeno je da je tužitelju priznata pretplata po konverziji u iznosu od 9.437,83 kune te da su se stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom.

14. Tijekom ovog parničnog postupka ostalo je sporno jesu li odredbe osnovnog Ugovora o kreditu vezane za valutnu klauzulu nepoštene ugovorne odredbe, a posljedično tome i ništetne. Sporno je ostalo i postoji li pravna osnova vezana u odnosu na restitucijski zahtjev a koji će određeno biti postavljen nakon izvedenog dokaza financijskog - knjigovodstvenog vještačenja s obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), 20. siječnja 2016.

15. Naknadno, nakon izvedenog dokaza financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u podnesku od 21. rujna 2025. istakao da povlači onaj dio tužbenog zahtjeva gdje je tražio utvrđenje ništetnosti čl. 1 Ugovora o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2005. te i čl. 5 dodatka ugovoru o kreditu od 31. ožujka 2016., ali je zahtijevao utvrđenje da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br. 964/2005 koji je on kao korisnik kredita zaključio s kreditorom, a u kojoj odredbi je tvrđeno da se krediti otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protu vrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, a imajući u vidu da je predmet spora između parničnih stranaka i restitucijski zahtjev zbog nepoštenosti, a posljedično i ništetnosti dijela Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2005. koji su parnične stranke kao ugovorne sklopile, vezano za valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF, a restitucijski zahtjev tužitelja je posljedica ništetnosti ugovornih odredaba, razmatrajući sporno pravno pitanje o postojanju ili nepostojanju prava tužitelja za povratom iznosa koji su posljedica primjene nepoštenih ugovornih odredbi trebalo je poći od odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje ZZP/03).

16. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Člankom 2. ovog Zakona propisano je da ništavost pojedine odredbe Ugovora ne povlači ništavost iz samog Ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

17. Proizlazi da ako se u postupku utvrdi da je odredba Ugovora u potrošačkom Ugovoru nepoštena tada je u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03 posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost iste. Odredbe ovog Zakona ne reguliraju pravne posljedice ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi pa se sukladno članku 2. stavak 2. ZZP/03 imaju primijeniti odredbe o obvezno pravnim odnosima, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

18. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO/05, a koja regulira posljedicu ništetnosti, propisano je da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana ima obvezu vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju tada se ima dati odgovarajuća naknada u novcu i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

19. Navedene odredbe ZZP/07 i članak 323. stavak 1 ZOO/05 dovoljno govore da je osnovna materijalno pravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe pravo potrošača na restituciju tj. njegovo osobno pravo da mu trgovac vrati sve ono što je temeljem nepoštenih odredbi primio i na taj način da ponovno uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da tih ništetnih odredbi nije bilo.

20. Treba istaći da nije pravilno pozivanje tuženika na Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje: ZPK/09) jer ZPK/09 regulira drugačije obvezni odnos, a koji je nastao sklapanjem Ugovora o kreditu. Ovdje tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvan ugovornog odnosa tj. stjecanja bez osnove, a koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u Potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama iz Sporazuma o konverziji (Dodatak Ugovoru o kreditu) nije moguće osnažiti nešto što je od početka bilo ništetno i nema pravni učinak tako da tuženik neosnovano ocjenjuje da je tužiteljica sklapanjem Sporazuma o konverziji izgubila pravo i pravni temelj da restitucijskih zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, ocjena je ovog suda da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi najvažnije pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u Potrošačkim ugovorima. Ako se najvažnije potrošačko pravo ukida ili ograničava onda to mora biti propisano u jasnoj odredbi Zakona, a ne može se osnovno pravo potrošača tj. pravo na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba Potrošačkog ugovora, ukidati i ograničiti posredno kroz ekstenzivno tumačenje propisa čija svrha praktično i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u Potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača te pravo na potpunu restituciju treba biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i imati razumnu svrhu. Svako drugo tumačenje odredbi koje bi u konačnosti možda moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju mora biti restriktivno i stav je ovog suda da ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju, kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu tada je to zakonodavac trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK/15. Kako zakonodavac to nije učinio tada i ne postoji pravna osnova u smislu odredbe Zakona, a koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na potpunu restituciju. Upravo je iz odredaba ZID ZPK/15 moguće utvrditi da iste reguliraju konverziju, a ne restituciju i onda s obzirom da je predmet reguliranja ovog Zakona konverzija, a ne restitucija, nedvojbeno treba zaključiti da ovaj Zakon ne sadrži bilo koju odredbu iz koje bi se moglo utvrditi da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Analizirajući odredbe ZID ZPK/15 razumno se može zaključiti da svrha donošenja ovog Zakona nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu već zaštita potrošača koji su sklopili Ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od promjenjivog tj. rastućeg tečaja CHF. Ako bi sud prihvatio da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju, bez obzira što o tome ne govori nijedna odredba Zakona postavlja se pitanje koji bi razlozi opravdavali takvo, prema njima, ipak diskriminirajuće postupanje. U tom pravcu treba istaći i da je ipak potpuno neprihvatljivo da npr. potrošač koji je podigao kredit 2006., kao i tužiteljica, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u EUR ili uz valutnu klauzulu u EUR ima pravo na potpunu restituciju, a tužitelj koji je kredit konvertirala to pravo uopće nema ili joj je isto ograničeno. Nejasno je i zašto bi tužitelj koji je konvertirao kredit, u slučaju nepostojanja potpune restitucije ili ograničenja, trebao biti u slabijoj pravnoj poziciji od ostalih tj. drugih kategorija potrošača.

21. U ovom sporu je ključno bilo odgovoriti na pravno pitanje, a u pravcu imaju li potrošači koji su kredit konvertirali pravo na potpunu restituciju ili takvo pravo nemaju.

22. Ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo kao potrošač koji je kredit konvertirao na potpunu restituciju jer to pravo nijednom odredbom Zakona nije ukinuto, ograničeno ili dokinuto. Dakle, nema razloga koji bi mogli opravdati postupanje prema kojem potrošači koji su konvertirali kredite stvarno imaju manju razinu zaštite potrošačkih prava i koja im ne omogućavaju ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači, neovisno o tome dali su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom obimu.

23. Nije u pravu tuženik koji ističe da tužitelj nema pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev prema tuženiku. Ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo postavljati i deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev prema tuženiku. Naime, odredbom članka 328. ZOO/05 propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a kada se ova odredba dovede u vezu s procesnom odredbom članka 187. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), a koja odredba regulira mogućnost isticanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenjem postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa, a koji je između stranaka sporan, tužitelj ima pravni interes za podnošenjem tužbe na utvrđenje jer potpisani Sporazum o konverziji temeljem odredbi ZID ZPK/15, a kojim su izmijenili kao ugovorne stranke osnovni Ugovor o kreditu u pogledu valutne obveze i iznosa glavnice koja je ostala neotplaćena, ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022., Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i Rev-1070/2019 od 21. prosinca 2022., upravo zauzeo takvo pravno shvaćanje pa je ovaj sud u obvezi isto cijeniti upravo na taj način.

24. Dakle, sklapanjem Sporazuma o konverziji 31. ožujka 2016. tužitelj nije izgubio pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu koji je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao kreditorom od 19. prosinca 2005. Također, sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo na potpunu restituciju jer su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2005. (članak 1. i 2.) a u kojem su ugovorene valutna klauzula i redovna kamata od 4,50 % godišnje, a koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnih stopama Zagrebačke banke d.d. nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

25. Saslušan na glavnoj raspravi održanoj 11. studenoga 2025. tužitelj je iskazao da je 2005. god imao prebivalište u [adresa], kako i stoji u Ugovoru o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2005., a njegovi roditelji su živjeli u [adresa]. Također je istakao da je hrvatski dragovoljac i branitelj i upravo u [adresa] mu je dodijeljena na korištenje kuća po tom osnovu. Da bi kuću u [adresa] mogao legalno koristiti on je imao prijavljeno prebivalište u [adresa] prilikom sklapanja Ugovora od 19.12.2005. Međutim, kako su mu roditelji bili stariji i nemoćniji, a kuća u [adresa] je bila već za adaptaciju tada je odlučio realizirati kredit u Zagrebačkoj banci d.d., a u kojoj je imao i tekući račun. Došao je u poslovnicu Zagrebačke banke d.d. u Požegi, službena osoba ga je u banci ljubazno primila i omogućila mu razgovor u posebnoj službenoj prostoriji. Nakon što je službenoj osobi određeno priopćio iz kojeg je razloga došao u banku ona mu je određeno i odgovorila da Zagrebačka banka d.d. daje stambene kredite te i za adaptaciju kuća za stanovanje. Nije bio upućen u kredite, a u tom razgovoru mu je službena osoba banke odmah rekla da Zagrebačka banka d.d. daje najpovoljnije kredite, a to je kredit u švicarskim francima. Razmišljao je o tome što mu je službena osoba više puta izjavila, on je povjerovao službenoj osobi banke u pravcu da je to za njega najpovoljniji kredit i on je prihvatio potpisati taj Ugovor od 19. prosinca 2005. Nije siguran, ali mu se čini da je Ugovor o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2005. potpisao u banci. Kada ga se pita jeli li prije potpisivanja ovog Ugovora dobio takav primjerak da bi ga prije potpisivanja pročitao je iskazao da nije, a jer mu je službena osoba u banci rekla da određenog dana dođe potpisati Ugovor, ali i da će nakon toga ići kod javnog bilježnika. Naglasio je kako je to bilo davno i ne može se sjetiti kada je bio kod javnog bilježnika ali zna da je išao kod javnog bilježnika Nike Bagarića radi ovjere tog Ugovora.

Na poseban upit je iskazao da on nikada nije pročitao cijeli Ugovor o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2005., a jer mu je bilo bitno da mu banka odobri kredit u iznosu koji mu je bio potreban za adaptaciju kuće i bila mu je bitna kamata. Dakle, on je znao koliko će mjesečno otplaćivati ratu po tom Ugovoru. Nakon nekog vremena, nije znao točno nakon koliko vremena ali možda nakon dvije ili tri godine i iznenadio se kada je utvrdio da je po osnovi plaće dobio izuzetno mali novčani iznos. Naglasio je da je dao dozvolu tj. trajni nalog da mu se od plaće ustegne jedan dio po osnovi ovog kredita, mislio je da je bilo oko 2.400,00 HRK, a kada mu je rata tako povećana da je čak morao plaćati preko 4.000,00 HRK mjesečno, tada se doista iznenadio neugodno i išao u Poslovnicu Zagrebačke banke d.d. u Požegi pitati u čemu je problem. U banci su mu rekli da je tečaj franka otišao gore zajedno sa kamatom i da oni u banci ništa ne mogu. Priznao je da je potpisao i Dodatak od 31. ožujka 2016., a koji je dostavio u sudski spis, mislio je na taj Dodatak koji zovemo konverzija. Što se tiče potpisivanja Dodatka Ugovora o kreditu od 31. ožujka 2016., iskazao je da po pozivu banke doista došao u banku i prihvatio tu konverziju. Bio je u situaciji da je razmišljao kako je to za njega u tom vremenu najpovoljnija opcija. Ostao je kod svega što je u postupku za njega istakao njegov odvjetnik. Na dalje upite opunomoćenika tuženika iskazao je da je njemu službena osoba u banci rekla da će u Ugovoru o namjenskom kreditu pisati da se kredit odobrava u švicarskom franku i rekao je znao da je CHF stabilna valuta te je i prihvatio sklopiti taj Ugovor zato što je mislio da će njegova rata kredita biti uvijek ista odnosno da će neznatno možda biti povećana. Kada je to iskazao tada je naglasio da je znao da euro nekada bude malo više vrijedan, a nekada njegov tečaj malo i padne. Međutim, iako je mislio da će tako biti i sa CHF, upravo zbog toga što je Švicarska država stabilna, a onda je stabilna i njena valuta, taj tečaj švicarskog franka je tako narastao da je on bio u vrlo nepovoljnoj situaciji i onda je tražio izlaz upravo tako kako su mu u banci ponudili, a to znači da sklopi taj Dodatak ovom osnovnom Ugovoru, a jer je to bilo određeno u Zakonu. Tako je on shvaćao valutnu klauzulu, a nikada nije mogao pomisliti da bi valutna klauzula za CHF mogla značiti da će on tako značajno porasti i da će mu rata kredita biti enormna u odnosu na početnu. Također je iskazao da je sav novac uložio u kuću u [adresa], trenutno supruga i on žive u toj kući, a budući je naknadno kupio kuću u [adresa] namjera je njega i supruge da ovu kuću u [adresa] ostave njihovom sinu, a da odu živjeti u [adresa]. Kuća u [adresa] nikada nije bila iznajmljivana.

26. Tužitelj je uvjerljivo, objektivno i iskreno iskazivao pa je sud njegov iskaz prihvatio u cijelosti upravo zbog toga što je o svim činjenicama svjedočio životno i istinito.

Prihvaćajući u cijelosti iskaz tužitelja te uzimajući utvrđenja iz kolektivne presude utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se odredbama ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo, odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj. Takvo postupanje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Navedene odredbe ugovora o kreditu od 19. prosinca 2005. broj 964/2005, a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika u Požegi 29. prosinca 2005. pod brojem OU-602/05, kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tako i u odnosu na valutu tj. valutnu klauzulu, jesu nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe u smislu naprijed navedenih odredaba ZZP/03.

27. Naime, test poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli proveden je u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđeno da je izostao učinak transparentnosti, a zbog čega su potrošači tj. korisnici kredita bili u nezavidnoj situaciji jer nisu mogli procijeniti bitne gospodarske posljedice koje bi navedene odredbe iz ugovora imale u smislu učinaka na njihove financijske obveze. To znači da tuženik kao banka i jača strana u ugovornom odnosu nije tužitelju kao potrošaču tj. korisniku kredita, dala sve potrebne informacije vezano za predmet ugovora o kreditu i okolnosti da sporne odredbe ugovora o kreditu prosječnom građaninu tj. korisniku kredita nisu mogle biti jasne ni lako razumljive, a što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i onda se radi o ništetnim odredbama (čl.81-88 ZZP/03).

28. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan jer prema pravnom shvaćaju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Su-IV-33/2022 od 31.siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se potrošači pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužitelj je tužbu radi preplate na ime tečajnih razlika podnio kod ovog suda 6. svibnja 2023., a što znači također unutar roka od 5 godina koji se računa od 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu posl broj Pž-6632/2017-10 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima, a radi čega je sud ocijenio da tužitelj ima pravo na preplatu po osnovi tečajnih razlika.

29. Sud prihvaća stav tužitelja da sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu na dan 31. ožujka 2016. tužitelj nije lišen prava na potpuno obeštećenje jer sklopljenim Dodatkom odnosno konverzijom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana. Naime, iz teksta Dodatka ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istog odriče svog potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz CHF kredita, a i praksa suda EU potvrđuje da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom broj 93/13/EEZ, a što u konkretnom slučaju znači da se tužitelj vraća u onaj ugovorni stadij kao da ništetne odredbe nisu ni postojale (presuda suda EU, C-118/2017 točka 40. i 43. presude).

30. Dakle, na glavnoj raspravi održanoj 11. studenog 2025. sud je vršeći uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 964/2025 šifra namjene 070, partija broj:7102968920 od 19. prosinca 2005. zatim i u Dodatak ovom ugovoru od 21. ožujka 2016. koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, utvrdio:

- da je u ugovoru o namjenskom kreditu tužitelj realizirao kredit u iznosu od 77.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1.),

- da se tužitelj obvezao (članka 2.) tuženiku kao kreditoru platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana;

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 31. ožujka 2016. zaključili Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu, a koji Dodatak je osnovnom ugovoru sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF;

- da je Dodatkom osnovnom ugovoru izvršena denominacija u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK/15;

- da su tužitelj i tuženik Dodatkom osnovnom ugovoru utvrdili iznos preostale glavnice od 348.122,51 HRK na dan 30. rujna 2015., a jer je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatim planom za kredit u EUR;

- da su stranke suglasno Dodatku osnovnom ugovoru utvrdile novi otplatni plan denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

31. Dakle, na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Borisu Belunjaku, stalnom sudskom vještaku iz Vidovaca, Sv. Ane 8, a koji je u pisanom nalazu i mišljenju (stranica 137- 154 spisa)

istakao da je vještačenje utemeljeno na navedenim ugovoru o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2015., na dodatku ugovoru o namjenskom kreditu koji je zaključen između stranaka 31. ožujka 2016., na temelju dokumenata "prometi po kreditu", na početnom otplatnom planu (izračunatog njegovim nalazom vještačenja) i na temelju izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. Nakon što je na ovaj način vještak utvrdio bitne činjenice istakao je u svom nalazu da istom prilaže tablice i to pregled primijenjenih anuiteta u CHF u otplati kredita i početno ugovorenog anuiteta s diferenciranjem a glavnicu kredita i redovnu kamatu ( tablica 1), pregled razlika po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupnih razlika i više i manje plaćenog prema zadatku vještačenja zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu, a razdoblje otplate kredita vezanoj u valuti CHF do provedbe konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR uz isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuiteta preračunatih iz CHF u kune zbog promjene tj. i povećanja i smanjena redovnih kamatnih stopa po svim osnovama, (tablica 2) iznos više plaćenih anuiteta u kunama zbog primjene srednjeg tečaja HNB-a za CHF za kune u otplati kredita u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita ( samo valutni utjecaj uz potpuno isključenje utjecaja promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope po svim osnovama, a umanjeno za iznos priznate preplate tužitelju po konverziji kredita iz CHF u EUR ( izračunati iznose u kunama i u EUR) – ( tablica 4) i iznos samo više plaćenih anuiteta u kunama zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF u kune u otplati kredit u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita (samo valutni utjecaj i uz potpuno isključenje utjecaja promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope po svim osnovama) umanjenoj za iznos priznate preplate tužitelju po konverziji kredita iz CHF u EUR

(izračunati iznosi u kunama i EUR)

31.1. Ova utvrđenja odnose se na valutne razlike tj. zbog primjene tzv. "valutne klauzule" u otplati kredita jer je tuženik kao kreditor tužitelju obračunava anuitete iz CHF preračunato u kune prema srednjem tečaju HNB za CHF u kune na dane plaćanja. Vještak je naglasio da s obzirom da je krediti isplaćen u kunama, obračunat prema srednjem tečaju HNB za CHF u kune na dan isplate kredita, a kako je u otplati kredita na dane plaćanja bio vezan u kunama za srednji tečaj HNB za valutu CHF tada su nastale valutne razlike i to je vještak prikazao u tablici broj 2. Iznos više plaćenog zbog primjene tzv. "valutne klauzule" odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF u kune u otplati kredita, u odnosu da je primijenjen srednji tečaj HNB za CHF u kune na dan isplate kredita 10. siječnja 2006.god za 1 CHF = 4,791132 kuna dobije se izračunati iznos od više plaćenih valutnih razlika od tužitelja tuženiku kao kreditoru u iznos od 37.686,42 kune, a što je vještak prikazao u tablici 2 kolona 9A. Vještak je za potrebe obračuna konverzije naglasio da je tuženik glavnicu kredita u EUR izračunao na način da je isplaćenu glavnicu kredita 10. siječnja 2006. i 77.000,00 CHF odnosno 368.917,16 kuna preračunao u novu glavnicu kredita od 49.928,67 EUR uz parametre: srednji tečaj HNB za 1CHF = 4,7911320 kuna i u srednji tečaj HNB za 1 EUR = 7,388840 kuna, a što je vještak prikazao u tablici br. 3. U nastavku je vještak obrazložio da je iznos sveukupne razlike plaćenog zbog primjene tečaja CHF za kune do visine ukupnog plaćenog u iznos od 37.686,42 kune, tj. zbog primjene tzv. valutne klauzule ( u kojem iznosu je potpuno isključen utjecaj promjena tj. i povećanja i smanjena redovne kamatne stope po svim osnovama) umanjen za iznos priznate preplate tužitelju prema navedenom sporazumu o konverziji za iznos do 9.437,83 kune te je vještak tako izračunatu umanjenu razliku više plaćenog od tužitelja u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa utvrdio iznosom od 28. 248,59 kuna, a što preračunatom tečaja konverzije zbog primjene EUR u RH od 1. siječnja 2023. tečajem konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi da je više plaćeno 3.749,23 EUR. Te razlike po svakom pojedinačnom anuitetu navedeni su u tablici 4 u kolonama 4 do 8. Dakle, sveukupne valutne razlike do visine ukupno plaćenih anuiteta umanjenje za preplatu po konverziji utvrđene su pojedinačno u HRK u koloni 7, a u valuti EUR u koloni 8 tablice br.4.

32. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i u obrazloženom podnesku od 21. rujna 2025. je uredio tužbeni zahtjev tako da je osim deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva vezano za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o namjenskom kreditu u odnosu na valutnu klauzulu postavio i kondemnatorni tj. restitucijski zahtjev za isplatom ukupno 3.749,23 EUR na način da je pojedinačne novčane iznose koje je vještak utvrdio u tablici 4 kolone 8 zahtjevao sa zateznom kamatom od svakog preplaćenog iznosa pa sve do isplate.

32.1. Tužitelj je od tuženika zahtjevao isplatu zateznih kamata na svaki utvrđeni iznos koji je vještak u tablici broj 4 označio kao iskorištenu preplatu po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR preračunato iz CHF u kune po konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,53450 kuna. Dakle, vještak je iskorištenu preplatu u određenim pojedinačnim iznosima utvrdio na određene dane kako i stoji u tablici 4 pa proizlazi daje npr. preplata na dan 7. veljače 2011. iznosila 16,76 EUR, preplata na da 7. ožujka 2011. iznosila je 58,61 EUR itd., i zaključno sa preplatom na dan 7. svibnja 2012. u iznosu od 58,56 EUR ili sveukupno je iskorištena preplata utvrđena iznosom od 1.252,62 EUR, a što je ranije spomenuti iznos preplate od 9.437,83 EUR.

32.2. Tuženik također nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a za vještaka koji je pristupio ročištu za glavnu raspravu na dan 11. studenoga 2025. također nije bilo upita koje bi vještak eventualno neposredno obrazlagao u smislu odgovora na upite.

33. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka jer je isti argumentiran i stručan, a istom nisu prigovorile stranke putem opunomoćenika. Naime, imenovani vještak je detaljno obrazložio sva svoja utvrđenja te ih i potkrijepio određenim novčanim iznosima i datumima plaćanja odnosno obračuna pojedinih anuiteta, obrazložio je i način kako je tuženik prilikom sporazuma o konverziji utvrdio preplatu tj. stvarni iznos preplate i iznosu od 9.437,83 kune odnosno 1.252,62 EUR kako je to prikazano u tablici broj 4 kolona 5A.

34. Vezano za prigovore tuženika u pogledu da je nedopuštena preinaka tužbe zbog činjenice da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, a nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka treba istaći daje sud dopustio preinaku tužbe jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom zaključku broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2012. istakao da u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenoga financijskog vještačenja, a isti stav je zauzet i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4474/19 od 29. ožujka 2020. god. No, treba istaći da uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe ( ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenoga u tužbi) niti preinaku tužbe ako je vrijednost predmeta spora u uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi. O tome se izjasnio VSRH u predmetu Revd-2688/2021 tj. odluci Revd-2688/2021 od 7. srpnja 2021.

34.1. Što se tiče prigovora zastare u parnici u kojoj je postavljena tzv. "stupnjevita tužba" iz čl. 186 b ZPP-a treba se smatrati da je zastara u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose iz uređenog tužbenog zahtjeva prekinuta podnošenjem tužbe pa je zbog toga sud smatra da nije zastario ni jedna novčani iznos tužitelja kojim je postavio u uređenom tužbenom zahtjevu.

35. Iz iskaza tužitelja je sud mogao nedvojbeno utvrditi da je sve uplate za korist tuženika, a po osnovi navedenog kredita, otplaćivao tužitelj putem trajnog naloga pa prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije nije osnovan.

36. Tužitelju navedeni novčani iznosi pripadaju u smislu odredbe članka 1111. ZOO/15, a pripadaju mu i zatezne kamate od dana svake preplate pa do isplate jer je odredbom čl. 1115. ZOO/05 propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom predmetu stjecatelj odnosno tuženik je nepošten i onda je u obvezi platiti zateznu kamatu na svaki pojedinačni novčani iznos od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog iznosa pa do isplate, a kako je to utvrdio vještak. Banka tj. tuženik je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti i kako je utvrđeno, nepošteno pa budući da je tužitelj preplaćene iznose zahtijevao točno od dana kada ih je preplaćene utvrdio vještak tada mu je sud dosudio zateznu kamatu sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05, a jer je ista definirana tako kako ju je zahtijevao tužitelj. Tužitelj ima pravo zahtijevati i zatezne kamatu na sve pojedinačne novčane iznose koji su mu priznati prilikom sporazuma o konverziji na dan 19. veljače 2016. i to od dana svakog preplaćenog iznosa pa sve do onog dana koji je sukladno ZPK/15 utvrđen u tom zakonu, a to je 30. rujna 2015.

37. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

38. Imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora zbroj zatraženih iznosa po navedenim osnovama 3.749,23 EUR tada je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), tada je opunomoćeniku tužitelja za sastav tužbe priznata nagrada u iznosu od (Tbr.7.1) za sastav obrazloženih podneska od 26. siječnja 2025. u kojem se tužitelj očitovao na pisani odgovor na tužbu i podnesak od 21. rujna 2025. u kojem je postavljen konačan tužbeni zahtjev opunomoćeniku tužitelja je priznata nagrada u iznosima od po 200,00 EUR (Tbr.8.1), a za nazočnost pripremnom ročištu od 6. veljače 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak i za nazočnost ročištu za glavnu raspravu od 11. studenoga 2025. opunomoćeniku je priznata nagrada u iznosim od po 200,000 EUR ( Tbr 9.1) kako je opunomoćenik tužitelja nazočio i ročištu za donošenje , objavu i uručenje pisanog sastava presude priznata mu je nagrada u iznos od 100,00 EUR, a sve zbog toga što je prema vrijednosti predmeta spora nagrada utvrđena tako da je 100 bodova pomnoženo s 2 EUR. Osnovica za obračun PDV-a je iznos od 1.100,00 eura PDV po stopi od 25 % iznosi 275,00 EUR tako da je ukupan izdatak tužitelja po osnovi zastupanja utvrđen iznosom od 1.375,00 EUR. No, kako je ročište od 18. rujna 2025. odgođeno na trošak tužitelja tada je ovaj iznos od 1.375,00 EUR valjalo umanjiti za 250,00 EUR pa je ukupan trošak zastupanja tužitelju priznat u iznosu od 1.125,00 EUR, a kako je tužitelj platio trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR tada je po osnovi troška parničnog postupka tužitelju dosuđen ukupan iznos od 1.523,17 EUR i to sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate jer je tužitelj zateznu kamatu zahtijevao s zateznom kamatom u smislu odredbe čl. 151 st, 3 ZPP-a

22. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci

U Požegi 5. prosinca 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. OD Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, [adresa] Zagreb