REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-1979/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženog HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 4. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, [adresa], iznos od 1.560,25 eura (tisućupetstošezdeseteuraidvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.310,76 eura sa zateznim kamatama od 5. veljače 2024. do isplate, odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegov osiguranik CC **.**.1983. u 19,30 sati, kao zaposlenik ŽTP- Zagreb, OOUR Saobraćaj Zagreb - Ranžirni kolodvor, na radnom mjestu doživio nesreću na radu kada je na njega naletjela manevarka lokomotiva lok. 642-018 iz pravca prijemne dok je on otkopčavao vagone na grbini. Pri naletu lokomotive odsječena mu je desna potkoljenica i zadobio je druge razderokontuzne povrede. Prevezen je kolima HMP u tadašnju Vojnu bolnicu Zagreb gdje je zadržan na liječenju. Rješenjem tužitelja, Područne službe u Zagrebu, broj: 114395 od 5. ožujka 2018. osiguraniku CC, kod kojeg je zbog 80 % ozljede na radu i 20% ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. veljače 2015. Isplata mirovine pripada korisniku počevši od 16. veljače 2015. U vezi sa štetnim događajem, a za ranije utuženo razdoblje od 16. veljače 2015. do 29. veljače 2020. u tijeku je sudski postupak radi naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 5183/2020. Odštetnim zahtjevom od 15. siječnja 2024. tužitelj je od tuženika potraživao naknadu štete za razdoblje isplate invalidske mirovine CC od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. (datuma smrti osiguranika) u iznosu od 4.871,01 eura, koliko iznosi 80% zbog ozljede na radu. Tuženik je odštetni zahtjev zaprimio 18. siječnja 2024. na koji se nije očitovao i u ostavljenom roku od 15 dana nije podmirio dug. Slijedom navedenog, tužitelj pozivom na odredbe čl. 161, 162. i 170., a u pogledu tijeka zatezne kamate na čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 115/201., 102/2019.), traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 4.871,01 eura sa zateznom kamatom koja teče od

5. veljače 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava svoju odgovornost za štetu, uzročnu vezu između ozljeda osiguranika zadobivenih u štetnom događaju i ostvarenja prava na invalidsku mirovinu. Tuženik navodi, da bi u konkretnom slučaju došlo do odgovornosti za štetu, odnosno do obveze naknade štete od strane štetnika kumulativno moraju biti ispunjenje opće pretpostavke odgovornosti za štetu, među kojim pretpostavkama je i štetna radnja tuženika te uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete, kao posljedica iste. Sukladno zakonskim odredbama koje se odnose na opće pretpostavke odgovornosti za štetu teret dokaza da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu je na tužitelju, a koje pretpostavke tužitelj ničim nije dokazao. Podredno, ističe da odgovornost tuženika nije utvrđena niti u jednom sudskom postupku. Osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je isti previsoko postavljen posebno imajući u vidu doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju. Osim toga, navodi da tužitelj nije dokazao da je iznose koje potražuje od tuženika uistinu i isplatio, čime nije dokazao da mu je šteta koju potražuje od tuženika stvarno nastala. Ističe prigovor zastare potraživanja s obzirom da je od dospijeća zadnjeg utuženog razdoblja pa do dana podnošenja tužbe prošlo više od 3 godine. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka u iznosu od 199,08 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o nesreći na radu od 27. lipnja 1983. (list 3-6 spisa), u str. 303 Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o.; „Službeni vjesnik“ br. 13/16. (list 7-8 spisa), u potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudski registar br. R3-19345/19 od 29. listopada 2019. (list 9 spisa), u izvod iz sudskog registra za tvrtku HŽ Cargo d.o.o. (list 11-13 spisa), u izvod iz sudskog registra za tvrtku HŽ Infrastruktura d.o.o. (list 15-17 spisa), u izvod iz sudskog registra za tvrtku HŽ Vuča vlakova d.o.o. (list 19 spisa), u izvod iz sudskog registra za tvrtku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. (list 21-23 spisa), u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/15-03/05160518510, Ur.broj: 341-25-06/2-15-138542 od 5. ožujka 2018. (list 25-30 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika CC u upravnom postupku od 27. veljače 2017. i vještaka revizora od 9. ožujka 2017. (list 31-41 spisa), u odštetni zahtjev od 15. siječnja 2024. s povratnicom (list 42-45 spisa), u obračun naknade štete od 13. prosinca 2023. (list 46 spisa), u ispis baze podataka doznačenih primanja pod osobnim brojem osiguranika 05160518510 za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. (list 47-68 spisa), u spis HZMO, Područna služba u Zagrebu br. 114395 te proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr.med, specijalistu medicine rada od 17. ožujka 2025. (list 87-88 spisa).

4. Uvidom u prijavu o nesreći na radu od 27. lipnja 1983. proizlazi da je osiguranik tužitelja CC kao zaposlenik tadašnjeg ŽTP- Zagreb, OOUR Saobraćaj, Zagreb

- Ranžirni kolodvor, na radnom mjestu doživio nesreću na radu kada je na njega u pravcu prijemne naletjela manevarka lokomotiva br. 1 lok. 642-018, dok je on otkopčavao vagone na grbini te je pri tom zadobio ozljedu u vidu amputacije desne noge i druge ozljede.

5. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, valja reći da taj prigovor nije osnovan.

6. Uvidom u potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudski registar br. R3-19345/19 od 29. listopada 2019. utvrđeno je da je u sudskom registru na reg. ul. 1-3047-09 rješenjem Fi-4062/88-2 od 30. prosinca 1988. upisano organiziranje i konstituiranje OOUR-a sa nazivom ŽTP-ŽELJEZNIČKI TRANSPORT ZAGREB n.sol.o., OOUR-a OOUR ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ ZAGREB, Zagreb, Trg kralja Tomislava 12.

7. Rješenjem Fi-4686/89 od 29. prosinca 1989. upisan je prestanak OOUR ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ ZAGREB, Zagreb, Trg kralja Tomislava 12 zbog usklađivanja sa Zakonom o poduzećima (upisano u reg.ul. 1-3047). Na reg.ul. 1-3047 rješenjem Fi- 4669/89 od 29. prosinca 1989. upisuje se usklađenje samoupravnih općih akata sa Zakonom o poduzećima, tako da tvrtka glasi: ŽTP-Željezničko transportno poduzeće Zagreb p.o., [adresa].

8. Rješenjem Fi-9951/90-2 od 27. studenog 1990. na reg.il. 1-3047 upisan je promjena tvrtke javnog poduzeća tako da sada glasi HŽP-Hrvatsko željezničko poduzeće p.o., [adresa].

9. Rješenjem Fi-5770/92 od 13. svibnja 1992. na reg.ul. 1-3047 upisana je promjena tvrtke tako da sada glasi HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE p.o. [adresa].

10. Rješenjem Tt-95/569 od 5. srpnja 1995., MBS: [matični broj subjekta], upisano je preoblikovanje javnog poduzeća u d.o.o. sukladno odredbama ZDT-a i Zakona o hrvatskim željeznicama, tako da tvrtka glasi HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE, društvo sa ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa].

11. Tvrtka HŽ-Hrvatske željeznice osnovana je kao javno poduzeće Zakonom o hrvatskim željeznicama (Narodne novine 42/90., 19/92., 54/92., 56/93. i 109/93.) kao direktan pravni slijednik HŽP-Hrvatsko željezničko poduzeće. Uvidom u izvode iz sudskog registra za tvrtku HŽ Cargo d.o.o., HŽ Infrastruktura d.o.o. i HŽ Putnički prijevoz d.o.o. utvrđeno je kako je javno poduzeće HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. prestalo postojati 16. siječnja 2007. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-06/9090 temeljem kojeg je upisan prestanak tvrtke zbog podjele razdvajanjem sukladno o Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. na četiri nova društva i to HŽ - Infrastruktura d.o.o., HŽ - Putnički prijevoz d.o.o., HŽ - Cargo d.o.o. i HŽ - Vuča vlakova d.o.o., svi na adresi [adresa] koja su sukladno odredbi čl. 550. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima sveopći pravni slijednici društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o.

12. Temeljem odredbe čl. 550. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24. – dalje: ZTD) za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli i to kao solidarni dužnici, ograničeno do visine vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinom društvu dodijeljene suglasno planu podjele.

13. Uvidom u str. 303 Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o.; „Službeni vjesnik“ br. 13/16. proizlazi da je pod rednim brojem 153., šifra radnog mjesta 167 upisano radno mjesto – manevrist, što znači da su planom podjele upravo na tuženika prešle obveze uz nesreću koju je osiguranik tužitelja doživio na radu na radnom mjestu manevrista.

14. Što više, i neovisno od toga, tuženi HŽ Cargo d.o.o. kao solidarni dužnik s ograničenom odgovornošću u smislu citirane odredbe čl. 550. ZTD-a, tijekom postupka nije isticao niti dokazivao prigovor limita odgovornosti. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. U odnosu na prigovor tuženika kojim osporava svoju odgovornost za štetu, valja reći kako iz prijave o nesreći na radu od 27. lipnja 1983. proizlazi da je osiguranik tužitelja ŠC stradao na radu kada je na njega, u pravcu prijemne, naletjela manevarka lokomotiva br. 1 lok. 642-018, dok je on otkopčavao vagone na grbini. Nesreća se, dakle, dogodila uslijed djelovanja lokomotive u pokretu koja predstavlja opasnu stvar.

16. Odredbom čl. 162. st. 1., 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 156/2023. – dalje: ZMO) propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a poslodavac odgovara ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

17. Tuženik nije obrazložio iz kojeg razloga osporava svoju odgovornost za štetu.

18. Odredbom čl. 170. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje – ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja propisano je da za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

19. Ono što znamo je da je šteta nastala djelovanjem opasne stvari, na radu i u vezi s radom. Budući da se radi o šteti od opasne stvari, tuženik za nju odgovara i kao vlasnik opasne stvari, odnosno pravni sljednik društvene pravne osobe koja je imala pravo raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje (čl. 174. st. 1. i 2. ZOO/91) po načelu uzročnosti, a može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koja on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s imaocem stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (čl. 177. st. 1., 2., 3. i 4. ZOO/91).

20. Kako se, dakle, radi o objektivnoj odgovornosti tuženika, upravo je na njemu teret dokaza okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornost.

21. Kako tuženik nije dokazao niti jednu od navedenih okolnosti, odgovoran je tužitelju za štetu.

22. U svrhu utvrđivanja postojanja uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda osiguranika tužitelja u štetnom događaju od 25. lipnja 1983. i nastanka opće nesposobnosti za rad koja je razlog umirovljenja te u kojem omjeru, sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja po sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr.med, specijalistu medicine rada. Sudski vještak je u svom nalazu od 17. ožujka 2025. naveo da je izvršio uvid u predmetni sudski spis te u spis tužitelja br. 114395 iz kojih proizlazi da je osiguranik tužitelja CC kao radnik prednika tuženika 25. lipnja1983. stradao na radnom mjestu i zadobio traumatsku amputaciju desne potkoljenice te brojna natučenja tijela, koja je ozljeda ocjenjena ozljedom na radu i temeljem koje je tužitelj je svom osiguraniku 5. ožujka 2018. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 80% i ozljede izvan rada 20%. Navedeno mišljenje je doneseno temeljem Nalaza i mišljenja vještaka od 27. veljače 2017. u kome je navedeno da je osiguranik NKV radnik, već vještačen 24. studenog 2010. Pored toga u anamnestičkom dijelu tog rješenja je upisano da osiguranik pri hodu koristi protezu za potkoljenicu, da je 2002. operirao preponsku kilu, a 2003. prebolio TBC pluća. U travnju 2014. zadobio je ozljedu desnog oka nakon čega više ne vidi na to oko. Pored toga liječi povišeni očni tlak - glaukom. U rubrici 3. “Dijagnoze” su pobrojane dijagnoze svih bolesti koje su utjecale na invalidnost osiguranika, pa su tako navedene: “St post amputatio cruris dex. posttraumatica, St post op.cataractae oc. utq, Glaucoma oc., Penetrantna rana očne jabučice desno, Aphakia oc. dex”. U svom obrazloženju viječe vještaka je navelo da je osiguranik NKV radnik i da je u RH ostvario 10 godina radnog staža te da inozemni nositelj osiguranja iz Slovenije smatra da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Navedeno mišljenje je 9. ožujka 2017. potvrdio i vještak-revizor.

23. U svom mišljenju sudski vještak je naveo da je osiguranik tužitelja CC, NKV radnik, manevrista je 25. lipnja 1983. zadobio traumatsku amputaciju desne potkoljenice, nakon čega je opskrbljen potkoljeničnom protezom. Potom je 2002. operirao preponsku kilu, 2003. prebolio TBC pluća, u travnju 2014. zadobio ozljedu desnog oka, nakon čega je teško slabovidan. Pored toga je liječio povišeni očni tlak - glaukom. Temeljem navedenog sudsko vještak je mišljenja da je opravdana donesena ocjena tužitelja da njegov osiguranik više nije radno sposoban, posebno zbog posttraumatskog odsijecanja desne potkoljenice, ozljede koju je zadobio 25. lipnja 1983. na radnom mjestu, koja je ocjenjena kao ozljeda na radu. Na radnu sposobnost je također utjecala prodorna rana desne očne jabučice, nakon čega je osiguranik postao teško slabovidan na desno oko. Imajući u vidu da je osiguranik tužitelja NKV radnik koji uglavnom obavlja fizički zahtjevne poslove, smatra da postoji uzročno - posljedična veza između zadobivene ozljede u štetnom događaju i nastanka opće nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja u visini od 80%, dok je ozljeda oka i njome nastala slabovidnost utjecala sa 20%.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještak ocijenivši da je izrađen temeljem savjesne ocjene sve dostupne dokumentacije i adekvatnog stručnog znanja vještaka te je jasno obrazložen, a prihvatile su ga i obje parnične stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu isticale primjedbe.

25. U čl. 161. st. 1., 2. i 3. ZMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava, a zahtjevom može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

26. Uvidom u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/15- 03/05160518510, Ur.broj: 341-25-06/2-15-138542 od 5. ožujka 2018. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja CC, kod koga je zbog 80% ozljede na radu i 20% ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato, počevši od 16. veljače 2015. pravo na invalidsku mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u svoti od 2.111,21 kunu mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Rješenje je postalo pravomoćno 20. kolovoza 2018.

27. Uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a od 13. prosinca 2023. proizlazi da je u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. (kada je osiguranik preminuo), osiguraniku tužitelja CC isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 45.875,76 kuna, od kojeg iznosa zbog ozljede na radu u omjeru od 80% otpada iznos od 36.700,61 kuna. Isto proizlazi i iz ispisa iz baze podataka doznačenih primanja tužitelja pod osobnim brojem osiguranika 05160518510 za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021.

28. S obzirom da navedene isprave u smislu čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009.) predstavljaju javne isprave, sud zaključuje da je tužitelj istima dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva.

29. U pogledu prigovora zastare valja reći da je čl. 165. st. 1. i 2. ZMO-a propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Pri tom rokovi zastare počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

30. Prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja, koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, kao što je isplata invalidske mirovine, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

31. Osiguraniku tužitelja je pravo iz mirovinskog osiguranja priznato rješenjem koje je postalo pravomoćno 20. kolovoza 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. ožujka 2024., a najstarije dospjelo potraživanje koje tužitelj potražuje ovom tužbom datira od 1. ožujka 2020., u zastari su sva potraživanja koja su isplaćena do 22. ožujka 2021.

32. Prema obračunu isplata na teret HZMO-a od 13. prosinca 2023. tužitelju su u periodu od 1. ožujka 2020. do 30. lipnja 2020. isplaćene četiri invalidske mirovine u iznosima od po 314,84 eura mjesečno ili ukupno 1.259,36 eura; u periodu od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. šest invalidskih mirovina u iznosima od po 319,30 eura mjesečno ili ukupno 1.915,81 euro; u periodu od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. šest invalidskih mirovina u iznosima od po 321,10 eura mjesečno ili ukupno 1.926,57 eura te u periodu od 1. srpnja 2021. do 20. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 987,02 eura; sveukupno u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. u iznosu od 6.088,76 eura.

33. Do dana podnošenja tužbe zastarjela su potraživanja iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine od 1. ožujka 2020. do mirovine isplaćene u ožujku 2021. u ukupnom iznosu od 4.138,45 eura (1.259,36 eura + 1.915,81 euro + 963,28 eura), dok nisu u zastari potraživanja iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine od travnja 2021. do 20. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 1.950,31 euro (963,29 eura + 987,02 eura). Razmjerni dio koji se odnosi na posljedicu ozljede na radu iznosi 1.560,25 eura (1.950,31 euro x 80%), u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

34. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

35. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 1 ZOO-a u svezi sa čl.165. st. 3. ZMO-a kojim je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Uvidom u povratnicu uz koju je tužitelj dostavio tuženiku odštetni zahtjev od 15. siječnja 2024. proizlazi da ga je tuženik primio 18. siječnja 2024., što znači da tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 5. veljače 2024. kako to potražuje tužbom.

36. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća 5. veljače 2024. do isplate određuje se po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

U Zagrebu, 5. prosinca 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

Dostaviti: - tužitelju

- tuženiku