- 1 -              Rev 844/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 844/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. N. R., V. B., OIB: … i 2. C. R., V. B., OIB: …, koje zastupa punomoćnica A. M. T., odvjetnica u S., protiv tuženica: 1. K. K. iz S., OIB: …, 2. M. K. iz S., OIB: …, 3. A. K. iz S., OIB: … i 4. J. V. iz O., OIB: …, tuženice 1. – 4. ujedno i kao preuzimateljice postupka iza smrti tuženice pok. J. K. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & P. u Z., radi sprječavanja opasnosti od rušenja zgrade te zaštite zdravlja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-770/20-2 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-207/18 od 7. siječnja 2020., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-770/20-2 od 20. svibnja 2020., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-207/18 od 7. siječnja 2020. u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja pod I. i III. (t. I. 1. i 3. izreke prvostupanjske presude) odbija se kao djelomično neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-770/20-2 od 20. svibnja 2020., u dijelu pod toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-207/18 od 7. siječnja 2020. u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja pod II. (t. I. 2. izreke) i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (t. I. 4. i t. II. izreke) i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-207/18 od 7. siječnja 2020. u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja pod II. (t. I. 2. izreke) i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (t. I. 4. i t. II. izreke) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II.              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Nalaže se tuženicima K. K. iz S., M. K. iz S., A. K. iz S., i J. V. iz O., da solidarno poduzmu sve nužne građevinske radnje na nekretnini oznake čest. zgr. 296 stojna kuća 162m2 radi sprječavanja nastanka štete od urušavanja zgrade te radi uklanjanja izvora opasnosti na način da saniraju krovište, uklone oštećene i odvojene krovne ploče(kupe), uklone ili učvrste preostale kamene oluke na vijencu zgrade, saniraju zidnu konstrukciju zgrade koja se odvojila i raspukla te poduzmu sve druge odgovarajuće mjere radi uklanjanja izvora opasnosti od rušenja zgrade te sprječavanja nastanka štete, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Nalaže se tuženicima K. K. iz S., M. K. iz S., A. K. iz S., i J. V. iz O., da solidarno poduzmu sve radnje i mjere na nekretninama oznake čest. zgr. 296 stojna kuća 162m2, čest. zgr. 300/1 kuhinja 50m2, čest. zgr. 300/3 košara 36m2, čest. zgr. 300/4 25m2 te čest. zem. 3066 neplodno 201m2 k.o. V., radi otklanjanja izvora opasnosti za život i zdravlja na način da pokose travu, uklone korov, posjeću granje, uklone legla nastanjenih životinja, te poduzmu sve druge odgovarajuće mjere dezinsekcije, dezinfekcije i deratizacije potrebne radi zaštite života i zdravlja ljudi, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              III. Tuženici K. K. iz S., M. K. iz S., A. K. iz S., i J. V. iz O., dužni su solidarno, kao osiguranje naknade eventualne buduće štete, u sudski polog ovog suda, na ime tužitelja, položiti iznos od kn 50.000,00 koji iznos će tužitelji, za otklanjanje štete do stvarne visine iste, moći koristiti u slučaju da se nekretnina oznake čest. zgr. 296 k.o. V. djelomično ili u cijelosti uruši ili da im se zbog zapuštenosti nekretnina oznake čest. zgr. 296 stojna kuća 162m2, čest. zgr. 300/1 kuhinja 50m2, čest. zgr. 300/3 košara 36m2, čest. zgr. 300/4 25m2 te čest. zem. 3066 neplodno 201 m2 k.o. V. ugrozi život i zdravlje. Navedeni iznos u sudskom pologu ostaje dok tuženi ne ispune u cijelosti obveze iz toč.I i toč.II izreke ove presude.

 

              IV. Nalaže se tuženicima ad1-ad4. da solidarno naknade tužiteljima troškove parničnog postupka sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

              II. Nalaže se tužiteljima ad. 1 i 2 da tuženima ad. 1- 4 naknade parnični trošak u iznosu od 10.393,75 kn, u roku od 15 dana.“

 

2.              Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-207/18 od 7. siječnja 2020.

 

              II. Odbijaju se I.-IV. tuženice sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu. “

 

3.              Rješenjem ovog suda broj Revd-2231/20-2 od 16. veljače 2021. tužiteljima je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              "Postoji li valjana osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva ako nisu izvedeni svi predloženi dokazi koji su odlučni za odluku o zahtjevu stranke?"

 

4.              Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

7.              Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

8.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicama naloži poduzimanje građevinskih radnji na njihovoj nekretnini radi sprječavanja opasnosti od rušenja zgrade i štete te poduzimanje potrebnih radnji i mjera (da pokose travu, uklone krov i granje, unište legla životinja, poduzmu dezinfekciju i deratizaciju) radi zaštite života i zdravlja ljudi te da u sudski polog na ime tužitelja polože iznos od 50.000,00 kuna, kao osiguranje eventualne buduće štete.

 

9.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da se nekretnine stranaka nalaze u predjelu Č. u V. na poluotoku P. u neposrednoj blizini,

 

- da su nekretnine u suvlasništvu tuženica neodržavane i u bitnom zapuštene kao i da je predio u kojem leže nekretnine parničnih stranaka pogodio potres šezdesetih godina prošlog stoljeća kao i požar 1998.,

 

- da su tuženice odmah po zaprimanju tužbe pristupile uklanjanju ostataka crijepa koji je bio po vrhu sjevernog i zapadnog fasadnog zida,

 

- da ne postoji niti prijeti bilo kakva, a kamoli ozbiljna opasnost da bi se kuća tuženica neodržavana i dotrajala uslijed više sile, potresa 60-tih godina prošlog stoljeća i požara koji je taj predio zahvatio 1998., potpuno ili djelomično srušila od čega bi prijetila bilo kakva konkretizirana opasnost nekretnini tužitelja koje se nalaze u susjedstvu,

 

- da u pogledu zahtjeva za činidbu tuženica za poduzimanje svih radnji i mjera u smislu da pokose travu, uklone korov, posijeku granje, uklone legla nastanjenih životinja te poduzmu sve druge odgovarajuće mjere dezinsekcije, dezinfekcije i deratizacije potrebne radi zaštite života i zdravlja ljudi, a nakon očevida i iskaza saslušanih parničnih stranaka, nije nužno ni ekonomično provoditi dokaze vještačenjem po vještaku poljoprivredne i zdravstvene struke,

 

- da nije sporno da je unutrašnjost kuće tuženih obrasla raslinjem koje je dijelom zahvatilo i zidove te kuće i da su raslinjem obrasle nekretnine koje se nalaze istočno od te kuće i da se s istočne strane nalazi bazen i terasa kuće tužitelja, ali nije utvrđeno da takvo raslinje predstavlja pogodne uvjete za nastanjivanje i razmnožavanje životinjskih vrsta navedenih u tužbi, niti je utvrđeno da bi iste predstavljale izravnu prijetnju zdravlju i životu tužitelja pa i vlasnika susjednih nekretnina,

 

- da tužitelji nisu dokazali da su iznesene okolnosti izravne prijetnje zdravlju i životu niti su predložili dokaze na te okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su zbog obraslog stanja nekretnine tuženih na opisani način bili onemogućeni u korištenju svojih nekretnina, a posljedično tome i u ostvarivanju dobiti od iznajmljivanja u turističke svrhe,

 

- da je neosnovan zahtjev za polaganje novca u polog za otklanjanje eventualne štete jer u konkretnom slučaju ne postoji izvjesna opasnost od štete nije niti od nje prijeti znatnija šteta.

 

10.              Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, zaključivši u bitnom da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odbio tužbene zahtjeve tužitelja.

 

11.              Prvostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva tužitelja pod I. obrazlaže time da su tuženice odmah po zaprimanju tužbe pristupile uklanjanju ostataka crijepa koji je bio po vrhu sjevernog i zapadnog fasadnog zida, a što je utvrđeno i prilikom očevida u naprijed navedenom sudskom postupku osiguranja dokaza, kao i utvrđenja da ne postoji niti prijeti bilo kakva, a kamoli ozbiljna opasnost da bi se kuća tuženica neodržavana i dotrajala uslijed više sile, potresa 60-tih godina prošlog stoljeća i požara koji je taj predio zahvatio 1998., potpuno ili djelomično srušila od čega bi prijetila bilo kakva konkretizirana opasnost nekretnini tužitelja koje se nalaze u susjedstvu. Odluku o neosnovanosti zahtjeva tužitelja pod III. prvostupanjski sud obrazlaže time da opasnost od štete mora biti konkretna i izvjesna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju, a niti od takvih izvora opasnosti bilo tužiteljima bilo drugima prijeti znatnija šteta.

 

12.              Odredbom čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO-a je propisano: „ Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. “

 

12.1.              Odredba čl. 1047. ZOO-a ovlašćuje svakog da s uspjehom postavi zahtjev kojim se nekoj osobi nalaže da ukloni izvor opasnosti od kojega njemu ili drugomu prijeti znatnija šteta, te da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Pasivno je legitimiran posjednik izvora opasnosti, odnosno osoba koja obavlja djelatnost od koje prijeti opasnost štete. Takav zahtjev je osnovan tek ako su ispunjene pretpostavke: - da šteta koja prijeti mora biti znatna (što sud utvrđuje u okolnostima konkretnog slučaja) te da se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama (mjerama kojima se može spriječiti uznemirivanje ili šteta). U okvirima postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a) sud je ovlašten narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti.

 

13.              Kraj prethodno navedenog činjeničnog utvrđenja – da ne postoji opasnost da bi se kuća tuženica srušila odnosno da tužiteljima ne prijeti znatna šteta (kojim je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl. 386. ZPP-a), ovaj sud ocjenjuje da su sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1047. ZOO-a odbili tužbene zahtjeve pod I. i III. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, u navedenom dijelu odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

14.              Odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pod II. prvostupanjski sud obrazlaže time da sud, nakon obilaska lica mjesta i utvrđenja stanja izgleda nekretnina tuženica, kao i iskaza saslušanih parničnih stranaka, nije smatrao nužnim pa ni ekonomičnim provoditi dokaze vještačenjem po vještaku poljoprivredne i zdravstvene struke (čl. 223. ZPP-a). U konkretnom slučaju nije sporno da je unutrašnjost kuće tuženih obrasla raslinjem koje je dijelom zahvatilo i zidove te kuće. Međutim, prema shvaćanju tog suda, sve i da takvo raslinje predstavlja pogodne uvjete za nastanjivanje i razmnožavanje životinjskih vrsta nabrojanih u tužbi, u postupku nije utvrđeno da bi iste predstavljale izravnu prijetnju zdravlju i životu tužitelja pa i vlasnika susjednih nekretnina. Naime, da je kojim slučajem tako, svakako se nekretnine tužitelja u razdoblju od čak pet mjeseci godišnje ne bi koristile u turističke svrhe. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je za očekivati da bi tužitelji na iznesene okolnosti izravne eventualne prijetnje zdravlju i životu bili predložili odgovarajuće dokaze iz kojih bi proizlazilo da su zbog obraslog stanja nekretnine tuženih na opisani način bili onemogućeni u korištenju svojih nekretnina, a posljedično tome i u ostvarivanju dobiti od iznajmljivanja u turističke svrhe. Tužitelji nisu predložili niti odgovarajuće dokaze da je zmija koju je uočio tužitelj pod 1. i to u ljeto četiri godine nakon podnošenja tužbe pristigla baš iz nekretnine tuženica. Prvostupanjski sud konačno zaključuje da su tužitelji ovlašteni posjeći granje s nekretnine tuženica ako to granje prelazi na nekretninu tužitelja.

 

15.              Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (st. 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (st. 2.).

 

16.               Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice.

 

17.              Tužitelji tužbeni zahtjev pod II. temelje na tvrdnjama da je nekretnina tuženica obrasla raznim travama i korovom različitih visina i gustoće što je protekom godina stvorilo idealne uvjete za nastanjivanje i razmnožavanje brojnih životinja kao što su miševi, štakori, gliste, zmije, pauci, komarci, gušteri i dr., a što predstavlja izravnu prijetnju zdravlju i životu vlasnika susjednih nekretnina, kao i ostalih koji koriste put položen uz sjevernu i zapadnu granicu nekretnine. Na navedene okolnosti tužitelji su predložili dokaz provođenjem vještačenja po vještaku poljoprivredne i zdravstvene struke, međutim prvostupanjski sud je, ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno te da nije nužno ni ekonomično provoditi taj dokaz, odbio izvesti predloženi dokaz.

 

18.              U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kada je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz provođenjem vještačenja po vještaku poljoprivredne i zdravstvene struke na navedene odlučne okolnosti koje tužitelji navode u tužbi, to je prvostupanjski sud time nepravilno primijenio odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a odnosno odredbu čl. 221. a ZPP-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, a budući da drugostupanjski sud tu povredu nije sankcionirao (čl. 369. st. 1. ZPP-a) i sam je učinio istu povredu.

 

19.              S obzirom na to da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja pod II. i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20.              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o svemu naprijed izloženome, ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

21.              Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

22.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 17. listopada 2023.