REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1063/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, od 23. listopada 2025., poslovni broj: Pn-190/2022-29, 5. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja BŽ, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, od 23. listopada 2025., poslovni broj: Pn-190/2022-29.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), posebno ističući bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1., 155. i 162. ZPP-a, te člankom 186.a stavka 1. i 2. ZPP-a, a ističe i povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te članka 355. i 356. ZPP-a.
2.1. U žalbi navodi da je tužba koju je podnio u ovome predmetu, pristrano odbačena donošenjem rješenja bez rasprave, a sada da mu se pristrano nezakonitim rješenjem donesenim od umješača, nalaže naknaditi troškove postupka Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje nije mjesno nadležno po njegovoj tužbi, kao niti po zakonu iz članka 34. stavka 1. Povezanih zakona o državnom odvjetništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje odbaci kao nedopušteno, te da se žalba prihvati kao osnovana. Traži troškove žalbe u iznosu od 1.500,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji mu je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo (osim odredbe članka 162. ZPP-a), kada je naložio tužitelju da tuženiku nakadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, to pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, tako da nije počinjena relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se žalbom ukazuje, kao niti povrede iz članka 355. i 356. ZPP-a.
5.1.1. To što se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu članka 162. ZPP-a, umjesto ispravno na odredbu članka 163. ZPP-a, rješenje ne čini nezakonitim, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, trebalo jednako odlučiti.
5.2. Nadalje prvostupanjski sud nije počinio povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.a stavka 1. i 2. ZPP-a, obzirom da se postupanje po tom članku niti ne odnosi na sud, već na postupanje osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, te na državno odvjetništvo kada mu se kao nenadležnom dostavi zahtjev za mirno rješenje spora, a vezano s time navodi se da se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno članku 186.a stavka 1. ZPP-a obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu u Koprivnici, koje je u odgovoru na zahtjev obavijestilo tužitelja da nema uvjeta za sklapanje izvansudske nagodbe i da svoja prava može ostvarivati podnošenjem tužbe, što je tužitelj i učinio podnošenjem predmetne tužbe.
5.3. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
6. Ukazuje se tužitelju da je rješenje poslovni broj: Pn-190/2022-18 od 7. srpnja 2025., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj: Gž-717/2025-2 od 18. rujna 2025., slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi da je tužba pristrano odbačena bez rasprave, zatim da pobijano rješenje od 23. listopada 2025. nije donio umješač (umješač je treća osoba koja se pridružuje parnici kako bi pomogla jednoj od stranaka, ali ne sudjeluje kao stranka u postupku), već uređujuća sutkinja Ivana Čolić Bagarić, kojoj je predmet dodijeljen u rad naredbom predsjednice suda Općinskog suda u Bjelovaru, od 4. ožujka 2025. jer u protivnom ista ne bi bila ovlaštena postupati niti donositi odluke u predmetnoj parnici, te napose da pobijanim rješenjem nije odlučeno da troškove parničnog postupka naknadi Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, već pravilno, da ih naknadi tuženiku Republici Hrvatskoj, pri čemu se naglašava da parnične stranke obvezuje izreka sudske odluke, a ne navodi iz obrazloženja.
6.1. Ukazuje se i da ne postoje Povezani zakoni o državnom odvjetništvu, koji se spominju u žalbi, te da nije moguće postupanje protivno zakonu koji u hrvatskom pravnom zakonodavstvu ne postoji. Ukoliko tužitelj pod navedenim nazivom podrazumijeva Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, objavljen u Narodnim novinama broj 67/2018, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., valja istači da taj Zakon sadrži 9 (devet) zakonskih članaka, tako da je bilo nemoguće postupiti protivno članku 34. stavka 1. jer navedeni Zakon ne sadrži toliko članaka, a ukoliko podrazumijeva Zakon o državnom odvjetništvu, također objavljen u Narodnim novinama broj 67/2018, koji je stupio na snagu 1. rujna 2018. (ne kako se u žalbi navodi 1. siječnja 2019.), da je člankom 34. stavka 1. tog Zakona propisano da se stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetništva određuje prema odredbama zakona kojima se utvrđuje nadležnost sudova pred kojima izvršavaju svoje ovlasti, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.
6.1.1. Obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1 249/2022- 2 od 30. rujna 2022. za postupanje u ovom predmetu (koji se kod Općinskog suda u Koprivnici vodio pod poslovnim brojem: Pn-29/2022) određen Općinski sud u Križevcima, predmet je delegiran naslovnom sudu, te je za zastupanje tužene Republike Hrvatske, pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnom službom u Križevcima, nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, tako da u postupku nije povrijeđena odredba članka 34. stavka 1. Zakon o državnom odvjetništvu, slijedom čega tužitelj neosnovano u žalbi osporava mjesnu nadležnost istog.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, povodom tužbe koju je protiv tuženika podnio 11. svibnja 2022., koju tužbu je prvostupanjski sud odbacio rješenjem poslovni broj: Pn-190/2022-18 od 7. srpnja 2025., pozivom na odredbe članka 109. stavka 4. u vezi s člankom 186. stavka 1. ZPP-a, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj: Gž-717/2025-2 od 18. rujna 2025.
8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka dosuđene tuženiku pobijanim rješenjem, a koje je tuženik zatražio u odgovoru na tužbu, na način da potražuje trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura i trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, dakle ukupan iznos od 1.000,00 eura.
9. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
9.1. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, a stavkom 2. istog članka da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
9.2. Odredbom članka 163. ZPP-a propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, te da u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.
10. Rješenje o troškovima parničnog postupka dopušteno je pobijati žalbom, u konkretnom slučaju doneseno je od ovlaštene osobe odnosno sutkinje koja obnaša sudačku dužnost u Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, žalba protiv tog rješenja pravodobna je i izjavljena od ovlaštene osobe, slijedom čega nije moguće prihvatiti prijedlog žalitelja da se rješenje odbaci kao nedopušteno, jer taj zahtjev nema uporište u zakonu.
11. Rješenje o troškovima u parničnom postupku nema samostalnu procesnu sudbinu, već se troškovi određuje prema uspjehu u postupku i procesnom ponašanju stranaka.
11.1. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja zbog kojih je tužba odbačena, za zaključiti je da je upravo tužitelj svojim postupanjem odnosno nepostupanjem po nalogu suda prouzročio trošak suprotnoj strani u postupku, dakle tuženiku, tako da je odluka prvostupanjskog sud pravilna kako po osnovi (članak 154. stavka 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavka 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: OT), koji troškovi se odnose na sastav odgovora na mirno rješenje spora po Tbr. 32/1 u vezi 7/1 OT u iznosu od 500,00 eura, te sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura.
12. Pri tome valja navesti i da tužitelj u žalbi ne iznosi niti jedan relevantan žalbeni razlog kojim bi doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti osporava visinu dosuđenog troška, već umjesto toga predlaže da se pobijano rješenje odbaci kao nedopušteno, što ne predstavlja osnovu za ukidanje ili preinaku pravilno donesenog rješenja o trošku.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je u cijelosti potvrđeno pobijano rješenje.
14. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.500,00 eura, pa je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Slavonski Brod, 5. prosinac 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
