REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-395/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanom u stavku II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3409/2023-9 od 13. veljače 2025., dana 5. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava te se preinačava odluka o naknadi parničnog troška u stavku II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 3409/2023-9 od 13. veljače 2025. tako da se dosuđeni iznos troškova postupka od 100,77 eura zamjenjuje iznosom od 162,96 eura.

II. Tuženik NB dužan je na ime troška drugostupanjskog postupka isplatiti tužitelju EOS MATRIX d.o.o. iznos od 37,88 eura, u roku od 15. dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-16116/2023; UPP/OS-Ovrv-232/2023 od 5. srpnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 239,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

– Na iznos 21,23 EUR od 16.06.2022. do isplate,

– Na iznos 21,22 EUR od 16.07.2022. do isplate,

– Na iznos 21,22 EUR od 18.08.2022. do isplate,

– Na iznos 11,64 EUR od 16.09.2022. do isplate,

– Na iznos 163,74 EUR od 16.12.2022. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 100,77 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv odluke o naknadi parničnog troška iz stavka II. izreke prvostupanjske presude, koja se smatra rješenjem o troškovima, žalbu je podnio tužitelj i to protiv dijela rješenja u kojem mu nije u trošak priznat zatraženi iznos od 62,19 eura za sastav ovršnog prijedloga. Navedenu odluku prvostupanjskog suda tužitelj pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijani dio prvostupanjske odluke preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu tužitelju nastalih troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti, jer u žalbi nije precizirano ni obrazloženo na koje bitne povrede se tužitelj poziva, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, te nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane odluke počinio neku od tih apsolutno bitnih povreda postupka.

6. Prvostupanjski sud je odbijajući dio svoje odluke kojim je tužitelju uskraćen iznos troška ovršnog postupka od 62,19 eura, obrazložio time da se ne zna na što se taj trošak odnosi, pošto je u ovršnom prijedlogu za isti iznos naznačeno da se radi o odvjetničkom trošku. Takovo obrazloženje po mišljenju suda drugog stupnja nije prihvatljivo, tako da ovaj sud nalazi da je podnesena žalba tužitelja stoga i osnovana iz istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj je još u ovršnom prijedlogu postavio specificirani zahtjev za naknadu troškova postupka, koji je bio usvojen kod donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a odnosio se na trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura i odvjetnički trošak u iznosu od 62,19 eura, odnosno ukupno trošak ovršnog postupka je iznosio 87,19 eura. Nakon što je po prigovoru tuženika, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuto i postupak je nastavljen kao parnični postupak koji se vodi kao po prigovoru protiv platnog naloga, po dovršetku istog prvostupanjski sud je u presudi kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dosudio tužitelju ukupni trošak postupka, dakle i troškove ovrhe kao i parnične troškove od kojih je u žalbenom postupku sporan samo iznos troška koji se odnosi na nagradu punomoćnika tužitelja za sastav ovršnog prijedloga. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije tužitelju dosudio sporni ovršni trošak za sastav ovršnog prijedloga, pa je drugostupanjski sud odlučio usvojiti žalbu i preinačiti pobijani dio rješenja o troškovima sadržanog u prvostupanjskoj presudi. Naime, kod podnošenja ovršnog prijedloga odvjetnički trošak, kako ga je u zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka naznačio tužitelj, se može odnositi samo na procesnu radnju punomoćnika tužitelja koja predstavlja sastav ovršnog prijedloga, tako da nije logičan i prihvatljiv stav prvostupanjskog suda da se ne zna na što se zatraženi odvjetnički trošak odnosi. Kada se pri tome uzme i da je iznos zatraženog odvjetničkog troška punomoćnik tužitelja točno izračunao prema odredbi Tbr. 11. odvjetničke tarife koja propisuje nagradu odvjetniku za sastav ovršnog prijedloga, prema vrijednosti boda od 1,99 eura, koliko je isti iznosio prema odvjetničkoj tarifi koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, te sa uključenim PDV-om, sve izračunato prema vrijednosti predmeta spora, ne može se tvrditi da se ne zna na što se zatraženi trošak odnosi.

7. Zbog naprijed iznesenog sud drugog stupnja je odlučio na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijani dio prvostupanjskog rješenja o troškovima postupka sadržanog u stavku II. izreke prvostupanjske presude, tako da je tužitelju pored dosuđenog iznosa troška od 100,77 eura dosuđen i daljnji iznos troška od 62,19 eura, odnosno ukupni iznos troška od 162,96 eura.

8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom u drugostupanjskom postupku dosuđen mu je i zatraženi trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak punomoćnika za sastav žalbe od 25,00 eura sa PDV-om od 6,25 eura i troškom sudske pristojbe plaćene na žalbu u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno iznos od 37,88 eura.

9. Zbog svega iznesenog sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 5. prosinca 2025.

Sudac

Berislav Devčić