REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-570/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sandre Ešegović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po braniteljici Vedrani Belin odvjetnici iz Dubrovnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj K-142/2025-6 od 4. studenog 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika UU odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj K-142/2025-6 od 4. studenog 2025. okrivljenik UU proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen i to u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora počinje teći od pravomoćnosti presude s tim da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se okrivljeniku u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračuna vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. kolovoza 2025. pa nadalje dok se bude nalazio u istražnom zatvoru.

1.3. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se za vrijeme bezuvjetne kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetnog dijela kazne zatvora izvršavat će se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

1.4. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izričena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se za vrijeme bezuvjetne kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a za vrijeme uvjetnog dijela kazne zatvora izvršavat će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. ovoga Zakona, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti te može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

1.5. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti i ukoliko se po pravomoćnosti presude ne podvrgne liječenju.

1.6. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 određeno je da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ističe kako pobijana presuda nije osnovana te da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi kako sud odluku u cijelosti temelji na iskazima svjedoka koji su u prijateljskom odnosu s oštećenikom i njegovom obitelji, dok je sud obranu okrivljenika u potpunosti zanemario. U presudi se ističe kako je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, ali da sud nije adekvatno razmotrio posljedice te činjenice. Ističe kako je sud zanemario mogućnost da se radi o neprimjerenom verbalnom ispadu u stanju alkoholizma, bez stvarne namjere izazivanja straha, te bi stoga sud trebao isključiti postojanje ozbiljne prijetnje. Navodi kako je sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je izveo zaključak o krivnji na temelju nepotpunog dokaznog postupka, naime sud nije u prisutnosti okrivljenika saslušao sve svjedoke, čime je obrani onemogućio raspravno sudjelovanje u postupku, te je isti povrijedio i članak 355. ZKP/08, jer nije obrazložio zašto nije prihvatio obranu okrivljenika i nije se osvrnuo na njegove navode o dugotrajnim provokacijama i ranijim incidentima u kojima je on bio oštećen. Žalitelj smatra da je sud proizvoljno zaključio da su riječi okrivljenika imale takvu težinu, dok iz navedenih okolnosti proizlazi kako se radilo o pijanoj svađi među susjedima. Ističe kako okrivljenik u pijanom stanju nije bio sposoban svjesno i ozbiljno prijetiti drugome, pa je trebalo primijeniti odredbu članka 106. KZ/11, te da nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Smatra kako je kazna zatvora, pa i djelomična uvjetna osuda prestroga i neprimjerena cilju specijalne i generalne prevencije. Dalje ističe kako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, jer sud nije naveo na koji način je došao do proizvoljnih zaključaka budući da niti jednog dokaza niti svjedoka nema osim iskaza oštećenika da se osjeća ugroženo. Smatra da bi se, uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, mogla izreći blaža sankcija kojom bi se postigla zakonom propisana svrha kažnjavanja. Stoga predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti presudu na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a ukoliko sud nađe da postoje elementi kaznene odgovornosti da ublaži kaznu primjenom članka 106. KZ/11 i ograniči trajanje sigurnosnih mjera isključivo na ambulantno liječenje.

2.1. Kako je braniteljica okrivljenika u žalbi navela da želi obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, to je održana javna drugostupanjska sjednica vijeća o kojoj su stranke uredno obaviještene, ali predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu nije pristupio, kao ni braniteljica okrivljenika, dok je okrivljeni poslao dopis sudu kako ne želi prisustvovati javnoj sjednici, pa je ista održana u odsutnosti uredno pozvanih stranka sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, na raspravi održanoj dana 4. studenog 2025. sud je neposredno ispitao žrtvu ĐU, te svjedoka UUH, a u suglasnost stranaka pročitao je iskaz svjedoka OU sa zapisnika od 8. rujna 2025 (list 97-99 K). Odredbom članka 431. stavak 1. točka 6 ZKP/08 propisano je da se zapisnici o iskazima svjedoka mogu pročitati ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka pročita zapisnik o njegovom prijašnjem ispitivanju. Imajući u vidu da su stranke bile suglasne za čitanje iskaza svjedoka OU po policijskom istražitelju kod PP Metković sa zapisnika od 8. rujna 2025. (list 97 – 99 K), te da je neposredno prvostupanjski sud saslušao žrtvu ĐU i svjedoka ĐUH, to nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju okrivljenik neosnovano upire.

4.1. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada navodi da je sud povrijedio i odredbe ZKP/08 jer da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio obranu okrivljenika. Prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja pobijane presude navodi u bitnome kako sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je takva obrana suprotna svim izvedenim dokazima i očito usmjerena k izbjegavanju odgovornosti u ovim postupku, a kritičnog trenutka okrivljeni je bio pod utjecajem alkohola u organizmu, u koncentraciji od 2,80 g/kg što je zasigurno imalo značajan utjecaj na njegovu percepciju i sjećanje na sporni događaj. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud obrazložio zašto nije povjerovao obrani okrivljenika, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se žalitelj upućuje na isto.

4.2. Neosnovano žalitelj upire i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz razloga što radnja okrivljenika nije određena, a niti odrediva. Naime, u činjeničnom opisu izreke inkriminirajuće su riječi koje je okrivljeni izrekao žrtvi ĐU "da će ga ubiti, prebiti i zaklati", tako da je inkriminirajuća radnja okrivljenika točno određena. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je da li su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali iste nije našao, iz čega proizlazi kako nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka u pobijanoj presudi.

5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije u pravu okrivljenik kada navodi kako nije razjašnjeno postoji li među strankama dugotrajni međususjedski sukob i provociranje okrivljenika od strane oštećenika i članova njegove obitelji, jer to nisu odlučne činjenice u ovom postupku. Odlučna činjenica je da li je okrivljeni UU dana 21. kolovoza 2025. oko 14,00 sati u Vidu, ulica Tuzbelj 123 izrekao ĐU inkriminirajuće riječi da će ga ubiti, prebiti i zaklati, a pritom udarajući šakom od dlan. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i to iskaza žrtve ĐU i svjedoka ĐUH i OU nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni izrekao inkriminirajuće riječi prijetnje, obzirom je kako žrtva, tako i svjedoci ĐUH i OU suglasno iskazali da je okrivljeni upravo izrekao riječi da će ubiti ĐU. Obzirom na navedeno, nije u pravu okrivljenik kada ističe da prvostupanjski sud nije adekvatno razmotrio posljedice djela te činjenicu na postojanje namjere. Takvim inkriminirajućim riječima "da će ga ubiti, prebiti i zaklati" izaziva se osjećaj straha za život i sigurnost osobe kojoj su takve riječi upućene. Kod prosječnog građanina, takve riječi izazivaju kako objektivno, tako i subjektivno osjećaj straha, što je upravo okrivljeni i želio, tako da prvostupanjski sud pravilno nalazi postojanje izravne namjere na strani okrivljenika, odnosno on je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje. Činjenica da je on bio pod utjecajem alkohola i to u značajnoj mjeri 2,80 g/kg koncentracije apsolutnog alkohola u krvi, niti u najmanjoj mjeri ne opravdava ili ne ispričava okrivljenika obzirom da se on sam doveo u takvo alkoholizirano stanje.

5.1. Kod takvog stanja stvari, odnosno utvrđenja da je okrivljeni izrekao inkriminirajuće riječi prijetnje, to nije bilo mjesta primjeni načela in dubio pro reo, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno na temelju saslušanih svjedoka ĐUH i OU, te žrtve ĐU. U konkretnom slučaju, i ovaj drugostupanjski sud smatra kako su izrečena riječi prijetnje ozbiljne i objektivne da kod prosječnog građanina izazove osjećaje straha i sigurnosti, te nije u pravu okrivljenik kada navodi da se radilo "o pijanoj svađi među susjedima, bez stvarne opasnosti i namjere izvršenja".

6. Na takvo i potpuno pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

7. Prvostupanjski sud je pravilno kao olakotno cijenio da je okrivljeni bitno smanjeno ubrojiv, narušenog zdravstvenog stanja te da živi u teškim materijalnim uvjetima, dok je kao otegotno cijenio dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika na štetu ĐU, te i po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno određena kazna po vrsti i mjeri. Naime, nije u pravu okrivljeni kada navodi da je djelomična uvjetna osuda i to neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani dio 8 (osam) mjeseci s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine prestroga i neprimjerena cilju specijalne i generalne prevencije, posebno kada se ima u vidu da je okrivljeni već višekratno prekršajno osuđivan na štetu ĐU koji se i ovdje javlja kao žrtva u ovom kaznenom postupku. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije uspio pronaći niti jednu olakotnu okolnost, već je isti sud kao olakotnu utvrdio bitnu smanjenu ubrojivost, loše zdravstveno stanje i život u težim materijalnim prilikama. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu imajući u vidu opću i posebnu svrhu kažnjavanja, te generalnu i specijalnu prevenciju.

8. Po nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka utvrđeno je kako je okrivljeni bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, da se radi o osobi s paranoidnim i ovisničkim osobinama koja ima narušeno zdravstveno stanje, koje se manifestiraju u vidu sumnje na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba bez dovoljnih dokaza u stvarnosti, pa kako je okrivljenik ovisnik o alkoholu više godina vještak je predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti. Vještak je tom prilikom naveo kako bi liječenje trebalo započeti u specijaliziranoj ustanovi, a kasnije bi se po stabilizaciji stanja mogla nastaviti u ambulantnim uvjetima, posebno iz razloga što smatra da okrivljeni neće surađivati u liječenju ambulantnog tipa, a liječenje mu je neophodno. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je dan stručno, a ni same stranke nisu imale primjedbe na isto, a radi se o stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru. Takva utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te su okrivljenom pravilno izrečene citirane sigurnosne mjere.

9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, stoga je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

U Požegi 5. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić