REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-737/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice TR i zastupnika tuženice Srećka Puheka, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, dana 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ĆR iznos od 9.954,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.899,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. veljače 2014. protiv tuženice podnio tužbu u kojoj ne naveo da se od 20. rujna 2010. do 23. prosinca 2010. nalazio u Zatvoru u Zagrebu nakon čega je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi. Nadalje je naveo da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava Republike Hrvatske, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Dodao je da je u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi boravio u neprihvatljivim uvjetima, protivno zakonskim odredbama o smještaju zatvorenika, te da se zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta radilo o smještaju nedostojnom čovjeka. Tužitelj je u odnosu na boravak u Zatvoru u Zagrebu naveo da je i istom boravio u sobi površine 18 m2 zajedno s još 6 zatvorenika te da je raspoloživi prostor po osobi bio ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima. Nadalje je naveo da je 22 sata dnevno provodio u sobi u kojoj se nalazio sanitarni čvor (tzv. čučavac) bez adekvatne ventilacije i koji od ostatka prostorije nije potpuno odijeljen te gdje se vidi gornji dio zatvorenika u stojećem položaju, a sobom se šire neugodni mirisi. Isto tako je naveo da se u sobi nalazio stol udaljen 1 m od sanitarnog čvora za koji je moglo sjesti 4 zatvorenika pa su ostali bili prisiljeni objedovati u krevetu ili stojeći. Tužitelj je, također, naveo da u zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje ili blagovaonica, te da ne postoji mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima. Istaknuo je da je boravak na otvorenom prostoru omogućavan u trajanju od 2 sata dnevno, te da je održavanje osobne higijene otežano jer je tuširanje dozvoljeno tek 1-2 puta tjedno u trajanju 5-10 minuta zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Tužitelj je još naveo da su mu kontakti s osobama iz vanjskog svijeta bili otežani radi duljine dopuštenog kontakta i procedure, te da hrana nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima i da higijenske potrepštine nisu dovoljno osigurane, dok su cijene proizvoda u zatvorskoj kantini nerealne. Tužitelj je, nadalje, naveo da su madraci na kojima zatvorenici spavaju dotrajali i neugodnog mirisa te da iz njih vire žice. Osvijetljenost u sobi je slaba te su po cijeli dan uključene neonske lampe, dok sa zidova otpada žbuka te su puni vlage, a ormari i rupe u podu su puni žohara. Još je naveo da su policajci fizički i psihički maltretirali tužitelja i ucjenjivali ga tako da su primjerice za vrijeme tuširanja istom puštali samo hladnu ili samo vrelu vodu. Isto tako je naveo da je zdravstvena zaštita neadekvatna, te da nema stručnog osoblja kojem bi se mogao obratiti za pomoć, a nema ni nikakve pripreme za slobodu. Tužitelj je u tužbi u odnosu na boravak u Kaznionici u Lepoglavi naveo da je po dolasku smješten u tzv. karantenu, a nakon 20 dana je premješten na 4D odjel jer je imao izrečenu mjeru liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Tamo je boravio u sobi broj 6 veličine 9,32 m2 u kojoj je bio smješten zajedno s još 3 zatvorenika. Nadalje je naveo da u sobi ima tek jedan prozor zbog čega nema dovoljno prirodnog svjetla i zraka te da su u istoj zatvorenici zaključani većinu dana. Kupaonica u odjelu je zajednička i sastoji se od 4 tuša od kojih su 2 ispravna, a koristi ih čitavi odjel od 50-ak zatvorenika, i često nestane vode jer je odjel na zadnjem katu. Istaknuo je i da su kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite na najmanjoj mogućom razini, te da se mjera liječenja od ovisnosti ne provodi. Isto tako je naveo da policajci noću svako malo pale svjetla i svijetle zatvorenicima u sobu te je tužitelj umoran i iscrpljen. Boravak na otvorenom prostoru omogućen je u trajanju od 2 sata dnevno, što je uzimajući u obzir druge nepovoljne uvjete nedostatno. Naveo je i da nije imao mogućnosti za pravilno ostvarivanje zakonom zajamčenih prava na rad, sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu, te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. Tužitelj je još naveo da je uputio zahtjev za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Varaždinu, te da je isti sud donio rješenje kojim je djelomično usvojio njegov zahtjev, dok isti djelomično odbio, a na što je tužitelj uložio žalbu koja je odbijena. Tužitelj je u tužbi još naveo da je 19. srpnja 2013. podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te da je dopisom od 23. listopada 2013. njegov zahtjev odbijen. Konačno, tužitelj je naveo da mu je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet, te povredu prava na dostojanstvo. Slijedom navedenoga, tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženice s osnove naknade neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 124.300,00 kn (16.497,45 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, odnosno 19. srpnja 2013. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila svoju odgovornost, te osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Budući da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 19. srpnja 2013. tuženica je istaknula prigovor zastare potraživanja naknade štete za razdoblje prije 19. srpnja 2010. Isto tako je istaknula da se u Zatvoru u Osijeku, u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, smještenom u Zatvoru u Zagrebu, i u Kaznionici u Lepoglavi u odnosu na tužitelja postupalo sukladno odredbi čl. 14. st. 1. t. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora na način primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, te da smještaj zatvorenika odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama. Još je navela da su sve prostorije u kojima tužitelj boravio bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Isto tako tuženica je navela da su sobe u sustavu centralnog grijanja, te da se temperatura u sezoni grijanja održava se u skladu s odredbom čl. 5. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane, danju na 22, a noću na 15°C. Nadalje, tuženica je osporila tvrdnju tužitelja da je bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju, te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih povreda bi došlo zbog prenapučenosti i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika. Slijedom navedenoga, tuženica je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici.

3. U podnesku predanom na pripremno ročištu 9. siječnja 2015. tužitelj je naveo da je u gotovo identičnim nehumanim i ponižavajućim uvjetima boravio i u Zatvoru u Osijeku, kao i u Kaznionici u Lepoglavi. Nadalje je naveo da je u Zatvoru u Osijeku prvo boravio u sobi površine 25 m2 s 10 zatvorenika, te da je kasnije boravio u sobi veličine 38 m2 s 13 zatvorenika.

4. U podnesku zaprimljenom na sudu 18. svibnja 2016. tužitelj je pojasnio da se od 17. ožujka 2008. do 20. rujna 2010. nalazio u Zatvoru u Osijeku, nakon čega je premješten u Zatvor u Zagrebu u kojem se nalazio do 23. prosinca 2010., te da je potom premješten u Kaznionicu u Lepoglavi, te da se od 31. listopada 2014. nalazi na slobodi. U navedenom podnesku tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, te je istim s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesni psihički i duševni integritet od tuženice potraživao isplatu iznosa od 75.000,00 kn (9.954,21 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, odnosno 19. srpnja 2013. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presuđenja do isplate.

5. Ovaj sud je 17. siječnja 2018. u ovom predmetu donio presudu, poslovni broj Pn- 575/14-47, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (t. I. izreke), te je istom naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kn (t. II. izreke). Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, te je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1371/2018-2 od 21. kolovoza 2019., navedena presuda ovog suda potvrđena u dijelu pod t. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje isplatu iznosa od 65.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2013. do isplate, dok je preinačena u dijelu t. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan preko iznosa od 65.000,00 kn do iznosa od 75.000,00 kn, te je naloženo tuženici ispatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2013. do isplate (t. I. izreke). Istom presudom je, nadalje, naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.762,65 kn (t. II. izreke). Protiv navedene presude Županijskog suda u Splitu tuženica je podnijela reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem, poslovni broj Rev 5025/2019-2 od 6. prosinca 2022. odbacio kao nedopuštenu reviziju tuženice (t. izreke) i odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na reviziju (t. II. izreke). Tužitelj je podnio i ustavnu tužbu, te je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom i rješenjem poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025. usvojio ustavnu tužbu (t. I. izreke), ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1371/2018-2 od 21. kolovoza 2019. i presudu ovoga suda poslovni broj Pn-575/14-47 od 17. siječnja 2018. (t. II. izreke), predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje (t. III. izreke), te je rješenjem odbacio zahtjev tužitelja (podnositelja) za naknadom troška ustavnosudskog postupka.

6. Tužitelj je u podnesku od 6. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 80/2022.), te istim s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od tuženice potražuje isplatu iznosa od 9.954,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno od 19. srpnja 2013. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Ovdje valja reći da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. svibnja 2016., uređenom u podnesku od 6. lipnja 2025., smanjio tužbeni zahtjev u pogledu potraživanja neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a što se sukladno odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), ne smatra preinakom tužbe.

7. Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Ik-I-199/10-2 od 28. srpnja 2010. (str. 7 spisa), presliku Zahtjeva za sudsku zaštitu s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (str. 8-10 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I- 569/13-4 od 21. kolovoza 2013. (str. 11-12 spisa), presliku žalbe protiv rješenja broj Ik I-569/14-4 od 21. kolovoza 2013. (str. 13 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kž I-241/13-3 od 7. listopada 2013. (str. 14-16 spisa), presliku Zahtjeva za mirno rješenje spora (str. 17-19 spisa), presliku dopisa tuženika od 21. listopada 2013. (str. 20 spisa), u podatke o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi (str. 36 i 125 spisa), u dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Osijeku od 15. rujna 2014. (str. 128 spisa), u dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Centar za dijagnostiku u Zagrebu od 16. rujna 2015. (str. 130-131 spisa), presliku zapisnika ovoga suda sastavljenog u Zatvoru u Zagrebu od 13. rujna 2013. iz predmeta poslovni broj Pn-3920/12 (str. 80-82 spisa), u presliku zapisnika ovoga suda na vanjskom uredovanju u Zatvoru u Zagrebu od 6. veljače 2014. iz predmeta poslovni broj Pn-1811/13 (str. 82-83 spisa), presliku zapisnika od 17. listopada 2014. iz predmeta poslovni broj Pn-777/13 (str. 113-114 spisa), presliku zapisnika od 27. siječnja 2013. iz predmeta poslovni broj Pn-4124/14 (str. 115-118 spisa), presliku osobnika tužitelja (str. 197-458 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Lepoglavi od 11. lipnja 2025. (str. 641-643 spisa), presliku podataka o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi (str. 645 i 650 spisa), saslušani su svjedoci PR (str. 190-191 spisa), ŠR (str. 426-427 spisa), AR (str. 427-428 spisa) i KR (str. 428-429 spisa), putem Općinskog suda u Osijeku saslušan je svjedok NR (str. 462-463 spisa), saslušan je tužitelj (str. 465-467 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 20. listopada 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

9. Pored navedenoga valja reći da sud nije posebno cijenio zapisnik s očevida obavljenog u Kaznionici u Lepoglavi 28. veljače 2013. u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-4253/2012, jer se tuženica nije suglasila da se navedeni zapisnik koristi kao dokaz u ovome predmetu. Iz istih razloga sud nije posebno cijenio niti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing., izrađenog u istom predmetu.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 9.954,21 EUR, po osnovi povrede prava osobnosti, a na temelju tvrdnji da mu je izdržavanjem kazne zatvora u Zatvoru u Osijeku, u Zatvoru u Zagrebu (Odjel za dijagnostiku) i u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 17. ožujka 2009. do izlaska iz zatvora (31. listopada 2014.), u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, povrijeđeno pravo na tjelesni, psihički i duševni integritet, kao i pravo na dostojanstvo.

12. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-35/09 od 16. studenoga 2009. (str. 280-299 spisa), koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Kž- 387/10-3 od 25. svibnja 2010. (str. 300-303 spisa), da je tužitelj zbog kaznenih djela iz odredbe čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Također nije sporno, a proizlazi i iz osobnika tužitelja dostavljenog od strane Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Varaždinu, da je tužitelj počeo na temelju gore navedene presude izdržavati kaznu 17. ožujka 2009., te da je uvjetno otpušten 31. listopada 2014., od čega je u Zatvoru u Osijeku boravio od 17. ožujka 2009. do 22. rujna 2010., u Zatvoru u Zagrebu (Odjel za dijagnostiku) od 23. rujna 2010. do 20. prosinca 2010., zatim u Kaznionici u Lepoglavi od 21. prosinca 2010. do 29. svibnja 2014., te u Zatvoru u Varaždinu od 30. svibnja 2014. do otpuštanja na slobodu.

13. Međutim, među strankama je sporno je li tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u Osijeku, u Zatvoru u Zagrebu (Odjel za dijagnostiku) i u Kaznionici u Lepoglavi povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet i prava na dostojanstvo, te ima li tužitelj s tim u svezi pravo na naknadu neimovinske štete, dok tužitelj ne potražuje naknadu štete u ovom predmetu zbog uvjeta boravaka u Zatvoru u Varaždinu.

14. Uvidom presliku zahtjeva za sudsku zaštitu s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (str. 8-10 spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti zahtjev podnio Županijskom sudu u Varaždinu preporučenom pošiljkom 17. srpnja 2013. radi utvrđenja kršenja njegovih prava na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi.

15. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ik I- 569/13-4 od 21. kolovoza 2013. (str. 11-12 spisa), utvrđeno je da je istim prihvaćen zahtjev za sudsku zaštitu tužitelja u odnosu na primjenu odredbe čl. 74. st. 3. ZIKZ-a koji se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže, te je naređeno Kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovu pravu iz odredbe čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za sudsku zaštitu odbijen kao neosnovan.

16. Uvidom u presliku žalbe protiv rješenja, poslovni broj Ik I-569/14-4 od 21. kolovoza 2013. godine (str. 13 spisa), utvrđeno je da je ista podnesena od strane tužitelja Županijskom sudu Varaždinu, dok je uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Kž I-241/13-3 od 7. listopada 2013. (str. 14-16 spisa) utvrđeno da je istim odbijena kao neosnovana žalba ovdje tužitelja i Kaznionice u Lepoglavi, protiv rješenja suca izvršenja toga suda poslovni broj Ik I-569/13-4 od 21. kolovoza 2013.

17. Uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora (str. 17-19 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen od strane tužitelja Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu 19. srpnja 2013., a radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja u zatvorima u Osijeku i Zagrebu, te u Kaznionici u Lepoglavi.

18. Uvidom u presliku dopisa tuženika od 21. listopada 2013. (str. 20 spisa) utvrđeno je da je istim Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, obavijestilo punomoćnicu tužitelja, a vezano za zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, da ne nalaze zahtjev osnovanim.

19. U dopisu Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Osijeku od 15. rujna 2014. (str. 128 spisa) je navedeno da je tužitelj u Zatvoru u Osijeku boravio od 19. ožujka 2009. do 24. kolovoza 2009. u sobi 21, površine 25 m2 (82,50 m3) u kojoj je boravio s još 9 pritvorenika (ukupno 10 pritvorenika), a od 24. kolovoza 2009. do 22. rujna 2010. u sobi 14, površine 38 m2 (125,40 m3) u kojoj je boravio s još 13-15 pritvorenika (ukupno 14-16 pritvorenika).

20. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Centra za dijagnostiku u Zagrebu, od 16. rujna 2015. (str. 130-131 spisa), utvrđeno je da se tužitelj nalazio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu radi obavljanja poslova medicinske, socijalne, psihološke, pedagoške i kronološke obrade zatvorenika te izrade prijedloga za upućivanje zatvorenika u kaznionicu, odnosno zatvor, u vremenu od 23. rujna 2010. do 20. prosinca 2010. kada je rješenjem središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav upućen na izdržavanje kazne zatvora u Kaznionicu u Lepoglavi. Nadalje je u dopisu navedeno da je tužitelj u Centru za dijagnostiku bio smješten na V. zatvoreničkom odjelu u sobama 87 i 97 sa 5, 6, a ponekad i 7 zatvorenika, ovisno o brojnom stanju zatvorenika, te da su navedene sobe površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, dok je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. U istom dopisu je isto tako navedeno da sobe imaju 4 prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2 koji se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7.00 do 23.00 sata, ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Objekt zatvora nije klimatiziran, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se zagrijava centralnim grijanjem s automatikom. Zbog obveze sudjelovanja u nizu dijagnostičkih postupaka i razgovora zatvorenici tijekom dijagnostičke obrade nisu radno angažirani niti radno ocjenjivani, a korištenje slobodnog vremena nije im strukturirano. U vrijeme dnevnog odmora omogućen im je boravak u prostoriji za organizirano korištenje slobodnog vremena sukladno dnevnom rasporedu, te im je omogućeno korištenje knjižnice, čitanje dnevnog i tjednog tiska, kao i praćenje radio i TV programa, kulturno-umjetničkih priredbi, te im je omogućeno zadovoljavanje vjerskih potreba i dušebrižništvo dva puta mjesečno. Ovdje valja reći da navedeni podaci proizlaze i iz podneska tuženice od 3. srpnja 2025., a u kojem je tuženica još navela da ne raspolaže podacima od kada je do kada tužitelj bio smješten s 5, a od kada do kada sa 6 zatvorenika, te od kada je do kada bio smješten sa 7 zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora u razdoblju 23. rujna 2010. do 20. prosinca 2010. jer su evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i u sobama za navedeno razdoblje sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva Uprave za zatvorski sustav, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije izlučene i uništene.

21. Uvidom u podatke o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi (str. 36 i 125 spisa), te presliku podatka o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi (str. 645 i 650 spisa) koji su pribavljeni u ponovnom postupku, utvrđeno je da je tužitelj bio smješten kako slijedi:

- od 21. prosinca 2010. do 24. prosinca 2010. na odjelu POO, velika soba, površine 85,38 m2 (216,87 m3) sa sanitarnim čvorom s tušem površine 5,62 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 7 zatvorenika,

- od 24. prosinca 2010. do 11. siječnja 2011. na odjelu POO, velika soba, površine 85,38 m2 (216,87 m3) sa sanitarnim čvorom s tušem površine 5,62 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 10 zatvorenika,

- od 11. siječnja 2011. do 21. srpnja 2012. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 4 zatvorenika,

- od 21. srpnja 2012. do 7. kolovoza 2012. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 7. kolovoza 2012. do 6. siječnja 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 4 zatvorenika,

- od 6. siječnja 2013. do 20. ožujka 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 20. ožujka 2013. do 26. ožujka 2013. na odjelu 1A, soba 3, površine 5,88 m2 (17,65 m3) s WC-om, u kojoj sobi je boravio samo tužitelj zbog stegovne mjere (samica),

- od 26. ožujka 2013. do 9. svibnja 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 9. svibnja 2013. do 16. svibnja 2013. na odjelu 1A, soba 4, površine 5,75 m2 (17,25 m3) s WC-om, u kojoj sobi je boravio samo tužitelj zbog stegovne mjere (samica),

- od 16. svibnja 2013. do 28. lipnja 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 28. lipnja 2013. do 27. srpnja 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 4 zatvorenika,

- od 27. srpnja 2013. do 2. studenoga 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 2. studenoga 2013. do 4. studenoga 2013. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 2 zatvorenika,

- od 4. studenoga 2013. do 26. ožujka 2014. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika,

- od 26. ožujka 2014. do 20. svibnja 2014. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 4 zatvorenika,

- od 20. svibnja 2014. do 29. svibnja 2014. na odjelu 4D, soba 6, površine 9,89 m2 (33,13 m3) sa sanitarnim čvorom površine 1,50 m2, u kojoj sobi je boravilo ukupno 3 zatvorenika.

22. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lepoglavi od 11. lipnja 2025. (str. 641- 643 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno da u sobi za smještaj zatvorenika svaki zatvorenik koristi krevet, metalni ormarić (kasetu) za pohranu osobnih stvari i odjeće, te da se u istoj nalazi stolić i potreban broj stolica ovisno o broju zatvorenika koji se u tom trenutku nalazi smješten u sobi. Nadalje je navedeno da se sanitarni čvor nalazi zasebno u odvojenoj prostoriji u sklopu sobe, a koja prostorija se odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici posebnim vratima, te zidom od poda do stropa na koji način je omogućena maksimalna privatnost. Također je navedeno da se u periodu u kojem se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora brojno stanje zatvorenika u Kaznionici u Lepoglavi po sobama nastojalo prilagoditi na način da svaki zatvorenik ima na raspolaganju najmanje 3 m2 prostora, a sobe za zatvorenike kao i ostale prostorije su u dobrom stanju i redovito se održavaju bojanjem. Dnevni rasporedi zatvorenika mijenjani su nekoliko puta u cilju izbjegavanja dužeg boravka zatvorenika u zaključanim prostorijama. Omogućen je duži boravak zatvorenika na svježem zraku (otvorenom prostoru) i više od 2 sata, na način da su izvršene pregrade prostora za boravak na svježem zraku, te je izgrađen tzv. koridor za odlazak i povratak zatvorenika na obroke u blagovaonicu. Za vrijeme boravka zatvorenika u zatvorenom dijelu, na odjelima, zatvorenicima je omogućeno svakodnevno tuširanje i sobe su uglavnom otvorene. Zatvorenici na odjelu imaju mogućnost izbora, odlaziti u prostoriju za praćenje TV-a (dnevni boravak) ili boraviti u sobi, a svi zatvorenici koji imaju višu razinu uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora od "ne zadovoljava" mogu posjedovati vlastiti TV. Mogućnost praćenja TV-a je svakodnevno do 23.00 sata, a u dane pred blagdan, na blagdan i vikendom do 24.00 sata. Prema rasporedu zatvorenici mogu odlaziti u informatičku sekciju, knjižnicu, čitaonicu i slično. Dnevni rasporedi su kreirani na način da zatvorenici moraju samo spavati u sobama, dok im je sve ostalo vrijeme organizirano na način da su sobe na odjelu otvorene i mogu nesmetano koristiti kupaonicu, čajnu kuhinju i pratiti TV program u zajedničkom boravku. Zatvorenici koji ne rade, u vrijeme tijekom dana kada su im sobe zatvorene, mogu koristiti alternativni prostor (boraviti u TV boravku ili se mogu baviti nekom od slobodnih aktivnosti). U dopisu je isto tako navedeno da se kontinuirano organiziraju i provode osposobljavanja zatvorenika za jednostavna zanimanja kao što su operater na računalu, zavarivač, soboslikar, tesar, kuhar, konobar, povrtlar - voćar, pčelar i dr., a kontinuirano se provode i posebni programi te organiziraju razne radionice za zatvorenike (informatička radionica, glazbena sekcija, novinarska sekcija). Zatvorenicima se organiziraju različite vrste sportsko - rekreativnih aktivnosti, npr. nogomet, košarka, boćanje, odbojka, teretana, boksačka sekcija, stolni tenis, šah, elektronički pikado, stolni nogomet, kao i kulturne aktivnosti s tribina na kojima gostuju javne osobe, sportaši, glazbenici i sl., a imaju mogućnost i korištenja knjižnice i čitaonice tijekom cijelog dana. U dopisu je još navedeno da se velika pozornost posvećuje i dostupnosti zatvorenicima kontakta s vjerskim predstavnikom, odnosno zadovoljavanja vjerskih potreba održavanjem misa za zatvorenike katoličke vjeroispovijesti, a za zatvorenike pravoslavne i islamske vjeroispovijesti se također omogućuje održavanje vjerskih obreda u odgovarajućim prostorijama u Kaznionici, sukladno mogućnostima vjerskih predstavnika. U provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora posebna važnost se pridaje očuvanju kontakta i dobrih odnosa zatvorenika s njihovim obiteljima, kao i pomoć u uspostavljanju narušenih obiteljskih odnosa, potičući zatvorenike da i tijekom izdržavanja kazne odgovorno izvršavaju svoju roditeljsku ulogu, te se ujedno prevenira pojava neadekvatnih zatvoreničkih postupanja prema suprugama ili djeci. Kontinuirano ih se priprema i za kvalitetno korištenje vremena posjeta i za korištenje pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom te za povratak u obitelj. U dopisu je navedeno i da se u Kaznionici dnevno priprema više vrsta obroka (redovna prehrana, vjerska prehrana, dijetalni obroci- gastrična, hepatalna i dijabetička dijeta, giht/chron, vegetarijanski obroci i sl.), a koje zatvorenici konzumiraju prema vlastitom odabiru ili prema preporuci liječnika, te da su predstavnici zatvorenika uključeni u izradu jelovnika. Održavanje higijene prostora u kojima borave zatvorenici obavlja se sukladno pozitivnim propisima, te čišćenje obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata dnevno bez novčane naknade, a Kaznionica osigurava potrebna sredstva za čišćenje navedenih prostora, te za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Konačno, u dopisu je navedeno i da se svi poslovi vezani za održavanje čistoće odjeće, posteljnog rublja, deka i ostalog rublja obavljaju u praonici rublja, s time da se deke peru dva puta godišnje, po potrebi i češće, a posteljina svaki drugi tjedan, dok se donje rublje, ručnici i odjeća peru svaki tjedan.

23. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je naveo da je nakon uhićenja malo manje od 2 godine boravio u zatvoru u Osijeku, a nakon toga se nalazio u zatvoru u Zagrebu 96 dana, te potom u kaznionici Lepoglava oko 3,5 godine. U Zatvoru u Osijeku je boravio u sobi površine oko 30 m2, u kojoj se nalazi 18 zatvorenika, te su ponekad znala biti i 4 madraca gdje bi zatvorenici spavali, i to su spavali na podu na 2 madraca, te su na 2 madraca spavali na stolu. Međutim, on nikada nije spavao na tim madracima već je cijelo vrijeme imao osobni krevet. U sobi u kojoj je boravio nije imao svoj ormarić za odlaganje stvari s obzirom na to da je u sobi postojalo samo 8 ormarića, već je svoje stvari držao ispod kreveta. Nadalje je naveo da su u sobi imali WC i umivaonik koji je bio fizički odvojen od sobe, odnosno radilo se o posebnoj prostoriji, dok su se tuširali jednom tjedno i to u posebnom sanitarnom čvoru koji se nalazi u prizemlju, a gdje se nalaze 4 tuša, a nije im bilo dozvoljeno tuširanje češće od jednom tjedno. Isto tako je naveo da u sklopu WC-a koji se nalazi uz sobu na umivaoniku nisu imali tople vode, te je ujutro u WC-u bilo jako puno žohara, a isto tako su se žohari nalazili i u sobama. Posteljina im je presvlačena jednom u dva tjedna. Što se prehrane tiče naveo je da su u zatvoru u Osijeku bile dovoljne količine hrane, ali je hrana bila jednolična. Nadalje je naveo da je u zatvoru u Osijeku imao problema vezano za terapiju koju je trebao uzimati kao ovisnik te je molio da mu se odobri odlazak u bolnicu, međutim, to mu je od strane liječnika odbijeno te su mu rekli da može boraviti u sobi bez terapije ili da ide u samicu. U Osijeku su cijelo vrijeme bili zaključani u sobi, odnosno bili su u sobi 23 sata dnevno, a jedan sat dnevno su išli van, te su se tada mogli boraviti sportskim aktivnostima. Za vrijeme dok je bio u Osijeku nije mu bila pružena mogućnost da radi, te se osim ovog jednog sata dnevno nije mogao baviti bilo kakvom drugom aktivnosti. Naveo je i da u Zatvoru u Osijeku postoji knjižnica ali u nju su mogli ići samo posuditi knjigu, te su se potom odmah morali vratiti u sobu.

24. Nadalje je naveo da je nakon Osijeka 96 dana boravio u Zatvoru u Zagrebu i to u sobi 96 na 5. odjelu koja je površine oko 20 m2 zajedno sa još 5 zatvorenika. U zatvoru u Zagrebu mu je najviše smetalo to što se u sklopu sobe nalazi sanitarni čvor koji nije potpuno odvojen od ostatka sobe, već je odvojen sa zidom koji se ne proteže skroz do stropa i kaubojskim vratima, pa se zbog takvog položaja sanitarnog čvora često šire neugodni mirisi, čak i tijekom obroka. Taj odjel na kojem je boravio je Odjel dijagnostike, te da na isti dolaze sve vrste zatvorenika i madraci su jako uništeni. U Zatvoru u Zagrebu su mogli ići u šetnju u trajanju od 1 - 1.5 sat, dok su ostalo vrijeme boravili zaključani u sobi. Isto tako u Zatvoru u Zagrebu se osim šetnje nisu mogli baviti nikakvom drugom aktivnosti, niti su se mogli baviti sportom za razliku od Zatvora u Osijeku. Pojasnio je da u Zatvoru u Zagrebu postoji teretana, ali samo za zatvorenike koji tamo borave, a ne za zatvorenike koji su na dijagnostici. Još je naveo da ga ništa osim navedenog u Zatvoru u Zagrebu nije posebno smetalo.

25. Tužitelj je u odnosu na boravak u Kaznionici u Lepoglavi naveo je u istoj boravio 3,5 godine, te da je bio smješten na odjel za liječenje ovisnika u najmanju sobu od oko 15 m2 zajedno s još 3 zatvorenika, iako je to soba namijenjena za boravak 2 zatvorenika. Sve sobe na odjelu su imale 2 prozora jedino je soba u kojoj je on boravio imala 1 prozor. U Kaznionici u Lepoglavi nisu bili zaključani u sobi već su se mogli kretati po cijelom odjelu, a bili su zaključani preko noći od 19.00 do 7.00 sati. Isto tako je naveo da u Kaznionici u Lepoglavi, iako je tražio čim je došao, nije dobio mogućnost da radi bez obzira što se još u Osijeku "skinuo" s opijata. U Kaznionici u Lepoglavi postoji TV sala koju je mogao posjećivati te se mogao baviti sportskim aktivnostima od 15.00 do 17.00 sati. Od sportskih aktivnosti su imali mogućnost igranja nogometa i korištenje teretane, ali u teretani je često bila gužva. Isto tako je naveo da su se mogli koristiti kompjuterima na kojima su mogli igrati igrice, međutim, nije bilo dovoljno kompjutera, odnosno znala je biti gužva. Imali su mogućnost igrati i društvene igre kao što su šah i jamb, a društvene igre je mogao igrati u Zatvoru u Osijeku i u Zatvoru u Zagrebu, kao što je npr. šah. Nakon svega u Kaznionici u Lepoglavi mu je najviše smetalo to što je po nalogu liječnika morao ponovno početi koristiti terapiju za liječenje od ovisnosti iako mu nije bila potrebna, te su ih svakodnevno prilikom uzimanja terapije kontrolirali, odnosno smatra da su ih maltretirali, da otvore usta da vide jesu li popili tabletu ili ne i to su radili pravosudni policajci koji za to nisu imali ovlaštenja. Smatra da mu je konzumiranje terapije u Kaznionici u Lepoglavi pogoršalo zdravstveno stanje jer je nakon izlaska iz zatvora dobio nekoliko epileptičnih napada, a prije toga je bio zdrav. Naveo je da mu je u Osijeku i u Lepoglavi od ove tri ustanove bilo najgore i to zbog prostora jer se nije mogao normalno kretati, s time da je u Osijeku bio cijelo vrijeme zaključan, dok se u Lepoglavi mogao kretati, ali samo po hodniku. Naveo je i da su u Zatvoru u Osijeku madraci koji su naknadno stavljeni i to 4 madraca, smetali prilikom kretanja jer su ih morali preskakati što je posebno bilo nezgodno po noći ukoliko bi morali koristiti sanitarni čvor, s time da su se dodatni madraci po danu micali iz sobe. Iskazao je i da su prozore u Zatvoru u Osijeku mogli otvarati ukoliko bi se mogli dogovoriti s ostalim zatvorenicima, ali da se oko pušenja nisu mogli dogovoriti te je soba često bila zadimljena, s time da je i on pušio. Naveo je i da su žarulje u sobi uredno radile, te su u sve tri kaznionice mogli čitati. Isto tako je naveo da je u sve tri ustanove grijanje radilo, ali da je u Osijeku znalo biti hladno jer su bila samo 3 radijatora na veliku sobu. Također je naveo da su se u Osijeku tuširali na način da bi se cijela soba spustila u sanitarni čvor gdje su se tuširali 4 po 4 zatvorenika s time da je vrijeme za tuširanje bilo 10 minuta za svih 18 zatvorenika. Nadalje je iskazao da je u Lepoglavi teretanu mogao koristiti 2 puta tjedno ako je stigao. Dodao je da terapiju u Lepoglavi nije mogao odbiti jer bi u tom slučaju izgubio pogodnosti (kao prijevremeni otpust). Isto tako je naveo da nije imao mogućnosti zatražiti mišljenje drugog liječnika vezano za terapiju koju je morao koristiti. Još je iskazao da je u Lepoglavi dostupan stalno jedan liječnik opće prakse, dok je psihijatar dolazio jednom tjedno. U Lepoglavi, kada se prehladio, čekao je na liječnički pregled 4-5 dana, te se to dogodilo nekoliko puta. Iskazao je i da je u sve tri ustanove u sobama bila vlaga, a najviše u Osijeku jer je često dolazilo do poplava u sanitarnom čvoru zbog čega bi se voda proširila u sobu. Što se tiče postupanja pravosudnih policajaca naveo je da se ne može požaliti na postupanje istih u Osijeku i Zagrebu, ali u Lepoglavi je imao problema s istima zbog terapije kao što je već iskazao. Još je naveo da je u Kaznionici u Lepoglavi, što se tiče smještaja u sobi u kojoj je boravio, po ljeti bilo nesnošljivo vruće iako je postojala klima, ali ista se nije koristila. Isto tako ima primjedbu i na rad zubara u Lepoglavi s obzirom na to da mu prvotno nije dobro popravio zub, zbog čega je u konačnici kada se liječnik nakon 2 tjedna vratio s godišnjeg, morao vaditi zub. Što se tiče zdravstvene zaštite naveo je da u Zatvoru u Zagrebu nije imao problema, ali je u Osijeku imao s obzirom na to da mu nisu dali potrebnu terapiju dok su ga u Lepoglavi kasnije, kada mu terapija više nije bila potrebna, prisiljavali da je koristi.

26. Saslušan zamolbenim putem po Općinskom suda u Osijeku svjedok NR je iskazao da ne poznaje tužitelja, te da je upravitelj Zatvora u Osijeku postao 16. lipnja 2013., a prije toga je radio u MUP-u, zbog čega nema nikakvih saznanja o vremenu u kojem je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Osijeku.

27. Svjedok PR je iskazao da su tužitelj i on bili zajedno na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, te je da on tamo izdržavao kaznu zatvora od 2009. do kraja 2013., a nije se mogao očitovati koliko je točno tužitelj bio u istoj Kaznionici, iako su zajedno bili nekih 2-3 godine. Nadalje je naveo da su tužitelj i on u Kaznionici u Lepoglavi boravili na istom odjelu 4D na kojem se nalaze zatvorenici koji se liječe od ovisnosti, međutim nisu istovremeno boravili u istoj sobi. Svjedok je isto tako naveo da je prije dolaska tužitelja boravio u sobi u kojoj je tužitelj kasnije bio smješten, a radi se o najmanjoj sobi na odjelu površine manje od 10 m2, te je ta soba imala samo jedan prozor, dok su ostale sobe imale po 2 prozora. U toj sobi su bila smještena 4 zatvorenika s obzirom na to da su se u sobi nalazila 2 kreveta na kat. Sanitarni čvor je unutar sobe, s time da se radi o odvojenoj zasebnoj prostoriji, ali ista ulazi u kvadraturu o kojoj je iskazivao. U sobi svaki zatvorenik ima svoj ormarić ili kazetu u koju odlaže osobne stvari, a u sobi se nalazi i TV koji donesu zatvorenici. U sobi se nalazi jedan radijator, te sobe imaju centralno grijanje, ali je grijanje "tako- tako". Nadalje je naveo da se prozor koji se nalazi u sobi mogao normalno otvarati, međutim, kada bi se potpuno otvorio smetao bi zatvorenicima koji se nalaze na krevetu na kat. U WC-u koji se nalazi u sklopu sobe se nalazi WC školjka i umivaonik s hladnom vodom, a na tom umivaoniku nikada nema tople vode. Zatvorenici se tuširaju u zajedničkoj kupaonici u kojoj se nalaze 4 tuš kabine, od kojih se 3 mogu upotrebljavati dok su u četvrtoj odložene stvari za čišćenje. Na cijelom odjelu za vrijeme dok je on tamo boravio je bilo 56 ljudi koji su koristili ta 3 tuša. Iskazao je i da su se imali mogućnost tuširati kada su htjeli ukoliko je tuš slobodan, s time da u periodu u kojem je on bio na tom odjelu od 2009. do konca 2010. nije uopće bilo vode te su se tuširali na drugim odjelima. Što se tiče zdravstvene zaštite naveo je da je ista "nikakva" te da je on često tražio liječničku intervenciju i to bi morao napisati na papir, međutim, liječniku bi ga odveli za 7-10 dana kada mu liječnik više nije bio niti potreban, te je naveo da je zdravstvena zaštita bila najlošija za vrijeme dok je bio dr. ŠR s obzirom na to da isti, po njegovom mišljenju, nije ništa radio. Nadalje je naveo da je u to vrijeme bilo oko 1000 zatvorenika na jednog liječnika. Isto tako je naveo da se on trebao liječiti u Svetošimunskoj bolnici, međutim, iz zatvora ga nisu poslali na vrijeme nego tek za godinu dana. Svjedok je još naveo da su svi bili ovisnici, te su zbog toga njihov odjel svugdje zadnji puštali i to npr. u kantinu, knjižnicu, na kompjutere i sl. gdje su ih puštali svaki dan od 15.00 do 17.00 sati. Nadalje je naveo da ćelije tijekom dana nisu bile zaključane te su se zatvorenici mogli kretati slobodno po odjelu s time da su se ćelije zaključavale navečer u 19.00 sati, osim ako je bilo nekakvih problema. Isto tako je naveo da su van mogli ići od 15.00 do 17.00 sati, odnosno to je bilo vrijeme za slobodne aktivnosti te su zatvorenici mogli ići prema želji van ili u knjižnicu, kantinu, na kompjutere i sl. Vani su imali mogućnost igrati nogomet, košarku, te je bila i mala vanjska teretana. Zatvorenici su na objede išli u menzu, a hrana je bila ovisi kako kome, njemu osobno nije bila dobra, odnosno bila je neukusna, te su u hrani znali naći žohara i slično. Isto tako je naveo da u zgradi ima puno žohara, te se po noći u ćelijama vidi kako žohari hodaju po zidovima. Što se tiče posjeta iskazao je da su se iste uredno obavljale, a mogućnost posjeta je ovisila o ponašanju zatvorenika i slično. Pojasnio je i da su se zatvorenici na odjelu mogli kretati u uskom hodniku u kojem se na podu nalaze rešetke kroz koje se vide drugi odjelu. Još je naveo da je njihov odjel bio na zadnjem katu, a krovište je od stakla tako da je ljeti bila velika vrućina, te se klima nije palila iako na odjelu postoji klima. Imali su i TV salu, ali u istoj nisu mogli svi sjesti s obzirom na to da nije bilo dovoljno stolaca već je mogao sjesti određeni broj ljudi. Svjedok je još dodao da su pored aktivnosti o kojima je iskazivao, ovisnici imali mogućnost sastanka sa stručnom osobom u grupi, te da su bili organizirani npr. turniri u nogometu, šahu i slično, a nekih 2 puta su održani i koncerti koje je izvodila muzička sekcija zatvorenika i to za blagdane. Konačno je naveo i da su imali mogućnost igrati šah u posebnoj prostoriji u Kaznionici.

28. Svjedok ŠR je iskazao da je zaposlen u Kaznionici u Turopolju, a od svibnja 2008. do travnja 2014. je odlazio u Kaznionicu u Lepoglavi 3 puta tjedno radi pružanja zdravstvene zaštite zatvorenicima, te je obavljao poslove koordinatora Odjela zdravstvene zaštite u Lepoglavi. Nadalje je naveo da se tužitelja osobno ne sjeća, ali je prije ročišta izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju istog. Pojasnio je da se zdravstvena zaštita zatvorenicima u Kaznionici u Lepoglavi pruža u ambulanti opće medicine koja se nalazi u sklopu Kaznionice, dok primarnu zubozdravstvenu zaštitu ostvaruju u kaznioničkoj ambulanti dentalne medicine. Zatvorenici se za pregled prijavljuju na obrascu koje po odjelima skuplja medicinsko osoblje, međutim, hitni slučajevi dolaze bez odlaganja u ambulantu ukoliko se radi o ozljedama ili im je bitno pogoršano zdravstveno stanje. Nakon što se zatvorenici prijave medicinsko osoblje vrši trijažu i zatvorenici se pregledavaju po redu hitnosti, a u svakom slučaju budu pregledani u periodu kroz nekoliko dana. Što se tiče tužitelja naveo je da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da se tužitelj prije nego što je uopće došao u zatvor, dakle dok je bio na slobodi, liječio od ovisnosti o opijatima pod stručnim nadzorom psihijatra Centra za prevenciju ovisnosti Čakovec, te je vidljivo da je tada bio na supstitucijskoj terapiji metadonom, a zatim na buprenorfinu. Nadalje je naveo da je iz dokumentacije vidljivo da tužitelj u Zatvoru u Osijeku nije uzimao navedenu terapiju iako je bio u individualnom tretmanu psihijatra u Osijeku koji mu je utvrdio dijagnozu sindrom ovisnosti o opijatima, te dijagnozu poremećaja ličnosti disocijalnog tipa. Isto tako je naveo da je tužitelju bila izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti, te je tužitelj psihijatrijsko liječenje nastavio odmah po dolasku u Lepoglavu, a iz dokumentacije vidljivo da je tužitelj inzistirao na supstitucijskoj terapiji koju je i dobio po preporuci kaznioničkog psihijatra. Iskazao je i da se tužitelj nije suprotstavljao uzimanju terapije nego je ista sukladno njegovom traženju povećavana, a uzimajući u obzir da mu je bila potrebna prema nalazu psihijatra. Dodao je i da je tužitelj obavio 19 tretmana kod kaznioničkog psihijatra, što je u skladu sa brojem posjeta psihijatru općenito u populaciji kod ljudi koji boluju od istih bolesti. Isto tako je naveo da je tužitelj prema dokumentaciji u ambulanti opće medicine imao 59 dolazaka, a u ambulanti dentalne medicine 8, a moguće je da tužitelj ponekad nije bio primljen u vremenu u kojem je očekivao da će biti primljen, međutim, iz dokumentacije je vidljivo da nije teže bolovao, u više navrata je imao prehladu i nekoliko lakih tjelesnih ozljeda (natučenje šake i stopala). Isto tako je naveo da je sekundarna zdravstvena zaštita tužitelju pružana u bolnici u [adresa], gdje je jednom bio ambulantno obrađen zbog natučenja desne šake, a iz dokumentacije vidljivo da je u 4 navrata tužitelj odbio ići na već dogovorene specijalističke preglede u bolnicu u [adresa] i zatvorsku bolnicu. Svjedok je napomenuo i da je tužitelj uz terapiju koja mu je propisana od strane psihijatra samoinicijativno bez dozvole uzimao i drugu terapiju što je dokazano testom urina 31. listopada 2012. koji je bio pozitivan na Tramadol. Svjedok je, konačno, naveo da je tužitelju kontinuirano pružana zdravstvena zaštita koja kvalitetom odgovara standardima i njegovom zdravstvenom stanju, te smatra da istu ne bi bolje ostvarivao niti van zatvorskog sustava.

29. Svjedok AR je iskazao da je u Kaznionici u Lepoglavi do 1. srpnja 2013. radio kao viši stručni savjetnik u odjelu tretmana, a od 1. srpnja 2013. je pomoćnik upravitelja Kaznionice. Nadalje je naveo da je tužitelj cijelo vrijeme boravio na odjelu 4D u sobi br. 6 čija površina je 9,89 m2, volumena 33,13 m3 s još jednim do tri zatvorenika. Dakle, navedena soba je po kvadraturi predviđena za 2 osobe, ali je u spornom periodu Kaznionica bila prekapacitirana, to je u navedenoj sobi boravilo 2-4 zatvorenika, a isto se rješavalo na način da se u sobu stavljao krevet na kat. U tom periodu se u zatvorenom dijelu Kaznionice nalazilo do 660 zatvorenika, a kapacitet je 382 zatvorenika. U 2 navrata tužitelj je boravio na odjelu 1A i to od 20. ožujka 2013. do 26. ožujka 2013., te od 9. svibnja 2013. do 16. svibnja 2013., kada je provođena stegovna mjera samice. S obzirom da je Kaznionica bila prekapacitirana zatvorenicima su kompenzirali taj nedostatak na način da cijelo vrijeme dana nisu morali boraviti u sobi, već su se mogli nalaziti na radu, u slobodno vrijeme u radionicama za slobodne aktivnosti, u dnevnom boravku, te na svježem zraku. Nadalje je naveo da su povećali boravak na svježem zraku tako da nitko u Kaznionici nije bio na svježem zraku manje od 3 sata na dan pa i oni koji su izdržavali stegovne mjere. Isto tako su, pored toga što su zatvorenicima omogućili boravak izvan zatvorske sobe, povećali broj kontakta s vanjskim svijetom putem telefona, posjeta i izlazaka, te su povećali broj slobodnih aktivnosti, pa su tako zatvorenicima omogućili bavljenje nogometom, boćanjem, košarkom, trčanjem, imali su na raspolaganju 2 teretane, stolni tenis na otvorenom i u odjelu. Isto tako je naveo da Kaznionica ima višeg stručnog savjetnika koji se bavi osmišljavanjem slobodnog vremena zatvorenika i to već više od 20 godina, a koji organizira i turnire te različite priredbe i druge manifestacije. Naveo je i da cijelo vrijeme imaju najmanje 2 predstave godišnje, a turniri su tijekom cijele godine. Sobe u kojima zatvorenici borave, pa i u kojoj je boravio tužitelj, su prozračne, imaju uvijek ofarbane zidove, te su opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom. Što se tiče temperature u sobama, u vrijeme kada je tužitelj tamo boravio su se grijali preko stare toplane koju nisu mogli isključivati i regulirati, pa temperatura u sobama noću nije bila ispod 22 stupnja, a danju ispod 26 stupnjeva, te je naveo kako svakodnevno vode evidenciju o temperaturama. Što se tiče ljetnih temperatura, naveo je da u spornom periodu kada je tužitelj bio u Kaznionici, a niti danas, Kaznionica ne posjeduje klima uređaje osim u sanitarnom čvoru. Što se prehrane tiče iskazao je da u Kaznionici zatvorenici biraju između 7 vrsta prehrane (obična, vjerska, vegetarijanska i 4 vrste medicinske prehrane koju propisuje liječnik). Nadalje je naveo i da je i zdravstvena zaštita zatvorenika adekvatna s obzirom na to da zatvorenici u krugu zatvora imaju liječnika i stomatologa, dok na specijalističke preglede odlaze preko reda te ne čekaju u redu kada dođu na pregled iz sigurnosnih razloga. Unutar Kaznionice u periodu kada je tužitelj boravio, kao i danas, postoji mini stacionar s 20 kreveta, imaju 8 zaposlenih medicinskih sestara i farmaceutskog tehničara, te imaju stalno zaposlenog stomatologa, a na ugovor o djelu kod njih rade još jedan liječnik, fizijatar i psihijatar, te je zdravstvena skrb za usporedbu s hrvatskim standardima po njegovom mišljenju jako dobra. Naveo je da nema informacije da bi se tužitelj žalio na bilo kakve uvjete u Kaznionici u periodu dok je on pomoćnik ravnatelja, a s obzirom na to da pritužbe dolaze u njegov ured, a na iste se po zakonu odgovara u roku 15 dana. Iskazao je i da je sanitarni čvor u sobi odvojen čvrstim zidom i vratima, a u površinu sobe ne ulazi u površinu sanitarnog čvora, s time da se vrata u sanitarni čvor ne zaključavaju iz sigurnosnih razloga, a svaki sanitarni čvor posjeduje vertikalnu ventilaciju koja izlazi na krov.

30. Svjedok KR je u svom iskazu naveo da je u periodu kada je tužitelj boravio u kaznionici u Lepoglavi radio na mjestu viši stručni savjetnik za tretman, s time da je za tužitelja bio zadužen od 11. veljače 2013. do 30. svibnja 2014. Nadalje je naveo da je tužitelj imao problem s ovisnošću te mu je bila izrečena mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a sa zatvorenicima koji se liječe od ovisnosti rade u grupama i individualno, te na medicinski način koji provodi liječnik, s time da se tužitelj više oslanjao na medicinski dio. Iskazao je i da tužitelj nije bio motiviran za rad, te je nakon kraćeg vremena rada prešao u skupinu koja nije radila. Nadalje je naveo da je tužitelj bio na dosta velikoj supstitucijskoj terapiji, te nije mogao sudjelovati u grupnom radu, a supstitucijsku terapiju je uzimao dobrovoljno u suradnji s liječnikom psihijatrom. Svjedok je iskazao i da je tužitelj verbalizirao kritičnost na ovisnost, ali nije ništa poduzimao da se iste riješi, te je cijelo vrijeme za koje on bio zadužen za tužitelja isti uzimao supstitucijsku terapiju. Iskazao je i da terapiju dijeli isključivo medicinsko osoblje uz nazočnost pravosudnog policajca. Nadalje je naveo da je tužitelj imao 5 puta stegovnu mjeru od toga 3 puta zbog uzimanja medicinske terapije koja mu nije bila ordinirana, te nije imao ekscesne situacije i ocjena mu je bila zadovoljava.

31. Ovdje valja reći da su se stranke suglasile da se u ovom predmetu kao dokaz koristi iskaz svjedoka JR dan u predmetima poslovni broj Pn-4124/2012 dana 27. siječnja 2014. i poslovni broj Pn-777/2014 dana 17. listopada 2014., te zapisnici o očevidima održanim u Zatvoru u Zagrebu u predmetima ovog suda poslovni broj Pn-3920/2012 od 13. rujna 2013. i poslovni broj Pn-1811/2013 od 6. veljače 2014.

32. Svjedok JR, saslušan u predmetu poslovni broj Pn-4124/2012 i Pn- 777/2014 je u bitnom naveo da je zaposlen u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, te u tu ustanovu dolaze svi zatvorenici prije izdržavanja kazne zatvora i to koji su osuđeni na kaznu zatvora od 6 mjeseci naviše. Nadalje je naveo da se tu napravi stručna obrada i kod njih zatvorenici borave 30-tak dana nakon čega se upućuju u jednu od kaznionica, odnosno Ministarstvo pravosuđa donosi odluku o tome na temelju prijedloga tima. Centar je smješten u jednom krilu zatvora u Remetincu. Isto tako je naveo da je sanitarni čvor u sklopu sobe odvojen pregradnim zidom, sa vratima koja su pokretna kao u saloonu, te u dijelu gdje je WC je paravan tako da mogu imati intimu za vrijeme korištenja WC-a u sklopu kojeg je i umivaonik gdje im je dostupna voda tijekom cijelog dana u kojem se mogu po potrebi oprati. Kupaonica je jedna na odjelu gdje se vode svi zatvorenici i to 2 puta tjedno otprilike, ovisno o njihovim eventualnim tegobama. Zatvorenici svaki dan borave oko 2 sata na svježem zraku, a ne postoji mogućnost rada, te se s njima za to vrijeme više bave dijagnostikom s obzirom na to da moraju proći cijeli tim stručnjaka, svakog posebno, vezano za tu dijagnostičku analizu. Nemaju zajednički boravak dok se slobodne aktivnosti mogu odvijati u sobama, daju im društvene igre, tj. šah, jamb i slično, a postoji mogućnost i da idu na mise i priredbe ako se održavaju. Što se tiče zdravstvene zaštite ona im je dostupna cijelo vrijeme, imaju više liječnika opće prakse, dva stomatologa i jednog psihijatra. Zatvorenici se trebaju javiti medicinskoj sestri koja dolazi 3 puta dnevno radi davanja terapije ili mogu reći i pravosudnom policajcu da mu se omogući odlazak kod liječnika. U hitnim slučajevima tijekom noći se odvode u zatvorsku ili neku drugu bolnicu. Hranu poslužuju u sobama jer nemaju blagovaonicu, a hrana zadovoljava kalorijsku vrijednost, te je pod nadzorom medicinske službe. U sastavljanju jelovnika sudjeluje liječnik, predstavnik kuhinje i predstavnik zatvorenika kojeg biraju zatvorenici između sebe. Zatvorenici su dužni držati higijenu u prostoriji u kojoj žive što se provjerava svakodnevno, a pribor za čišćenje dobiju od pravosudnih policajaca, a isto tako i pribor za osobnu higijenu. Obavlja se i deratizacija i dezinfekcija, a ventilacija se obavlja otvaranjem prozora na prostoriji. U sobama se nalazi stol i klupe, te ima dovoljno mjesta da svi sjede i konzumiraju obrok za stolom. Zatvorenicima su omogućeni im redovni kontakti sa članovima obitelji na koje imaju pravo prema ZIKZ-u, dok ne prakticiraju pogodnosti koje se mogu ostvariti u kaznionicama. Isto tako s odvjetnicima imaju kontakte kada god žele i osobno i telefonski, te imaju pravo na dvije posjete od strane odraslih osoba, odnosno ako imaju maloljetnu djecu mogu svaki tjedan imati njihovu posjetu, kao i dodatne posjete blagdanima. U odnosu na higijenu svjedok je naveo da zatvorenici dobivaju češalj, četkicu za zube, pastu za zube, toaletni papir, sapun, deterdžent za pranje veša koji se može oprati u umivaoniku jer imaju lavor u sobi, a inače se veš jednom tjedno može dati na pranje u praonicu. Pregradni zid za sanitarni čvor je visine 1,80 m, a stol se nalazi otprilike na sredini prostorije, te je udaljenost od sanitarnog čvora do stola par metara. Na umivaoniku u sobi imaju toplu i hladnu vodu, u nekim sobama je WC školjka, a u nekima „čučavac“. Prema kućnom redu predviđeno je tuširanje jednom tjedno no upravitelj daje dopunu kućnog reda ovisno o prilikama, npr. vremenskim, pa ako je jako toplo omogući se i dodatno tuširanje. U kupaonici su tuševi odvojeni u boksove s tim da nema zavjese na tim boksovima. Dodao je i da su jedno vrijeme bili u sklopu zatvora u Remetincu, pa su imali njihov kućni red i za njih je bio nadležan upravitelj, a da su sada samostalni.

33. Očevidom održanim u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-3920/2012 u Zatvoru u Zagrebu 13. rujna 2013. utvrđeno je da se u sobi 98 na odjelu 6 nalaze 4 kreveta na kat, dakle 8 ležajeva. Odmah po ulasku u sobu s desne strane se nalazi WC s umivaonikom, ogledalom te tzv. „čučavac“. Isto tako je utvrđeno da je WC odvojen zidom od poda prema stropu do visine od oko 180 cm, tako da zid nije skroz do stropa. U sredini prostorije postoji drveni stol i dvije drvene klupe za sjedenje. Nadalje je utvrđeno da u sobi postoje 3 ormara od kojih je jedan položen u uspravni položaj dok su 2 ormara položena na pod na kojima se nalazi manji TV u boji kao i stvari zatvorenika koje kupuju u kantini kao npr. rajčice, sol, kava i slično, a djelatnik zatvora koji je bio prisutan očevidu je naveo da je TV u vlasništvu zatvora. Nadalje je utvrđeno da se na južnoj strani sobe nalazi prozor gotovo po cijeloj dužini sobe koji gleda na zatvorsko dvorište. Nadalje je utvrđeno da u sobi postoji jedan radijator, koji ima 12 članaka, te je također utvrđeno da u sobi postoje 2 neonske svjetiljke. Nadalje je utvrđeno da na zidu koji dijeli WC od ostatka prostorija postoje sredstva za čišćenje koja su prema navodima djelatnika zatvora vlasništvo zatvora. Djelatnik zatvora je istom prilikom naveo da je u zimskom dijelu godine zatvorenicima omogućeno tuširanje jednom tjedno, te je ukazao da na umivaoniku postoji i topla voda. Posjete su omogućene 2 puta mjesečno utorkom i petkom, kao i treće nedjelje u mjesecu od 9 do 15 sati i to u trajanju od sat vremena. Radi se o redovnim posjetima, a postoje i izvanredne ako postoje opravdani razlozi po odobrenju ravnatelja. Za vrijeme dijagnostike zatvoreniku se ne omogućava nikakva posebna aktivnost u smislu bavljenja sportom, korištenjem dvorane i slično, dok je ostalim zatvorenicima to omogućeno, s time da je zatvorenicima dopušteno u sobi igrati šah i slične igre. Zatvorenici pri dolasku dobivaju po 2 deke, 2 plahte i jastučnicu, a hrana im se dostavlja u sobu. U prostoriji za tuširanje postoji 6 mjesta predviđenih za tuš, ali postoje samo 2 tuša, dok prema navodima djelatnika zatvora na preostala 4 mjesta također ide voda, te je omogućeno na tim mjestima pranje zatvorenika. Pri ulazu u samu prostoriju za tuširanje postoji prostorija koja je predviđena za svlačionicu sa 4 sjedala i 6 vješalica. Djelatnik zatvora je još naveo da se na svakom odjelu nalazi 50-100 zatvorenika, te se ne tuširaju svi u isto vrijeme nego soba po soba. Konačno je utvrđeno da u svlačionici postoji radijator sa 12 članaka, te jedno neonsko svjetlo.

34. Očevidom održanim u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-1811/2013 u Zatvoru u Zagrebu 6. veljače 2014. izvršen je uvid u sobu 121, 3. kat, 7. odjel, te je utvrđeno da je soba površine 21,10 m2. U sobi se nalaze 4 kreveta, od toga 3 dvokatna, a WC je odvojen od ulaza lijevo i u njemu se nalazi WC školjka, umivaonik i ogledalo, te je opločen. Djelomično od ulaza se nalazi zid koji je otprilike 1 m, u sredini se nalaze dvostruka pomična vrata, a visina ograđenog prostora je 1,80 m. Dvostruka vrata su u razini od oko 30 cm od poda. U sobi se nalazi drveni stol sa dvije klupe, 3 željezna ormara, od toga 2 sa tri boksa i jedan s jednim boksom. U sobi se nalazi i jedan prozor koji se sastoji od 4 dijela površine oko 2 kvadrata, a na vrhu prostorije nalazi se svjetlo, te se nalazi radijator. Prozor se može otvoriti u svim segmentima, a do radijatora su odmah kreveti. U lavabou se nalazi topla i hladna voda. Uvidom u prostoriju za tuširanje utvrđeno je da je ona površine 3,5x2 m, potpuno opločena sa 6 tuševa, uglavnom uredna, a na vrhu se nalazi plafon koji nije okrečen. U predulazu mjesta za tuširanje desno se nalazi još jedan prostor za tuširanje s odvojenim tušem bez vrata, te 2 ventilatorska odvoda, svjetlo, vješalice i radijatori. Uvidom u sobu 53 utvrđeno je da je u bitnome identična opisanoj prethodnoj sobi te se u istoj kao i u prethodnoj nalazi televizor, dok je prostoriji za kupanje identična prethodnoj prostoriji za kupanje, geometrijski suprotnog odraza u ogledalu. Načelnik je naveo da je zatvor bio useljiv 1987/1988, te da zatvorenici imaju slobodna 2 sata na svježem zraku kao i da imaju mogućnost obavljanja pomoćnih aktivnosti, npr. čiste okoliš i slično, a mogu raditi i izvan zatvora, ovisno o prilikama ili nastavljaju rad kod poslodavca. Na očevidu je, također, utvrđeno da je dio za zdravstvenu zaštitu popunjen medicinskim osobljem (liječnici i sestre), te da je održavan. Uvidom u sportsku dvoranu je utvrđeno da je ista opsežnog volumena s košarkaškom i malorukometnom opremom, potpuno održavana, s prosječnom teretanom i spravama za vježbanje.

35. Ovdje valja reći da je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršen uvid. Isto tako sud je prihvatio utvrđenja iz gore navedenih zapisnika o očevidima provedenim u Zatvoru u Zagrebu, koji iako se ne odnose na sobe u kojima je tužitelj konkretno boravio, daju općenitu sliku uvjeta boravka u navedenoj ustanovi, pri čemu je sud uzeo u obzir i da su se stranke suglasile da se isti zapisnici koriste kao dokazi u ovom postupku. Nadalje, sud je iz istih razloga prihvatio i iskaz svjedoka JR, a imajući u vidu da je njegov iskaz uvjerljiv i u bitnome sukladan dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a imajući u vidu da stranke istom nisu prigovarale, te da u se suglasile oko njihovog korištenja. Sud je, također, kao logične i uvjerljive prihvatio i iskaze svjedoka ŠR i KR u dijelovima u kojima su isti sukladni s dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid. Sud je isto tako, iz navedenoga razloga prihvatio i iskaz svjedoka AR osim u dijelu u kojem je iskazao da u Kaznionici u Lepoglavi u površinu sobe ne ulazi u površina sanitarnog čvora. U navedenom dijelu sud njegov iskaz nije prihvatio iz razloga što isti nije poduprt drugim dokazima, a s obzirom na to da isto ne proizlazi izričito iz podatka o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi, kao ni iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Lepoglavi od 11. lipnja 2025. , dok iz iskaza svjedoka ČR proizlazi da sanitarni čvor ulazi u kvadraturu sobe. Sud je, nadalje, kao životne i uvjerljive prihvatio i iskaze svjedoka ČR i tužitelja osim u niže navedenim dijelovima, te u dijelovima u kojima su isti suprotni dokumentaciji u koju je sud izvršio uvid i to prije svega osobniku tužitelja koji je dostavljen od strane Zatvora u Varaždinu. Tako sud nije prihvatio iskaz svjedok ČR u dijelu u kojem je naveo da je zdravstvena zaštita u Kaznionici u Lepoglavi "nikakva" i da je on često tražio liječničku intervenciju, međutim, liječniku bi ga odveli za 7-10 dana kada mu liječnik više nije bio niti potreban, te je da je zdravstvena zaštita bila najlošija za vrijeme dok je bio dr. ŠR jer on nije ništa radio. U navedenom dijelu sud njegov iskaz nije prihvatio iz razloga što je isti suprotan iskazu svjedoka HR, kao i prihvaćenom dijelu iskaza svjedoka AR, a suprotan je i osobniku tužitelja iz kojeg je razvidno da je tužitelju više puta bila pružena zdravstvena usluga za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi, te je iz istog razvidno i da je tužitelj u nekoliko navrata odbio odlazak na preglede izvan Kaznionice. Isto tako sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je hrana u Kaznionici u Lepoglavi bila neukusna, te da su u hrani znali naći žohara i slično. Ovo stoga što njegovi navodi u tom dijelu ne proizlaze niti iz jednog provedenog dokaza, a i u suprotnosti je s prihvaćenim dijelom iskaza svjedoka AR. Sud, također, nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je u Zatvoru u Osijeku imao problema vezano za terapiju koju je trebao uzimati kao ovisnik, te da mu nije odobren odlazak u bolnicu. Ovo stoga što tužitelj takve svoje navode o potrebi uzimanja terapije nije podupro drugim odgovarajućim dokazima, npr. medicinskim vještačenjem, dok sud o istom ne raspolaže stručnim znanjem. Osim toga, sud njegov iskaz nije prihvatio niti u dijelu u kojem je naveo da je u Zatvoru u Zagrebu mogao ići u šetnju u trajanju od 1 - 1.5 sat, dok su ostalo vrijeme boravili zaključani u sobi jer je njegov iskaz u tom dijelu suprotan iskazu svjedoka JR koji je naveo da zatvorenici svaki dan borave oko 2 sata na svježem zraku. Njegov iskaz nije prihvaćen niti u dijelu u kojem je naveo da mu u Kaznionici u Lepoglavi nije bilo omogućeno da radi, a s obzirom na to da je u tom dijelu njegov iskaz suprotan podacima iz njegovog osobnika iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio radno angažiran u metalskoj radionici, ali da je kasnije zbog nezainteresiranosti ponovno premješten u neradnu skupinu zatvorenika. Sud iskaz tužitelja nije prihvatio niti u dijelu u kojem je naveo da je u Kaznionici u Lepoglavi po nalogu liječnika morao ponovno početi koristiti terapiju za liječenje od ovisnosti iako mu nije bila potrebna, te da su ih maltretirali prilikom uzimanja terapije tražeći da otvore usta da vide jesu li popili tabletu ili ne i to su radili pravosudni policajci koji za to nisu imali ovlaštenja, te u dijelu u kojem je naveo da mu je konzumiranje terapije u Kaznionici u Lepoglavi pogoršalo zdravstveno stanje jer je nakon izlaska iz zatvora dobio nekoliko epileptičnih napada, a da je prije toga bio zdrav. Ovo stoga što u dijelu u kojem iskazuje da mu terapija nije bila potrebna i da mu je konzumiranje iste pogoršalo zdravstveno stanje, njegov iskaz nije poduprt dugim odgovarajućim dokazima (npr. medicinskim vještačenje), dok je u dijelu u kojem je naveo da su pravosudni policajci sudjelovali u uzimanju terapije njegov iskaz suprotan iskazu svjedoka KR iz kojeg je utvrđeno da terapiju dijeli isključivo medicinsko osoblje uz nazočnost pravosudnog policajca. Njegov iskaz isto tako nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da mu zubar u Lepoglavi nije dobro popravio zub zbog čega ga je morao izvaditi jer, također, nije poduprt dugim dokazima (npr. medicinskim vještačenjem). Konačno, sud nije cijenio iskaz svjedoka NR jer isti nije bio zaposlen u Zatvoru u Osijeku za vrijeme boravaka tužitelja u tom Zatvoru.

36. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.; dalje Ustav) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, dok je odredbom čl. 25. st. 1. Ustava propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, a odredbom čl. 35. Ustava propisano je da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Nadalje, odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. 14/2002., 13/2003., 1/2006. i 2/2010.; dalje: Konvencija) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Isto tako Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/2002.) u odredbi čl. 3. propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011.; dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr., a odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Odredbom čl. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/1999., 55/2000., 59/2000., 129/2000., 59/2001, 67/2001., 11/2002., 190/2003., 76/2007., 27/2008., 83/2009., 18/2011., 48/2011., 125/2011., 56/2013. i 150/2013.; dalje: ZIKZ) propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. Odredbom čl. 74. st. 1. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, dok je u odredbi st. 3. istog članka propisano da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Sukladno Preporuci R (99) 22 te stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT), u slučaju prenapučenosti u zatvorskom sustavu države imaju dužnost takvo stanje nadoknaditi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, te lakšoj vezi s obitelji.

37. Ovdje još valja reći da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio u presudi Muršić protiv Hrvatske, zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016. U navedenoj presudi je potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, dok je navedeno da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Međutim, u istoj presudu Europski sud za ljudska prava je naveo da je oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

1. da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minorna,

2. da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

3. da je podnositelj smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

U istoj presudi je, nadalje, navedeno da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi površine 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda odredbe čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim uvjetima. U navedenoj presudi je, također, navedeno da se, za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru ispituju. Konačno, u istoj presudi je u odnosu na površinu sanitarnog čvora navedeno da se isti unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe.

38. Dakle, iz navedenoga proizlazi da je država dužna osigurati osobi lišenoj slobode uvjete koji su sukladni poštivanju njezinog dostojanstva tako da se ne podvrgava trpljenju takvog intenziteta koje premašuje neizbježnu razinu trpljenja inherentnu lišenju slobode i da s obzirom na praktičke zahtjeve boravka u zatvoru njezino zdravlje i boravak budu odgovarajuće osigurani.

39. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj u Zatvoru u Osijeku boravio od 17. ožujka 2009. do 23. kolovoza 2009. u sobi 21, površine 25 m2, odnosno 82,50 m3 s 9 osoba (ukupno 10 zatvorenika uključujući i tužitelja), a od 24. kolovoza 2009. do 22. rujna 2010. u sobi 14, površine 38 m2, odnosno 125,40 m3 sa još 13 do 15 osoba (ukupno 14 do 16 zatvorenika uključujući tužitelja). Stoga proizlazi da je tužitelj u navedenom Zatvoru bravio 1 godinu, 6 mjeseci i 5 dana (ukupno 554 dana), u sobama 21 i 14, koje su tijekom 23 sata bile zaključane. Isto tako je utvrđeno da su zatvorenici imali mogućnost korištenja tuševa jednom tjedno, te su u sklopu sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi, ali koji je fizički odvojen, imali umivaonik, a posteljina im je mijenjana jednom u dva tjedna. Navedeno je utvrđeno iz prihvaćenog dijela iskaza tužitelja, pri čemu valja reći kako isti nije dokazao da njemu osobno u utuženom razdoblju ne bi bila pružana odgovarajuća zdravstvena skrb, odnosno da mu je bila potrebna terapija koja mu nije ordinirana. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj u istom Zatvoru bio smješten s više osoba cijelo vrijeme, i to u sobama koje su 23 sata bile zaključane, te da je raspoloživi osobni prostor tužitelja za cijelo vrijeme boravka bio ispod 3 m2 površine i to čak i kada se površina prostorije ne umanji za površinu sanitarnog čvora, te se stoga navedeni nedostatak osobnog prostora smatra toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije. Kako je, dakle, utvrđeno da je tužitelj duže vrijeme (ukupno 554 dana) s više osoba boravio u prostoru manjem od potrebnog minimalnog osobnog prostora, te kako je utvrđeno i da nedostatak u odnosu na površinu i volumen sobe tužitelju nije bio kompenziran povećanom pozornošću i skrbi (veličinom prostora dostupnog zatvorenicima, higijenskim i sanitarnim uvjetima, mogućnošću tjelovježbe i boravka na svježem zraku, te lakšom vezom s obitelji), dok tuženica nije dokazala drugačije, tako navedena čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije nije oborena. Uzimajući u obzir ovako utvrđeno činjenično stanje i citirane odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelju uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Osijeku i to prvenstveno uslijed neodgovarajućeg smještaja u odnosu na površinu prostorija, u kojima je boravio duže vrijeme s više osoba, pri čemu taj nedostatak nije ni u dovoljnoj mjeri kompenziran veličinom drugog prostora dostupnog zatvorenicima i na drugi način, povrijeđeno pravo osobnosti. Stoga bi tužitelju, a uzimajući u obzir odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025., pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti za vrijeme njegova boravka u Zatvoru u Osijeku u iznosu od 3.000,00 EUR, a kojim bi iznosom, po ocjeni ovoga suda, tužitelju bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta.

40. Ovdje valja reći da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice u pogledu potraživanja tužitelja za razdoblje boravka u Zatvoru u Osijeku. Ovo stoga što je stanje koje je tužitelj trpio zbog smještaja u tom Zatvoru trajno završilo nakon što je premješten u Zatvor u Zagrebu (Centar za dijagnostiku), odnosno 23. rujna 2010., te su tek tada tužitelju konačno postali poznati opseg i visina štetnih posljedica zbog smještaja u Zatvoru u Osijeku. Budući da je zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, 19. srpnja 2013., to je isti podnesen prije isteka zastarnog roka od tri godine iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-1371/2018-2 od 21. kolovoza 2019. donesenoj u ovoj pravnoj stvari).

41. U odnosu na u Zatvor u Zagrebu, odnosno na Centar za dijagnostiku, koji je u spornom razdoblju u ustrojstvenom smislu bio dio Zatvora u Zagrebu, utvrđeno je da je tužitelj u istom boravio u vremenu od 23. rujna 2010. do 20. prosinca 2010., odnosno 2 mjeseca, 3 tjedana i 6 dana (ukupno 88 dana) i to u svrhu izrade prijedloga za upućivanje zatvorenika u kaznionicu, odnosno zatvor. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj bio smješten na V. odjelu u sobama 87 i 97, površine 21,10 m2 ili 49,80 m3, sa 5-6 zatvorenika (ukupan broj zatvorenika uključujući i tužitelja 6-7), a ponekad i sa 7 zatvorenika (ukupan broj zatvorenika uključujući i tužitelja 8), a u kojim sobama je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm na kojem se nalaze tzv. "kaubojska vrata". Ovdje valja reći da je tuženica u ponovljenom postupku (podnesak od 3. srpnja 2025.) navela da je sanitarni čvor površine 1,57 m2, te da ne raspolaže podacima kada je tužitelj bio smješten sa 5, a od kada do kada je bio smješten sa 6 zatvorenika, te od kada do kada je bio smješten sa 7 zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu jer su evidencije smještaja izlučene i uništene. Stoga, kako se na tuženici nalazi teret dokazivanja činjenice s kojim brojem zatvorenika i u kojem točno razdoblju je tužitelj boravio u navedenom Zatvoru, te kako tuženica, na kojoj se na temelju odredbe čl. 219. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazala takvu činjenicu, to sud utvrđuje da je tužitelj cijelo vrijeme boravaka u Zatvoru u Zagrebu imao na raspolaganju prostor ispod 3 m2 površine (2,44 m2). Pritom je sud površinu soba (21,10 m2 ili 49,80 m3) umanjio za površinu sanitarnog čvora od 1,57 m2, te je također, uzeo u obzir da je tužitelj boravio u sobi u kojoj se ukupno uključujući i tužitelja nalazilo 8 osoba, a s obzirom na to da tuženica nije dokazala drugačije. Isto tako je utvrđeno da sobe imaju 4 prozora ukupne površine 3,20 m2 koji se mogu otvoriti, da je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu od 7.00 do 23.00 sata, te da se temperatura zraka u sobama zimi zagrijava centralnim grijanjem s automatikom. Još je utvrđeno da zbog obveze sudjelovanja u nizu dijagnostičkih postupaka i razgovora zatvorenici tijekom dijagnostičke obrade nisu radno angažirani, niti se radno ocjenjuju, a korištenje slobodnog vremena nije im strukturirano. U vrijeme dnevnog odmora omogućen im je boravak u prostoriji za organizirano korištenje slobodnog vremena sukladno dnevnom rasporedu, te im je omogućeno korištenje knjižnice, čitanje dnevnog i tjednog tiska, kao i praćenje radio i TV programa, kulturno-umjetničkih priredbi, te im je omogućeno zadovoljavanje vjerskih potreba i dušebrižništvo dva puta mjesečno. Isto tako je utvrđeno da su zatvorenici mogli u šetnji biti 2 sata dnevno, te da u sobama imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu. Još je utvrđeno da se slobodne aktivnosti mogu odvijati u sobama, na način da im se daju društvene igre, tj. šah, jamb i sl. Isto tako je utvrđeno da im je zdravstvena zaštita dostupna cijelo vrijeme, kao i da je zatvorenicima omogućen i pristup u zatvorsku trgovinu. Ovdje valja reći kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj žalio na bilo kakve probleme, niti da je tražio sudsku zaštitu za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku. Konačno, valja reći i da tužitelj nije dokazao navode iz tužbe vezane za nemogućnost obavljanja osobne higijene i nedostatak higijenskih potrepština, otežane kontakte s vanjskim svijetom, lošu prehranu, loše osvjetljenje i loš odnos pravosudnih policajca prema njemu, te da u svom iskazu tužitelj navedene probleme nije uopće spominjao, već je iskazao da se ne može požaliti na postupanje pravosudnih policajaca u Zatvoru u Zagrebu i da u istom Zatvoru nije imao problema sa zdravstvenom zaštitom. Dakle, imajući u vidu navedena utvrđenja, kao i gore citirane odredbe i stajališta, utvrđeno je da su higijenski i fizički uvjeti u tom Zatvoru bili jednaki u cijelom razdoblju boravka tužitelja od 88 dana. Nadalje je utvrđeno da je raspoloživi osobni prostor tužitelju za vrijeme cijelog boravka bio ispod 3 m2 površine (2,44 m2). Stoga se navedeni nedostatak osobnog prostora smatra toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Kako je, dakle, utvrđeno tužitelj duže vrijeme (ukupno 88 dana) s više osoba boravio u prostoru manjem od potrebnog minimalnog osobnog prostora, te kako iz provedenih dokaza proizlazi da nedostatak u odnosu na površinu i volumen sobe tužitelju nije bio kompenziran povećanom pozornošću i skrbi (veličinom prostora dostupnog zatvorenicima, higijenskim i sanitarnim uvjetima, mogućnošću tjelovježbe i boravka na svježem zraku, te lakšom vezom s obitelji), dok tuženica nije dokazala drugačije, tako navedena čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije nije oborena. Slijedom navedenoga, a kako je utvrđeno da su uvjeti boravka tužitelja u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu bili neadekvatni, to bi istom, a uzimajući u obzir odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025., pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti za vrijeme njegova boravka u navedenoj ustanovi u iznosu od 1.000,00 EUR, a kojim bi iznosom tužitelju, po ocjeni ovoga suda, bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta.

42. Konačno, u odnosu na uvjete u Kaznionici u Lepoglavi valja reći da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u istoj Kaznionici u razdoblju od 21. prosinca 2010. do 29. svibnja 2014., dakle 3 godine, 5 mjeseci, 1 tjedan i 1 dan (1255 dana). Nadalje, iz podataka o pregledu smještaja tužitelja po sobama i odjelima u Kaznionici u Lepoglavi proizlazi, a umanjujući površine soba za površinu sanitarnog čvora (sukladno presudi Muršić protiv Hrvatske zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016.), te uzimajući u obzir ukupan broj zatvorenika koji su u sobi boravili, proizlazi da je tužitelj od ukupno provedenih 1255 dana u navedenoj Kaznionici čak 1219 dana imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora (od 2,09 m2 do 2,79 m2), te da je samo u razdobljima od 21. prosinca 2010. do 11. siječnja 2011., od 20. ožujka do 26. ožujka 2013., od 9. svibnja do 16. svibnja 2013., te od 2. studenoga do 4. studenoga 2013. (ukupno 36 dana) boravio u sobama u kojima je s obzirom na broj zatvorenika imao na raspolaganju više od 3 m2 osobnog prostora. Ovdje valja reći da tuženica, na kojoj se nalazi teret dokazivanja, nije odgovarajućim dokazima dokazala da su površine soba u kojima je boravio tužitelj, a koje su naznačene u navedenim podacima, iskazane bez uračunavanja površine sanitarnog čvora, pa je stoga sud površinu soba u kojima je boravio tužitelj, a kako je to gore navedeno, umanjio za površinu sanitarnog čvora. Isto tako je utvrđeno i to iz iskaza svjedoka AR i tužitelja, da su zatvorenici (pa tako i tužitelj) svakodnevno mogli boraviti izvan sobe u razdoblju od 7.00 sati do 19.00 sata, da je istima povećan broj kontakta s vanjskim svijetom putem telefona, posjeta i izlazaka, te je povećan broj slobodnih aktivnosti, pa im je tako omogućeno bavljenje nogometom, boćanjem, košarkom, trčanjem, te da imaju su na raspolaganju 2 teretane i stolni tenis na otvorenom i u odjelu. Nadalje, uvidom u osobnik tužitelja je utvrđeno da je tužitelj jedno vrijeme boravka u toj Kaznionici bio i radno angažiran ali da kasnije nije bio zainteresiran za rad, da je pratio TV program i dnevni tisak, te da je povremeno sudjelovao i u sportskim aktivnostima. Isto tako iz iskaza svjedoka ŠR je utvrđeno da je tužitelju bila u potpunosti osigurana adekvatna zdravstvena skrb, pri čemu tužiteljev iskaz vezan za uzimanje terapije sud nije prihvatio iz gore navedenih razloga. Još valja reći da je suprotno tvrdnji tužitelja iz iskaza svjedoka KR utvrđeno da se u Kaznionici provodio tretman s tužiteljem zbog izrečene mjere obveznog liječenja od ovisnosti, a isto proizlazi i iz osobnika tužitelja. Konačno, sud je u ponovljenom postupku iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lepoglavi od 11. lipnja 2025., utvrdio da se sanitarni čvor nalazi zasebno u odvojenoj prostoriji u sklopu sobe, a koja prostorija se odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici posebnim vratima, te zidom od poda do stropa. Dakle, iz navedenoga proizlazi, a umanjujući površine sobe za površinu sanitarnog čvora, te uzimajući u obzir ukupan broj zatvorenika koji su u sobi boravili (presuda Muršić protiv Hrvatske zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016.) da je tužitelj za vrijeme boravaka u navedenoj Kaznionici 1219 dana imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora (od 2,09 m2 do 2,79 m2), pa stoga postoji čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Osim toga, iako je Kaznionica gore navedenim pogodnostima, kako to i sama navodi u dopisu od 11. lipnja 2025., pokušala kompenzirati isti nedostatak, takvim postupanjem nije nadomještena oskudnu dodjela osobnog prostora tužitelju, a s obzirom na to da je tužitelj izuzetno dugo (ukupno 1219 dana) s više osoba boravio u prostoru manjem od potrebnog minimalnog osobnog prostora. Stoga u konkretnom slučaju ni u odnosu na boravak tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi nije oborena čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Slijedom navedenoga, a kako je utvrđeno da su uvjeti boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi bili neadekvatni, to bi istom, a uzimajući u obzir odluku i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025., pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti za vrijeme njegova boravka u navedenoj ustanovi u iznosu od 6.000,00 EUR, a kojim bi iznosom tužitelju, po ocjeni ovoga suda, bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta.

43. Ovdje još valja reći kako tužitelju nije dosuđena naknada za razdoblje od 30. svibnja 2014. do puštanja na slobodu 31. listopada 2014. jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da je u tom periodu bio smješten u Zatvoru u Varaždinu, dok tijekom postupka tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da bi mu zbog uvjeta smještaja i boravka u istom Zatvoru bilo povrijeđeno pravo osobnosti. Također valja reći da iako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1371/2018-2 od 21. kolovoza 2019., (koja je također ukinuta odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025.) naloženo tuženici ispatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2013. do isplate (t. I. izreke), dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.762,65 kn (t. II. izreke) da stranke nisu niti tvrdile, niti dokazivale da bi navedeni iznosi po toj presudu bili plaćeni.

44. Slijedom svega iznesenoga tužitelju bi s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed smještaja u neodgovarajućim uvjetima u Zatvoru u Osijeku, u Zatvoru u Zagrebu (Centar za dijagnostiku), te u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 17. ožujka 2009. do 29. svibnja 2014. pripadao ukupan iznos od 10.000,00 EUR. Međutim, kako tužitelj tužbenim zahtjev potražuje isplatu iznosa od 9.954,21 EUR, te kako sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku (čl. 2. ZPP-a), tako je tuženici sukladno traženju tužitelja naloženo isplatiti navedeni iznos od 9.954,21 EUR. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, iz navedenog proizlazi da naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da je u ovoj pravnoj stvari tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 19. srpnja 2013., tako su tužitelju, sukladno gore navedenim odredbama, na dosuđeni iznos od 9.954,21 EUR dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od navedenoga dana, odnosno od 19. srpnja 2013. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti spora prama konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

46. Tužitelju je tako s osnove troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 3.250,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 32 Tarife), sastavljanje tužbe od 18. veljače 2014. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 9. siječnja 2015., 18. studenoga 2016., 14. rujna 2017., 4. prosinca 2017. i 20. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), pristup na ročišta 5. studenoga 2015., 11. ožujka 2016., 16. svibnja 2016. i 9. rujna 2016. u iznosu od 50,00 EUR za svako (25 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), sastavljanje podnesaka od 18. svibnja 2016., 6. lipnja 2025. i 3. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 22. siječnja 2015., 15. rujna 2016. i 28. studenoga 2016.. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), sastavljanje žalbe od 1. veljače 2018. u iznosu od 250,00 EUR (125 bodova-Tbr. 10/1 Tarife), kao i trošak PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 650,00 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 211,43 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,00 EUR, i sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 291,99 EUR. Stoga su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.899,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 5. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

47. Međutim, tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 7. siječnja 2015. jer je isti predan na ročištu održanom 9. siječnja 2015., pa je tužitelj navode iz prijedloge iz istog podneska mogao iznijeti na ročištu. Tužitelju, također, nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da je tužitelj presudu mogao preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelju, također, nije priznat trošak ustavnosudskog postupka (za sastavljanje ustavne tužbe i sastavljanje podneska Ustavnom sudu Republike Hrvatske od 12. siječnja 2023.) jer je o istim troškovima odlučeno rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4354/2019 od 20. veljače 2025. Također mu nije priznat niti trošak sastavljanja odgovora na reviziju jer je o tom trošku odlučeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-5025/2019-2 od 6. prosinca 2022. Konačno, tužitelju nije priznat niti trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i sastavljanja žalbe protiv rješenja od 2. listopada 2025. jer isti podnesci nisu dio ovog postupka, niti prileže ovom spisu.

48. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.

Zagreb, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun. Lidiji Horvat

2. Tuženiku po OGDO Zagreb