Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Ovr-1244/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, po sucu Arsenu Vaneku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću odvjetniku iz Požege, protiv ovršenika Monting-I.M. d.o.o., Ulica Tomaša Masarykoa 24, 33 000 Virovitica, OIB 20305872748, radi ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, 5. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovrhovoditelja kao ne osnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog po čl. 201 st.1 Ovršnog zakona ( NN 112/12- 6/24 dalje OZ-a) predlažući sudu donošenja rješenja kojim bi poslodavca ovršenika obvezalo na isplatu obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Prijedlog nije osnovan iz dva razloga.

2. Prvo iz razloga što se podnesenim zahtjevom predlaže sudu donijeti rješenje o ovrsi , što navedeni prijedlog čini kontradiktoran sam po sebi jer se u činjeničnom dijelu navode razlozi kojima se argumentira osnovanost zahtjeva postavljenog za donošenjem rješenja u smislu odredbe čl. 201 st 1 OZ-a kojim bi se ovršeniku kao poslodavcu ČŠ naložilo da isplati sve obroka koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi ( 24-28) , dok se temeljem istoga toga zahtjeva predlaže odrediti ovrhu protiv poslodavca ( ovdje sada ovršenika) radi naplate novčane tražbine iz ovršne isprave (24-28) što predstavlja u cijelosti pravomoćno utvrđenu obvezu ČŠ.

3. Ovakva dispozicija protivna je odredbi čl. 3 st 3 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91-155/23 dalje ZOO-a) jer se na taj način ovršenika Monting-I.M. d.o.o., Ulica Tomaša Masaryka 24, 33 000 Virovitica dovodi u poziciju gdje umjesto HŠ sada ima odgovarati za njegov dug utvrđen ovršnom ispravom što je protivno ne samo odredbama Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05-155/2 dalje ZOO-a) u dijelu glave IV., odjeka 3 odredbi članova 96-103 ZOO-a koji reguliraju način promjene sudionika u obveznim odnosima na strani dužnika obveze, nego i odredbi čl. 201 st 1 OZ-a, što navedeni prijedlog kao procesnu dispoziciju ovrhovoditelja čini protivnu ZOO-u sve to u smislu odredbi čl. 3 st 3 ZPP-a u vezi sa čl. 96-103 ZOO-a i čl. 201. st. 1. OZ-a.

4. Nadalje razlog ne osnovanosti zahtjeva temelji se i na utvrđenoj činjenici da je odredbom čl. 201 s 1 OZ-a predviđena mogućnost donošenja rješenja kojim će se poslodavcu ovršenika "samo" dakle po sudu se naglašava i potencira "samo" naložiti isplata svih onih obroka koje je propustio obustaviti i isplatiti ovrhovoditelju prema rješenju o ovrsi, dakle radi se o sankciji poslodavcu ovršenika zbog ne postupanja po njegovoj zakonom utvrđenoj obvezi koja je propisana odredbama OZ-a koje se odnosi na radnje pljenidbe tražbine ovršenika i prijenosa na račun ovrhovoditelja ( čl. 174 OZ- a) uz poštivanje zakonskih ograničenja u tome slučaju ( čl. 284 st 2 u vezi sa čl. 173 OZ-a), a koje rješenje ( pravomoćno) u tome slučaju može predstavljati ovršnu ispravu temeljem kojeg ovrhovoditelj može protiv poslodavca ovršenika u istom tome ovršnom postupku tražiti ovrhu protiv poslodavca ( čl. 201. st. 3. OZ-a).

5. Takvo zakonsko uređenje onda polazi od toga da je ovrhovoditelj u periodu od kada je ovršna isprava po čl. 284. s 2. OZ-a dostavljena poslodavcu na provedbu radi podnošenja zahtjeva u smislu čl. 201. st. 1. OZ-a trebao raspolagati konkretnim podacima o visini iznosa plaće koja je mogla biti predmetom pljenidbe i prijenosa uz poštivanje svih onih zakonskih ograničenja tom prilikom, a koju iz ne opravdanih razloga poslodavac nije ustegao i doznačio ovrhovoditelju postupajući na taj način po svojoj zakonom utvrđenoj obvezi iz čl. 174. st. 1. OZ-a, jer takvi iznosi koji su propušteni a trebali su biti ustegnuti ( zapljenjeni) i doznačeni ( preneseni ) na račun ovrhovoditelja moraju biti točno utvrđeni rješenjem iz čl. 201. st. 1. u vezi sa st. 3. navedenog člana kao potencijalnoj ovršnoj ispravi temeljem koje se može u okviru istog ovršenog postupka tražiti ovrha protiv poslodavca ovršenika.

6. Drugi razlog koji se ističe u pogledu ne osnovanosti podnesenog prijedloga odražava se u činjenici da se rješenje iz čl. 201. st. 1. OZ-a može donijeti samo u postupku provedbe ovrhe koji provodi sud, a ne i u postupku ovrhe koja se provodi mimo suda, dakle u pokušaju izvan sudske naplate tražbine ovrhovoditelja ( čl. 284 OZ-a) o kojoj se ovrsi radi u konkretnom slučaju jer to proizlazi iz navoda samog ovrhovoditelja putem kojih obrazlaže osnovanost svoga zahtjeva budući u tome pogledu postoji ujednačena sudska praksa te sud za potrebe obrazloženja ove odluka upućuje na odluke viših sudova te ih navodi –odluka Gž Ovr-57/19-2 od 15.09.2019 Žs Bjelovar, Gž-Ovr-649/2024-2 od 07.04.2025 Žs Split, Gž Ovr-712/2019-2 od 04.10.2019 Žs Rijeka , što su sve razlozi koje ukazuje da zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan, slijedom čega je odlučeno u izreci rješenja.

U Virovitici 5. prosinca 2025.

Sudac:

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenje stranke mogu izjaviti žalbu-prigovor Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 8 dana od dana primitka rješenja ovom sudu pismeno u tri primjerka.

O tom obavijest:

1. Ovrhovoditelj-po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege