Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-495/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska, OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-68803/2025-2 od 20. lipnja 2025., dana 5. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-68803/2025-2 od 20. lipnja 2025. pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti točku II. izreke, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj podneskom od 16. lipnja 2025. zatražio naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,37 EUR-a, te da je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. i 6. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 4/2024 – dalje: OZ), ovrhovoditelju kao potrebne troškove priznao trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 15,62 EUR-a (uključen troška PDV- a od 25%) po Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 – dalje: Tarifa) i trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 EUR- a (uključen trošak PDV-a od 25%) po Tbr. 11. toč. 5. Tarife, što ukupno iznosi 46,87 EUR-a. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljubice Čaklović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-105357/2024 od 3. siječnja 2025., uz obrazloženje da javna bilježnica sukladno odredbi čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donijela ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje o ovrsi i rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, te da ovrhovoditelj nije ni dokazao da bi mu taj trošak nastao.

6. Ovrhovoditelj u žalbi osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni Tbr. 32. (ispravno 36.) st. 2. Tarife, u bitnome navodeći da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a u prilog svojih navoda poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. lipnja 2023. Su-IV- 101/2023-5, prema kojem ovrhovoditelj koji je zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 46/20., 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

7. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnom postupku primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Kako ovrhovoditelj žalbenim navodima ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je javna bilježnica Ljubica Čaklović u skladu sa svojom dužnosti iz čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a bez zahtjeva ovrhovoditelja na svoje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-105357/2024 od 3. siječnja 2025. stavila klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te isto s klauzulom dostavila ovrhovoditelju, to ovaj sud prihvaća pravilnim stav prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. st. 2. Tarife može smatrati ''pribavom'' za koju je tim propisom predviđena nagrada te je pravilno ocijenio da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije niti imao, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Pravna shvaćanja na koja se poziva ovrhovoditelj u svojoj žalbi nisu primjenjiva u ovom konkretnom slučaju jer se radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji. Naime, pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023. doneseno je u postupku izravne naplate (u ovom konkretnom postupku riječ je o postupku izvansudske ovrhe iz čl. 284. OZ-a), a potvrda pravomoćnosti i ovršnosti je izdana ovrhovoditelju na njegov zahtjev odnosno ovrhovoditelj je poduzeo radnju pribavljanja te potvrde (u ovom konkretnom postupku ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju vezano za pribavu te klauzule). Isto tako nije primjenjivo niti pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 5. lipnja 2023. broj Su- IV-101/2023-5 jer se isto odnosi na postupak izravne naplate kada je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku ovrhovoditelju doista nastao, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke prvostupanjskog rješenja.

11. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

12. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje nije bilo ispitano u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović