Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-724/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Kristine Rukavina Nazarević, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, koje zastupaju punomoćnici iz MAĐARIĆ & LUI d. o. o., odvjetničko društvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ines Ferlin, odvjetnice u Umagu i punomoćnice tuženika Katje Rajačić, odvjetnice u Zagrebu, 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime više obračunatih kunskih mjesečnih anuiteta, uz primjenu valutne klauzule u CHF, za cijeli period od početka otplate kredita pa do 30. rujna 2015. iznos od 3.198,05 eura (tri tisuće sto devedeset osam eura pet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.829,82 eura (tisuću osamsto dvadeset devet eura osamdeset dva centa) od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 2.000,00 (dvije tisuće) eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi je navela da je 26. rujna 2005. sklopljen je Ugovor o kreditu broj: 128-50-3064013 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koji je dana 4. listopada 2005. solemniziran kod javnog bilježnika Aleksandre Miccelli iz Novigrada, pod posl. br. OU-193/05, a kojim je tuženik odobrio tužitelju potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom. Ugovoreni iznos kredita iz navedenog Ugovora, u cijelosti je isplaćen od strane tužitelja. Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je trajanje 240 mjeseca, a koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od po 151,16 CHF, prema otplatnom planu tužene banke, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene banke na dan dospijeća.

1. 1. Tužiteljica je istaknula ništetnost ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli. tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora, utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredit nije bio upoznat o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ono o čemu je tuženik morao informirati tužitelja jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF, te moguće pojave tijekom otplate, koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja. Potrebno je naglasiti kako je tuženik osoba koja se profesionalno bavi djelatnošću plasiranja kredita, pa je kao ovlaštena bankarska ustanova raspolagala i posebnim informacijama o riziku kreditnih plasmana u stranoj valuti, o kojim informacijama je bila dužna upoznati i upozoriti drugu stranu – potencijalnog korisnika kreditne usluge koju nudi na tržištu. Na dan isplate kredita 4. prosinca 2005. je srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi tužene banke 1,00 CHF=4,775033 HRK. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj CHF se stalno mijenjao na gore tj. povećavao što je imalo za posljedicu ubrzano i neočekivano povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice u kunama.

1. 2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, jer banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

1. 3. Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 9. veljače 2016. sklopljen je Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 128-50- 3064013, kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u EUR. Istim aneksom je na dan 30. rujna 2015. utvrđena preostala nedospjela glavnica kredita u iznosu od =14.301,59 CHF, da preplata iznosi 4,91 EUR, slijedom čega cijeli nedospjeli dug u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi = 9.832,80 EUR, koji se tužitelj obvezao podmiriti u mjesečnim auitetima od po = 104,83 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaj tužene na dan dospijeća.

1. 4. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019., korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i djeluje od samog trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), uz zakonom propisane posljedice utvrđenja ništetnosti, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti tada, kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.

1. 5. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. S obzirom da su ništetne ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka, tužiteljica smatra da je po navedenoj osnovi predmetni kredit preplatila za iznos od 3.603,06 EUR, odnosno 27.147,28 HRK pri čemu će se ta činjenica utvrditi financijskim vještačenjem.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

2. 1. promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

2. 2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

2. 3. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

2. 4. Tužitelj i tuženik su dana 9. veljače 2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljeve uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR. Tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente. Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodataka tužitelj je priznao dug. Dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu. Provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama.

2. 5. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu od 26. rujna 2005. broj: 128-50-3064013 (str. 11 – 15 spisa), otplatnog plana (str. 16 – 24, 45 – 55 spisa), Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016. (str. 25 – 29, 85 – 88 spisa), prijepisa knjigovodstvene kartice (str. 30 – 44 spisa), zahtjeva za kredit (str. 84 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš od 6. listopada 2024. (str. 108 – 137 spisa) te je saslušana svjedokinja DF i tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, 26. rujna 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 128-50-3064013, potvrđen kod javne bilježnice Aleksandre Micelli u Novigradu, pod br. OU-193/05 od 4. listopada 2005., a kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 23.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016.

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

7. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer se tužiteljica kao potrošač, sklapanjem Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016., nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 128-50-3064013 od 26. rujna 2005.

8. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina tečaja švicarskog franka određuje prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13.) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

12. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

13. Ugovor o kreditu broj 128-50-3064013 od 26. rujna 2005. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

14. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

15. Svjedokinja GF iskazala je kako tužiteljicu osobno ne poznaje. U ponudi 2005. godine nudili su se krediti u CHF i u eurima, a klijenti su sami mogli birati za koju valutu će se odlučiti. Većina se odlučila za CHF jer je kamatna stopa bila dosta manja. U odnosu na konverziju kredita na euro svaki klijent je bio obaviješten te su mogli birati hoće li fiksnu ili promjenjivu kamatnu stopu. U vrijeme zaključenja ugovora u CHF klijenti nisu mogli birati kamatnu stopu odnosno da ista bude fiksna, svi krediti su bili sa promjenjivom kamatnom stopom. Oni su od glavnog ureda u Zagrebu uvijek imali edukaciju za svaki novi proizvod, ugovori o kreditu u eurima su bili konstantni, a kada je došao kredit u CHF imali smo dodatne edukacije, mada se nisu puno razlikovali niti ostali uvjeti od onih za kredite u eurima. Svjedokinja ne zna je li tužiteljica pročitala Ugovor o kreditu prije potpisivanja, jer nije sudjelovala u konkretnom slučaju, ali zna da je svaki klijent prije potpisa mogao pročitati ugovor o kreditu, klijenti su u banci uzimali ugovor i sami su išli kod javnog bilježnika tako da su imali priliku i doma na miru pročitati ugovor. Klijent je svojevoljno sklopio Dodatak o konverziji ugovora o kreditu jer je prilikom zaključenja konverzije klijent morao ispuniti obrazac u kojem je onda sam odabirao promjenjivu ili fiksnu kamatnu stopu, a koja je bila različita. Oni nisu imali uputu da klijentima nude samo kredite u švicarskom franku, dapače, to je bilo strogo zabranjeno, u to vrijeme uz švicarski franak nudili su se i krediti u eurima.

16. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je podigla kredit za stambene potrebe, konkretno da bi napravili fasadu na kući. Bankarica koju je i osobno poznavala ponudila joj je kredit u švicarskom franku. Uvijek pročita ugovor prije potpisivanja i bilo joj je jasno i prihvatljivo kako je ugovorena ta kamata, kao promjenjiva i nije sumnjala da se ona može tako povećati. Pretpostavljala je, kao i danas da na valutu utječe stanje na tržištu, a tada je o valuti razgovarala s bankaricom i zajedno su došle do zaključka da se ona ne bi trebala mijenjati jer su švicarci stabilni. Zaključila je konverziju ugovora o kreditu jer joj je bilo opterećenje. Prilikom konverzije rata joj se nešto smanjila. Nikada ne bi uzela kredit u švicarskom franku da je znala da će joj rata kredita toliko narasti. Prilikom zaključenja konverzije nije mogla utjecati na odredbe ugovora o konverziji. Tužiteljici je bila jasna valutna klauzula u smislu da bi moglo doći do njezina povećanja, ali izgledi su joj bili nevjerojatni. Ugovor je prije pročitala. Bankarica joj je ponudila kredit u švicarskim francima, znala je njezinu financijsku situaciju i upravo joj je to i ponudila jer je smatrala da joj je taj kredit povoljniji, jeftiniji. Potpisala je aneks ugovora o konverziji jer nije imala drugih opcija. Ne može se sjetiti tog ugovora niti je li ga razumjela.

17. Tužiteljica i tuženik sklopili su Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016. Predmetni Dodatak sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Dodatkom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima ugovarala valutna klauzula u CHF, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

18. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

20. Vještak Goranka Šmer Maraš je u nalazu i mišljenju od 6. listopada 2024. utvrdila da preplate anuiteta zbog tečajne razlike, koje je tužiteljica preplatila stvarnom otplatom kredita temeljem Ugovora o kreditu broj: 128-50-3064013 od 26. rujna 2005. u odnosu na iznose anuiteta koje bi se otplaćivalo po tečaju CHF/HRK važećem na dan isplate kredita, ukupno iznose 1.829,82 eura, zatezne kamate tekuće od dana svakog preplaćenog iznosa do 30. rujna 2015. ukupno iznose 1.368,23 eura, informativno, razlike manje plaćene anuitete uslijed plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početnog, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose 167,51 eura, zatezne kamate tekuće od dana svakog manje plaćenog iznosa, odnosno negativne tečajne razlike, do 30. rujna 2015. ukupno iznose 247.67 eura, razlika između glavnica nakon konverzije 30. rujna 2015., uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu, odnosno glavnice utvrđene po početnom otplatnom planu s primjenom 3,23% pa. od 1. siječnja 2014. i početnom tečaju iznosi 965,34 eura, u kojem iznosu je viša konvertirana glavnica kredita. Međutim, vještak je istaknuo da iznos nedospjele glavnice u odnosu na početni otplatni plan i početni tečaj s financijskog aspekta nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga: - utvrđenjem iznosa preplate u anuitetima pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope i tečaja u suštini se otplaćivan kredit sveo na početni otplatni plan tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različita u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom anuitetu veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža. Dakle, s financijskog aspekta može se promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana, a koja je iznosila 13.847,14 CHF i nedospjele glavnice konvertiranog kredita. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30. rujna 2015., razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 1.184,44 eura, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

21. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 13. veljače 2025.

22. Tuženik je u podnesku od 11. travnja 2025. nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, no osporio je osnovanost i visinu potraživanja tužiteljice jer su ugovorne strane ugovorile isključivo srednji tečaj CHF za cijelo vrijeme otplate kredita.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 6. listopada 2024., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 11. travnja 2025., ovaj sud je ocijenio kao pravnim pitanjima o kojima treba odlučiti sud, a ne o kojima bi trebao iskazivati vještak. Stoga, sud nije posebno pozivao vještaka na očitovanje o iznesenim primjedbama tuženika.

24. U skladu s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Kako su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (čl. 1. i čl. 7. Ugovora) ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utuženi iznos.

26. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

28. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćno okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. lipnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli.

30. Tuženik je na pripremnom ročištu istaknuo eventualni prigovor radi prebijanja, u slučaju da sud utvrdi da je potraživanje tužitelja osnovano i to za iznos koji je tužitelju priznat dodatkom o konverziji i za iznos eventualne negativne tečajne razlike koju će vještak utvrditi u svom nalazu. Tuženik se obveza prigovor radi prebijanja odrediti u točnom iznosu nakon provedenog vještačenja.

31. Budući da tuženik nakon provedenog zahtjeva nije točno odredio iznose za koje je istaknuo prigovor radi prebijanja, a koji je izjavljen eventualno, to sud o tom prigovoru tuženika u presudi nije odlučivao.

32. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.198,05 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u t. I. izreke presude.

33. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

34. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

35. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT), za sastav podnesaka od 24. travnja 2024. i 13. veljače 2025., svako u visini od 100,00 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi s 7. t. 1. OT) te za zastupanje na ročištima 25. ožujka 2024., 6. svibnja 2024. i 13. studenoga 2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT). Na zatraženi trošak tužitelju pripada i PDV u visini od 25 % (Tbr. 46. OT). Tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura.

36. Tužiteljici su priznati troškovi u iznosu od ukupno 2.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

38. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.