Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-437/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici RĆ, KĆP, SĆ, Dino Vukušić i Ena Petrović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Osijeku, protiv ovršenika NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Radojica Vučković i Marko Cerovac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Osijeku, radi ovrhe radi ostvarenja obveze na radnju, odlučujući povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku od 11. srpnja 2025. poslovni broj: Ovr-3095/2025-3, 5. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-3095/2025-3 od 11. srpnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je na temelju ovršne isprave određena ovrha radi ostvarenja tražbine na radnju trpljenje ili nečinjenje te u dijelu kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 226,54 EUR

- preinačava u dijelu kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 425,00 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava očitovanja na žalbu ovršenika.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je na temelju ovršne isprave ovrha radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 651,54 EUR. Ovršnu ispravu čini rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Psp-11/2024-16 od 29. studenog 2024. koje je djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-27/2025-2 od 20. svibnja 2025. u točkama I., II. i III. izreke na način da u tom dijelu sada glasi: „Utvrđuje se da je tuženik NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zatvaranjem vrata na zabatnom zidu (zapadnom) svoje kuće u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] smetao tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko tavana kuće tuženika do tavana kuće tužitelja, u [adresa](7/A) te mu oduzeo posjed njegovog tavana, pa se nalaže tuženiku da u roku 3 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ponovno otvori i ugradi vrata na zabatnom zidu (zapadnom) za ulazak na tavan, te mu se zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza preko tavana svoje kuće do tavana kuće tužitelja." Ovrha je sukladno prijedlogu za ovrhu određena na način da se ovršeniku određuje rok od tri dana da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ponovno otvori i ugradi vrata na zabatnom zidu (zapadnom) za ulazak na tavan svoje kuće u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] te je određeno da rok od tri dana počinje teći od dana dostave rješenja o ovrsi ovršeniku. Ujedno je za slučaj da ne ispuni u roku navedenu obvezu, ovršeniku zapriječeno novčanom kaznom u iznosu od 130,00 EUR te je određeno da će ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu sud na prijedlog ovrhovoditelja izreči novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio te mu zaprijetiti novim novčanim kaznama i izricati ih sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda.

2. Prvostupanjsko rješenje o ovrsi pravodobnom žalbom pobija ovršenik navodeći da isto osporava "temeljem članka 50. st. 10. Ovršnog zakona u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da otvori i ugradi vrata na zabatnom zidu za ulazak na tavan svoje kuće" i u dijelu odluke o troškovima. Ističe da na otvoru zabatnog zida tavana kuće u vlasništvu ovršenika nikad nisu postojala vrata već otvor na tavan provizorno zatvoren nekakvim daskama, umjesto kojih je ovršenik ugradio PVC prozor koji također može imati funkciju vrata, tako da se i sada na tavan kuće ovršenika, ukoliko bi ovrhovoditelj koristio služnost prolaza do svog tavana, može ući kroz postavljeni prozor. Navodi i da se ova činjenica nije ni utvrđivala tijekom postupka za smetanje posjeda u kome se odlučivalo imali li u opće tužitelj pravo na zaštitu posjeda služnosti. Osporava i troškove postupka tvrdeći da je troškove trebalo odrediti u visini od 80 bodova sukladno Tbr. 11. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se radi o ovrsi zbog smetanja posjeda. Predlaže usvojiti žalbu i odbiti ovršni zahtjev, podredno sukladno članku 52. Ovršnog zakona, uputiti ovršenika na parnicu te preinačiti osporavano rješenje u dijelu odluke o troškovima i obvezati ovrhovoditelja da ovršeniku naknadi prouzročene troškove.

2.1. U žalbi ovršenik predlaže odgodu ovrhe o kojem prijedlogu je prvostupanjski sud odlučio rješenjem poslovni broj: Ovr-3095/2025-6 od 1. rujna 2025.

3. U očitovanju na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ističući da je predmet postupka zaštita njegovih pravnih interesa utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom ukazujući da obje kuće imaju jedan krov i samo jedan ulaz na tavan koji je ovršenik zatvorio, a što je utvrđeno u ranijem postupku.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijano rješenje prije svega ispitano je s aspekta žalbenih razloga propisanih člankom 50. stavkom 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka US RH – dalje u tekstu: OZ) na koje se u povodu žalbe na rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-17/2025-2 od 20. svibnja 2025. ovršna isprava u smislu članka 23. točke 1. OZ (članak 50. stavak 1. točka 1. OZ) i da navedena ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage (članak 50. stavak 1. točka 3. OZ). Također je utvrđeno da je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog rješenja o smetanju posjeda od 20. svibnja 2025. koje je postalo ovršno dana 10. lipnja 2025. podnio 3. srpnja 2025., dakle prije proteka roka od 30 dana iz članka 444. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), istekom kojeg gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu na temelju rješenja o smetanju posjeda (članak 50. stavak 1. točka 5. OZ). Utvrđeno je i da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje se na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti te je pobijano rješenje o ovrsi temeljeno na pravilnoj primjeni članka 262. stavka 1., 2. i 3. OZ koji je uređena ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik. Dakle, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog na koji ovaj sud na temelju članka 50. stavka 5. OZ pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalbenim navodima ovršenik iznosi razloge koji su relevantni za postupak smetanja posjeda iz kojeg proističe ovršna isprava. U tom postupku, a protivno navodima žalbe, utvrđeno je da je ovršenik (u postupku smetanja posjeda Općinskog suda u Osijeku posl.br. Psp-11/2024 tuženik) 3. svibnja 2024. na zabatnom zidu svoje kuće promijenio vrata i stavio prozor na mjestu gdje su se nalazila vrata pa se stoga takve žalbene tvrdnje ne mogu smatrati razlogom propisanim člankom 50. stavkom 1. točkom 10. OZ radi kojeg bi primjenom članka 52. stavka 3. istog zakona valjalo ovršenika uputiti na parnicu. Budući je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem ni prvostupanjski, a ni ovaj sud u žalbenom postupku nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne sudske odluke, takvi žalbeni razlozi ovršenika nisu ni odlučni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja o ovrsi.

7. Osnovano međutim ovršenik pobija pravilnost odluke o troškovima postupka jer, kako to pravilno tvrdi ovršenik, u ovršnim predmetima iz Tbr. 7. točke 2. (smetanje posjeda) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa) odvjetniku na temelju Tbr. 11. točke 2. Tarife pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova, pa imajući u vidu da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife uz porez na dodanu vrijednost od 25% na koji odvjetnik ima pravo na temelju Tbr. 46. Tarife ukupni trošak ovrhovoditelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznosi 200,00 EUR. Navedenom trošku valja dodati i trošak pristojbe za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u ukupnom iznosu od 26,54 EUR sukladno Tar.br. 1. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/20) i zbog čega zahtjev za naknadu ovršnog troška ukupno iznosi 226,54 EUR.

7.1. Obzirom na naprijed izneseno valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha na temelju ovršne isprave, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud ovrhovoditelju odredio troškove ovršnog postupka u iznosu od 651,54 EUR, to je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ valjalo potvrditi odluku o ovršnom trošku u iznosu od 226,54 EUR i na temelju članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ uvažiti žalbu za ovršni trošak u iznosu od 425,00 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka.

8. Budući se ovršenikov djelomični uspjeh odnosi na sporedno potraživanje u vezi kojeg uspjeha nisu nastali posebni troškovi to je valjalo odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. Zahtijevani trošak ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka ocijenjen je nepotrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu članka 155. ZPP zbog čega je isti odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec