Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-3338/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arturu Fišbah, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju i vraćanju dara u ostavinsku imovinu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen u Osijeku 25. veljače 2019. ovjerovljen po javnom bilježniku u Osijeku Dragici Dumančić OV-1144/2019, sklopljen između darovateljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i daroprimatelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te se glede nekretnina uknjiženih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] površine 812 m2 u naravi kuća, dvor i oranica ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje prije sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine što je tuženik dužan trpjeti.

U ostavinsku imovinu iza pok. HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vraća se dar učinjen daroprimatelju DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 25. veljače 2019.g. i to u odnosu na nekretnine uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to ¼ (jedna četvrtina) dijela nekretnina radi namirenja nužnog zakonskog dijela tužitelja kao nasljednika prvog nasljednog reda.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a (tisućudvjestopedeseteura) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem ovoga suda broj O-1498/2019-5 od 24. rujna 2019. prekinut ostavinski postupak iza pok. HJ, te je tužitelj kao zakonski nasljednik upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao zakonskog sunasljednika radi osporavanja Ugovora o darovanju i povrata dara u ostavinsku imovinu zbog povrede nužnog dijela tužitelja. U ostavinskom postupku utvrđena je ostavinska imovine u vezi nekretnina samo u 2/4 dijela nekretnina uknjiženih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je za nekretnine uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi kuća, dvor i oranica) utvrđeno postojanje darovnog ugovora od 25. veljače 2019. kojim su te nekretnine darovane sunasljedniku tuženiku. Ostaviteljica je bila teško bolesna osoba, sklopila je Ugovor o darovanju 25. veljače 2019. a umrla je tri mjeseca iza toga 29. svibnja 2019., pa zbog svoje bolesti i općeg zdravstvenog stanja nije imala pravu volju sklopiti ugovor, pa se takav ugovor ima smatrati ništetnim, ali radi se i o raspolaganju ostaviteljice koja prelazi granice nužnog zakonskog dijela. Tužitelj navodi postavlja eventualno kumulativni tužbeni zahtjev, i to da se utvrdi ništetnim predmetni ugovor o darovanju te da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, što je tuženik dužan trpjeti, kao i da se u ostavinsku imovinu iza pok. HJ vraća dar učinjen daroprimatelju tuženiku i to u odnosu na nekretnine uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to ¼ dijela nekretnina radi namirenja nužnog zakonskog dijela tužitelja kao nasljednika prvog nasljednog reda.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Nadalje, naveo je da je prekinut ostavinski postupak iza pok. HJ, te da je tužitelj upućen da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak proti tuženika kao zakonskog nasljednika radi osporavanja Ugovora o darovanju i povrata dara zbog povrede nužnog dijela. Predmetno rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 4. studenog 2019., a tužitelj je podnio tužbu 17. prosinca 2019., odnosno nakon proteka roka od 30 dana, pa tuženik sudu predlaže da se tužba odbaci kao nepravovremena. Nadalje, tuženik navodi da je paušalan navod da je pok. HJ bila teško bolesna osoba, te navodi da tužitelj godinama prije smrti pok. HJ sa istom nije ostvarivao nikakve kontakte, stoga isti ne može imati saznanja kakvo je bilo njezino zdravstveno stanje, pa da je navod da pok. HJ nije imala pravu volju paušalan i netočan. Nadalje, tuženik navodi da je pok. HJ živjela sa tuženikom i njegovom suprugom, te je tuženik preuzeo kompletnu brigu u vezi uzdržavanja svoje majke u smislu osiguranja toplog doma, hrane i zdravstvene skrbi, a zauzvrat je majka tuženiku prenijela vlasništvo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju zemlju je tuženik i godinama obrađivao, pa je u konkretnom slučaju došlo do konvalidacije ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između pok. HJ i ovdje tuženika, i to temeljem odredbe čl. 294. ZOO- a, jer su stranke ugovora svoje preuzete obveze u cijelosti izvršile – tuženik je uredno izvršavao svoju obvezu uzdržavanja majke, a ista je tuženiku u cijelosti prenijela vlasništvo na predmetnoj nekretnini, te je tuženik u zemljišnim knjigama i uknjižen kao vlasnik iste.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Osječko-baranjske županije, PJ Osijek od 29.11.1999. (list spisa 4-5), Nalaz i mišljenje od 3.2.2000. (list spisa 6-7), Ugovor o darovanju nekretnine (list spisa 8-10), Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 11-12), računi (list spisa 26-29), medicinsku dokumentaciju (list spisa 36-37), medicinski karton pok. HJ (list spisa 52-142), te je saslušao svjedoke i stranke. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis poslovni broj O- 3012/2019.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između HJ kao darovateljice i tuženika kao daroprimatelja, te zahtjev da se u ostavinsku imovinu iza pok. HJ vraća dar učinjen daroprimatelju NJ temeljem Ugovora o darovanju i to ¼ dijela nekretnina radi namirenja nužnog zakonskog dijela tužitelja kao nasljednika prvog nasljednog reda.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je Ugovorom o darovanju od **.**.2019. HJ darovala NJ nekretninu uknjiženu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] površine 812 m2, te nije sporno da su tužitelj i tuženici nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. HJ.

7. Među parničnim strankama je sporno je li pok. HJ u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju imala pravu volju sklopiti takav ugovor, te je li darovanjem povrijeđen nužni dio tužitelja.

8. Iz Ugovora o darovanju nekretnine (list spisa 8-10) proizlazi da je sklopljen između HJ kao darovateljice i NJ, kao daroprimatelja. Ugovor je ovjeren 25. veljače 2019. Nadalje, predmet ugovora o darovanju je nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica površine 812 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje je vlasnica darovateljica. U članku 5. Ugovora o darovanju naznačeno je da ugovor predstavlja slobodno izraženu volju ugovornih strana, te ga iste vlastoručno potpisuju u tri (3) istovjetna primjerka.

9. Iz Izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 11-12) proizlazi da je BJ vlasnik nekretnine u upisane u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je predmetnu nekretninu stekao na temelju Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog s HJ.

10. Iz računa Gelić d.o.o. (list spisa 26-29) proizlazi da je izdan 23. srpnja 2019., na iznos od 4.250,00 kn, a odnosi se na kupnju opreme za ukop pokojnika, te je u potpisu računa NJ. Nadalje, iz računa od 5. rujna 2019. proizlazi da se odnosi na aranžmane za cvijeće, u ukupnom iznosu od 1.500,00 kn.

11. Iz medicinske dokumentacije – Otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Osijek, Zavoda za ortopediju i traumatologiju (list spisa 36-37) proizlazi da je HJ primljena u bolnicu 8. svibnja 2019., a otpuštena 23. svibnja 2019., te da je imala dijagnozu: fractura subcaputus et daohyseis humeri sin. multiphragmentaris, a koju ozljedu je zadobila prilikom pada u nivou (prijelom l.nadlaktice proksimalno). Nadalje, iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni prijem od 8. svibnja 2019. proizlazi da je HJ pala u razini i udarila lijevo rame i glavu. Dementna od ranije. Nadalje, navedeno je da se prima na odjel traumatologije.

12. Iz medicinskog kartona pok. HJ (list spisa 52-142) vođenog kod liječnika opće medicine, proizlazi da je pok. HJ prije sklapanja 13. Ugovora o darovanju i to od 2017. do veljače 2019. liječena zbog :ostalih anksioznih poremećaja, epilepsije, akutnog bronhitisa, kontuzije očne jabučice i tkiva očne šupljine, prezbiopija, esencijalana hipertenzija. Nadalje, prvi put se u medicinskom kartonu i to 16. travnja 2019. pojavljuje dijagnoza : neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj, te se navodi da je to prva dijagnoza, da po iskazu sina da se majka gubi, da bi stalno negdje išla, te se navodi da su to simptomi demencije. Navedena dijagnoza se ponovo navodi 23. travnja 2019. i 24. svibnja 2019.

13. Uvidom u priklopljeni spis poslovni broj O-3012/2019 utvrđeno je da je HJ umrla **.**.2019., te da su nasljednici pok. HJ Đekemati njezini sinovi NJ i ŽJ. U ostavinskom postupku koji se vodio kod Javnog bilježnika JJ tuženik je naveo da je tek nedavno saznao da je majka Ugovorom o darovanju svoju nekretninu prepisala na brata, te izjavljuje kako je povrijeđen njegov nužni dio. Rješenjem ovoga suda broj O-1498/2019. prekinut je ostavinski postupka iza pok. HJ, te je zakonski nasljednik ŽJ upućen da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv zakonskog nasljednika NJ radi osporavanja Ugovora o darovanju i radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela. Navedeno rješenje pravomoćno je s 4.studenim 2019. Nadalje, budući da nasljednik ŽJ u roku od 30 dana nije pokrenuo parnicu, ali ju je pokrenuo 17. prosinca 2019., ovaj sud je donio rješenje broj O-3012/2019-5 od 23. lipnja 2020. kojim je prekinut ostavinski postupak iza pok. HJ do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom broj P-3338/2019 radi osporavanja ugovora o darovanju i povrata dara zbog povrede nužnog dijela.

14. Iz iskaza svjedokinje CJ proizlazi da se sjeća kad se pok. HJ vratila u [adresa], to je bilo 2000., da je svaki tjedan bar jednom dolazila kod nje i to po povratku s mise, te joj je plakala i žalila se na mlađeg sina ŽJ, da ne razgovara s njom i da ga ona čeka i da bi htjela razgovarati s njim. Nije znala zašto nisu razgovarali jer nije ulazila u detalje. Zna da ga je do smrti čekala i htjela s njim razgovarati. Izgledala joj je dobro fizički, osim što je imala problema sa srcem pa ju je to nekad znalo zanositi. Psihički je isto bila dobro za svoje 82 godine, sve je pamtila i znala, bila je pri sebi do kraja. Sjeća se da joj je pričala da će jedan prazni plac prepisati svom sinu BJ. HJ je živjela sa svojim sinom BJ i njegovom obitelji. Živjeli su u kući koju je obnovila država i kuća je izgrađena sukladno broju članova kućanstva, odnosno uzeti su u obzir članovi kućanstva BJ. Bilo je ukupno petero članova kućanstva sa HJ. Na zemljištu koje je HJ rekla da će darovati BJ je prije rata bila stara kuća, rat je raznio tu kuću. To se nalazi u [adresa]. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da je znala da je HJ čekala svog mlađeg sina ŽJ do kraja i onda je jednog dana samo rekla BJ da ju vozi da to prepiše na njega, rekla je da je dovoljno čekala mlađeg sina. To zna jer je bila kod njih jako često. Jolankin suprug je poginuo za vrijeme rata na svojoj kući, pa je HJ dobivala neka novčana sredstva na ime toga, ne zna je li riječ o nekim naknadama ili mirovini. Do Jolankine smrti o njoj je brinuo sin BJ i Ž, Karolova supruga. Vidjela je pok. HJ pet dana prije smrti, i tada je HJ bila u mirnom, ležećem i tihom stanju, ali kad je Ž otvorila vrata ona je samo zadigla glavu, imala je teško disanje i samo je rekla "a ti si, a ja sam njega čekala". Zna i da je pred smrt bila u bolnici jer ju je zanijela malo glava i pala je, ozlijedila je ruku i dospjela u bolnicu.

15. Iz iskaza svjedokinje Fine Knežević proizlazi da se sjeća da je pok. HJ živjela sa BJ. Oni su dugogodišnji prijatelji i često su dolazili jedni kod drugih. Sjeća se da se HJ često jadala što joj sin ŽJ ne dolazi. Jednom prilikom kada su bili svatovi u selu nadala se da će ga vidjeti, ali ju je on izbjegavao. BJ je hranio majku, brinuo se o njoj i istu je sahranio. HJ je bila dobrog zdravstvenog stanja. Sjeća se da nakon što je prepisala neku zemlju na BJ da je došla kod njih, da je dugo sjedila i sjeća se da je bila odlično, normalno izgledala i pričala. Pričala je da se mlađi sin ne brine i da se nije brinuo o njoj pa je zato starijem prepisala zemlju. Ne zna o kojoj je nekretnini riječ. Ne sjeća se koliko je prije smrti bio taj prijepis te zemlje na BJ. Zadnji put ju je vidjela taj put kada je bila kod nje kada je pričala o tom prijepisu. Ne može se sjetiti kada je to bilo, niti okvirno se ne može sjetiti. Sjeća se da je bila u bolnici zato što je ruku slomila, ali se ne sjeća je li to bilo prije ili poslije prijepisa zemlje.

16. Iz iskaza svjedoka FJ proizlazi da je prijatelj s tuženikom dugi niz godina, zna da je pok. HJ živjela sa tuženikom. Sjeća se da je bila kod njih jednom u Antunovcu po povratku, ne zna je li iz Osijeka ili iz bolnice, te da im je to prilikom pričala da je sve uredu, tada im nije spominjala nikakav plac. Pričala je više mađarski jezik nego hrvatski. Zadnji put ju je vidio 15 do 20 dana prije njezine smrti, kada je bila kod njih u Antunovcu i tada im nije spominjala ništa o nekom placu. Prvi put je čuo za plac kada je dobio poziv za ročište. Živi sa Finom Knežević (svjedokinjom), ali nije bio prisutan svaki put kada bi kod dolazila HJ jer je radio pa bi bio i na poslu. Zna da je HJ bila u bolnici zbog ruke i srca. Misli da je zbog ruke bila u bolnici mjesec dana prije smrti, ali nije siguran. Kada je zadnji put bila kod njih, bila je dobrog fizičkog i psihičkog stanja, sve je bilo normalno i sve je razumjela. Nije mu nikada pričala o njezinom odnosu sa drugim sinom ŽJ.

17. Iz iskaza svjedoka UJ proizlazi da su od 1993. do 1999. sa pok. HJ, BJ i njegovom obitelji bili prvi susjedi u Poganovcima. Sjeća se da su tada živjeli težačkim životom od Karolve plaće njih petero. 1999. vratio se u Beli Manastir i od tada su ostali dobri kao da su rodbina. Tri do četiri puta godišnje su se posjećivali. Zna da je pok. HJ živjela sa BJ i njegovom obitelji. Zadnji put ju je vidio pred Uskrs te godine, to je bio treći ili četvrti mjesec te godine. Sjeća se da je bila starica, umorna od života, puno suza je isplakala zbog ŽJ jer ju nije htio ni pozdraviti. Taj zadnji put, kao i prije, djelovala mu je psihički normalno, znala je BJ pitati kako da nju pita nešto jer je bila N pa bi pitala BJ za neku riječ koju nije znala na našem jeziku. Taj put je i spomenula i njega pitala što misli je li pogriješila što je nešto, neku zemlju, ostavila BJ. Sjeća se da je tada rekla da je do zadnjega čekala ŽJ i da bi mu sve oprostila. Misli da je, vjerojatno je, tada već sklopila ugovor o darovanju, to je zaključio jer je rekla da je mislila oprostiti ŽJ da je došao. HJ ga je prepoznala i i suvislo odgovarala. Nije mogla prijeći preko toga što ju nije na ulici htio pozdraviti kada bi mu rekla zdravo sine, on bi samo okrenuo glavu od nje.

18. Iz iskaza svjedokinje MJ proizlazi pa pok. HJ zna cijeli život, kućni su prijatelji. Njezin otac je radio s BJ i posjećivali smo se stalno. HJ je zadnji put vidjela za Uskrs te godine, to je bilo u travnju te godine, sjeća se da su išli vidjeti zečeve koje su imali. Tada joj je normalno izgledala, izgledala joj je da je pri zdravoj svijesti kao i inače. Pričali su s njom, koliko ih je mogla razumjeti, više je ona njih razumjela nego oni nju. Bila je N pa je malo pričala na hrvatskom, malo na mađarskom jeziku i zato su ju teže razumijevali. Sjeća se da je slomila ruku, vidjela ju je s tom rukom, ali se ne sjeća točno kada je to bilo. Sjeća se da je u veljači te godine kada je umrla bila kod njih na godišnjicu smrti njezinog oca i tada je pričala o nekom darovanju, ali ne može se sjetiti je li tada već darovala ili je pričala da će darovati. Sjeća se da je tada jako plakala, inače je često plakala, plakala je za njim, za drugim sinom. Ne zna što je željela, ali zna da je plakala jer ju je sin izbjegavao i njima je rekla da nema više što čekati i da će tu zemlju riješiti tako da BJ daruje. Zna da je darovala tu zemlju. HJ je živjela sa sinom BJ cijelo vrijeme i za vrijeme rata, stalno je s njim. Zemlja iz Ugovora o darovanju nalazi se u [adresa]. Ne zna je li tu zemlju BJ obrađivao, niti što se nalazi na toj zemlji. Prije rata su živjeli u [adresa], a u Poganovcima su živjeli za vrijeme rata. Nakon rata su bili svi zajedno u kući, kuća je njihova, ne zna jesu li živjeli svi u istoj kući gdje su živjeli prije rata. Misli da je to bila kuća starih HJ, ne zna.

19. Iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da pok. HJ zna jer je živjela s BJ, kojeg zna od rata, radili su u istoj firmi i posjećivali se par puta godišnje. HJ je znao jer je dolazio kod BJ. Kada bi došao kod BJ nije vodio duže razgovore s pok. HJ, nego kratke razgovore tipa kakvog je zdravstvenog stanja i kako podnosi sve. Pok. HJ je kratko odgovarala. Iz tih odgovora nije mogao ništa zaključiti. Godine 2019. bila je polomila ruku, a zadnji put ju je vidio za Uskrs te godine i činila mu se dobro. Pitao je je kratka pitanja i nije ulazio u dublje razgovore. S njezine strane nije čuo ništa o nikakvim ugovorima o darovanju. Po njemu je HJ slabo razumjela hrvatski jezik, odnosno razumjela bi što bi je pitao, a odgovarala je kratko na hrvatskom jeziku. Možda je nekada tražila pomoć od BJ kada ju je nešto pitao pa da joj on prevede. On mađarski ne razumije. Zadnji put kada ju je vidio, po njemu se suvislo ponašala i izgledala mu je normalno. Od kada je dolazio kod BJ kući zna da je HJ živjela s BJ. Kuća u kojoj su živjeli je Karolova. Ne zna gdje su živjeli prije rata. Kada ju je vidio za Uskrs, znala je s kim priča, on je dolazio pet do šest puta godišnje, nije dolazio svaki dan, ali ga je prepoznala.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da može reći da nije istina da nije bio u kontaktu sa svojom majkom HJ jer su bili skroz u kontaktu. Može reći da je bila nesposobna, da se nije mogla kontrolirati i potpisala je da njezin brat dobiva tu česticu. Postojao je dogovor između njegovog brata, majke i njega, a poslije smrti njegovog oca da će ta čestica koja je predmet ugovora o darovanju biti njegova. Dogovor je bio takav jer je on svom bratu prepustio česticu gdje su oni živjeli, a živjeli su na čestici i u kući u kojoj je on odrastao. Zna da je njegova majka u zadnje vrijeme pred smrt bila zaključana, nije ni izlazila van da ju ne mogu vidjeti. Može reći da su u ovom postupku iskazivali svjedoci koji nisu iz [adresa], osim jedne gospođe, te ti svjedoci nemaju saznanja. Šest mjeseci pred njezinu smrt nisu pričali, samo bi si u prolazu kimnuli glavom, jer joj je BJ zabranjivao da pričaju. Kada je umrla nije ga pustio niti u tu kuću. Bio je na sahrani majke. Čuo je od susjeda da je loše, da samo leži i da nije pri sebi. To sam čuo četiri do pet mjeseci prije njezine smrti. Zna isto tako da je znala ići u trgovinu bez novaca, poštar je nosio mirovinu koju je preuzimao BJ i zna da je liječena od srčane bolesti, za drugo ne zna. Susjeda koja mu je rekla da moja majka nije pri sebi je umrla, a druga susjeda je još uvijek živa. Tri do četiri mjeseca prije majčine smrti saznao je od susjeda da je njegova majka darovala BJ predmetnu česticu. Kada je saznao pričao je s tuženikom o tome, pitao ga je zašto drži tamo strojeve kada je ta čestica njegova, a on mu je odgovorio ne, ne to je moja čestica. S majkom nije o tome pričao jer nije mogao doći u kontakt s njom. Unatrag četiri mjeseca pred smrt nije izlazila pred kapiju. Znao je da je pala i da se nalazi u bolnici, nije otišao u posjetu kod nje. Nije otišao u posjetu majci jer je bio velik pritisak od BJ. Ne zna zašto su svjedoci ono iskazivali, sa svojom majkom je bio skroz u kontaktu. Kuća u kojoj su živjeli njegova majka HJ i BJ je kuća koja se nalazila na mjestu gdje se nalazila starija obiteljska kuća, a koja je nakon rata promijenila svoj oblik jer je ista obnovljena, te je prilikom obnove uzet u obzir broj članova kućanstva i to njih pet, koji su činili majka i Karolova obitelj. Nadalje, ističe da je bio za vrijeme rata u [adresa] sa majkom u podrumu, da je brat otišao iz [adresa] u kolovozu 1991., a tata je poginuo u listopadu 1991., a on je ostao skroz do studenog 1991., a tada je u studenom 1991. došao BJ ponovno u [adresa]. Nije snosio troškove pogreba majke jer nije ni mogao doći do nje, nije ga pustio u kuću da uđe kad je umrla. Primao je njezinu mirovinu pa misli da je bilo dovoljno sredstva da se podmire troškovi sahrane. HJ za života nije nudio financijsku ili bilo kakvu drug pomoć.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da može reći da su se 1996. njegov brat, majka i on pokušali dogovoriti tko će se brinuti za majku i tko će naslijediti koji dio. Istina je da je njegov brat rekao da njemu (tuženiku) pripadne čestica na adresi [adresa] gdje i živi, te je prenio obnovu tamo. Majka je dobila česticu koja je bila predmetom ugovora o darovanju, ona je tamo trebala prenijeti svoju obnovu, ali nije htjela nikako. Nije istina da je branio bratu da vidi mamu, njegov brat nije imao kontakt s majkom 20 godina, njegova mama je znala ići u crkvu, a on ju je obilazio i ne bi je niti pozdravio. Njegova majka mu je odlučila darovati na kraju jer ju tužitelj nije obilazio, nije pričao s njom. Nije istina da je pred smrt samo ležala, ona je hodala te je i pred smrt slomila ruku i bila u bolnici. U bolnicu su ju dovezli njegova supruga i on. Njegova supruga je bila s njom prilikom pregleda od strane doktora. Supruga mu je pričala da je prilikom pregledala morala prevoditi HJ. Ne zna na temelju čega je liječnik, koji ju je pregledavao u bolnici, napisao da je HJ od ranije dementna. Bila je bolesna na srce, za drugo se nije liječila i što je imala lomove. Prije smrti je bila skroz normalna, normalno je razumjela i prepoznavala je ljude. Nije išla kod doktora često, a kada bi išla, išla bi sa njegovom suprugom. Na kraju je odlučila njemu darovati predmetnu česticu jer je odlučila da više ne čeka tužitelja, a i on je imao malo dvorište te nije mogao sve svoje strojeve stavljati na njega (dvorište). Zna da je liječnica opće prakse-obiteljske medicine dr. LJ u [adresa]. Njegov brat, ovdje tužitelj, nije htio pričati s majkom jer majka nije htjela tražiti obnovu kuće na predmetnoj čestici, nego je htjela živjeti na adresi [adresa] na kojoj se udala i na kojoj adresi je on na kraju stanovao s njom. Njegova majka je imala poljoprivrednu mirovinu. Primala je jednokratnu naknadu zbog smrti njegovog oca, ali na mjesečnoj razini nije ništa primala. Ne sjeća se koliko je iznosila mirovina, bila je mala, a postepeno je rasna, a na kraju kada su bili kod javnog bilježnika bila je 1.800,00 kn. Uzdržavao je majku, što je bilo njegovo bilo je i njezino. Nisu napravili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jer je ugovor o doživotnom uzdržavanju koštao 3.000,00 kn, a ugovor o darovanju je koštao 1.000,00 kn i jedva je skupio za taj iznos, za te cijene za jer mu je odvjetnica pravila taj ugovor. Njegova majka je pristupila kod javne bilježnice Dragice Dumančić, gdje je ovjeren ugovor, došla je s njima, popela se sama stepenicama. Majci nije branio da se viđa s ŽJ, niti su imali ključ kojim bi ju zaključali. Troškove sahrane je on snosio, nije imao novaca da odjednom plati, nego je na dva puta platio. Ne kontaktira s bratom, tužiteljem. Tužitelj mu se obratio u vezi ugovora o darovanju prvi put kad je isti ugovor priložio na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika, na to je rekao da na tome neće ostati. Prije toga ga nije ništa pitao u vezi te predmetne čestice. Od 1999. on održava taj plac. Ugovor o darovanju je sastavila odvjetnica.

22. Iskaze svjedoka CJ, Fine Knežević, IJ, UJ, MJ i GJ sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su iskazivali o odlučnim činjenicama i to o zdravstvenom stanju pok. HJ, jer su jasni, bez proturječnosti i nejasnoća, te međusobno sukladni, a iskazivali su o činjenicama koje su opažali, odnosno svi su iskazivali da su bili u kontaktu s pok. HJ prije njezine smrti, te su opažali njezino psihičko stanje. Navedeni svjedoci su sukladno iskazivali da zadnji puta kada su vidjeli pok. HJ da je bila psihički dobro, da je razumjela što priča i o čemu se priča, prepoznavala ljude oko sebe. Ovdje se ističe da navedeni svjedoci nisu medicinske struke, ali su iskazivali o onome što su sami zaključili na temelju svoga kontakta sa pok. HJ. Većina navedenih svjedoka s pok. HJ imala je zadnji kontakt nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju od 25. veljače 2019. Naime, svjedokinja ŠJ je iskazala da je pok. HJ vidjela 5 dana prije njezine smrti u kući (HJ je otpuštena iz bolnice 23. svibnja 2019., a umrla **.**.2019.). Svjedok FJ je pok. TJ vidio oko 20 dana prije njezine smrti. Svjedoci RJ, MJ i GJ vidjeli su pok. HJ za Uskrs te godine kada je preminula, jedino se Fina Knežević nije se mogla sjetiti kada je točno zadnji put vidjela pok. HJ.

22.1. Nadalje, iskaze svjedoka CJ, Fine Knežević, UJ, MJ sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su iskazivali o odnosu pok. HJ i tužitelja jer su u tom dijelu iskazi jasni, bez proturječnosti i međusobno su sukladni. Navedeni svjedoci su suglasno iskazivali da pok. HJ nije imala kontakte sa sinom ŽJ (tužiteljem), te da je zbog toga patila i žalila se. Naime, svjedokinja CJ iskazivala je da joj je pok. HJ govorila da ne razgovara sa sinom ŽJ, svjedokinja Fina Knežević je iskazivala da joj je pok. HJ govorila da joj sin ŽJ ne dolazi, svjedok UJ je iskazivao da mu je pok. HJ govorila da nije mogla preći preko toga da ju sin ŽJ na ulici ne pozdravlja, a svjedokinja MJ da je pok. HJ plakala što ju sin ŽJ izbjegava.

23. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan, detaljan, bez proturječnosti te je u skladu s iskazima svjedoka Fine Knežević, IJ, UJ, MJ i GJ u vezi odlučnih činjenica, i to da je pok. HJ (u vrijeme kada su svjedoci imali s njom kontakt) bila dobrog psihičkog stanja, da je bila psihički dobro, da je razumjela što priča i o čemu se priča. Nadalje, iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je iskazivao o tome da je pok. HJ godinama prije njezine smrti nije imala kontakt s tužiteljem jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u skladu s iskazom svjedoka CJ, Fine Knežević, UJ, MJ.

24. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je s pok. HJ imao kontakte do šest mjeseci prije njezine smrti. Naime, iz iskaza svjedoka i tuženika (čije iskaze je sud ocijenio vjerodostojnima) proizlazi upravo suprotno, odnosno da tužitelj duži vremenski period nije imao kontakte sa pok. HJ. Ovdje se ističe da tužitelj nije u svom iskazu naveo na koji način i koliko često i kako je ostvarivao kontakt sa svojom majkom, tim više jer je ista stanovala kod tuženika za kojega tvrdi da mu je branio kontakte s majkom pok. HJ, pa je i tog razloga tužiteljev iskaz ocijenjen nevjerodostojnim i proturječnim. Osim toga, svjedoci navode da je pok. HJ išla u crkvu, dolazila kod ovdje svjedoka, a i sam tužitelj navodi da je pok. HJ išla u trgovinu sama, pa je sud ocijenio nevjerodostojnim i iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tuženik zaključavao pok. HJ da nema kontakte s drugim ljudima.

24.1. Nadalje, iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim i u dijelu u kojem je iskazivao da pok. HJ u vrijeme kada je sklopila predmetni Ugovor o darovanju nije imala pravu volju, odnosno da nije mogla shvatiti značenje svojih postupaka, jer je u tom dijeli iskaz tužitelja u suprotnosti s iskazima svjedoka i iskazom tuženika, a iz čijih iskaza proizlazi da je pok. HJ mogla shvatiti značenje svojih postupaka, odnosno da je razumjela što priča, kao i da nije imala drugih kognitivnih smetnji koji bi ju onemogućili u shvaćanju posljedica za radnje koje poduzima. Nadalje, ističe se da tužitelj u svom iskazu naveo da saznanja da je pok. HJ loše, odnosno da leži i da nije "pri sebi", dobio od susjeda, čije ime nije naveo u svom iskazu, a za jednu susjedu je rekao da je umrla, te da iz tog razloga nije predložena za svjedoka, dok nije naveo razloge zašto nije predložena druga svjedokinja koja je imala saznanja da pok. HJ "nije pri sebi".

24.2. Isto tako, sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je četiri do pet mjeseci prije smrti pok. HJ saznao za predmetni Ugovor o darovanju te da se obratio tuženiku u vezi predmetne čestice, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u suprotnosti s iskazom tuženika, a i iz priklopljenog ostavinskog spisa ovog suda broj O-3012/2019 proizlazi da je ova tužba podnesena tek nakon što je prekinut ostavinski postupak i nakon što je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi osporavanja predmetnog ugovora o darovanju i povrata dara zbog povrede nužnog dijela.

1 0

25. Ovaj sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je pribavio medicinsku dokumentaciju pok. HJ od Kliničkog bolničkog Centar Osijek (u nastavku: KBC Osijek), te medicinsku dokumentaciju liječnika opće medicine pok. HJ. Iz navedene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je pok. HJ prije ili u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju liječena zbog psihičkih smetnji koje bi ju onemogućavale u rasuđivanju i shvaćanju posljedica za radnje koje poduzima.

25.1. Nadalje, iz zdravstvenog kartona pok. HJ proizlazi da je tek prvi puta liječnik opće medicine i to dana 16. travnja 2019. naveo dijagnozu: neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj, sumnja na demenciju (list spisa 73), te da je to liječnik utvrdio nakon kućne posjete, a navedeno je i da sin govori da se majka gubi, da bi stalno negdje išla. Nakon toga, 23. travnja 2019. liječnik obiteljske medicine u zdravstveni karton unosi da pok. HJ ima neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj, te 24. svibnja 2019. (pet dana prije smrti) liječnik obiteljske medicine navodi da je pok. HJ nepokretna, inkontinentna, dementna.

25.2. Medicinska dokumentacija pok. HJ iz KBC Osijek odnosi se na liječenje pok. HJ u svibnju 2019., odnosno pred njezinu smrt, a poslije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju. Iz navedene medicinske dokumentacije KBC Osijek (kako je to već prethodno obrazloženo u toč. 11. obrazloženja ove presude) proizlazi da je pok. HJ liječena zbog ozljede koju je zadobila prilikom pada u nivou (prijelom l. nadlaktice proksimalno), te se u jednom dijelu navodi da je ista dementna od ranije. Ne navodi se na temelju čega je navedeno konstatirao liječnik, spec. opće kirurgije. Dakle, iz medicinske dokumentacije KBC Osijek ne proizlazi da je pok. HJ liječena po psihijatru, te da je od strane specijaliste psihijatrije dijagnosticirana demencija ili neka druga bolest ili stanje koje bi ju onemogućavalo u rasuđivanju. Osim toga, medicinska dokumentacija KBC Osijek odnosi se na zdravstveno stanje pok. HJ nakon više od dva mjeseca nakon sklapanja Ugovora o darovanju.

26. Dakle, iz iskaza svjedoka, kao iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi pok. HJ prije, u vrijeme, ili neposredno nakon sklapanja Ugovora o darovanju liječena od bolesti, ili da joj je dijagnosticirano stanje, zbog kojega je mogla biti nesposobna za rasuđivanje. Ovdje se ističe da je prvi puta u zdravstvenom kartonu pok. ĐJ navedeno: simptomi demencije, tek nakon proteka dva mjeseca od sklapanja Ugovora o darovanju, te se navedena dijagnoza ponovila još dva puta od strane liječnika obiteljske medicine, te liječnika opće kirurgije prilikom prijema u bolnicu u svibnju 2019. (odnosno nakon sklapanja Ugovora o darovanju).

27. Ovaj sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost sposobnosti pok. HJ jer se medicinska dokumentacija na temelju koje je predloženo medicinsko vještačenje sposobnosti darovateljice u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju odnosi na zdravstveno stanje pok. HJ nakon proteka dva mjeseca od sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, te iz razloga što ne postoji medicinska dokumentacija pok. HJ iz vremena prije ili u vrijeme ili neposredno nakon sklapanja Ugovora o darovanju iz kojega bi proizlazilo da ista nije bila sposobna za rasuđivanje zbog bolesti ili stanja.

1 1

27.1. Dakle, navedeni dokazni prijedlog je odbijen jer se medicinska dokumentacija na temelju koje se trebalo provesti vještačenje odnosi na zdravstveno stanje pok. HJ dva mjeseca nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, te je stoga ovaj sud navedenu medicinsku dokumentaciju ocijenio nepodobnom za utvrđivanje sposobnosti pok. HJ u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju. Osim toga, navedena medicinska dokumentacija je nastala od strane liječnika spec. opće kirurgije prije prijema na odjel traumatologije, te liječnika opće medicine bez da je istoj izdao uputnicu za odgovarajućeg specijalistu koji bi utvrdio je li pok. HJ imala demenciju. Stoga, vještaku nije bilo moguće zadati zadatak da utvrdi sposobnost za rasuđivanje pok. HJ u vrijeme kada je sklopljen ugovor o darovanju – 25. veljače 2019, jer iz navedenoga vremena ne postoji medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazila ikakva sumnja u bolesti ili stanja pok. HJ koje bi utjecale na njezinu sposobnost za rasuđivanje.

28. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojom pobija navode i dokaze protivnika.

28.1. Odredbom čl. 221. a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza, ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28.2. Prema ocjeni ovoga suda, ispunjene su pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a, jer je sud izveo i ocijenio dokaze koje je tužitelj (na kojemu je teret dokazivanja), kao i tuženik, predložio na pravno odlučne činjenične tvrdnje. Sud je odbio jedino tužiteljev dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja sposobnosti pok. ČJ jer je isto trebalo biti provedeno na temelju nepodobne medicinske dokumentacije (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1267/2007., Rev-1199/2021-2 i Rev- 318/2023-2 od 4. svibnja 2023.), pa je dokazni prijedlog bio nepodoban. Slijedom navedenoga, sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je pok. HJ bila sposobna za rasuđivanje i mogla je shvatiti značenje svojih postupaka u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, te je stoga ovaj sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetan ugovor o darovanju, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

29. Nadalje, iako tužitelj u tužbi tvrdi da postavlja eventualno kumulativni tužbeni zahtjev iz sadržaja samog zahtjeva ne proizlazi da je postavljen kao eventualno kumulativni, nego da je tužbom postavljeno više tužbenih zahtjeva. Tužitelj je u tužbi pod toč. II zahtijevao da se u ostavinsku imovinu vrati dar učinjen daroprimatelju NJ temeljem predmetnog ugovora o darovanju i to u odnosu na nekretnine uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i ¼ (jedna četvrtine) dijela nekretnina radi namirenja nužnog zakonskog dijela tužitelja kao nasljednika prvog nasljednog reda, ovaj sud ističe da tužitelj tijekom cijelog postupka nije predložio niti jedan dokaz radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za odluku.

1 2

29.1. Način na koji se izračunava nužni dio propisan je čl. 71. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019., u nastavku ZN), a kojim je propisano da se vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:

1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

(2) Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

29.2. Dakle, na tužitelju je bio teret dokazivanja vrijednosti dobara koje je ostavitelj imao u času smrti, vrijednost tražbina, te od tog iznosa odbiti dugove ako ih je bilo, troškove popisa i troškove pokopa ostavitelja, pa potom pribrojiti vrijednost darova, jer se povreda nužnog dijela ne može utvrditi bez utvrđenja cjelokupne imovine ostavitelja. Međutim tužitelj niti u tužbi a niti tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim se utvrdila vrijednost ostavine, dobara, tražbina, dugova, darova. Jedini dokaz koji je predložen je da je tužitelj zakonski nasljednik pok. HJ. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a ovaj sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da se u ostavinu vrati dar a radi namirenja nužnog nasljednog prava, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

30. Ovdje se ističe da nije osnovan prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe, jer da je protekao rok od 15 dana od pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka koji se vodio pred ovim sudom broj O-1498/2019-5 od 24. rujna 2019. Naime, propuštanje tužitelja da u roku od 15 dana podnese tužbu radi osporavanja Ugovora o darovanju i radi povrata nužnog dijela ima utjecaja na nastavak ostavinskog postupka, a isto ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe parničnom sudu.

31. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 21. studenog 2024., 27. ožujka 2025., 1. travnja 2025. i 29. listopada 2025., za svako ročište 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 EUR-a, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

1 3

31.1. Budući da tuženik u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije platio niti jednu sudsku pristojbu, tuženiku navedeni trošak sudske pristojbe sud nije priznao.

32. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, stoga je odlučeno kao u izreci (dio toč. I/ izreke).

Osijek, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika