Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-539/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, OIB 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika VERUM j.d.o.o., OIB 91449545109, Narodni trg 9, 21000 Split, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1410/2025-2 od 5. lipnja 2025. 5. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1410/2025-2 od 5. lipnja 2025., u odbijajućem dijelu izreke.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, naloženo je ovršenici da nadoknadi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 140,63 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 62,50 eur, kao neosnovan.
2. Protiv odbijajućeg dijela rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP) koji se primjenjuju u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).
3.U žalbi tvrdi da je osnovan njegov zahtjev za naknadom troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i da odredbama su neosnovane tvrdnje suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu nastao taj trošak jer da bez tog dokaza ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe izravnom naplatom. Tarifa da ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. OZ-a.
7. Pravilno je primijenio odredbe materijalnog pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška pribave potvrde ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije ni nastao, dok je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a i 21 OZ-a ovršenik obavezan nadoknaditi ovrhovoditelju samo opravdane troškove postupka, znači troškove koji su doista nastali.
8. Naime, iz sadržaja predmeta proizlazi da je na rješenje o ovrsi na temelju kojega je pokrenut predmetni postupak izravne naplate, stavljena potvrda ovršnosti po Javnom bilježniku Marijani Buljan iz Splita 12. travnja 2025., za vrijeme važenja OZ/24, zbog čega ovrhovoditelj nije imao trošak pribave javnobilježničke potvrde jer je tu potvrdu, u smislu odredbe članka 283. stavka 1. OZ-a/20 Javni bilježnik obvezan staviti sam, bez zahtjeva stranke.
9. Tom je zakonskom odredbom propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. U situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.
10. Žalbena tvrdnja da su drugi Županijski sudovi u istim činjeničnim situacijama drugačije odlučili ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer odluke tih drugih sudova nisu obvezujuće za ovaj žalbeni sud budući da je, u smislu odredbe čl. 20. stavak 1. točka 1. Zakonu o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23., 155/23. i 36/24.), dužnost tek Vrhovni suda ujednačavati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi ovrhovoditelja su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. OZ. - a odlučeno kao u točki I izreke.
12. Ovrhovoditelj koji nije uspio sa žalbom ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
13. Nepobijani, usvajajući dio izreke rješenja ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 5. prosinca 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
