REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-68/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ iz Zagreba, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 26. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-328/2025-55, 5. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Žalba tuženika INSTITUTA RUĐER BOŠKOVIĆ iz Zagreba, djelomično se uvažava, te se preinačava točka II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 26. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-328/2025-55, na način da se nalaže tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ da tužiteljici ŠU, na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 1.500,00 eura, naknadi iznos od 1.281,25 eura.
II Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ isplatiti tužitelju ŠU iznos od 466,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, i to na:
- iznos od 4,52 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,
- iznos od 47,46 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,
- iznos od 34,84 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ naknaditi tužitelju ŠU parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 26.3.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II izreke presude, tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; - dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo priznavanjem tužiteljici trošak za sastav podnesaka od 29. prosinca 2021., 7. siječnja 2025. i 10. veljače 2025., za svaki po 50 bodova. Smatra da je sud sa ili bez podneska od 29. prosinca 2021. u kojem je tužiteljica potvrdila primitak prijedloga tuženika za ponavljanje postupka i navela da se istome ne protivi, bio dužan zakazati ročište za raspravljanje o prijedlogu, da se tužiteljica o prijedlogu mogla izjasniti i na ročištu, pa da nije osnovano priznati joj trošak po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: Tarifa), već da joj se eventualno može priznati trošak po Tbr. 8/4 Tarife. Nadalje navodi da je tužiteljica u podnesku od 7. siječnja 2025. predložila nastavak prekinutog postupka te prepričala procesni slijed događaja, da bi i bez tog podneska postupak bio nastavljen, pa da se trošak za sastavljanje istog ne može smatrati potrebnim za vođenje parnice, tako da nije osnovano priznati joj trošak po Tbr. 8/1 Tarife, već da joj se eventualno može priznati trošak po Tbr. 8/4 Tarife. Navodi i da je podneskom od 10. veljače 2025. tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev zbog promjene službene valute iz HRK u EUR, pri čemu se poziva na članak 13. stavka 2., te članak 14. stavka 1. i 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022; - dalje: Zakon o uvođenju eura), da bi prvostupanjski sud i bez tog podneska donio presudu u kojoj bi iznosi bili naznačeni u valuti eura, pa da se trošak za sastavljanje istog ne može smatrati potrebnim za vođenje parnice, tako da nije osnovano priznati joj trošak po Tbr. 8/1 Tarife, već eventualno trošak po Tbr. 8/4 Tarife.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje o trošku preinači na način da se uvaže žalbeni navodi. Trošak ne traži.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe kao neosnovanim. Smatra da joj je prvostupanjski sud pravilno dosudio trošak za sastav podnesaka od 29. prosinca 2021., 7. siječnja 2025. i 10. veljače 2025., za svaki po 50 bodova. Navodi i da su sve njezine radnje posljedica tuženikovog podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka, te da je svaka poduzeta radnja bila nužna za uspjeh u sporu.
3.1. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana odluka o troškovima parničnog postupka. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eura uvećan za pripadajući PDV.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iako tuženik navodi da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne konkretizira niti jednu bitnu povredu. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji mu je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP- a, te člankom 381. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom priznavanja nagrade za sastav podnesaka od 7. siječnja 2025. i 10. veljače 2025., pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za sastav tih podnesaka priznao nagradu po Tbr. 8/1 Tarife. Prvostupanjski sud je trošak za sastav podneska od 29. prosinca 2021., pogrešno dosudio primjenom Tbr. 8/1 Tarife, umjesto ispravno primjenom Tbr. 10/6 Tarife, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava u odnosu na trošak sastava tog podneska trebalo jednako odlučiti.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka na plaću za posebne uvjete rada, koji su tužiteljici dosuđeni u utuženom iznosu od 466,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je pobliže navedeno pod točkom I izreke presude, u kojem dijelu tuženik žalbom ne pobija odluku prvostupanjskog suda.
6.1. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podnesaka od 29. prosinca 2021., 7. siječnja 2025. i 10. veljače 2025., za svaki po 50 bodova.
7. Prvostupanjski sud se u odluci o troškovima pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je pravilno primijenio i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) važećom u vrijeme donošenja odluke.
8. Vezano za protivljenje tuženika dosudi nagrade za sastav podneska od 29. prosinca 2021. u iznosu od 100,00 eura uvećanom za PDV, koju je prvostupanjski sud pogrešno odredio primjenom Tbr. 8/1 Tarife, ovaj sud ističe da isto nije od značaja jer je pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 10/6 Tarife, trebalo jednako odlučiti, obzirom da se radi o odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka koji predstavlja izvanredni pravni lijek, za sastav kojeg tužiteljici osnovano i u istom iznosu pripada nagrada po Tbr. 10/6 Tarife kojim je propisano da za sastavljanje odgovora na žalbu, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i odgovora na izvanredne pravne lijekove odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. Tarife, slijedom čega tuženik neosnovano prigovora dosudi nagrade za taj podnesak koji predstavlja odgovor na izvanredni pravni lijek.
9. Pravilno tuženik prigovora visini dosuđene nagrade za sastav podneska od 7. siječnja 2025. primjenom Tbr. 8/1 Tarife. Naime, u tom podnesku tužiteljica predlaže da se postupak u predmetnoj parnici nastavi pri čemu nepotrebno detaljno opisuje procesni slijed događaja počevši od donošenja rješenja o prekidu postupka, jer je isto sudu poznato. Obzirom na vrstu predmeta spora (radni spor) koji je hitne naravi i činjenicu da je prvostupanjski sud mogao provjerom u eSpisu utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za nastavljanje postupka, te postupak nastaviti i bez prijedloga parničnih stranaka, ovdje konkretno bez prijedloga tužiteljice, što je sud propustio učiniti, podnesak od 7. siječnja 2025. ovaj sud smatra opravdanom požurnicom, a ne obrazloženim podneskom, na što pravilno u žalbi ukazuje i tuženik, tako da se nagrada za sastav tog podneska umjesto u dosuđenom iznosu od 100,00 eura uvećanom za PDV, treba odmjeriti po Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 25,00 eura uvećanom za pripadajući PDV, pa je sa razlikom preko tog iznosa tužiteljica odbijena.
10. Nesporno je da je od 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj službena valuta eur, zbog čega je tužiteljica u podnesku od 10. veljače 2025. specificirala tužbeni zahtjev u toj valuti, međutim i bez da je to učinila, prvostupanjski sud bi bio dužan sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, donijeti presudu u kojoj bi iznosi bili naznačeni u valuti eura, pri čemu valja navesti i da je tužiteljica u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev na isti način mogla specificirati u prethodno dostavljenom podnesku od 7. siječnja 2025., tako da potraživanje nagrade za sastav tog podneska nije opravdano niti je isti bio nužan za vođenje parnice, pa je sa zatraženim troškom za sastav tog podneska u iznosu od 100,00 eura uvećanom za PDV, tužiteljica odbijena.
11. Slijedom navedenog, djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II izreke presude, na način da je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 1.500,00 eura, dosuđen iznos od 1.281,25 eura, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijena.
12. Na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I i II.
13. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za donošenje ove odluke, pa je na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 155. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom III.
Slavonski Brod, 5. prosinac 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
